REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-86/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB 51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1897/2023-12 od 17. ožujka 2025., 23. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje točka II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1897/2023-12 od 17. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu, kao nepotreban.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.349,00 EUR-a neto za razdoblje od 01.11.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 19,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.437,50 EUR na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:
[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom točku II. izreke navedene presude pobija tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešno primijenjenog materijalnog prava. Ističe da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio Zakon o parničnom postupku obistinivši tužitelju za podnošenje podneska od 27. siječnja 2025. troškove u visini od 100 bodova uvećano za PDV, jer je očito kako je do istog došlo isključivo propustom tužitelja da podnese urednu tužbu sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku. Tužba nije ispunjavala uvjete propisane člankom 186.b Zakona o parničnom postupku da bi se tretirala kao tzv. „stupnjevita“ tužba. Naime, isključivo je krivnjom tužitelja isti morao podnositi navedeni podnesak jer se njime mijenja način na koji tužitelj traži da mu se isplate parnični troškovi tj. da mu se isplate indirektno preko računa odvjetnika, a što je mogao tražiti već u tužbi i uređuje visina potraživanja i tijek zakonskih zateznih kamata koje je tužitelj propustio urediti u samoj tužbi. U tužbi nije navedena niti visina tužbenog zahtjeva niti je uopće naznačen VPS, a nisu bili ispunjeni uvjeti da bi se ista smatrala tzv. „stupnjevitom tužbom“ jer tužiteljica nije prije podnošenja tužbe niti pokušala od tuženika dobiti podatke potrebne za uređenje visine. Nadalje, nema osnova da se isplata parničnih troškova dosudi tužiteljici na tuđi račun, odnosno na račun njegova opunomoćenika- odvjetnika, kako to stoji u točki II. izreke pobijane presude. Radi navedenog, predlaže se pobijanu presudu preinačiti na način da se ukine točka II. izreke presude u cijelosti i o parničnom trošku odluči na način iskazan u žalbi, podredno, da ukine točku II. izreke pobijane presude i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da su prigovori tuženika izneseni u žalbi u cijelosti neistiniti i neutemeljeni te su isključivo usmjereni na nepotrebno odugovlačenje postupka. Predlaže da se odbije žalba tuženika, te da se tužiteljici prizna dodatan trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja tužiteljici su dosuđeni i troškovi postupka po članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) i isti su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa). Tužiteljici je određen trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe u visini od 100 bodova (tarifni broj 7. točka 1. Odvjetničke tarife), za sastav podnesaka od 5. srpnja 2024. i 27. siječnja 2025., za svaki po 100 bodova (tarifni broj 8. točka 1. Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanim 9. srpnja 2024. i 20. siječnja 2025., za svako u visini od po 100 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištu održanom 9. rujna 2024. u visini od 25 bodova (tarifni broj 9. točka 5. Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištu održanom 17. ožujka 2025. u visini od 50 bodova (tarifni broj 9. točka 2. Odvjetničke tarife), što zbrojeno daje 575 bodova, a pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (tarifni broj 54. Odvjetničke tarife) i uvećano za 25% PDV-a (tarifni broj 46. Odvjetničke tarife) daje iznos od 1.437,50 eura, koliko je naloženo tuženiku platiti tužiteljici na ime naknade parničnog troška.
6. Neosnovano žalitelj navodi da tužiteljici nije pravilno priznat trošak podneska od 27. siječnja 2025., jer se radi o podnesku u kojem tužiteljica iznosi činjenice i poziva se na pravni osnov svog potraživanja te sukladno pozivu suda postavlja određeni tužbeni zahtjev, s obzirom da je tužiteljica prvotno podnijela stupnjevitu tužbu. Dakle, taj trošak bio je potreban po članku 155. stavku 1. ZPP-a.
7. Neosnovano žalitelj ističe da parnični trošak nije mogao biti dosuđen na račun punomoćnika tužiteljice, jer je punomoćnik za to imao ovlaštenje u punomoći u kojoj se navodi da je odvjetnik, između ostalog, „ovlašten primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde.“ Članak 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužiteljice „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, a kako je to potvrdila tužiteljica u svom iskazu danom na ročištu od 20. siječnja 2025. proizlazi da je punomoćnik tužiteljice na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak.
8. Iz navedenog je razloga odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđeno rješenje o trošku, temeljem članka 380. stavka 2. ZPP-a. Tužiteljici nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
U Puli-Pola 23. svibnja 2025.
Sutkinja:
Nataša Babić
