Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pn-4/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku, OIB 84397956623, Sisak, Ulica lipa 4, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju odvjetnici odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 9. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku koji glasi:

"Tuženik EUROHERC osiguranje d.d. dužan je tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku na račun broj [broj bankovnog računa], model HR26, poziv na broj: 5908-19-19- 03439638155 platiti iznos od 11.589,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 7. siječnja 2025. do koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena te mu nadoknaditi sve troškove, a sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku da tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., radi naknade štete.

2. U tužbi tužitelj navodi da je 20. travnja 2008. osiguranica tužitelja EČ zadobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila u Zagrebu, a ovu nesreću prouzročila je osiguranica tuženika BČ upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim policom broj [broj police]. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj P-542/08 od 16. srpnja 2009. imenovana je proglašena krivom zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona i osuđena na kaznu zatvora od 8 mjeseci, uvjetno na rok od 3 godine. Nakon ove nesreće rješenjem tužitelja

KLASA: UP/I-141-02/10-01/03439638155, URBROJ: 341-15-05/3-10-019873 od 17. studenog 2010. priznato je EČ pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a kao uzrok invalidnosti navedena je ozljeda izvan rada. Rješenjem tužitelja KLASA: 141-02-010/01/OB, URBROJ: 341-15-05/3-10/023686 od 13. siječnja 2011. određeno je da će se mirovina isplaćivati od 28. prosinca 2010. Prema odredbi članka 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo na naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a za utvrđivanje visine stvarne štete mjerodavne su odredbe ovog Zakona. Tužitelj trpi štetu isplatom invalidske mirovine pa mu je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sisku broj P-767/12 od 14. veljače 2013. dosuđena naknada štete na ime isplaćene mirovine od 28. prosinca 2010. do 31. prosinca 2011. Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-3701/13 potvrđena je navedena presuda u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti utuženi iznos, a preinačena je u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-340/2023 od 19. studenog 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastalu isplatom mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2017., a tužitelj je na navedenu presudu uložio žalbu, o kojoj još uvijek nije odlučeno. Presudom Općinskog suda u Sisku broj Pn-15/2022 od 12. travnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastalu isplatom mirovine u razdoblju od 1. ožujka 2019. do 31. siječnja 2022., a presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2751 /2024 od 11. lipnja 2024. potvrđena je presuda. Prema čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Tužitelj je nastavio isplaćivati mirovinu te je u razdoblju od 1. veljače 2022. do 30. studenog 2024. isplatio mirovinu u iznosu od 10.631,26 EUR te jednokratno novčano primanje u iznosu od 958,35 EUR, dakle ukupno iznos od 11.589,61 EUR. Tužitelj se dopisom od 13. prosinca 2024. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete na ime isplaćenih davanja u navedenom iznosu, no tuženik je dopisom od 11. siječnja 2025. odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako nije sporno da je EČ ozlijeđena u prometnoj nezgodi 20.04.2008. radi čega je ista umirovljena pa tužitelj u ovoj parnici potražuje naknadu štete na ime mirovine koju isplaćuje EČ. Nije sporno da je predmetnu prometnu nezgodu skrivio vozač vozila koje je na dan ove prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Tužbeni zahtjev je neosnovan pozivom na odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP). Pasivna legitimacija tuženika temelji se na postojanju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pa se postojanje i opseg obveze tuženika na naknadu štete koja je predmet ovoga postupka regulira odredbama ZOOP-a odnosno u konkretnom slučaju odredbom čl. 27. ZOOP. Tako se ističe da je stavkom 3. čl. 27. ZOOP-a određen opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju i to na način da visina mirovine kao obveza naknade štete koju tužitelj može potraživati predstavlja novčani iznos. Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Tuženik ističe da u konkretnom slučaju mirovina koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku NIJE VEĆA od mirovine koju bi isplaćivao da je njegov osiguranik umirovljen zbog povrede na radu, pa time ne postoji obveza tuženika na naknadu štete tužitelju sve pozivom na prednje citiranu odredbu čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Točni su navodi tužbe da je između stranaka već vođeno nekoliko parničnih postupaka radi potraživanja naknade štete na ime mirovine koju tužitelj isplaćuje EČ, ali ovo za druga razdoblja od onoga koje je predmet ovoga postupka, a ono što je važno istaknuti jest kako je u svim tim parničnim postupcima o tužbenom zahtjevu suđeno upravo osnovom prigovora koji tuženik iznosi i sada točkom ovoga odgovora na tužbu. U cijelosti je neosnovano traženje naknade štete s osnova isplaćene mirovine u iznosu 10.631,26 EUR budući je ovaj tužbeni zahtjev neosnovan u smislu pravilne primjene odredbe čl. 27. ZOOP-a, a sve kako je to prethodno obrazloženo. Ističe se, a što se tiče primjene odredbe čl. 27. ZOOP-a, kako je danas sudska praksa u pogledu primjene navedene mjerodavne pravne norme usuglašena i nema dvojbe kako je ovaj prigovor tuženika u cijelosti osnovan. U svakom slučaju ovome svjedoče i odluke sudova svih stupnjeva u predmetima navedenim gore u točkama 2. do 4. pri čemu se ističe i na najnovija recentna stajališta sudske prakse i to odluke VSRH Revd- Stranica 4 od 4 1673/2024-2 od 03.09.2024., Žs u Puli Gž- 697/2024-2 od 15.10.2024., Žs u Varaždinu Gž92/2023-2 od 24.10.2024. Tuženik se u cijelosti protivi traženju naknade štete po osnovi „jednokratno novčano primanje“ koja se potražuje u iznosu 958,35 EUR ističući prigovor promašene pasivne legitimacije budući ne postoji obveza tuženika na naknadu predmetnog iznosa, a osim toga nije ni jasno o kakvom se vidu/osnovu štete radi da bi postojala obveza tuženika na naknadu istoga.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zapisnik o očevidu (str. 4-7 spisa), presudu Općinskog suda u Karlovcu br. P-542/08-7 od 8. lipnja 2016. (str. 8 i 9 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Sisku od 17. studenog 2010. (str. 10-12 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Sisku od 13. siječnja 2011. (str. 13 i 14 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (str. 15-17 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju (str. 18 i 19 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna Služba u Sisku br. P-767/12 od 14. veljače 2013. (str. 20-24 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda

Republike Hrvatske broj Pž-3701/13-5 od 15. travnja 2016. (str.25-28 spisa), dopis tužitelja od 13. 12. 2024.(str. 29 spisa), presliku povratnice (str. 30 spisa), potvrdu (st. 32 spisa), te u ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 33 spisa).

5. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je osiguranica tužitelja EČ zadobila tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi 20. 4. 2008., koju je prouzročila i za koju je odgovorna BČ upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], što ujedno proizlazi iz presude Općinskog sud u Karlovcu br. P-542/08-7 od 16. 7. 2009., zatim, nije sporno da je navedeno vozilo bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika, te nije sporno niti da je osiguranica tužitelja EČ umirovljena zbog ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nezgodi.

7. Sporno je da li je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi štetu u vidu isplaćenih invalidskih mirovina EČ u razdoblju od 1. veljače 2022. do 30. studenog 2024. u iznosu od ukupno 10.631,26 eur kao i jednokratnih novčanih primanja u iznosu od ukupno 985,35 eur jer tuženik tvrdi da, u odnosu na isplaćene invalidske mirovine, obveza tuženika za naknadom štete postoji isključivo u vidu razmjernog iznosa mirovine odnosno razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio i mirovine koju bi tužitelj plaćao da je razlog isplate mirovina ozljeda na radu osiguranice tužitelja dok u odnosu na isplaćena jednokratna novčana primanja, navodi da nema osnove temeljem koje bi tuženik bio u obvezi za naknadom takve štete.

8. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Sisku od 17. 11. 2010. osiguranici EČ, kod koje je zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad, priznato je pravo na invalidsku mirovinu, počev od 6. 10. 2010.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 6. 10. 2010., Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Sisku proizlazi da je osiguranica tužitelja EČ **.**.2008. doživjela politraumu, nakon pada s motora. Kod iste su zaostale brojne sequele u vidu tetrapareze (jače desnostrane hemipareze), uzrok posljedica je bilo traumatsko krvarenje u ponsu lijevo. Do tada je provela preko godinu dana u Krapinskim toplicama na stacionarnoj i ambulantnoj fizikalnoj terapiji. Opskrbljena je invalidskim kolicima, inkontinentna, bez mogućnosti voljnih pokreta donjim ekstremitetima. Jak posttraumatski intelektualni deficit, govor unatoč logopedskim vježbama nerazumljiv. Daljnjom fizikalnom terapijom ne očekuje se spektakularno poboljšanje. Osiguranici će cijeli život biti neophodna njega i pomoć druge osobe. Nerealno je očekivati značajnije promjene nabolje. Utvrđuje se opća nesposobnost za rad od toga dana.

10. Prema mišljenju Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 18. 10. 2010., navedeno stručno povjerenstvo potvrdilo je nalaz i mišljenje vještaka da invalidnost kod EČ postoji, da postoji opća nesposobnost za rad, da je datum nastanka invalidnosti 6. 10. 2010. te da je uzrok invalidnosti ozljeda izvan rada.

11. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 13. 12. 2024. proizlazi da su EČ isplaćene mirovine u periodu od 1. 3. 2019. do 30. 11. 2024. u iznosu od ukupno 10.631,26 eur, te jednokratna novčana primanja kroz period od mjeseca travnja 2022. do mjeseca listopada 2024. u iznosu od ukupno 958,35 eur, a navedene isplate mirovine proizlaze i iz ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 13. 12. 2024.

12. Odredbom čl. 164. st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZMO) propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), a za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne su odredbe ovoga zakona.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a prema odredbi st. 2. istog članka naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Prema odredbi čl. 161. st. 3. ZMO zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

14. Potom, odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, zatim, da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

15. Prema odredbi čl. 27. st. 4. ZOOP odredbe čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja

16. Dakle, za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine i jednokratnog novčanog primanja mjerodavne su odredbe ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine i jednokratnog novčanog primanja.

17. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

18. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog zakona. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

19. Odredbom čl. 8. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

20. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

21. Stoga se u ovoj pravnoj stvari odluka ima utemeljiti na odredbama čl. 27. ZOOP koje uređuju subrogacijske zahtjeve nositelja mirovinskog osiguranja (tako u odluci VsRH br. Rev-552/2022-2 od 17. 5. 2022.).

22. Nadalje, tužitelj tužbenim zahtjevom u ovom sporu zahtijeva naknadu štete u vidu isplaćenih invalidskih mirovina EČ u iznosu od ukupno 10.631,26 eur, za vremenski period od 1. 2. 2022. do 30. 11. 2024., te jednokratnih novčanih primanja u iznosu od ukupno 958,35 eur za vremenski period od mjeseca travnja 2022. do mjeseca listopada 2024., a prema odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP stvarna šteta koju bi tuženik kao društvo za osiguranje bilo dužno nadoknaditi tužitelju u konkretnom slučaju predstavljala bi razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavodima za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Sisku 17. 11. 2010. i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

23. Dakle, utoliko što, prema navodima tužitelja s ročišta za glavnu raspravu održanog 9. travnja 2025., nije sporno da je mirovina zbog ozljede izvan rada koja je priznata osiguranici EČ niža od mirovine koja bi istoj bila isplaćivanja za slučaj umirovljenja zbog ozljede na radu, ne postoji stvarna šteta koju bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju u vidu više plaćene razlike mirovina, prema odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP, te je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

24. Nadalje, u odnosu na utuženi iznos naknade štete u vidu isplaćenih jednokratnih novčanih primanja, valja reći da tuženik kao društvo za osiguranje nije u obvezi nadoknaditi tužitelju niti tu štetu, sukladno odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP.

25. Ovo iz razloga što prema odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP stvarna šteta koju je tuženik kao društvo za osiguranje dužno nadoknaditi, osim, razmjernog iznosa mirovine, predstavlja troškove liječenja i druge nužne troškove učinjene sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju.

26. Tužitelj ne dostavlja nikakav akt iz kojeg bi proizlazilo temeljem kojih propisa je osiguranici tužitelja uopće priznato pravo na jednokratna novčana primanja (a niti iz ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja uopće proizlazi da je osiguranici tužitelja takva isplata doista i izvršena), pa stoga nema mjesta zaključku suda da bi se radilo o isplati utemeljenoj na propisima o zdravstvenom osiguranju, ili o troškovima liječenja odnosno drugim nužnim troškovima sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju.

27. Obzirom na navedeno, nema obveze tuženika za naknadom štete tužitelju niti po osnovi isplaćenih jednokratnih novčanih primanja te je i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

28. Prijedlozi tuženika da se tužitelju naloži dostava predmeta o umirovljenju osiguranice tuženika EČ kao i radi provođenja financijskog vještačenja na okolnost da li je mirovina koju tužitelj isplaćuje EČ viša od mirovine za slučaju umirovljenja osiguranice zbog ozljede na radu, odbijeni su kao nepotrebni i usmjereni prema odugovlačenju ovog postupka, kraj činjenice da tužitelj niti ne osporava da je mirovina zbog ozljede izvan rada koja je priznata osiguranici EČ niža od mirovine koja bi istoj bila isplaćivanja za slučaj umirovljenja zbog ozljede na radu.

29. Konačno, radi stranaka je za istaknuti da neutemeljeno tuženik osporava da bi tužitelj svom osiguraniku izvršio isplatu iznosa mirovina koje zahtjeva tužbom u ovom sporu obzirom da potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku od 13. 12. 2024. kao i ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 13. 12. 2024. predstavljaju javne isprave, sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), a tuženik nije dokazao da su u njima neistinito utvrđene činjenice ili da su isprave neistinito sastavljene (čl. 230. st. 3. ZPP). Tako i u odluci VsRH br. Rev-x 386/12 od 29. 1. 2020.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP) odnosno stoga što je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je tuženiku naknaditi parnični trošak u cijelosti.

31. Tuženiku je sukladno zahtjevu tuženika i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1.), te PDV u iznosu od 50,00 eur, ukupno 250,00 eur.

32. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 20. 3. 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP).

33. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku