REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: P-159/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika HRVATSKE CESTE D.O.O., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 55545787885, radi naknade štete - isplate, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 8. travnja 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju ŽC, na ročištu za objavu presude 23. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HRVATSKE CESTE D.O.O., OIB: 55545787885, da tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, isplati iznos od 12.705,33 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8.774,61 eur od 20. veljače 2024. i

- na iznos od 3.930,72 eur od 17. siječnja 2025.

do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest (15) dana.

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. ožujka 2024. i tijekom postupka navodi da se dana 3. rujna 1995. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo marke Yugo Koral 55, reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala osiguranica tužitelja ŠC i teretno vozilo marke Zastava 80, 12 N, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao vozač BC, kojom prilikom je osiguranica tužitelja zadobila tjelesne ozljede. Zbog zadobivenih ozljeda kod osiguranice tužitelja došlo je do invalidnosti te je tužitelj privremenim rješenjem broj 11734 od 12. siječnja 1999. istoj kao invalidu rada zbog nezaposlenosti priznao pravo na naknadu plaće zbog nezaposlenosti počevši od 18. prosinca 1998. Nadalje, rješenjem tužitelja broj 11734 od 21. listopada 1999., osiguranici tužitelja određena je invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 1. siječnja 1999. U vezi ovog štetnog događaja pred ovim sudom već je proveden parnični postupak između ŠC kao tužiteljice protiv ovdje tuženika, a isti se vodio pod poslovnim brojem P-3085/01. Pred ovim sudom proveden je i paostupak ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika, pod poslovnim brojem P-201/07, radi naknade štete nasale iz predmetnog događaja, i to za ranije obračunsko razdoblje, a u kojemu je donesena presuda od 6. travnja 2007., potvrđena presudom Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-2929/07-2 od 5. svibnja 2008., kojom je naloženo ovdje tuženiku da naknadi štetu ovdje tužitelju. Nadalje, pred Trgovačkim sudom u Pazinu vođena su dva postupka za daljnja obračunska razdoblja u kojima je donesena presuda posl. br. P-1592/2015 od 1. kolovoza 2017., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. PŽ-5148/2017 od 13. srpnja 2018. i presuda posl. br. P- 144/2019 od 26. lipnja 2019., potvrđena presudom Viskogog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6927/2019 od 27. listopada 2020. Temeljem navedenih presuda tuženik je izvršio plaćanja, dok je za razdoblje isplate invalidske mirovine osiguranici tužitelja od 1. rujna 2018. do 31. ožujka 2021. u tijeku postupak pred Općinskim sudom u Puli pod posl.br. P-449/2021. Tužitelj smatra da mu je počinjena šteta time što je isplaćivao, a i nadalje će isplaćivati, novčana davanja iz mirovinskog osiguranja na ime invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad osiguranici tužitelja ŠC, koja šteta prema Obračunu novčanih davanja iz mirovniskog osiguranja od 1. veljače 2024., za razdbolje od 1. travnja 2021. do 31. prosinca 2024. iznosi 12.705,33 eur. Tuženiku je prethodno dostavljen Odštetni zahtjev od 2. veljače 2024., za obračunsko razdoblje od 1. travnja 2021. do 31. prosinca 2023. (u iznosu od 8.774,61 eur), na koji se tuženik do podnošenja tužbe nije očitovao, dok je tužbeni zahtjev za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. (u iznosu od 3.930,72 eur) tužitelj postavio tijekom ovoga postupka, podneskom od 17. siječnja 2025. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete za period od 1. travnja 2021. do 31. prosinca 2024. u ukupnom iznosu od 12.705,33 eur, a temeljem odredbi čl. 161. do 170. ZOMO (NN br. 157/13). Za utvrđenje odlučnih činjenica za ovu pravnu stvar tužitelj je predložio slijedeće dokaze: uvid u zapisnik o uviđaju od 21. rujna 1995. i u izjavu osiguranice tužitelja od 8. travnja 1999., saslušanje ŠC na okolnost nastanka prometne nesreće, provođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće po vještaku prometne struke sa očevidom na licu mjesta , odnosno provođenje kombiniranog prometno-tehničkog i sudsko-medicinskog vještačenja, uvid u Privremeno rješenje broj 11734 od 12. siječnja 1999., u Rješenje tužitelja broj: 11734 od 21. listopada 1999., uvid u mirovinski spis broj 11734, uvid u spis ovoga suda posl. broj P-3085/01, u Presudu ovoga suda posl.br. P-201/07 od 6. travnja 2007., u Presudu Županijskog suda u Puli, posl.br. Gž-2929/07-2 od 5. svibnja 2008., u Presudu Trgovačkog suda u Pazinu, posl.br. P-1592/2015 od 1. kolovoza 2017., u Presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl.br. Pž-5148/2017 od 13. srpnja 2018. , u Presudu Trgovačkog suda u Pazinu, posl.br. P-144/2019. od 26. lipnja 2019., u Presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl.br. Pž-6927/2019. od 27. listopada 2020., uvid u spise ovog suda posl.br. P-201/07., Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-1592/2015. i P-144/2019., uvid u Obračun isplate od 1. veljače 2024. i ispise iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja osiguranici tužitelja ŠC, a podredno izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost obračuna aktuara i visine nastale štete, uvid u presliku Odštetnog zahtjeva od 2. veljače 2024. uz pripadajuću povratnicu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost osnove i visine tužbenog zahtjeva. Tuženik prvenstveno spori uzročno-posljedničnu vezu između štetnog događaja i tuženikovog propuštanja izvrđenja radova održavanja, čiji su opseg i rokovi izvođenja bili propisani odredbama u trenutku nastanka štetnog događaja važećeg Zakona o cestama (NN 56/91), Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (NN 14/91) te „Uputstva o obnašanju ophodarske službe na javnim cestama u Republici Hrvatskoj“ koje je donio Upravni odbor poduzeća „Hrvatske ceste“ na sjednici održanoj 14.6.1991. koji reguliraju djelatnost održavanja državnih cesta, shodno čemu tuženik ne može biti odgovoran za štetu koja se u ovom postupku potražuje. Činjenična utvrđenja Zapisnika o uviđaju Policijske postaje Labin broj: 511-08-35/3-K-143/95. od 21.09.1995. koji prileži sudskom spisu (tužitelj priložio uz tužbu) ne daju osnove za zaključak da u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženika za nastanak predmetne prometne nesreće. Iz navedenog Zapisnika o uviđaju policije ne proizlazi postojanje oštećenja kolnika, nečistoće kolnika ili pak materijala i predmeta na kolniku ceste koji bi ugrožavali sigurnost prometa odnosno bili u uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja. Jednako tako, iz navedenog Zapisnika o uviđaju policije ne proizlazi da bi kolnik na mjestu nezgode bio loše izvedbe i neodržavan na način da bi ugrožavao sigurnost prometa odnosno bio u uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja. Nadalje, iz navedene dokumentacije ne proizlazi neadekvatno stanje prometne signalizacije, a kamoli da bi isto bilo u uzročnoj vezi sa nastankom predmete nezgode. S druge strane, u navedenom Zapisniku o uviđaju policije je jasno i nedvojbeno izričito utvrđeno da je osiguranica tužitelja OC kojoj je tužitelj navodno isplatio invalidsku mirovinu, kao vozačica koja je upravljala osobnim automobilom Jugo Koral 55 reg. oznake [registarska oznaka], u desnom zavoju zbog neprilagođene brzine i uvjetima i stanju na kolnika – izgubila kontrolu nad vozilom i prešla na lijevu stranu ceste te prednjim dijelom svog vozila udarila u prednji lijevi bočni dio teretnim vozilom marke Zastava 80 (hladnjača za meso) koje se kretalo suprotnom stranom ceste. Dakle, upravo je navedena osiguranica tužitelja isključivo uzrokovala nastanak predmetne prometne nesreće, a ne tuženik, kako to pogrešno smatra tužitelj. Stoga tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti osiguranice tužitelja a posljedično i tužitelja za nastanak predmetne prometne nesreće i štete. Slijedom iznesenog, proizlazi da nastanak štetnog događaja nije prouzrokovan stanjem državne ceste, slijedom čega nema odštetne odgovornosti tuženika u ovom predmetu. Priloženi obračun novčanih davanja iz mirovinskog osiguranja koja se osiguranici ŠC isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja od 01.02.2024. nije valjani dokaz visine stvarne štete, niti se može smatrati javnom ispravom koju je tužitelj izdao u okviru obavljanja svoje javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja. Kako tuženik osporava visinu štete iz navedenog obračuna, na tužitelju je teret dokazivanja navedene činjenice. Tuženik jednako tako drži da tužitelj nije na valjani način dokazao činjenicu izvršenja plaćanja invalidskih mirovina korisnici Ž. Priložena dokumentacija – ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja te potvrda o svoti mirovine nisu dokaz navedene činjenice već interna tužiteljeva evidencija o izvršenim isplatama. Tuženik predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku.

2.1. Tužitelj se na odgovor na tužbu očitovao podneskom od 21. svibnja 2024. na način da je osporio navode tuženika u cijelosti. Tužitelj ističe da osnovanost osnove tužbenog zahtjeva proizlazi iz sveukupne dokumentacije koja prileži spisima predmeta u kojima su već provedeni postupci koji se odnose na štetni događaj koji je predmet u ovoj pravnoj stvari te je u istima već utvrđena odgovornost tuženika za nastali štetni događaj, kako prema osiguranici tužitelja ŠC, atko i prema tužitelju i to presudom Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-1592/2015 od 1. kolovoza 2017. Dakle, u ovoj pravnoj stvari radi se o istovjetnoj utvrđenoj odgovornosti tuženika, s tim da se naknada štete u ovoj pravnoj stvari odnosi na daljnje obračunsko razdoblje isplate, a sve sukladno odredbama ZOMO. U odnosu na tuženikovo osporavanje visine tužbenog zahtjeva, tužitelj navodi da je isti pravna osoba s javnim ovlastima te da izdaje uvjerenja, odnosno druge isprave o činjenicama u vezi sa poslovima koje obavlja na temelju javnih ovlasti, a koje isprave imaju zakonsku presumpciju potpunog dokaza o činjenicama u svim pravnim postupcima, pa tako i u ovom konkretnom slučaju, odnosno imaju značenje javne isprave. U konkretnom slučaju navedeno se odnosi na obračun isplate iznosa invalidske mirovine osiguranici tužitelja ŠC, o čemu je već zauzet stav u sudskoj praksi i to Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br, Pž-2233/2016-2 od 19. ožujka 2018. Isto se odnosi i na ispis iz baze podataka doznačenih mirovinskih primanja. Navedeno se ima smatrati valjanim i relevantnim dokazima o tome da je isplata utuženih iznosa izvršena i kada je izvršena, kao i o visini utužene tražbine i to sukladno odredbama čl. 159. ZUP-a, čl. 140.a ZOMO-a i čl. 230. ZPP-a. Sudska praksa potvrdila je izneseni stav tužitelja i to:

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-3835/11 od 3. ožujka 2013., potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-83/2014. od 2. siječnja 2017., Presuda Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-4923/05 od 20. veljače 2007., kao i Presuda Vrhovnog suda RH br. Rev-x 386/2018-2 od 29. siječnja 2020. Budući da je uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i propuštanja tuženika u održavanju prometnice na kojoj se isti dogodio neupitno utvrđena u provedenim sudskim postupcima za prethodna obračunska razdoblja, tužitelj smatra ne ekonomičnim i nepotrebnim provoditi vještačenja predložena u tužbi, međutim ukoliko tuženik ustraje kod navoda iz odgovora na tužbu, tužitelj ostaje kod svih dokaznih prijedloga predloženih u tužbi.

3. U tijeku postupka sud je pročitao odnosno izvršio uvid u sve isprave iz spisa predmeta. Sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanje osiguranice tužitelja ŠC i provedbu prometnog vještačenja na okolnost dinamike prometne nesreće s očevidom na licu mjesta, zatim za provođenje sudsko-medicinskog vještačenja na okolnost utvrđivanja uzročno-posljedične veze između ozljeđivanja osiguranice tužitelja ŠC u prometnoj nezgodi i ostvarivanja prava na invalidsku imovinu te za provođenje financijskog vještačenja na okolnost obračuna aktuara i visine nastale štete, koje je tužitelj predložio po potrebi, a sve s obzirom da su činjenice koje bi se utvrđivale tim dokazima utvrđene na temelju izvedenih dokaza.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete od tuženika koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici ŠC i to za razdoblje od 1. travnja 2021. do 31. prosinca 2024. u iznosu od 12.705,33 eur, koju mirovinu tužitelj isplaćuje osiguranici prema privremenom rješenju br. 11734 od 12. siječnja 1999., odnosno prema rješenju broj 11734 od 21. listopada 1999.

5.1. Između stranaka nije sporno da se 3. rujna 1995. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo marke Yugo Koral 55, reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala osiguranica tužitelja ŠC i teretno vozilo marke Zastava 80, 12 N, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao vozač BC, kojom prilikom je osiguranica tužitelja zadobila tjelesne ozljede. Također je nesporno i da je zbog zadobivenih ozljeda kod osiguranice tužitelja došlo do invalidnosti te da je tužitelj privremenim rješenjem broj 11734 od 12. siječnja 1999. istoj kao invalidu rada zbog nezaposlenosti priznao pravo na naknadu plaće zbog nezaposlenosti počevši od 18. prosinca 1998., kao i da je rješenjem tužitelja broj 11734 od 21. listopada 1999. osiguranici tužitelja određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 1. siječnja 1999.

5.2. Među strankama je sporna uzročno-posljednična veza između štetnog događaja i tuženikovog propuštanja izvrđenja radova održavanja ceste na kojoj se dogodio štetni događaj, odnosno sporna je osnovanost osnove, kao i visina tužbenog zahtjeva.

6. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023; u daljnjem tekstu: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Štetni događaj je samo jedna od pretpostavki koje se moraju ostvariti da bi do štete došlo (članak 1045. ZOO-a). Tužitelju šteta nije nastala danom nastanka štetnog događaja ni danom priznanja prava na invalidsku mirovinu jer tim trenutkom njegova imovina nije umanjena. Tužitelju šteta, u vidu umanjenja imovine, nastaje tek isplatom svakog pojedinog iznosa mirovine te se na tužiteljevo pravo da traži naknadu štete primjenjuje onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog iznosa mirovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-x-436/10 od 2. veljače 2011.).

7. Prema odredbi čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22; u daljnjem tekstu: ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

8. Sud je uvidom u Presudu Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-201/07-9 od 6. travnja 2007. (str. 16. do 19. spisa), potvrđenu odlukom Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-2923/07-2 od 5. svibnja 2008. (str. 20. do 23. spisa), utvrdio da je u tim postupcima u cijelosti utvrđena odgovornost ovdje tuženika za nastanak prometne nezgode 3. rujna 1995. u kojoj je ozlijeđena osiguranica ovdje tužitelja ŠC. Iz obrazloženja citiranih odluka proizlazi kako je tuženikova odgovornost utvrđena zbog propusta u saniranju oštećene ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda, u propustu postavljanja adekvatne prometne signalizacije koja bi korisnike upozorila da vožnju prilagode takvim uvjetima, a što je bio uzrok nastanku prometne nezgode. Navedene obveze za tuženika temelje se na odredbama Zakona o javnim cestama, a propuštanje tih obveza temelj je odgovornosti za štetu nastalu trećima. Zbog propusta tuženika došlo je do prometne nezgode u kojoj je ozlijeđena osiguranica tužitelja, posljedično čemu tužitelj trpi štetu. Sud je u cijelosti prihvatio navedena utvrđenja budući da je u tim postupcima tuženik imajući procesni položaj stranke (II. tuženika) aktivno sudjelovao te se mogao koristiti svim procesnim pravima kako bi dokazao neosnovanost tužbenog zahtjeva. Iako je iz odgovora na tužbu razvidno da je tuženik osporio svoju odgovornost za nastanak prometne nezgode, u cilju dokazivanja te tvrdnje nije predlagao izvođenje dokaza. Sud je stava kako je tužitelj dokazao odgovornost tuženika za nastanak prometne nezgode, odnosno da tuženikova odgovornost proizlazi iz pravomoćne odluke Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P- 201/07.

9. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je tužitelj temeljem članka 161. stavka 2. točke 1. ZMO-a, u vezi sa člankom 1046. ZOO-a, ovlašten potraživati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu svojoj osiguranici ŠC u punom iznosu za razdoblje od 1. travnja 2021. do 31. prosinca 2024., što je ovom tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj i zatražio.

10. Visinu potraživanja tužitelj je izračunao na temelju čl. 161. stavka 4. ZMO-a (prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod). Tužitelj je prema navedenoj odredbi korištene parametre naveo u izračunima od 1. veljače 2024. (str. 46. spisa) i 17. siječnja 2025. (str. 81. spisa). Način obračuna tuženik nije osporio. Ta se isprava smatra javnom ispravom sukladno odredbi članka 140.a stavka 1. ZMO-a ("Isprave koje Zavod izdaje u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku smatraju se javnim ispravama."). Budući da je tužitelj u svrhu dokazivanja visine isplaćene mirovine izdao izračun koji predstavlja javnu ispravu, a odredbom članka 230. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; u daljnjem tekstu: ZPP) je propisano da "Isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.", utvrđeno je da je tužitelj tom ispravom dokazao visinu svoje tražbine, a izvršene isplate proizlaze iz potvrda o svoti mirovine od 1. veljače 2024. (str. 47. spisa) i od 17. siječnja 2025. (str. 83. spisa), također javnih isprava, te ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 48. do 62. i 83. do 88. spisa).

11. Sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a tužitelju na dosuđeni iznos naknade imovinske štete pripada i propisana zakonska zatezna kamata koja na iznos od 8.774,61 eur sukladno članku 165. st. 3. ZMO-a ("Na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.") teče počevši od 20. veljače 2024. (tuženik je zaprimio odštetni zahtjev tužitelja 5. veljače 2024. – str. 63. do 64. spisa, kojim mu je ostavljen rok za dobrovoljno ispunjenje od 15 dana, koji je istekao 20. veljače 2020.), a na iznos od 3.930,72 eur teče od 17. siječnja 2025. (dakle od dana povećanja tužbenog zahtjeva za navedeni iznos), pa do isplate, a sve na način kako je to sadržajno navedeno u stavku I izreke ove presude.

12. Rok za ispunjenje novčane tražbine je 15 dana te isti počinje teći prvog dana nakon dostave presude stranci kojoj je naloženo izvršenje (članak 328. ZPP-a).

13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točci I izreke.

14. Odluka o parničnom trošku (točka II izreke) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i članka 164. stavka 1. i 2. ZPP-a. Naime, tužitelj suprotno članku 164. stavku 2. ZPP-a nije tijekom postupka određeno naveo troškove za koje traži naknadu, dok je tuženik u cijelosti izgubio spor te mu sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu parničnog troška.

U Puli-Pola, 23. svibnja 2025.

Sudac

Saša Javoran:

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije), a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku.