P-2449/2022-29
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Stalna Služba u Supetru
21400 Supetar
Ulica Hrvatskih velikana 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1., OIB: 69693144506, koje zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, protiv tuženika ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 8. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, Sandre Šimunić Mamić, odvjetnice u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika Josipa Anzulovića Miroševića, odvjetnika u Supetru, na ročištu radi objave presude 23. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HRVATSKE ŠUME d.o.o., Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 isplati iznos od 7.244,40 kn/ 961,50 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 1.207,40 kn/ 160,25 eur od 31.12.2015.;
- na iznos od 1.207,40 kn/ 160,25 eur od 31.12.2016.;
- na iznos od 1.207,40 kn/ 160,25 eur od 31.12.2017.;
- na iznos od 1.207,40 kn/ 160,25 eur od 31.12.2018.;
- na iznos od 1.207,40 kn/ 160,25 eur od 31.12.2019.;
- na iznos od 1.207,40 kn/ 160,25 eur od 31.12.2020.;
do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HRVATSKE ŠUME d.o.o., Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 (petnaest) dana, isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura.
Obrazloženje
1. Kod ovog suda je 27. lipnja 2022. zaprimljena tužba tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od ukupno 7.244,40 kuna (sada 961,50 eura¹) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. U tužbi tužitelj navodi da je uvidom u podatke "Arkod" evidencije uporabe poljoprivrednog zemljišta utvrdio da je tuženik Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju dao izjavu o korištenju poljoprivrednog zemljišta temeljem koje je tijekom 2015., 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. godine upisan kao korisnik zemljišta u ukupnoj površini od 6,037 ha, a koje zemljište da predstavlja šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim gospodari tužitelj temeljem Zakona o šumama. Tužitelj da je koristeći matični identifikacijski broj poljoprivrednog gospodarstva i podatke dostupne u ARKOD-u usporedio zemljišne čestice u vlasništvu Republike Hrvatske i na temelju toga izradio obračun dugovanja. Činjenica da predmetne čestice koje je tuženik koristio predstavljaju šumsko zemljište da proizlazi iz uvjerenja o pripadnosti šumskogospodarskom planu, dok valjanu pravnu osnovu za korištenje šumskog zemljišta da može predstavljati samo ugovor o zakupu. Tužitelj da je uvidom u evidencije sklopljenih ugovora o zakupu šumskog zemljišta utvrdio da tuženik u razdoblju kada je koristio šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske nije imao sklopljeni ugovor o zakupu za navedeno zemljište slijedom čega da je vidljivo da je tuženi iste koristio bez valjane pravne osnove kao nepošteni posjednik. Tuženik da je zaposjeo šumsko zemljište i koristio ga za obavljanje poljoprivredne djelatnosti bez suglasnosti tužitelja i bez ikakve valjane pravne osnove, što da je jasno vidljivo iz činjenica da je pred AZPP davao izjave o korištenju navedenog zemljišta te je istinitost navedenih izjava potvrdio vlastoručnim potpisom odgovorne osobe. Nadalje, tuženik navodi da temeljem Zakona o šumama ima pravo posjedovanja i gospodarenja šumama u vlasništvu Republike Hrvatske, a temeljem Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i pravo raspolaganja zakupninom od tog zemljišta to da je jasno da tužitelj u odnosu na tuženika koji šumsko zemljište koristiti bez ikakve valjane pravne osnove, predstavlja predmnijevanog vlasnika u smislu čl. 166.st 1. Zakona o vlasništvu, te da je obvezan šumsko zemljište predati u posjed tužitelju kao presumiranom vlasniku, i nadoknaditi sve koristi u slučaju da je sklopio ugovor o zakupu šumskog zemljišta. Ističe da korist koju je tuženik imao kao nepošteni posjednik od korištenja šumskog zemljišta da je jednaka najmanjem iznosu zakupnine koju bi morao plaćati tužitelju u slučaju da je sklopio ugovor o zakupu šumskog zemljišta, a koji iznos zakupnine da se obračunava prema posebnom propisu kojim se
¹Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
uređuje naknada za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu i iznosi od 0,02 kn/m2 godišnje kako je to utvrđeno Odlukom o načinu obračuna naplate naknade dosadašnjeg korištenja šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove. Tužitelj da je temeljem vlastitog izračuna načina korištenih površina šumskog zemljišta primjenom naknada u iznosu od 0,02 kn /m2 godišnje utvrdio da tuženik s osnova naknade koristi duguje za 2015., 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. po 1.207,40 kn za svaku godinu. Konačno tužitelj navodi da je tuženik 2020. godine prestao koristiti predmetne čestice šumskog zemljišta tj. da više nije evidentiran u arkod evidencijama kao njihov korisnik, međutim da je neovisno o tome dužan tužitelju naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja šumskog zemljišta bez valjane pravne osnove.
3. Tužba je dostavljena tuženiku na odgovoru te se isti u svom odgovoru zaprimljenom kod ovog suda 30. rujna 2022. usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je na ročištu od 11. siječnja 2023. dodatno istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da tužitelj nije niti u jednom pravnom odnosu, kao i da je točno da je dobio predmetnu nekretninu na korištenje od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, međutim da nikada nije stupio u posjed iste niti je mogao koristiti istu zato jer je ista ograđena žičanom ogradom te je pristup predmetnoj parceli onemogućen. Nadalje, ističe da se nekoliko puta pokušao obratiti nadležnim tijelima kako bi se isti problem riješio da bi stupio u posjed iste te eventualno dobio drugu nekretninu na korištenje, međutim da u istom nije do današnjeg dana uspio, a isto da proizlazi iz dopisa agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 2017. s prilogom izvještaja o kontroli na terenu, gdje je na zadnjoj stranici pod rezultati kontrola na terenu upravo navedena generalna napomena o nemogućnosti korištenja predmetne nekretnine.
4. Tužitelj je podneskom od 19. siječnja 2023. uredio tužbeni zahtjev na način kako je to specificirano u točki I. izreke presude.
5. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem dopisa Hrvatskih šuma Klasa: DIR/19-01/2465, Urboj: 00-02-03/06-19-21 od 6. studenog 2019., dopisa Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Klasa: 320-02/21- 01/0047, Urbroj: 343-0100/04-21-013, od 14. rujna 2021. Potvrde o uključenosti kat.čest. u šumskogospodarski plan Hrvatskih šuma Klasa: ST/21-01/1366, Ur.br. 15- 00-05/02-21-05 od 8. prosinca 2021., dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Samostalne službe za kontrolu mjera izravne potpore i IAKS mjera ruralnog razvoja od 29. rujna 2017., dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Klasa: 701-01/23-01-07/0003, Urbroj: 343- 0603/13-23-002, od 13. veljače 2023. očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika Petra Garmaza, pregledom i čitanjem geodetskog vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.
6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se izvrši dopuna vještačenja odnosno da se ponovi očevid na licu mjesta kako bi vještak sukladno mapama koje su dostavljene uz podnesak Agenciji za plaćanje u ribarstvu i ruralstvu napravio svoj nalaz i mišljenje, budući je takav dokaz smatrao suvišnim, jednako kao i dokaz provođenjem financijskog vještačenja.
¹Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
7. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja naspram tuženika radi isplate iznosa od ukupno 7.244,40 kuna (sada 961,50 eura¹) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade za bespravno korištenje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao šumskog zemljišta.
9. Među strankama u tijeku postupka nije bilo sporno da je tuženik bio evidentiran kao korisnik poljoprivrednog zemljišta, odnosno predmetne nekretnine koja predstavlja šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, i to temeljem Izjave o korištenju poljoprivrednog zemljišta.
10. Među strankama se ukazalo spornim aktivna legitimacija tužitelja, je li tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine, te ovisno o tome ima li tužitelj pravo na naknadu koju potražuje tužbenim zahtjevom.
11. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] proizlazi da je ista upisana kao Općenarodna imovina dok iz Potvrde o uključenosti katastarskih čestica u šumskogospodarski plan Hrvatskih šuma d.o.o. Klasa: ST/21-01/1366, Ur.br. 15-00-05/02-21-05 od 8. prosinca 2021. proizlazi da je predmetna nekretnina obuhvaćene programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu Vidova Gora za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2024.
12. Čitanjem dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Samostalne službe za kontrolu mjera izravne potpore i IAKS mjera ruralnog razvoja od 29. rujna 2017. utvrđeno je da je na gospodarstvu tuženiku na njegov zahtjev provedena kontrola prihvatljivosti prijavljenih površina, a kojom kontrolom su utvrđene nesukladnosti u dijelu prihvatljivosti prijavljenih površina s aspekta svij prijavljenih mjera, pri čemu je izvještaju o kontroli na terenu zahtjeva za izravnim plaćanjima, pojedinim mjerama ruralnog razvoja i ispunjavanja uvjeta višestruke sukladnosti za 2017. godinu navedeno u Generalnoj napomeni kako je korisnik dobio parcelu na korištenje od APZ, da parcela još nije korištena zato što se nalazi u žicom ograđenom području te je pristup parceli fizički onemogućen. Korisnik da se pokušao u nekoliko navrata obratiti nadležnim institucijama ne bi li se problem parcele riješio, da još nije fizički uspio ući u posjed parcele niti je uspio dobiti drugu parcelu na korištenje.
13. Također, čitanjem dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Klasa: 701-01/23-01-07/0003, Urbroj: 343-0603/13-23-002, od 13. veljače 2023. utvrđeno je da je predmetna nekretnine bila predmetom kontrole na terenu 13. rujna 2017. te je sukladno rezultatima kontrole na terenu ažurirana ARKOD parcela i definirana kao privremeno neodržavano zemljište.
14. U postupku je izveden dokaz očevidom na licu mjesta 19. ožujka 2024. uz sudjelovanje vještaka mjernika Petra Garmaza na kojem je utvrđeno da je cca 20-ak metar južno od makadamskog puta kojim se dolazi do sjeverne strane predmetne nekretnine vidljiva žičana ograda visine 2 m kroz koju se ne može proći, a koja utvrđenja je vještak prikazao i u svom vještvu dostavljenom u spis 7. lipnja 2024.
15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je od svog oca ŽP preuzeo njegov OPG pri kojemu je između ostalih bila i registrirana predmetna nekretnina, koja je njegovom
¹Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
ocu dodijeljena od strane Agencije za plaćanje u poljoprivredi i ruralnom razvoju 2016, odnosno 2017. godine. Kada im je dodijeljena ta parcela njegov otac i on da su otišli do iste, međutim, tada su primijetili da je područje na kojem se nalazi ta parcela u potpunosti ograđeno žicom od 2 i po metra, jer se na tom području nalazi veliko lovište, zbog čega uopće nisu mogli pristupiti dodijeljenoj parceli. 2017 godine da je bila kontrola njihovog OPG-a i tada je on inspektoru koji je došao na lice mjesta spomenuo ovaj problem kako im je dodijeljena parcela kojoj uopće ne mogu pristupiti, što se on i sam uvjerio na licu mjesta, te sve potvrdio u zapisniku kojeg je priložio u ovom postupku. Nakon da je bio u uvjerenju da je taj problem riješen, pri čemu se sjeća da je dobio i tablicu svog OPG sa evidentiram parcelama na njegovo ime, a u kojoj tablici nije bila evidentirana predmetna parcela. Nakon toga da je dobio ovu tužbu te je kontaktirao Hrvatske šume i ponovio iznova cijelu ovu priču, međutim, isti nisu htjeli razgovarati s njim te su naveli da je dužan te novce platiti. Posebno je naveo da u vrijeme kada je agencija dodjeljivala zemljište na korištenje njegov otac da je dobio poziv od iste, te se tada i javio za korištenje predmetne parcele.
16. Odredbom članka 17. stavak 1. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj:68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20, - dalje u tekstu: ZOŠ-a) propisano je da je javni šumoposjednik pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koja gospodari šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske, dok je stavkom 4. istog članka propisano da je naziv javnog šumoposjednika HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću. Odredbom članka 44. ZOŠ-a propisano da su javni šumoposjednik, Ustanova i Pravna osoba dužni osigurati zaštitu šuma i šumskih zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od protupravnog prisvajanja, korištenja i drugih protupravnih radnji te provoditi šumski red.
17. Odredbom članka 162. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje u tekstu: ZVDSP- a) propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
18. Odredbom članka 165. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 2. istog članka propisano da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.
19. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, odlučujući prethodno o prigovoru tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja za pokretanje ovog postupka, ovaj sud zaključuje, a polazeći od upisanog zemljišnoknjižnog stanja predmetne nekretnine te gore navedenih relevantnih odredbi ZOŠ-a, da tužitelj ima aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Naime, tužitelj je sukladno članku 17. stavak 1. ZOŠ-a kao javni šumoposjednik pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koja gospodari šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske, te je sukladno odredbi članka 44. ZOŠ-a dužan osigurati zaštitu šuma i šumskih zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od protupravnog prisvajanja,
¹Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
korištenja i drugih protupravnih radnji, zbog čega ovaj sud smatra da je u svrhu ostvarenja takve zakonske obveze ovlašten i zahtijevati sudsku zaštitu sadržajno navedenu u tužbu.
20. Nadalje, radi odlučivanja o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva za naknadu zbog korištenja predmetne nekretnine od strane tuženika bez pravne osnove sud je pošao od odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP-a. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. navedeno je: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."
21. Da bi ostvario svoje pravo na naknadu propisanu odredbom članka 165. stavak 1. ZVDSP-a, tužitelj u postupku mora dokazati da je tuženik u razdoblju od 2015. do 2020. bio u posjedu predmetnih nekretnina, odnosno da je iste koristio, kao i da je njegov posjed bio nepošten. Međutim, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije bio u posjedu predmetne nekretnine u spornom razdoblju. Naime, tuženik je u tijeku postupka tvrdio da nikada nije stupio u posjed dodijeljene mu nekretnine te istu nije mogao koristiti iz razloga jer je ograđena žičanom ogradom te je pristup predmetnoj parceli onemogućen, a isto je ponovio u svom stranačkom iskazu u kojem je dodatno naveo da je 2017. godine na predmetnu nekretninu obavljena kontrola njihovog OPG-a kada je iznio navedeni problem inspektoru koji je pristupio na lice mjesta, a kojom prilikom je sastavljan i zapisnik. Navedene činjenice na koje se poziva tužitelj zaista proizlaze iz dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Samostalne službe za kontrolu mjera izravne potpore i IAKS mjera ruralnog razvoja od 29. rujna 2017. te njemu priležećeg Izvještaja, a koje isprave su sastavljene nakon obavljene kontrole na terenu, i u kojima je jasno navedeno da predmetna nekretnina nije korištena od strane tuženika zato što se nalazi u žicom ograđenom području te je pristup istoj fizički onemogućen. Također, navedene činjenice proizlaze i iz rezultata očevida provedenog na licu mjesta gdje se sud i neposrednim zapažanjem na terenu uvjerio u činjenicu da se na predmetnu nekretninu ne može pristupiti budući je omeđena žičanom ogradom te na istoj postoje metalna vrata koja su zaključana lokotom.
22. Dakle, uzimajući u obzir da iz rezultata provedenog dokaznog postupka, i to isprava koje prileže spisu te iskaza tuženika, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća kao istinitim i vjerodostojnim jer je isti u cijelosti potkrijepljen sadržajem pročitanih isprava te rezultatima očevida provedenog na licu mjesta, nedvojbeno proizlazi da tuženik uopće nije stupio u posjed predmetne nekretnine, pa tako isti nije bio u posjedu iste niti u utuženom razdoblju od 2015. do 2020., to se tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu utuženog iznosa na ime korištenja predmetne nekretnine kako je to specificirano u tužbenom podnesku od 19. siječnja 2023. ovom sudu ukazuje neosnovanim.
23. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti pa je stoga odlučeno kao u točki. I. izreke presude.
¹Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
24. Nadalje, u nastavku je sud odlučio o troškovima postupka.
25. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, istom je zastupanom po odvjetniku trebalo dosuditi troškove parničnog postupka polazeći od odredbi članka 154. stavak 1., članka 155. stavak 1. i članka 164. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) u svezi s Tbr. 9. st. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje u tekstu: Tarifa) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13 i 143/14).
26. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženiku je za sastav odgovora na tužbu od 3. listopada 2022. valjalo priznati 75 bodova, za pristup na pripremno ročište od 11. siječnja 2023. 75 bodova, za pristup na ročišta od 29. svibnja 2024. i 8. svibnja 2025. po 75 bodova, za sastav podneska od 8. ožujka 2024. i 9. kolovoza 2024. po 75 bodova, što ukupno iznosi 450 bodova, a pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 50 Tarife, iznosi 900,00 eura, a koji iznos uvećan za zatraženih 25 % PDVA-a iznosi 1.125,00 eura.
27. Dakle, tuženiku je priznat sveukupni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura koji iznos mu je tužitelj dužan nadoknaditi, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Supetru, 23. svibnja 2025.
Sutkinja
Anđelina Kliškić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
Dostaviti:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- u spis
¹Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
