REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4899/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. VĐ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okr. VĐ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u slavonskom Brodu, Stalna služba Nova Gradiška, broj: Pp-1247/2025-4 od 2. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. VĐ i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. VĐ se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 20,00 EUR (dvadeset eura) u roku 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. VĐ proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna od 300,00 eura koja kazna se umanjuje za 39,82 eura zbog vremena koje je okrivljenik proveo u uhićenju, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana računajući od primitka pravomoćne presude, a okrivljenik je dužan naknaditi i trošak prvostupanjskog prekršajnog postupka od 30,00 eura.

1.1. Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja supruge ZĐ tako što joj se ne smije približavati gdje god se ista nalazi na udaljenost ispod 100 metara u trajanju od 3 mjeseca. Nadalje, na temelju čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva u [adresa], u trajanju od 3 mjeseca.

2. Protiv te presude okr. VĐ je pravodobno osobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri predlažući usvojiti žalbu i ukinuti zaštitnu mjeru.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, novčanoj kazni i izrečenim zaštitnim mjerama, okrivljenik navodi u bitnome da moli za razumijevanje izražavajući duboko kajanje zbog svojih postupaka jer ima namjeru za pozitivne promjene u životu, ističući da je otac dvoje maloljetne djece (5 g. i 1 g.) da je starije dijete s posebnim potrebama oko kojeg zajedno pomažu on i supruga, da je izuzetno vezan za djecu, da si ne želi priuštiti ponovno narušavanje sigurnosti i stabilnosti obitelji, želi sačuvati brak, da je potpuno prestao konzumirati alkohol, otvoren je za bračno savjetovanje, osigurao je stalan posao koji ne uključuje rad vikendima ni prekovremeni rad kako bi više bio prisutan obiteljskom životu, naglašavajući da obožava svoju suprugu i djecu te se nada zajedničkom uspjehu. Zato moli da se ukine ili smanji trajanje zaštitne mjere jer odvajanje od supruge bi moglo ostaviti emocionalne posljedice na djecu, kao i zaštitna mjera zabrana dolaska na adresu [adresa] jer supruga tamo više ne stanuje već je otišla svojoj majci, a kuća je na osami i postoji opasnost od provale ili druge štete, a moli i smanjenje novčane kazne.

5.1. Prije svega razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te nije previsoko odmjerena. Naime, izricanjem novčane kazne u najmanjem zakonom propisanom iznosu propisanom za predmetni prekršaj (300,00 eura) te izricanjem blaže vrste kazne (za predmetni prekršaj je alternativno propisana i kazna zatvora do 90 dana), jasno je da je prvostupanjski sud dovoljno uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud u izrečenu kaznu uračunao i vrijeme oduzimanja slobode tako da je ista smanjena za 39,86 eura te je ukazao i na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku trideset dana računajući od dana primitka ove pravomoćne presude.

5.1.1. Imajući u vidu da su u konkretnom slučaju vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja (nulta stopa tolerancije na nasilje u obitelji) te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti (kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma) već tzv. obične olakotne okolnosti (priznanje, neosuđivanost, teške osobne i obiteljske prilike, imovno stanje, žaljenje i obećanje da više neće činiti prekršaj niti se opijati), po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te se opća svrha prekršajnopravnih sankcija ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to sugerira u žalbi. Kod takvog stanja stvari, navodi žalbe u pogledu obiteljske situacije su dovoljno uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne u prvostupanjskom postupku i dovoljno su našle svoj odraz u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom posebno propisanog minimuma za predmetni prekršaj.

5.2. U odnosu na okrivljeniku izrečene zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja ZĐ, gdje god se ista nalazi te udaljenja iz kuće gdje živi [adresa], ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se predmetnim zaštitnim mjerama ostvaruje njihova svrha iz čl. 51. PZ-a i čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, otklanjaju uvjeti koji bi mogli omogućiti ili potaknuti okrivljenika na ponovno činjenje prekršaja. Isto tako se njihovim primjenama otklanja ugroženost supruge ZĐ, žrtve nasilja u obitelji prema kojoj je okrivljenik bio nasilan, te su tako izrečene zaštitna mjere razmjerne težini počinjenog prekršaja – tjelesnog i psihičkog nasilja, kao i opasnosti od prekršaja koji se mogu od okrivljenika očekivati, a sukladno čl. 51.a PZ-a. Duljina trajanja izrečenih zaštitnih mjera od 3 mjeseca u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja (okrivljenik je pod utjecajem alkohola verbalno i tjelesno napao suprugu) i opasnosti budućeg ugrožavanja žrtve nasilja.

5.2.1. Po ocjeni ovog suda, upravo će okrivljenik imati prilike u tom razdoblju poraditi na svom ponašanju, promijeniti životne navike, odrediti koji su mu prioriteti te ispraviti svoje ponašanje, a što sve navodi u žalbi kao osobne ciljeve radi poboljšanja kvalitete obiteljskog života. U tom razdoblju odvojenosti od supruge i udaljenosti iz kuće (bez obzira što je prema navodu žalbe supruga otišla živjeti s roditeljima), okrivljenik zapravo može doprinijeti boljem budućem suživotu svih članova obitelji, osobito djece (posebno djeteta s posebnim potrebama), ako se doista odluči posvetiti promjenama u svom životu. Pritom, žalbeni navod da se zbog toga što se kuća nalazi na osami pa joj prijeti provala ili šteta, ovaj sud ne može prihvatiti opravdanim razlogom da se okrivljeniku ukine zaštitna mjera udaljenja iz kuće na adresi [adresa], s obzirom da se ne može isključiti povratak okrivljenikove supruge u kuću ili dolazak po potrebi, u kojim trenucima je nužno pružiti joj zaštitu i u toj kući, ali i gdje god se ista nalazila u vremenu dok je zaštitna mjera na snazi.

5.3. Stoga su neosnovani žalbeni navod kojima okrivljenik predlaže ukidanje ili smanjenje trajanja izrečenih zaštitnih mjera te je trebalo odbiti žalbu okrivljenika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

6. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, odnosno 13,27 eura do 663,61 euro, s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, držeći da plaćanje troška žalbenog postupka u paušalnom iznosu 20,00 eura, dakle gotovo najnižeg iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je dužan uzdržavati.

7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.