REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-1821/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelj-protutuženika (dalje: tužitelj) BP iz Kuča, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Frani Letici, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika-protutuženika (dalje: tuženik) Elka d.o.o. iz Zagreba, Koledovčina 1, OIB: 09416147953, zastupan po punomoćnici Sandri Grilec, odvjetnici iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik Elka d.o.o. Koledovčina 1, Zagreb, OIB: 09416147953 dao tužitelju BP iz Kuča, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 19.6.2019. godine, te se utvrđuje da prema tome radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II./ Nalaže se tuženiku Elka d.o.o. Koledovčina 1, Zagreb, OIB: 09416147953 da tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na rad na radno mjesto rukovatelja strojem za izradu vodiča, odnosno, a ako takvog radnog mjesta ne bi bilo, na druge odgovarajuće poslove u skladu sa stručnom spremom, iskustvom i znanjima tužitelja, u roku od 8 dana.

III./ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika Elka d.o.o. Koledovčina 1, Zagreb, OIB: 09416147953 koji glasi:

"Raskida se ugovor o radu broj 280-EA500 sklopljen 11.7.2018. između tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Elka d.o.o. Koledovčina 1, Zagreb, OIB: 09416147953, i to s danom 28.6.2019."

IV./ Nalaže se tuženiku Elka d.o.o. Koledovčina 1, Zagreb, OIB: 09416147953 da nadoknadi tužitelju BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 15 dana.

V./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao radnik bio zaposlen kod tuženika kao poslodavca temeljem Ugovora o radu od 11.7.2018. na radnom mjestu rukovatelja strojem za izradu vodiča. Tužitelj je za tuženika kao radnik u kontinuitetu radio dulje od 7 godina. Dana 28.6.2019. tužitelj je zaprimio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja koju je tuženik donio dana 19.6.2019. Tužitelj je dana 11.7.2019. uložio zahtjev za zaštitu prava na odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja te je tuženik taj zahtjev za zaštitu prava zaprimio dana 15.7.2019. Tuženik se nikada nije očitovao na zahtjev za zaštitu prava tužitelja te tužitelj radi ostvarenja svojih prava i interesa sukladno st. 1. i 2. čl. 133. Zakona o radu podnosi ovu tužbu. Tužitelj ističe da je predmetna odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od dana 19.6.2019. nezakonita te su navodi tuženika iz iste sadržajno netočni, a tužitelju su povrijeđena njegova prava iz radnog odnosa. Tužitelju je ugovor o radu neosnovano otkazan te je otkaz nedopušten. Tužitelju nikad nije omogućen uvid u Pravilnik o obvezama radnika u provedbi mjera zaštite niti ga je tuženik upoznao s njegovim sadržajem. Tužitelju nikad nije omogućen uvid u pravilnik o videonadzoru niti ga je tuženik upoznao s njegovim sadržajem. Tužitelju nikad nije dostavljeno očitovanje Radničkog vijeća od 18.6.2019., te tužitelj nije upoznat s njegovim sadržajem, uslijed čega nije ispoštovana zakonska procedura za otkazivanje ugovora o radu. Tužitelj je i zahtjevom za zaštitu prava od 11.7.2019. zatražio od tuženika da mu dostavi Pravilnik o radu, Pravilnik o obvezama radnika u provedbi mjera zaštite, Pravilnik o videonadzoru i očitovanje Radničkog vijeća od 18.6.2019., na što se tuženik oglušio. Tužitelj u cijelosti osporava istinitost navoda tuženika iz predmetne odluke o otkazu. Tužitelj osporava da bi nepropisno izašao iz tvorničkog kruga. Tužitelj se uredno odjavio ulazno-izlaznom karticom te nije prekršio svoju radnu obvezu niti je postupio protivno uputi ili naredbi odgovorne ili nadređene osobe. Tužitelj osporava da bi portir LP od njega zatražio torbu na pregled te osporava da bi on portiru odbio dati torbu na pregled. Iz sadržaja obrazloženja pobijane odluke ostaje nejasno da li se tužitelju otkazuje njegov ugovor o radu iz razloga što je navodno na nepropisan način izašao iz tvorničkog kruga ili iz razloga što nije razgovarao s djelatnicima detektivske agencije Sova intelligence na način i u sadržaju na koji su djelatnici detektivske agencije to željeli, iako im je tužitelj jasno rekao da želi da njegova prava štiti njegov odvjetnik. Tužitelj dodatno ističe da je netočno da bi se odbio očitovati o okolnostima svog izlaska iz tvorničkog kruga od dana 4.6.2019. detektivskoj agenciji Sova intelligence te je netočno da bi u razgovoru s djelatnicima navedene detektivske agencije izjavio da mu "nitko ništa ne može". Tužitelj je samo izjavio da želi s djelatnicima detektivske agencije razgovarati u prisutstvu svog odvjetnika jer želi na adekvatan način štititi svoja prava te da bez odvjetnika ne želi potpisivati nikakav dokument, a naročito imajući na umu da su njegovim kolegama u jednakim okolnostima davani dokumenti na potpisivanje koji su rezultirali gubitkom radnog mjesta, što je u konkretnom slučaju po stavu tužitelja nepravično i nezakonito. Tužitelj osporava da bi činjenica što nije izvršen pregled torbe na zahtjev portira, čak i da su navodi tuženika iz obrazloženja pobijane odluke točni, a što nisu, bila dovoljna za donošenje odluke o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika koji uredno izvršava svoje radne obveze kod poslodavca već dulje od sedam godina. Tužitelj osporava da bi njegovo postupanje kao radnika predstavljalo grubu povredu radne obveze. Tužitelj ukazuje da predmetna Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od dana 19.6.2019. ne sadrži uputu o pravnom lijeku, odnosno o pravu na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, uslijed čega je predmetna odluka donesena protivno Zakonu o radu. Tužitelj ističe da je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na tuženiku kao poslodavcu temeljem st. 3. čl. 135. Zakona o radu. Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 22.3.2022. zahtijeva da sud utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 19.6.2019. godine, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i da naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto rukovatelja strojem za izradu vodiča, odnosno, a ako takvog radnog mjesta ne bi bilo, na druge odgovarajuće poslove u skladu sa stručnom spremom, iskustvom i znanjima tužitelja, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti. Točno je da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu sklopljenog 11.7.2018. i to na mjestu rukovatelja strojem za izradu vodiča. Nije sporno da je tužitelj dana 28.6.2019. primio Odluku tuženika od 19.6.2019. o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja i da je 11.7.2019. uložio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik primio 15.7.2019. Osporava se da bi Odluka tuženika od 19.6.2019. o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja bila nezakonita ili da bi navodi iz iste bili sadržajno netočni tako da tužitelju nisu povrijeđena njegova prava iz radnog odnosa. Tužitelju je ugovor o radu osnovano otkazan te je otkaz dopušten. Nije točno da tužitelju nije omogućen uvid u Pravilnik o obvezama radnika u provedbi zaštite mjera zaštite i u Pravilnik o videonadzoru. Naime, Pravilnik o radu tužitelja od 26.3.2019. objavljen je na oglasnoj ploči tužitelja 27.3.2019. pa je stupio na snagu u roku od 8 dana od njegove objave. Nadalje, Pravilnik o obvezama radnika u provedbi mjera zaštite od 4.4.2019. objavljen je na oglasnoj ploči tuženika dana 27.3.2019. pa je stupio na snagu u roku od 8 dana od njegove objave. Također, Pravilnik o video nadzoru od 4.4.2019. objavljen je na oglasnoj ploči tuženika dana 27.3.2019. pa je stupio na snagu u roku od 8 dana od njegove objave. Tuženik se savjetovao sa Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju sukladno odredbama Zakona o radu. Tuženik je dana 13.6.2019. dostavio Radničkom vijeću na savjetovanje i očitovanje namjeru za donošenje Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, a uz koji su zahtjev dostavljeni prilozi specificirani u istom zahtjevu: nacrt Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, Izjava poslovođe pogona Vodiči KP, Izjava portira LP, Zapisnik privatne detektivske agencije Sova Intelligence iz Zagreba, Poziv uprave BP za očitovanje, Video zapis na DVD-u o nepropisnom izlasku BP iz tvorničkog kruga 4.6.2019., Zapisnik o očitovanju BP od 13.6.2019. Radničko vijeće očitovalo se dana 18.6.2019. te je Zapisnik sa očitovanjem dostavljen tuženiku. Nakon provedenog savjetovanja i primitka Zapisnika sa 16. sjednice Radničkog vijeća ELKA d.o.o. Br. R.V.

- 16/2019 od 18.6.2019., dana 19.6.2019. je donesena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja. Činjenica jest kako je tuženik utvrdio da se dana 4.6.2019. nakon završene treće smjene u 6.00 ujutro BP uputio prema izlaznoj porti. Poslovođa pogona Vodiči, a u kojem tužitelj radi, KP, o čemu postoji njegova pisana izjava, zvao je portira na izlaznoj porti te, posumnjavši da nešto nije u redu, zatražio da pregleda torbu koju je tužitelj nosio na leđima. BP je odbio dati torbu na pregled portiru, o čemu postoji i izjava portira LP iz tvrtke Bilić-Erić d.o.o. za privatnu zaštitu, a i videozapis o čitavom događaju. Odbivši dati torbu na pregled, tužitelj je napustio krug tvornice izašavši kroz izlaznu rampu i odjavivši se ulazno-izlaznom karticom. U ime Poslodavca tužitelja je o čitavom događaju 7.6.2019. pokušala ispitati privatna detektivska agencija Sova intelligence d.o.o., ali je tužitelj odbio očitovati se o okolnostima vezanim uz njegov nepropisan izlazak iz tvorničkoga kruga 4.6.2019. u 6 sati i 7 minuta ujutro te odbio objasniti i očitovati se o tomu zašto nije portiru na njegovo traženje dao na pregled torbu i druge osobne stvari koje je tom prilikom nosio sa sobom. Prema zapisniku koji je 7.6.2019. sačinila privatna detektivska agencija Sova intelligence, radnik BP je, između ostalog, izjavio da "on neće ništa govoriti niti potpisivati, jer da mu nitko ništa ne može". Tužitelj je 11.6.2019. preporučenim pozivom s povratnicom te brzojavom hitno pozvan od strane Uprave da 12.6.2019. u 14.00 sati ili 13.6.2019. u 8.00 sati dođe u Upravu Društva očitovati se o okolnostima nepropisnog izlaska iz tvorničkoga kruga i odbijana davanja na pregled osobne torbe na traženje portira. BP se 13.6.2019. u 8.00 sati odazvao pozivu zajedno s odvjetnikom Franom Leticom radi očitovanja o okolnostima nepropisnog izlaska iz tvorničkog kruga 4.6.2019. te odbijanja davanja na pregled osobne torbe na traženje portira, a o očitovanju radnika sačinjen je zapisnik. Navodi tužitelja o nezakonitosti odluke tuženika su paušalni, netočni i neutemeljeni. Naime, izvjesno je da je radnik počinio težu povredu radne obveze jer se odbio podvrgnuti pregledu zaštitara dana 4.6.2019. u 6:07 sati, a sve u smislu odredbe članka 27. stavak 1., alineja 3. Pravilnika o radu te članka 6. Pravilnika o obvezama radnika u provedbi mjera zaštite. Naime, izvjesno je kako je tužitelj odbio podvrgnuti se pregledu koji obavlja osoblje sigurnosti - zaštitar - prilikom ulaska odnosno izlaska iz prostora tužitelja. Predmetna činjenica i povreda obveza iz radnog odnosa slijedi iz sljedećih isprava, izjava te video zapisa odnosno provedenih dokaza: Zapisnika privatne detektivske agencije Sova Intelligence iz Zagreba od 7.6.2019. iz kojeg slijedi da se tužitelj odbio očitovati o predmetnom događaju odnosno da je izjavio "da mu nitko ništa ne može", Izjave portira LP sadržane u Izvješću o događaju od 4.6.2019. iz koje slijedi da je tužitelj odbio podvrgnuti se pregledu te je samovoljno izašao iz prostora tuženika, Izjave poslovođe pogona Vodiči KP koji je zatražio od portira LP da pregleda tužitelja jer je nosio ruksak, a zbog sumnje u otuđenje imovine tužitelja odnosno bakra, a naknadno su pregledom video snimke potvrđene iste okolnosti, Video zapisa na DVD-u o nepropisnom izlasku BP iz tvorničkog kruga 4.6.2019., a iz kojeg je jasno vidljivo da je tužitelj odbio podvrgnuti se pregledu pri izlasku iz tvorničkog kruga tuženika. Nije točno da tužitelj svoje obveze kod tuženika uredno izvršava dulje od 7 godina. Naime, tužitelj je upozoren na obveze iz radnog odnosa 19.6.2017. jer je 13.6.2017. odbio izvršiti radni zadatak. Prema tome, odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 19.6.2019. je dopuštena i zakonita. Suprotno neobrazloženim navodima tužitelja, tužitelj je počinio teže povrede radne obveze kako su opisane u Odluci o otkazivanju ugovora o radu pa se tuženik tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja protivi u cijelosti te isti predlaže odbiti, a tužitelju naložiti da tuženiku plati trošak ovog postupka.

3. Tuženik je podnio i protutužbu u kojoj navodi da je tuženik zbog čestih pokušaja krađe i krađa bakra koji se koristi pri izradi kabela, Pravilnikom o radu, Pravilnikom o obvezama radnika u provedbi mjera zaštite te Pravilnikom o video nadzoru od 4.4.2019. propisao obvezu zaposlenika podvrgnuti se pregledu koji obavlja osoblje sigurnosti - zaštitar - prilikom ulaska odnosno izlaska iz prostora tužitelja kao i postupak predmetnog pregleda, a kršenje koje obveze predstavlja povredu radne obveze. Naime, predmetna je obveza od osobitog značenja za tuženika kako bi se spriječila opisana negativna praksa, smanjile štete koje nastaju otuđenjem sirovina, a osobito bakra i kako bi se naglasilo i utvrdilo da je savjesno i pošteno te odgovorno postupanje radnika prema imovini tuženika pravilo koje treba bezuvjetno poštovati i tako pokazati lojalnost prema društvu tuženika. Izvjesno je kako svi razlozi navedeni i obrazloženi u Odluci o otkazivanju ugovora o radu imaju značaj teške povrede radne obveze zbog kojih u okviru okolnosti konkretnog slučaja nastavak radnog odnosa nije moguć. Dakle, tužitelj je izvjesno počinio tešku povredu radne obveze dana 4.6.2019. oko 6.07 sati, a na način opisan u Odluci o otkazu ugovora o radu, a njegovi su navodi kojima gore navedene činjenice negira paušalni i netočni. Tužitelj je počinio tešku povredu radne obveze jer se odbio podvrgnuti pregledu koji obavlja osoblje sigurnosti

- zaštitar - prilikom ulaska odnosno izlaska iz prostora tužitelja, a sve a sve u smislu odredbe članka 27. stavak 1., alineja 3. Pravilnika o radu te članka 6. Pravilnika o obvezama radnika u provedbi mjera zaštite, a zbog koje povrede nastavak radnog odnosa nije moguć uz uvažavanje svih okolnosti i interesa radnika i poslodavca. Istovremeno, zbog opisanog ponašanja, došlo je do gubitka povjerenja tuženika prema radniku, a što slijedi i iz činjenice da je tužitelj upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa te upozoren na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede obveza iz radnog odnosa još 19.6.2017., a sada je opet počinio povredu radne obveze i isto počinjenje negira. Zbog navedenog tužitelj je počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa jer takvu povredu predstavlja i ponavljanje kršenja radnih obveza jer tužitelj odbija promijeniti svoj negativan stav prema radu i obvezama koje ispunjavaju drugi radnici i nakon upozorenja poslodavca, a o takvom ponašanju radnika je riječ i u konkretnom slučaju. Takvo je stajalište istaknuto i u sudskoj praksi pa tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-63/2012-2 od 8. siječnja 2013. Opisano ponašanje tužitelja ukazuje na postupanje radnika koje poslodavac ne smije tolerirati, a takvo je stajalište i sudske prakse istaknuto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Revr-375/2009-2, od 3. lipnja 2009. Kako iz navedenog slijedi te će u ovom postupku provedbom predloženih dokaza biti utvrđene okolnosti koje su dovele do gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca u lojalnost tužitelja tako da nastavak radnog odnosa nije moguć pa ako sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, onda protutužbom zahtijeva da sud utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom 28.6.2019. Navodi da je sudska praksa zauzela identično stajalište, a isto slijedi i iz presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu br. Gž R-19/15 od 14.9.2015., da narav i težina povrede radne obveze, a uzimajući okolnosti konkretnog slučaja očekivano dovode do gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca u lojalnost tužitelja kao zaposlenika što upućuje da nastavak radnog odnosa nije moguć. Dakle, postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nije moguć.

4. Tužitelj se je protivio protutužbenom zahtjevu jer nisu ispunjeni uvjeti za sudski raskid ugovora o radu te navodi da za utvrđenje da nastavak radnog odnosa nije moguć nije dostatna puka konstatacija poslodavca pa predlaže odbiti protutužbeni zahtjev.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja (list 5-6 i 21-22 spisa), Zahtjev za zaštitu prava s povratnicom (list 7-9 spisa), Ugovor o radu (list 20 spisa), Pravilnik o radu (list 23-40 spisa), Pravilnik o obvezama radnika u provedbi mjera zaštite (list 41-44 spisa), Pravilnik o video nadzoru (list 45-48 spisa), Dopis radničkom vijeću s prilozima (list 49- 52 spisa), zapisnik o saslušanju tužitelja, te izjave KP i LP (list 58 spisa), upozorenje o obvezama iz radnog odnosa (list 59-60 spisa), saslušan je svjedok LP i EP (list 81-82 spisa), KP i tužitelj (list 88-89 spisa), svjedok DP, RP i CP (list 99-100 spisa), te je izveden dokaz pregledom DVD-a (list 61 i 101 spisa), dopunski je saslušan svjedok LP i tužitelj (list 139-140 spisa), te svjedok KP (list 141-142 spisa).

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91 , 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a protutužbeni zahtjev tuženika neosnovan.

7. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 5. prosinca 2024. ukinuta je presuda ovog suda uz uputu da u ponovnom postupku dopuni činjenično stanje i dopunski sasluša svjedoke i tužitelja na sporne okolnosti izlaska iz tvorničkog kruga i komunikacije s portirom.

8. Sud je izveo sve predložene dokaze, te su punomoćnici stranaka na ročištu 29. travnja 2025. suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su suglasno predložili zaključenje glavne rasprave, pa je sud odlučio da se dokazi više neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

9. Prije svega, ovaj sud ističe da je u prvom prvostupanjskom postupku ovaj sud izveo sve dokaze koje su stranke predložile sukladno čl. 8. ZPP-a, pa je tako saslušao sve predložene svjedoke i tužitelja, te su isti dali svoj iskaz na ročištu, a punomoćnici stranaka su na tim ročištima imali mogućnost istima postavljati pitanja, međutim, isti nisu imali daljnjih pitanja za svjedoke i tužitelja, pa ovaj sud smatra da su navodi tuženika o potrebi dopunskog saslušanja svjedoka i tužitelja protivni načelu ekonomičnosti i načelu suđenja u razumnom roku, te su usmjereni isključivo na odugovlačenjem s postupkom.

10. Međutim, sukladno uputi drugostupanjskog suda, ovaj sud je u ponovnom postupku dopunski saslušao svjedoke LP i KP i tužitelja i to isključivo sukladno prijedlozima stranaka temeljem čl. 8. ZPP-a, iako ovaj sud smatra da u situaciji kada su isti već saslušani i kada punomoćnici stranaka za iste nisu imali daljnja pitanja, isto nije bilo potrebno, te su dopunski iskazi svjedoka i tužitelja dani nakon šest godina od spornih događaja, zbog proteka vremena, neuvjerljiviji od onih koji su već dani tijekom postupka.

11. Iz Ugovora o radu od 11.07.2018. utvrđeno je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu rukovatelj strojem za izradu vodiča s početkom rada od 01.08.2018.

12. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 19.6.2019. proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu od 1.8.2018. sklopljen na neodređeno vrijeme za radno mjesto Rukovatelj strojem za izradu vodiča, zbog kršenja i teške povrede obveza iz radnog odnosa te ujedno skrivljenog ponašanja Radnika. Iz obrazloženja Odluke proizlazi da je tužitelj kod Poslodavca obavljao poslove na radnome mjestu Rukovatelja strojem za izradu vodiča. Dana 4.6.2019. nakon završene treće smjene u 6.00 ujutro B se uputio prema izlaznoj porti. Poslovođa pogona u kojem B radi L, o čemu postoji njegova pisana izjava, zvao je portira na izlaznoj porti te, posumnjavši da nešto nije u redu, zatražio da pregleda torbu koju je tužitelj nosio na leđima. Tužitelj je odbio dati torbu na pregled portiru, o čemu postoji i izjava portira LP iz tvrtke Bilić-Erić d.o.o. za privatnu zaštitu, a i videozapis o čitavom događaju. Time je Radnik počinio grubu povredu radne obveze reguliranu člankom 27., toč. 3. Pravilnika o radu Društva. Odbivši dati torbu na pregled, B je napustio krug tvornice izašavši kroz izlaznu rampu i odjavivši se ulazno- izlaznom karticom. U ime Poslodavca K je o čitavom događaju 7.6.2019. pokušala ispitati privatna detektivska agencija Sova intelligence iz Zagreba, ali je B odbio očitovati se o okolnostima vezanim uz njegov nepropisan izlazak iz tvorničkoga kruga 4.6.2019. u 6 sati i 7 minuta ujutro te odbio objasniti i očitovati se o tomu zašto nije portiru na njegovo traženje dao na pregled torbu i druge osobne stvari koje je tom prilikom nosio sa sobom. Prema zapisniku koji je 7.6.2019. sačinila privatna detektivska agencija Sova intelligence, B je, između ostalog, izjavio "da on neće ništa govoriti niti potpisivati, jer da mu nitko ništa ne može". Radnik je 11.6.2019. preporučenim pozivom s povratnicom te brzojavom hitno pozvan od strane Uprave da 12.6.2019. u 14.00 sati ili 13.6.2019. u 8.00 sati dođe u Upravu Društva očitovati se o okolnostima nepropisnog izlaska iz tvorničkoga kruga i odbijana davanja na pregled osobne torbe na traženje portira. Radnik se 13.6.2019. godine u 8.00 sati odazvao pozivu pojavivši se u Upravi Društva u pratnji odvjetnika Frana Letice radi očitovanja o okolnostima nepropisnog izlaska iz tvorničkoga kruga 4,6.2019. godine te odbijanja davanja na pregled osobne torbe na traženje portira. O očitovanju Radnika sačinjen je i ovjeren odgovarajući zapisnik. Poslodavac ne može prihvatiti Radnikovo očitovanje jer je suprotno drugim dokazima i utvrđenim činjenicama. Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir i činjenicu da je E zbog odbijana izvršavanja radnog zadatka sukladno sklopljenom ugovoru o radu Poslodavac već izrekao pisano upozorenje o obvezama iz radnog odnosa 19.6.2017. godine, odlučeno je kao u izreci ove Odluke.

13. Protiv pobijane odluke o otkazu od 19.06.2019., koju je tužitelj zaprimio 28.06.2019. (kako to tužitelj navodi u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu),, tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava dana 11.07.2019., te je tuženik isti zaprimio 15.07.2019., kako to proizlazi iz povratnice na listu 9 spisa, te se tuženik na isti nije očitovao, pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu dana 12.08.2019., čime je postupio u rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj; 93/14. dalje: ZR), a što niti tuženik nije osporavao, a niti je tvrdio suprotno.

14. Sporno je da li je portir tražio tužitelja torbu na pregled i da li je tužitelj odbio dati portiru svoju torbu na pregled, što predstavlja povredu iz čl. 27. točka 3. Pravilnika o radu, odnosno da li je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu redovitim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika.

15. Prema čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

16. Prema čl. 135. st. 3. ZPP-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

17. Prema čl. 27. točka 3. Pravilnika o radu povreda obveza iz radnog odnosa zbog koje poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu je, između ostalih, odbijanje pregleda od strane zaštitara prilikom ulaska i izlaska u Društvo 18. Tijekom postupka je sud pregledao snimke video nadzora zajedno sa punomoćnicima stranaka i tužiteljem, te je pregledom utvrđeno da postoje 3 snimke i to prve dvije snimke se odnose na događaj kada tri radnika dolaze na portu i to tužitelj (u crvenoj majici) i EP, te zatim D, a zadnja snimka se odnosi na to kako radnici izlaze iz kruga poslodavca na cestu, te prvi izlazi D, zatim tužitelj, te zatim EP, te radnici nakon izlaska trče tj. pretrčavaju cestu. Iz istih nije bilo vidljivo da bi portir LP tužitelja tražio torbu na pregled i da bi tužitelj to odbio učiniti.

19. Svjedok LP:

- u prvom iskazu je izjavio da je radio u firmi Bilić Erić kao zaštitar kod tuženika, te ga je jednog dana zvao poslovođa kod tuženika, te je tražio da na izlasku zaustavi 3 djelatnika koji na leđima imaju ruksak, te je naišao tužitelj i danas pristupili svjedok (EP) sa ruksacima na leđima, te ih je tražio da stanu, jer da ih treba poslovođa koji sa njima mora razgovarati, a zatim je naišao i treći djelatnik s ruksakom kojeg je također tražio da stane, ali je on pobjegao, iako ga ja tražio da stane, a dok je nastojao zaustaviti trećeg djelatnika, u međuvremenu su i ova dvojica otišli, te je nakon toga došao poslovođa, a on je zadužen za područje do rampe, a ne i iza rampe gdje su ovi djelatnici otišli. Navodi da on tužitelja nije tražio torbu na pregled, jer to niti nije mogao budući je tužitelj otišao. On uopće nije postupao prema tužitelju i svjedoku, jer se je bavio trećim radnikom, a ovi su onda otišli, tako da tužitelj niti nije odbio neku njegovu naredbu. Nakon što mu je pročitana njegova izjava od 4.6.2019., navodi da je istu pisao odmah nakon događaja, a sada više zbog proteka vremena ne može govoriti o pojedinostima.

- u dopunskom iskazu je izjavio da je radio kao zaštitar te ga je zvao poslovođa i tražio da zaustavi tri radnika koji će doći do porte te je zaustavio dvojicu radnika, među kojima je bio i tužitelj, te im je rekao da stanu sa strane jer poslovođa treba sa njima razgovarati, te je zatim došao i treći radnik kojem je također rekao da stane sa strane, ali se on oglušio te je prekoračio ogradu i otišao pa je krenuo za njim, te su tada i ova dva radnika izašla van. Poslovođa mu je rekao da zaustavi radnike do njegovog dolaska te ga nije tražio da ih pregleda. Nakon što mu je ponovno pročitana izjava od 4.6.2019. ponavlja da ga je poslovođa tražio da zaustavi radnike, a ovu izjavu od 4.6.20019. je morao pisati automatski na licu mjesta pa je vjerojatno zbog toga navedeno da mu je naložio i da ih pregleda, ali to nije točno. Njegov zadatak kao zaštitara je bio pregled osobnih dokumenata radnika i osoba prema procjeni, ali ne i pregled na primjer džepova. Imali su detektor metala, ali je to malo zvonilo, a malo nije. Taj detektor metala je trebao koristiti u slučaju ako bi sumnjao da je to potrebno, te je takav pregled radio nasumično, te često dođe veći broj osoba na portu pa je i nemoguće da ih sve pregledava. Bilo mu je normalno da radnici imaju napuhane ruksake jer su nosili gablec, odjeću i obuću te je iste nosilo 90% radnika. Razgovarao je s trećim radnikom, a ova dva radnika su izašla van sa hrpom drugih radnika koji su tada izlazili. Tužitelja nije pregledavao detektorom metala.

- u pisanoj izjavi od 4.6.20019. je između ostalog naveo da ga je zvao poslovođa KP da treba zaustaviti njegove djelatnike njih trojicu koji imaju ruksake na leđima te ih pregledati, te je zaustavio dvojicu i odveo u portu, dok je treći odbio i samovoljno odlazi, te odlazi za njim da ga zaustavi, te u međuvremenu i ova dvojica odlaze.

20. Svjedok EP je izjavio da je radio kod tuženika kao radnik, te je spornog dana izlazio iz firme sa tužiteljem, te im je na izlasku portir rekao da stanu sa strane, a zatim je naišao treći radnik po imenu R, te je i njemu portir rekao da stane sa strane, ali se je on oglušio, a dok je portir bio sa tim trećim radnikom, on i tužitelj su izašli van, te im portir ništa više nije govorio. Toga dana je imao ruksak u kojem je bila garderoba i gablec, a vjerojatno je tako i tužitelj imao. Portir ih je samo tražio da stanu sa strane, te nije tražio ruksake na pregled. Tužitelj nije odbio postupiti po uputi portira, te im portir nije točno naredio da tu stoje i čekaju, pa su izašli van. Oni portira nisu pitali da li smiju izaći, već su samo izašli kao i svaki dan.

21. Svjedok KP:

- u prvom iskazu je izjavio da je tijekom 2019. bio glavni poslovođa i nadređeni tužitelju, a sada je u mirovini. Jednog dana je tražio portira ili zaštitara da njegove dečke zaustavi prilikom izlaska i nakon obavljenog rada, te da ih traži torbe na pregled, a to je tražio iz razloga što je bio odgovoran za materijal, a događalo se da fali bakar, te je posumnjao u sadržaj torbi njegovih radnika. Dužnost tog portira zaštitara je bila da pregleda torbe radnika, a on nije bio ovlašten da njemu naređuje. Toga dana je krenuo prema porti, te mu je taj portir zaštitar koji je stajao otprilike 6 metara od porte rekao da se dečki na njegov poziv nisu zaustavili, te mu je rekao da je onda to njegov problem. Navodi da ne zna zbog čega je tužitelj dobio otkaz. Navodi da je gledao videosnimku događaja na kojoj se vidi da radnici prolaze te se je vidio portir, te se i on vidi na jednom dijelu kako dolazi, ali se na istoj ne vidi da je portir dečke zaustavio i tražio torbe na pregled. Na snimci se vidi tužitelj. Nije mu poznato da bi tužitelj odbio postupiti po nalogu zaštitara,

- u dopunskom iskazu je izjavio da u cijelosti ostaje kod iskaza danog na sudu 6.7.2021. i nema ništa za dodati. Nadalje, izjavio je da je toga dana radio u prvoj smjeni koja počinje u 6 sati, ali on uvijek dođe ranije oko 5 sati, a tužitelj je bio u noćnoj smjeni. Kao poslovođa je bio odgovoran za stanje materijala, te se je na inventurama znalo dogoditi da fali aluminij ili bakar. Dečki su svi nosili ruksake u kojima su nosili i gablec kojeg tamo nisu imali, a vikendom se znalo dogoditi da fali žica, pa je zbog toga spornog dana tražio zaštitara da zaustavi dečke pa da vide sadržaj njihovih torbi. Ne zna da li je zaštitar imao ovlasti za pregledavanje torbi, ali je on imao detektor metala. Kada je došao na portu, zaštitar mu je rekao da su dečki već otišli kući, a nije mu rekao da li ih je probao zaustaviti. Nakon što mu je pročitan iskaz kojeg je dao tuženiku nakon događaja, navodi da ne može reći da je sve to točno, a pogotovo da se radilo o 3 radnika, jer je sigurno bilo 10-tak radnika, te i za druge podatke ne može reći da su točni, a njih su tamo pozivali privatni detektivi pa je on još i dobro prošao. Radnici imaju radnu odjeću u ormarima firme, te ju ne moraju nositi kući.

- u pisanoj izjavi od 4.6.20019. je između ostalog naveo da je zvao portira i tražio da zadrži i pregleda sumnjive radnike, a kada je tamo došao, portir mu je rekao da su se radnici svojevoljno udaljili i da ih nije mogao zadržati.

22. Tužitelj

- u prvom iskazu je izjavio da je spornog dana išao sa posla sa kolegama D i EP, te ih je na izlazu zaustavio portir te im je rekao da će doći KP da ih pregleda, te im je rekao da stanu sa strane i pričekaju KP. Nakon toga je D prošao portu, te je portir otišao za njim, a zatim su i on i EP otišli. Navodi da on nije htio čekati KP, jer je bilo moguće da dođe i za sat vremena, a išao je iz noćne smjene i bilo mu je svega dosta. Navodi da on nije zaštitaru ponudio ruksak na pregled, te zaštitar nije krenuo pregledavati njihove ruksake, već je rekao da će KP pregledati ruksake. D je bio otprilike 4 koraka ispred, a iza su hodali EP i on. Portir je svoj trojici rekao da pričekaju KP. Tuženik mu nije dao na pregled Pravilnik o obvezama radnika u provedbi mjera zaštite niti Pravilnik o videonadzoru. Navodi da je obavio razgovor sa osobom iz privatne detektivske agencije jer je bio prisiljen, budući mu je zaštitar rekao da ne može izaći dok ne da izjavu. Tada je možda odgovorio na jedno pitanje, ali je rekao da će se konzultirati sa odvjetnikom i onda se očitovati.

- u dopunskom iskazu je izjavio da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je dao na sudu 6.7.2021. te nema ništa za dodati. Nadalje, navodi da ga zaštitar nije tražio ruksak na pregled pa se onda niti nije oglušio na njegovu naredbu da pregleda ruksak. Navodi da više nije čekao poslovođu KP jer nije znao koliko ga treba čekati, već je odradio smjenu, te je ostao i duže, te je u hali i razgovarao sa KP, a zaštitar mu je rekao da pričeka KP kako bi razgovarali, a ne zbog toga da mu isti pregledavao stvari. Ne zna točno koliko dugo je čekao na porti. U ruksaku je nosio robu koju svaki dan nosi na pranje. Ima više mandura u kojima radi. Nakon izlaza s porte, počeo je trčati jer je dolazio auto, te i inače ako ne ide preko pješačkog prelaza, onda pretrči cestu. Nije dobio na uvid pravilnik po kojem bi trebao davati stvari na pregled, a niti mu je to poznato. Tijekom 8 godina rada kod tuženika zaštitar ga je nekada pregledao detektorom metala, ali ne zna koliko često. Zaštitar ga nikada nije tražio da otvara ruksak.

23. Sud je prihvatio iskaze svjedoka KP, LP i EP, te tužitelja, kao istinite, u dijelu u kojem su međusobno suglasni, te su suglasni i sa materijalnim dokazim0a u spisu, te sa snimkama koje je tuženik dostavio u spis. Tako iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, te pregledane snimke, sud je utvrdio da je glavni poslovođa KP tražio zaštitara LP da na izlasku zaustavi njegova tri radnika i to: tužitelja, EP i D, te je LP zaustavio tužitelja i EP i rekao im da stanu na stranu, ali ih nije tražio ruksake na pregled, a zatim je naišao D, kojeg je također tražio da stane, ali se on oglušio, te dok je nastojao zaustaviti D, tužitelj i EP su otišli, te je tek nakon toga došao glavni poslovođa KP.

24. Nadalje, sud je analizirao izvedene dokaze prvenstveno dovodeći ih u vezu sa razlozima otkazivanja koji su navedeni u pobijanoj odluci o otkazu, budući sud u parničnom postupku može utvrđivati opravdanost samo onih otkaznih razloga koji su navedeni u pobijanoj odluci o otkazu, a u istoj se navodi:

- da je poslovođa KP zvao portira na izlaznoj porti te ga je zatražio da pregleda torbu koju je tužitelj nosio na leđima,

- da je tužitelj odbio dati torbu na pregled portiru,

- da o tome postoji izjava portira LP i videozapis o čitavom događaju,

- da je time tužitelj počinio grubu povredu radne obveze iz čl. 27. toč. 3. Pravilnika o radu tuženika.

25. Iz iskaza svjedoka KP i iz pisane izjave svjedoka LP sud je utvrdio da je poslovođa KP zvao portira-zaštitara C te ga je tražio da zaustavi njegova tri radnika, među kojima je i tužitelj, te da ih pregleda, a kako je to navedeno u pobijanoj odluci o otkazu.

26. Međutim, niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je portir LP tužitelja (i drugu dvojicu ranika) tražio torbu na pregled i da je tužitelj odbio dati torbu na pregled portiru, a kako se to navodi u pobijanoj odluci o otkazu.

27. Također, ove činjenice (da je portir LP tužitelja tražio torbu na pregled i da je tužitelj odbio dati torbu na pregled portiru) ne proizlaze iz izjave portira LP i videozapis o čitavom događaju, kako se to netočno navodi u pobijanoj odluci o otkazu. Naime, iz pisane izjave LP proizlazi da ga je zvao poslovođa KP i tražio da zaustavi njegova tri djelatnika s ruksacima na leđima i da ih pregleda, te ih je on zaustavio i dvojicu odveo u prostorije porte, a treći je to odbio i izašao, te je on krenuo za njim, a u međuvremenu su i ova dvojica izašla i pobjegla van. Dakle, iz navedene pisane izjave LP ne proizlazi da je on tužitelja tražio na pregled njegov ruksak, a niti da je tužitelj odbio dati na pregled svoj ruksak. Također, iz snimke video nadzora proizlazi da se prve dvije snimke odnose na događaj kada tri radnika dolaze na portu i to tužitelj (u crvenoj majici) i EP, te zatim D, a zadnja snimka se odnosi na to kako radnici izlaze iz kruga poslodavca na cestu, te prvi izlazi D, zatim tužitelj, te zatim EP, te radnici nakon izlaska trče tj. pretrčavaju cestu. Dakle, iz navedene snimke ne proizlazi da je LP tužitelja tražio na pregled njegov ruksak, a niti da je tužitelj odbio dati na pregled svoj ruksak.

28. Nadalje, u pogledu sporne činjenice koja se navodi u pobijanoj odluci o otkazu (kao otkazni razlog) – da je portir LP tužitelja tražio torbu na pregled i da je tužitelj odbio dati torbu na pregled portiru, ovaj sud je utvrdio:

- da iz snimke video nadzora ne proizlazi da je portir LP tužitelja tražio torbu na pregled i da je tužitelj odbio dati torbu na pregled portiru,

- da iz iskaza svjedoka LP proizlazi da je tražio radnike tj. tužitelja da stanu i odveo ih u portu, jer da ih treba poslovođa, da on tužitelja nije tražio torbu na pregled, da je njegov zadatak kao zaštitara pregled osobnih dokumenata radnika i osoba prema procjeni, ali ne i pregled na primjer džepova, te je imao detektor metala kojeg je trebao koristiti u slučaju ako bi sumnjao da je to potrebno, te tužitelja nije pregledavao detektorom metala,

- da iz iskaza svjedoka EP proizlazi da ih je portir tražio da stanu sa strane, te ih nije tražio ruksake na pregled,

- da svjedok KP nije bio prisutan na porti u spornom periodu pa nema neposredna saznanja o događaju,

- da je svjedok KP u svom iskazu izjavio da je dužnost portira bila da pregleda torbe radnika, dok je u pisanoj izjavi naveo da ne zna da li je portir imao ovlasti za pregledavanje torbi, pa isti sud nije prihvatio budući je proturječan sam sebi,

- da je svjedok KP izjavio da se na video snimci vidi da je portir dečke zaustavio i tražio torbe na pregled, što je u suprotnosti sa pregledanom snimkom na ročištu, pa isti sud nije prihvatio,

- da iz iskaza svjedoka KP proizlazi da mu nije poznato da bi tužitelj odbio postupiti po nalogu portira,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da ih je zaustavio portir te im je rekao da će doći KP da sa njima razgovara i da ih pregleda, da zaštitar nije tužitelja tražio ruksak na pregled te ga nije tražio da otvara ruksak pa se tužitelj nije oglušio na njegovu naredbu da pregleda ruksak.

29. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio:

- da je poslovođa KP zvao portira-zaštitara LP da zaustavi i pregleda tri njegova radnika, među kojima je i tužitelj,

- da je portir-zaštitar LP najprije zaustavio tužitelja i EP i odveo ih do porte, te je zatim zaustavio D, ali se on oglušio i otišao, te je LP krenuo za njim, a u međuvremenu su i tužitelj i EP otišli iz kruga poslodavca,

- da portir-zaštitar LP nije postupio sukladno traženju KP tj. nije tražio tužitelja (i drugu dvojicu radnika) torbu na pregled, već je smatrao da će iste pregledati poslovođa KP kada dođe,

- da portir-zaštitar LP nije tražio tužitelja torbu na pregled pa se stoga tužitelj niti nije oglušio na njegovu naredbu da daje torbu na pregled, budući takve naredbe nije niti bilo,

- da je zadatak portira-zaštitara LP bio da pregledava osobne dokumente radnika i osobe, a pregled vrši pomoću detektora metala, ali ne radi pregled na primjer džepova, pa temeljem navedenog ovaj sud smatra da isti nije niti bio ovlašten da tužitelja traži ruksak na pregled, već je pregled mogao obaviti samo pomoću detektora metala, što nije učinio, a za to mu nije bio potreban nikakav pristanak tužitelja odnosno nikakav zahtjev tj. naredba prema tužitelju.

30. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je poslovođa KP tražio portira-zaštitara LP da zaustavi tužitelja i pregleda mu ruksak, međutim, portir-zaštitar LP nije pregledao tužitelja, a niti ga je tražio ruksak na pregled, jer isti nije ovlašten da pregledava džepove, a slijedom toga niti ruksake otvaranjem istih, već on vrši pregled samo pomoću detektora metala, a što u konkretnom slučaju nije učinio, već je tužitelja odveo do porte kako bi pričekao poslovođu KP koji će s njim razgovarati i pregledavati ga. Tužitelj je u konkretnom slučaju trebao pričekati dolazak poslovođe KP, međutim, činjenica što to tužitelj nije učinio, već je napustio krug poslodavca, nije odlučna u ovom predmetu, jer se to ne navodi kao otkazni razlog u pobijanoj odluci o otkazu. Također, ovakvo postupanje tužitelja se ne može smatrati odbijanjem davanja torbu na pregled portiru, kako se to navodi u pobijanoj odluci o otkazu.

31. Slijedom navedenog, niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je zaštitar LP tužitelja tražio ruksak na pregled, a niti da je tužitelj odbio dati istom svoj ruksak na pregled, pa stoga ovaj sud smatra da tuženik nije ničim dokazao da je tužitelj počinio povredu iz čl. 27. točka 3. Pravilnika o radu tuženika

32. Činjenica da tužitelj (i druga dva radnika) nisu na traženje zaštitara ostali na porti i pričekali poslovođu KP, već su samovoljno napustili portu tuženika, kao i činjenica da su radnici (među kojima je i tužitelj) izašli iz kruga poslodavca na cestu, te su nakon izlaska pretrčavali cestu (što je utvrđeno pregledom snimke), mogu biti samo indicije da su ova tri radnika, među kojima je i tužitelj, nešto prikrivali odnosno da su prikrivali otuđenje tuženikove imovine, međutim, puka indicija ne može biti osnova za otkazivanje ugovora o radu, a osobito u situaciji kada se u pobijanoj odluci o otkazu niti ne navodi da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog otuđenja tuženikove imovine. Također, činjenica da tužitelj nije pričekao poslovođu KP, već je napustio krug poslodavca, nije primjereno ponašanje radnika, međutim, takvo ponašanje se ne može smatrati da je tužitelj odbio dati ruksak na pregled portiru, kako se to izričito navodi u pobijanoj odluci o otkazu. Isto tako, činjenice (koje tuženik navodi u otkazu) da je tužitelj odbio očitovati se o ovom slučaju privatnoj detektivskoj agenciji Sova intelligence iz Zagreba, ne ukazuju na to da je tužitelj počinio povrede koje mu se stavljaju na teret, dok iz Zapisnika od 13.06.2019. proizlazi da je tuženik pozvao tužitelja da iznese obranu, te je tužitelj tada osporio kao netočne sve činjenice koje mu se stavljaju na teret u vezi konkretnog slučaja.

33. Valja reći da poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku tek ako je nedvojbeno utvrdio da je radnik počinio povredu obveza iz radnog odnosa koja predstavlja opravdan razlog za otkaz sukladno odredbama ZR-a, te je poslodavac u sudskom postupku dužan dokazati da je radnik kršio obveze iz radnog odnosa i to na način kako je to navedeno u pobijanoj odluci o otkazu, te poslodavac nije ovlašten tijekom sudskog postupka radi nedopuštenosti otkaza, proširivati ili mijenjati otkazne razloge navedene u odluci o otkazu, već je vezan isključivo otkaznim razlozima navedenim u pobijanoj odluci o otkazu, te je upravo takve otkazne razloge dužan dokazati, jer bi se u protivnom radnik doveo u nepovoljniji položaj od poslodavca. Međutim, u konkretnom slučaju tuženik je tužitelju olako otkazao ugovor o radu bez ikakvih dokazao o počinjenim povredama na način kako je to navedeno u pobijanoj odluci o otkazu, a iste nije dokazao niti tijekom ovog sudskog postupka.

34. Iz iskaza svjedoka DP, predsjednice Radničkog vijeća, te UP i RP, članova Radničkog vijeća, koji su suglasni pa ih je sud prihvatio kao istinite, proizlazi da je tuženik Radničkom vijeću dostavio predloženi otkaz i dokumentaciju na kojoj otkaz temelji sa pozivom na očitovanje, te se je Radničko vijeće pismeno očitovalo na način da je poslodavac poštivao zakonsku proceduru, a što proizlazi i iz dopisa tuženika od 13.06.2019. i Zapisnika od 18.06.2019. (list 49 i 52 spisa). Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tuženik obavijestio Radničko vijeće o namjeravanom otkazu ugovora o radu tužitelju, čime je proveden postupak savjetovanja s Radničkim vijećem sukladno odredbama ZR-a.

35. Iz Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa od 19.06.20017. proizlazi da je tužitelju isto izrečeno jer je tužitelj dana 13.06.2017. odbio izvršiti radni zadatak od glavnog poslovođe, a navedene činjenice tužitelj tijekom postupka nije osporio. Međutim, kako tuženik nije dokazao da je tužitelj počinio povredu obveza iz radnog odnosa koja mu se pobijanim otkazom stavlja na teret (odbio dati torbu na pregled), to ranije izrečeno upozorenje predstavlja izrečenu sankciju samu za sebe, te isto ne može biti temelj za otkazivanje ugovora o radu.

36. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da tuženik nije sukladno čl. 135. st. 3. ZR dokazao da je tužitelj počinio povredu obveza iz radnog odnosa koje mu se stavljaju na teret pobijanom odlukom o otkazu – „da je tužitelj odbio dati torbu na pregled portiru LP na njegovo traženje, čime je počinio povredu iz čl. 27. točka 3. Pravilnika o radu tuženika“, pa je ovaj sud utvrdio da je pobijani otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika nedopušten i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao pa je tuženik dužan tužitelja vratiti na rad temeljem čl. 124. st. 1. ZR u vezi sa čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, kao pod točkom I. i II. izreke presude.

37. Tuženik je protutužbom od 3.9.2019. predložio da sud odredi sudski raskid ugovora o radu s danom 28.6.2019., a određivanje sudskog raskida veže za razloge zbog kojih je tužitelju otkazao ugovor o radu, odnosno ukazuje na povredu obveza iz radnog odnosa koju tužitelju stavlja na teret u pobijanoj odluci o otkazu i na ranije izrečeno upozorenje, zbog čega je izgubio povjerenje u tužitelja, pa navodi da zbog toga nastavak radnog odnosa nije moguć.

38. Po ocjeni ovog suda, tuženik nije dokazao da je tužitelj počinio povredu koja mu se stavljaju na teret pobijanom odlukom o otkazu (kako je to naprijed obrazloženo), a niti da je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, budući to ne proizlazi iz provedenih dokaza. Također, smisao instituta sudskog raskida ugovora o radu nije taj da poslodavac koji u sudskom postupku ne uspije dokazati opravdanost otkaza, svoju namjeru otkazivanja ugovora o radu nadomjesti kroz institut sudskog raskida, već je institut sudskog raskida predviđen za slučaj ako je otkaz utvrđen nedopuštenim, a nastavak radnog odnosa više nije moguć zbog nekog drugog razloga, a ne onog zbog kojeg je radniku nezakonito otkazao ugovor o radu. Podredno, valja reći da se sudski raskid ne može odrediti sa datumom prije nego što je jedna od stranaka iskazala volju za sudskim raskidom tj. prije nego što je postavljen sam zahtjev za sudskim raskidom, pa kako je tuženik ovaj zahtjev postavio dana 3.9.2019., to se u svakom slučaju prije tog datume ne može odrediti sudski raskid. Tako i Vrhovni sud Rh u odluci broj: Rev- 1117/20 od 23. ožujka 2021. Međutim, kako po ocjeni ovog suda ne postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć sukladno čl. 117. ZR, to je valjalo odbiti protutužbeni zahtjev za određivanjem sudskog raskida ugovora o radu, kao pod točkom III. izreke presude.

39.Tužitelj je podneskom od 22.3.2022. precizirao tužbeni zahtjev te je isti uredio sukladno čl. 124. st. 1. ZR-a, tako da je isti jasan i određen, te su navodi tuženika o tome da li je to tužitelj ispravno učinio i da li je sud ispravno postupio, pretjerano formalistički, te bi svako drugačije postupanje suda predstavljalo povredu čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe kojim je zajamčeno pravo na pravično (pošteno) suđenje koje obuhvaća “pravo na sud“.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23). Tako je tužitelju priznat trošak jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak do donošenja odluke drugostupanjskog suda po Tbr. 7/2 - 200 bodova, te trošak jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak nakon donošenja odluke drugostupanjskog suda po Tbr. 7/2

- 200 bodova (budući Tbr. 7/2 propisuje jednokratnu nagradu za svaki prvostupanjski postupak), što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 800,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.000,00 eura. Tužitelju nije priznat dodatni trošak ročišta 9.4.2025. i 29.4.2025. budući je tužitelju priznata jednokratna nagrada za ponovljeni prvostupanjski postupak koji obuhvaća do četiri poduzete radnje pa su troškovi ovih ročišta obuhvaćeni priznatom jednokratnom nagradom. Kako je tuženik izgubio parnicu, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. svibnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjerka u roku 15 dana.

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. spis