Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-25/2024-38

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Kristini Devčić Merzel u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku, OIB 84397956623, Ulica lipa 4, Sisak, protiv tuženika MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d, OIB 13887374452, Oktavijana Miletića 2, Zagreb te uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, kojega zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u OD OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o., nakon održane i zaključene glavne rasprave 31. ožujka 2025. na kojoj su prisustvovali punomoćnica tužitelja ĐM, djelatnica tužitelja i punomoćnica tuženika ĐMT, djelatnica tuženika, dana 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Tuženik MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d, OIB 13887374452, Oktavijana Miletića 2, Zagreb dužan je tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku, OIB 84397956623, Ulica lipa 4, Sisak platiti iznos od 8.036,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos:

- od 6.359,95 EUR od 2. studenog 2023. do isplate,

- od 1.676,81 EUR od 15. ožujka 2024. do isplate,

po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se djelomično zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d, OIB 13887374452, Oktavijana Miletića 2, Zagreb dužan je tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku, OIB 84397956623, Ulica lipa 4, Sisak platiti iznos od 3.444,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos:

- od 2.725,69 EUR od 2. studenog 2023. do isplate,

- od 718,65 EUR od 15. ožujka 2024. do isplate,

Kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku, OIB 84397956623, Ulica lipa 4, Sisak (dalje: tužitelj) koju je podnio protiv tuženika MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d, OIB 13887374452, Oktavijana Miletića 2, Zagreb (dalje: tuženik) u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja RM, OIB: [osobni identifikacijski broj] zadobio teške tjelesne povrede u ozljedi na radu koja se dogodila kod tuženika 20. ožujka 2019. prilikom izvođenja završnih radova na konstrukciji kolektora pare. Tužitelj ističe da je iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru vidljivo da je od strane tuženika došlo do više propusta u primjeni mjera zaštite na radu jer je kod organiziranja i provođenja radnog postupka okretanja kolektora i prilikom vezivanja istog na mosnu dizalicu zanemarena činjenica da se radi o teretu koji nije simetrično proporcionalan te da nakon otpajanja od nosača, konstrukcija više nije stabilna u uspravnom položaju. Navedenim zapisnikom također je utvrđeno da radnici AM i GM nisu osposobljeni za rad na siguran način za poslove signaliste, nisu stručno osposobljeni za poslove signaliste niti posjeduju dokaze o zdravstvenoj sposobnosti za te poslove. Također iz navedenog zapisnika tužitelj navodi da vidljivo da osiguranik tužitelja RM nije bio osposobljen za rad na siguran način za poslove zavarivača. Tužitelj tvrdi da nakon ove nesreće rješenjem tužitelja od 16. prosinca 2021. priznato je RM pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, a isti je nastao zbog ozljede na radu 100%. Navodi da je rješenjem tužitelja od 6. travnja 2022. osiguraniku tužitelja je priznato pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja koje je nastalo kao posljedica ozljede na radu. Navodi da prema članku 162. stavak 1 Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Prema st. 3. istog članka za štetu iz stavka 1. odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu. Ističe da se tužitelj zahtjevom od 12. listopada 2023. obratio tuženiku zbog naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine u iznosu od 8.065,20 eur, jednokratnog novčanog primanja u iznosu od 318,89 eur te naknade zbog tjelesnog oštećenja u iznosu od 701,55 eur u razdoblju od 1. listopada 2021. do 30. rujna 2023., dakle ukupno 9.085,64 eur. Navodi da je tuženik dopisom od 18. listopada 2023. odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan. Ističe da kako tuženik do podnošenja tužbe nije isplatio naknadu štete tužitelju, a tužitelj je i dalje nastavio s isplatom invalidske mirovine i naknade zbog tjelesnog oštećenja te, dakle, i dalje trpi štetu zbog predmetnog štetnog događaja to se ovom tužbom povisuje zahtjev za naknadu štete prema tuženiku za daljnjih 2.395,45 eur, što predstavlja isplaćenu mirovinu u iznosu od 1.939,70 eur, jednokratno novčano primanje u iznosu od 240,00 eur i naknadu zbog tjelesnog oštećenja u iznosu od 215,75 eur, a što je isplaćeno u razdoblju od 1. listopada 2023. do 29. veljače 2024.. Navodi da od tuženika u ovom postupku potražuje ukupno na ime naknade štete iznos od 11.481,09 eur (9.085,64 eur + 2.395,45 eur) temeljem članka 161., 162. i 165. Zakona o mirovinskom osiguranju, slijedom čega predlaže da sud naloži tuženiku isplatu istog iznosa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u ovom predmetu. Tuženik tvrdi da je točno da radnik RM nije bio osposobljen za rad na siguran način za poslove zavarivača. Međutim, ističe da je radnik osposobljen za rad na siguran način za poslove opisane u nazivu ugovorenog radnog mjesta Instalater-monter. Navodi da su poslovi instalatera-montera utvrđeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada (NN broj 5/84)) – rukovanje i upravljanje strojevima i uređajima na mehanizirani pogon na kojima se ne može primijeniti zaštita od mehaničkih opasnosti, teška tjelesna naprezanja i rad u nefiziološkom položaju tijela, rad na visini, rad u nepovoljnoj mikroklimi, rad u buci i poslovi pri kojima je radnik izložen neionizirajućem zračenju. Navodi da poslovi instalatera-montera-zavarivača utvrđeni su procjenom rizika kao poslovi s posebnim uvjetima rada na iste okolnosti u odnosu na zdravstvene sposobnosti kao i poslovi instalatera-montera. Navodi da je radnik pretrpio ozljedu na radu tako što je kod podizanja kolektora dizalicom došlo do nestabilnosti konstrukcije, jedna navarena cijev armature je radnika zapela za rukavicu desne ruke i kolektor u padu je radniku povukao i zaokrenuo roku, pri čemu je zadobio prijelom jedne podlanične kosti desne ruke. Dakle, ističe da je radnik prilikom podizanja tereta pridržavao rukom i stajao ispod njega, umjesto da se prilikom podizanja odmaknuo od njega i prostora izloženog padu tereta prilikom manevriranja dizalice. Ističe da je to pravilo odnosno zabrana, koja je svim, pa i ozlijeđenom radniku, jasno iskomunicirao u provedenom osposobljavanju za rad na siguran način. Dakle, ističe da propust poslodavca da radnika osposobi za rad na siguran način za poslove zavarivača (koje je faktički isto kao i za instalatera-montera za koje je radnik osposobljen) nema baš nikakve uzročno – posljedične veze s nastankom ove ozljede budući da je radnik dobio uputu i adekvatno osposobljavanje temeljem kojih zna da se ne smije zadržavati unutar prostora izloženog padu tereta i štoviše, pridržavati rukama takav teret. Tuženik ističe da poslodavac nikako ne može predvidjeti takav grubi nedostatak dužne pažnje kod radnika. Tvrdi da u vrijeme nastanka ozljede, radnik je na konstrukciji kolektora obavljao završne radove i zajedno s ostalima je dobio nalog da ga pripreme za ispitivanje zavara prije ugradnje. Tuženik navodi da sukladno članku 68. Zakona o zaštiti na radu radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom i pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način. Ističe da je radnik obvezan prije početka rada pregledati mjesto rada te o uočenim nedostatcima izvijestiti poslodavca ili njegovog ovlaštenika. Također, navodi, da je dužan odmah obavijestiti poslodavca o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Umještač na strani tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, (dalje: umješać) podneskom od 31. listopada 2024. je dostavio policu osiguranja od odgovornosti broj 13. -0000007031 po kojoj je prijavio miješanje u ovaj spor. Predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog postupka troška umješača zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate. Istaknuo je kako je VSRH Rev- 1261/2021 od 2. veljače 2022. izrazio shvaćanje prema kojemu parnični sud nije vezan odlukom tužitelja donesenom u upravnom postupku glede uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja (dokaz: rješenje Rev-1261/2021). Umješač je osporio postojanje veze, budući iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da su ozljede iz štetnog događaja od 20. ožujka 2019. isključivo dovele do umirovljenja. Nadalje, umješač je iskazao kako je na tužitelju teret dokaza činjenice da su ozljede od 20. ožujka 2019. uzrok invalidnosti, odnosno na tužitelju je teret da dokaže i ispunjenje osnovne pretpostavke tj. uzročno posljedične veze između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u štetnom događaju za koju je odgovoran tuženik i odlaska u invalidsku mirovinu. Navodi da je do predmetne nezgode je došlo dana 20. ožujka 2019., a rješenje kojem je priznato pravo na invalidsku mirovinu doneseno je 16. prosinca 2021. i iz kojeg ne proizlazi radi kojih ozljeda. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva umješač je istaknuo kako isto ne proizlazi niti se može utvrditi iz dostavljene dokumentacije. Navodi da je tužitelj potraživao iznos od 11.481,09 EUR, a isto temelji na njegovom internom dokumentu, iz kojeg samo proizlazi ukupan iznos mirovine te iznos naknade za tjelesno oštećenje koji je navodno plaćen u razdoblju od 1. listopada 2021. do 29. veljače 2024. Međutim, navodi da temeljem toga nije moguće utvrditi osnovanost visine tužbenog zahtjeva kao i da je tužitelju doista nastala šteta u utuženom iznosu. Predlože da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška umješaču zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja

4. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Prijavu o ozlijedi na radu od 15. ožujka 2024. (str. 4-7 spisa), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 8. travnja 2019. (str. 8-16 spisa), Zapisnik o uzimanju izjave od 4. travnja 2019. Državnog inspektorata (str. 17-19 spisa), Rješenje HZMO-a od 16. prosinca 2021. i prilog rješenju (str. 20-24 spisa), Rješenje HZMO-a od 6. travnja 2022. (str. 25-26 spisa), Zahtjev HZMO-a za naknadu štete od 12. listopada 2023. (str. 27-28 spisa), Potvrda isplaćene novčane naknade za tjelesno oštećenje za RM od 11. listopada 2023. (str. 29 spisa), Potvrda isplaćene invalidske mirovine za RM od 11. listopada 2023. (str. 30 spisa), Potvrda isplaćene mirovine za RM od 15. ožujka 2024. (str. 31 spisa), Potvrda isplaćene naknade za tjelesno oštećenje od 15. ožujka 2024. (str. 32-33 spisa), Izvod iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja tužitelja od 15. ožujka 2024. (str 33 spisa), Odgovor tuženika na zahtjev za naknadu štete od 18. listopada 2023. (str. 34-35 spisa), povratnicu (str 37 spisa), Evidencijski karton EK 1 o osposobljenosti zaposlenika RM za rad na siguran način (str 44 spisa), Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika RM od 16. srpnja 2018. (str. 45 spisa), Zapisnik o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način od 20. srpnja 2017. za radnika RM (str. 46-47 spisa), Analiza i procjena prikupljenih podataka (str. 48-63 spisa), Polica osiguranja od odgovornosti od 30. ožujka 2018. (str. 72 spisa), Polica osiguranja od nezgode od 19. travnja 2018. (str. 73 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju, zapošljavanje osoba s invaliditetom od 16. srpnja 2021. (str. 83-85 spisa), Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika (str. 86-88 spisa), Nalaz zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 16. srpnja 2021. (str. 89 spisa), Mišljenje vještaka-revizora o nalazu i mišljenju područne ustrojstvene jedinice zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (str. 90 spisa), Nalaz i mišljenje o oštećenju organizma – tjelesnom oštećenju od 6. prosinca 2021. (str. 92-96 spisa), saslušao svjedoka OM (str. 115-118), proveo vještačenje po vještaku zaštite na radu EKPERT d.o.o. od 12. svibnja 2024. (str. 124-129 spisa), te saslušao sudskog vještaka Ivice Jurički iz EKSPERT d.o.o. (str. 156-159 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je dana 20. ožujka 2019. došlo do ozljede na radu radnika tuženika RM (sada osiguranika tužitelja) te nije sporno da je isti umirovljen, no sporno je je li uzrok umirovljenja upravo ozljeda na radu nastala kod tuženika kao i što je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja odnosno činjenica je li do ozljede došlo zbog propusta u provedbi mjera zaštite na radu.

7. Uvidom u Prijavu o ozljedi na radu od 26. ožujka 2019. poslodavca ovdje tuženika utvrđeno je da se u istoj navodi da je osiguranik tužitelja RM, a koji je bio zaposlenik tuženika na neodređen vrijeme, u vrijeme radnog vremena pretrpio ozljedu na radu dna 20. ožujka 2019. u vremenu između 13-13-59 h. U prijavi se navodi da je osiguranik tužitelja prije ozljede radio taj dan 6 sati, a na prije ozljede je obavljao poslove na kojima je ozlijeđen od 13. listopada 2007.. U prijavi se navodi da je ozljeda nastala u Rafineriji nafte Sisak, a kojom prilikom je osiguranik tužitelja pretrpio tešku tjelesnu ozljedu zbog koje je pozvan Državni inspektorat. Nadaje se navodi(toč. 28. i 29. prijave) da je ozljeda lom kostiju lakta, podlaktice, te da je osiguranik tužitelja ozlijeđen za vrijeme redovitog radnog vremena. Nadalje pod toč. 33. prijave se navodi da je ozljeda nastala na privremenom gradilištu u Sisku, u poslovnom krugu INA-industrija nafte d.d. Rafinerija nafte Sisak u poslovnom krugu STSI d.o.o.. U toč. 34. iste prijave kod opisa procesa rada kod kojega je nastala ozljeda navodi se da je ozlijeđeni obavljao završne radove na konstrukciji kolektora pare, koji je sastavljen od jedne cijevi dužine 6,30 m promjera 4¨ na koju su navarene cijevi s armaturama, na ukupnoj širini 1,20 m. Pod toč. 35. prijave navodi se da je tijekom izrade kolektora pare, nosiva cijev na kojoj su varene cijevi s armaturama bila je oslonjena na dva nosača(metalne nogare) na podu radionice međusobno udaljene 6,00 m visine 1,0 m. Pri izradi kolektora konstrukcija je stajala uspravno na nosačima, pripojena na nosače. Zbog ispitivanja zavara, konstrukciju je trebalo okrenuti na način da navarei dijelovi budu okrenuti prema tlu. Nadalje se navodi da postupak okretanja organiziran je mosnom dizalicom, na način da je kolektor-cijevi vezan na dizalicu trakama za vezanje (gurtnama) na dva mjesta. Radnici su slobodom procjenom odredili težište konstrukcije i vezali trake za vezanje (gurtne) te je kod podizanja kolektora dizalicom došlo do nestabilnosti konstrukcije, prilikom podizanja je jedna navarena cijev osiguraniku tužitelja zapela za rukavicu desne ruke i kolektor je u padu radniku povukao i zaokrenuo ruku pri čemu je zadobio prijelom jedne podlaktične kosti. U toč. 38. kod uzroka ozljede je navedeno da su radne operacije izvođenje protivno pravilima zaštite na radu. Kod navoda jesu li radnici osposobljeni za rad na siguran način kao i jesu i korištena osobna zaštitna sredstva u prijavi se navode potvrdni odgovori kao i da su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu. Kod podataka o neposrednom rukovoditelju naveden je OM.

8. Uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata od 8. travnja 2019. klasa UP/I-116-02/19-45/1, urbroj: 443-13-10-02-04/3-19-6 utvrđeno je da je kod tuženika na privremenom gradilištu u krugu poslodavca STSI d.o.o. Sisak obavljen inspekcijski nadzor istog dana, a predmet nadzora je bila provedba odredbi Zakona o zaštiti na radu povodom ozljeđivanja radnika RM. U zapisniku se navodi da je nadzoru bio prisutan OM, na radnom mjestu poslovođa gradilišta. U zapisniku se navodi da je dana 20. ožujka 2019. u 15:30 h zaprimljeno od strane dežurnog inspektora telefonsko obavještenje o događaju na radu odnosno prilikom okretanja kolektora pare pomoću mosne dizalice da je došlo do zapinjanja ruke radnika RM između dvije cijevi, okretanjem cijevi radniku je savinuta desna ruka (podlaktica) i zadobio je prijelom podlaktične kosti, zbog koje je ozlijeđeni prevezenu bolnicu. Nadaje se navodi da po obavijesti je inspektor izašao na mjestu događaja 20. ožujka 2019. te je izvršen očevid. Na mjestu događaja zatečeni su poslovođa gradilišta OM i radnici ŽM i UM koji su radili s ozlijeđenim. Događaj je rekonstruiran temeljem zatečenog stanja i izjava radnika. U zapisniku se navodi da zbog utvrđenih nedostataka u organiziranju radnog postupka okretanja kolektora upisano je rješenje o zabrani rada. Nadalje se navodi da je ozlijeđeni radnik dao usmenu izjavu o događaju. Prema izjavi koju je ozlijeđeni dao na zapisnik spornog dana je obavljao na mjestu rada poslove zavarivanja konstrukcije kolektora, te je također izjavio da je za ovog poslodavca radio na privremenom gradilištu u krugu Rafinerije nafte Sisak, na poslovima instalatera, montera i zavarivača od rujna 2018.. U dijelu osposobljavanja za rad na siguran način radnika koji su bili nazočni događaju navodi se da sva tri radnika, dakle i RM i AM i UM su bili osposobljeni za rad na siguran način za obavljanje poslova na mjestu rada instalater- monter, dok je OM bio osposobljen za rad na siguran način za rado mjesto poslovođa-monter. Nadalje se navodi da RM nije osposobljen za rad na siguran način za poslove zavarivača koje je prema vlastitoj izjavi obavljao 20. ožujka 2019.. Nadalje se navodi da za radnike Pezića i Suknjića nije provedeno osposobljavanje za rad na siguran način za poslove signalista-vezač tereta, a koje poslove su obavljali na privremenom gradilištu spornog dana. Utvrđeno je da poslovi instalatera montera su utvrđeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada – rukovanje i upravljanje strojevima na mehanizirani pogon na kojima se ne može primijeniti zaštita od mehaničkih opasnosti, teška naprezanja i rad u nefiziološkom položaju tijela, rad na visini rad u nepovoljnoj mikroklimi, rad u buci i poslovi pri kojima je radnik izložen neionizacijskom zračenju. Za sva tri radnika montera-instalatera predočeno je uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti. Nadalje je utvrđeno da su poslovi poslovođe instalatera utvrđeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada – upravljanje dizalicama na mehanizirani pogon, rad na visini, rad u buci i poslovi pri kojima je radnik izložen neionizirajućem zračenju, a i za OM je predočeno uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti (sva tri uvjerenja su bila važeća a dan nastanka ozljede na radu). Nastavno se navodi da za AM i Đ, a koji su dana 20. ožujka 2019. obavljali poslove vezivanja kolektora na dizalicu, nisu utvrđeni posebni uvjeti na okolnost obavljanja signaliste, vezača tereta, odnosno nisu predočeni dokazi da su stručno osposobljeni za poslove signalista i da je osigurano utvrđivanje zdravstvene sposobnosti na okolnost iz čl. 3. st. 1. toč. 6 Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada. Nastavno je navedeno da poslovi instalatera-montera-zavarivača su procjenom rizika utvrđeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada na iste okolnosti u odnosu na zdravstvene sposobnosti kao i poslovi instalatera-montera. U odnosu na samu dinamiku nastanka događaja navedeno je da su spornog dana AM, GM i RM dobili usmeni zadatak od poslovođe OM da obave završne radove na konstrukciji kolektora i potom ga pripreme za ispitivanje. Kolektor je sastavljen od jedne cijevi dužine 6,30 m promjera 4¨, na kraju su, na jednu stranu po dužini cijevi, TIG postupkom, navarene cijevi s armaturama, na ukupnoj širini konstrukcije 1,20 m. Težina konstrukcije je oko 300 kg. Tijekom izrade kolektora nosiva cijev na koju su zavarivane cijevi s armaturama bila je oslonjena na dva nosača (metalne nogare) na podu radionice međusobno udaljene 6 m visine 1 m. Pri izradi kolektora konstrukcija je stajala uspravno na nosačima, pripojena na nosače. RM je prema vlastitoj izjavi, na početku izrade kolektora, zavario cijev na nosače i potom zavario dijelove opreme na nosivu cijev. Po završetku izrade kolektora trebalo je izvršiti ispitivanje zavara i konstrukciju je bilo potrebno okrenuti na način da navareni dijelovi budu okrenuti prema tlu. Postupak okretanja organiziran je mosnom dizalicom u vlasništvu investitora, a organizator postupa, prema izjavi RM je bio radnik GM. Kada je RM završio zavarivanje svih dijelova na nosivu cijev, krenulo se postupkom spuštanja kolektora. RM je izjavio da je rekao kolegama da se prije spuštanja skinu zavari s nosača, odnosno da se obruse spojevi. GM je rekao AM da donese gurtne iz skladišta radi vezanja kolektora na dizalicu. RM je nakon obavljenog zavarivanja spremio svoju radnu opremu, te je izjavio da mu je mastor GM rekao da pomogne njemu i AM spustiti kolektor iako je on svoj dio radnog zadatka, a koji se odnosi na postupak zavarivanja, završio. Stajao je postranično ispred konstrukcije, dok su AM i GM vezali kolektor i potom ga spuštali, da bi pomogao pri spuštanju. AM i GM su izjavili da su kolektor-cijev vezali na dva mjesta gurtnama a težište su odredili prema slobodnoj procjeni. U jednom trenutku RM je izjavio da je čuo da je nešto puklo i potom je došlo do naglog padanja kolektora, te se on pokušao obraniti da ga ne udari na način da je desnu ruku stavio ispred sebe i pri tom ga je udarila konstrukcija kolektora i desnu ruku mu je počela frkati. Ne sjeća se detalja samog događaja, ali je izjavio da se sjeća da je izvukao ruku, da mu je GM prišao i pitao ga što je bilo. Nakon toga je RM odvezen u bolnicu. Prema izjavama pri radu je korištena osobna zaštitna oprema i to: radna odjeća, radne cipele s ojačanjem na prstima, zaštitni šljem, zaštitne naočale i zaštitne rukavice u kojima su zatečeni radnici tijekom očevida. U konačnici se u zapisniku o inspekcijskom nadzoru navode utvrđeni propusti u primjeni mjera zašite na radu:

- kod organiziranja i provođenja radnog postupka okretanja kolektora i prilikom vezanja istog na mosnu dizalicu zanemarena je činjenica da se radi o teretu koji nije simetrično proporcionalan, te da nakon otpajanja od nosača, konstrukcija više nije stabilna u uspravnom položaju;

- prilikom kvačenja tereta mora se osigurati da je teret vezan, zavješen i učvršćen na način da se ne pomiče i da je uravnotežen, a daljnje prenošenje tereta može se nastaviti samo ako je teret ovješen na dizalicu zauzeo pravilan položaj i da se ne njiše;

- zabranjeno je zadržavati se ispod visećeg tereta ili unutar prostora izloženog padu tereta tijekom manevriranja dizalice;

- AM i GM su prema vlastitim izjavama vezali teret na dizalicu i slobodnom procjenom odredili težište konstrukcije te vezali gurtnama nosivu cijev i zakvačili na dizalicu. RM je stajao postranično ispred konstrukcije da bi pomogao kod okretanja. Kod podizanja konstrukcije dizalicom, a koja je do tog trenutka uspravno stajala na nosačima, otpajanjem od nosača došlo je do nestabilnosti konstrukcije i obrušavanja na tlo, a na istu okolnost izdano je usmeno rješenje o zabrani rada;

- utvrđeno je da niti AM niti GM, a koji su vezali teret, nisu osposobljeni za rad na siguran način za poslove signaliste (vezivanje tereta, davanje upozorenja pri radu s dizalicom, davanje upozorenja na opasanost i dr.) nisu stručno osposobljeni za poslove signaliste niti posjeduju dokaze o zdravstvenoj sposobnosti za te poslove:

- uvidom u dokumentaciju utvrđeno je da RM nije osposobljen za rad na siguran način za poslove zavarivača, ali posjeduje uredan dokaz o zdravstvenoj sposobnosti.

Obzirom na navedeno viša inspektorica rada je izdala rješenje a kojim je naređeno tuženiku da na privremenom gradilištu u krugu INE Rafinerija nafte Sisak udalje rednike AM i GM s poslova s posebnim uvjetima rada – okolnost obavljanja poslova signaliste, vezača tereta dok se za iste ne utvrdi da ispunjavaju propisane uvjete. Tuženiku je na licu mjesta od nadležnog inspektorata izrečena i novčana kazna od 10.000,00 kn a radi počinjenog prekršaja. Zapisnik je potpisan od strane ovlaštenika poslodavca (OM) i više inspektorice rada.

9. Uvidom u Zapisnik Državnog inspektorata od 4. travnja 20196. o uzimanju izjave od ozlijeđenog radnika isti je izjavio da je sa AM i GM raspoređen na poslove izrade kolektora pare, a na kojem projektu se radilo oko mjesec dana, a on osobno oko dva tjedna i dana 20. ožujka 2019. su obavljali završne radove na konstrukciji kolektora i trebalo ga je pripremiti za ispitivanje zavara prije ugradnje. Iskazao je da je kolektor sastavljen od jedne cijevi, na koju su navarene cijevi s armaturama. Težina konstrukcije je oko 300 kg. Tijekom izrade kolektora nosiva cijev na koju su varene cijevi s armaturama što je osobno radio RM, bila je oslonjena na metalne nogare na podu radionice. Pri izradi kolektora konstrukcija je stajala uspravno na nogarima pripojena na nogare, odnosno zavarena što je on osobno radio. Zbog ispitivanja zavara, konstrukciju je trebalo okretati na način da se navareni dijelovi budu okretali prema tlu. Iskazao je da su spornog dana dobili usmeni zadatak od OM da završe kolektor i spuste ga za snimanje. Imenovani je završio zavarivanje svih ostalih mjesta, te je potom organizirao spuštanje. RM je rekao da rije spuštanja skinu zavari sa nosača, odnosno obruse. GM je rekao AM da donese gurtne iz skladišta radi vezanja kolektora na dizalicu. RM je nakon obavljenog zavarivanja spremio svoju radnu opremu i stajao je sa strane dok su AM i GM spuštali kolektor. Ne može sa sigurnošću reći tko je vezao kolektor. U jednom trenutku čuo je da je nešto puklo i potom je došlo do naglog padanja kolektora te se on pokušao obraniti da ga ne udari na način da je desnu ruku stavio ispred sebe i pritom ga je udarila konstrukcija kolektora i desnu ruku mu je počela frkati. Ne sjeća se detalja događaja ali se sjeda da je izvukao ruku. GM mu je priskočio u pomoć i pitao što je bilo. Na upit inspektora, a vezano za osposobljavanje za rad na siguran način R izjavio da je bio na osposobljavanju za rad na siguran način za poslove montera-instalatera i varioca.

10. Uvidom u rješenje HZMO od 16. prosinca 2021. Klasa: UP/I 141-02/21- 01/03439340716, URBROJ: 341-15-05/3-21-16879 utvrđeno je da je istim rješenjem RM, kod kojeg je kao posljedica ozljede na radu nastao 100% nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, određena počevši od 14. srpnja 2021. invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti u svoti od 1.279,37 kn mjesečno, a u konačnici umjesto utvrđene mirovine određena mu je najniža mirovina u svoti od 2.288,86 kn mjesečno. U obrazloženja istog rješenja nije navedeno točno osnovom kojeg događaja je osiguraniku tužitelja priznata mirovina, osim činjenice da je rješenjem tužitelja od 14. srpnja 2021. mu priznato pravo na mirovinu i određen mu je predujam. Uvidom u klauzulu pravomoćnosti istog rješenja utvrđeno je da je isto postalo pravomoćno 4. siječnja 2022..

11. Uvidom u rješenje HZMO od 6. travnja 2022. Klasa: UP/I 141-06/21- 01/03439340716, URBROJ: 341-15-05/3-21-15266 utvrđeno je da je istim rješenjem RM, kod kojeg kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštćenje od 40% se priznaje počevši od 4. prosinca 2021. pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u svoti od 262,12 kn mjesečno a od 1. siječnja 2022. ista naknada iznosi 267,99 kn mjesečno. Uvidom u klauzulu pravomoćnosti istog rješenja utvrđeno je da je isto postalo pravomoćno 28.travnja 2022..

12. Dakle, iz toč. 9. i 10. ove presude vidljivo je da je u upravnom postupku a temeljem čl. 7. st. 2. i čl. 116. Zakon o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 a koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o pravu osiguranika tužitelja, dalje: ZOMO) upravni organ, kao stvarno apsolutno nadležni, utvrdio pravo svog osiguranika i temeljem takvog prava visinu mirovine i naknade za tjelesno oštećenje to 100% vezano za ozljedu na radu slijedom čega je ovaj sud, suprotno navodima umješača na strani tuženika, apsolutno nenadležan preispitivati sada u sudskom postupku pravo na mirovinu i naknadu osiguranika tužitelja. Osim iznesenog uvidom u Nalaz i mišljenje vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetomod 3. rujna 2021.i mišljenje vještaka revizora, a koje vještačenje je provedeno upravo radi postupka priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja osiguraniku tužitelja RM, utvrđeno je da je osiguranik tužitelja EM pretrpio ozljedu na radu dana 20. ožujka 2019. (dakle predmetnu) te je zadobio ozljede i to multifragmentalnu frakturu capituli radii, frakturu proksimalnog dijela ulne te je liječen operativno i naknadno je nastavljena fizikalna terapija. Iz nalaza je vidljivo da je kontraktura zgloba priznata kao posljedica ozljede na radu (rj od 3. listopada 2019.) a sam vještak navodi da temeljem vještačenja utvrđuju da se osiguraniku tužitelja A na preporuča daljnje usluge profesionalne rehabilitacije, te da kod osiguranika tužitelja postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti. Dakle, iz navedenog je vidljivo da je djelomičan gubitak radne sposobnosti isključivo vezan za predmetnu ozljedu na radu (nema drugih evidentiranih ozljeda niti bolesti) a temeljem kojeg je osiguraniku tuženika i priznato pravo iz mirovinskog osiguranja (invalidska mirovina) slijedom čega ovaj sud smatra da su u tom smislu neosnovani navodi tuženika odnosno umješača na strani tuženika a koji navodi da je upravo uzročnu vezu između invalidnosti i ostvarenog prava u upravnom postupku trebao dokazati sam tužitelj i to povrh rješenja koja je dostavio odnosno dokaza provedenih u pravom postupku. Naime ukoliko tuženik (umješač na strani tuženika) osporava takvu uzročnu vezu, a koja je temeljem provedenih dokaza utvrđena po ovom sudu (a kao je naprijed navedeno) isti je eventualno trebao dostaviti dokaze koji bi osporili takvu vezu odnosno dovezi u sumnju isključivu uzročnost predmetnog štetnog događaja i nastupanja invalidnosti kod osiguranika tužitelja, a što niti tuženik niti umješač na strani tuženika tijekom ovog postupka nisu učinili.

13. Odredbom čl. 161. st. 1. ZOMO određeno je da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. St. 2. istog čl. propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, pa tako i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. St. 3. čl. 161. ZOMO propisano je da zahtjevom za naknadu štete tužitelj može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje. St. 4. istog čl. određeno je da kada se šteta sastoji u obvezi tužitelja na trajna novčana davanja, taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi tužitelj po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje.

14. U smislu čl. 162. st. 1. ZMO Zavod (konkretno tužitelj) ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje te smrt osigurane osobe. Nadalje u smislu st. 2. istog čl. propisano je da ako je štetu iz st. 1. tog čl. prouzročio radnik na radu ili u svezi s radom, za štetu odgovaraju poslodavac i radnik solidarno, a st. 3. da za štetu iz čl. 1. odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

15. Radi utvrđivanja okolnosti nastanka štetnog događaja i uvjeta nastanka istog kao i odgovornost za nastanak istog (odnosno je li bilo propusta u provedbi mjera zaštite na radu) sud je, između ostalog, saslušao svjedoka OM (dalje: svjedok) te je proveo vještačenje po vještaku zašite na radu i izvršio uvid u evidencijske kartone o osposobljenosti zaposlenika za rad na siguran način i uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika kao i zapisnike o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način.

16. U svom iskazu svjedok je naveo da poznaje osiguranika tužitelja RM, a obzirom da je isti bio radnik tuženika, a kod kojeg je svjedok zaposlen i RM je bio rukovoditelj odnosno neposredno nadređen. Iskazao je da osiguranik tužitelja više nije djelatnik tuženika, a poslije ozljede istoga koja se desila na radu kod tuženika, no sada više ne zna kada se to desilo, no bilo je to prije par godina. Iskazao je da su mu poznate okolnosti vezane za ozljedu osiguranika tužitelja RM, a iz razloga što je prije ozljeđivanja osiguranika tužitelja dao nalog radnicima što moraju raditi taj dan. Naime, navodi da prije spornog događaja su oni (tuženik) bili izvođač radova za firmu STSI, a koja pravna osoba je radila za Rafineriju nafte Sisak kao firma koja održava postrojenje. Upravo od te pravne osobe STSI, svjedok navodi da su dobili radni nalog, a po kojem radnom nalogu su trebali izraditi "češalj" pare odnosno razdjelnik pare. Iskazao je da u njihovoj ekipi su bila tri radnika, između ostalog i RM. U to vrijeme, osiguranik tužitelja RM je radio na radnom mjestu mlađi zavarivač odnosno početni zavarivač, a prije samog štetnog događaja RM je kratko radio za tuženika nekih 2-3 mjeseca. U tom štetnom događaju, svjedok navodi da je RM bio pomoćnik majstoru – cjevaru, a svjedoku nije poznato na koji način je RM bio osposobljen za rad na radnom mjestu početnog zavarivača, no poznato mi je da je bio osposobljen za rad na siguran način za svoje radno mjesto i kod tuženika, a morao je proći tako osposobljavanje za rad na siguran način i kod Rafinerije Sisak, jer u protivnom ne bi mogao raditi unutar postrojenja Rafinerije nafte Sisak, no takvo osposobljavanje općenito, a ne vezano za radno mjesto na koje je raspoređen kod svog poslodavca odnosno kod tuženika. Spornog dana svjedok je iskazao da je RM radio na zavarivanju komada cijevi i ventila na veću cijev na kojoj je majstor izbušio rupe. Zadatak osiguranika tužitelja RM je bio da, nakon što zavari jedan segment cijevi na veću cijev, se pomakne od tog razdjelnika pare, a kako bi cjevar i njegov pomoćnik donijeli novi segment za zavarivanje i pripremili razdjelnik (okrenuli i pobrusili) za sljedeće zavarivanje segmenta. U konkretnom slučaju, svjedok navodi da on osobno nije vidio kako je došlo do štetnog događaja iako je bio na licu mjesta, jer se nalazio iznad ekipe i to u uredu koji se nalazio točno iznad radnog prostora u kojem su osiguranik tužitelja i još dva radnika obavljali poslove razdjelnika, osiguranik tužitelja RM, nakon što je zavario segment, stao je sa strane i skinuo masku za zavarivanje te kada su cjevar i njegov pomoćnik okrenuli razdjelnik, a koji se nalazio na cjevnom okretaču, cijeli taj razdjelnik se počeo rotirati prema dolje, a osiguranik tužitelja je valjda instiktivno pokušao uhvatiti razdjelnik i u tom trenutku mu je cjevni segment koji je bio zavaren na rupi ušao u rukavicu i zarotirao ruku, čini mu se desnu. Nakon toga se razdjelnik zaustavio, osiguranik tužitelja izvukao ruku te je rekao da ga ruka boli i tad su pozvali hitnu pomoć. Svjedok je iskazao da nitko od radnika nije trebao hvatati razdjelnik prilikom okretanja, jer se ništa ne bi desilo već bi se samo razdjelnik okrenuo i ti "ubodi" (zavarene segmenti cijevi) bi se okrenuli prema tlu, no osiguranik tužitelja RM je pokušao uhvatiti rukom taj razdjelnik i došlo je do ozljede. Nitko od radnika nije trebao uhvatiti razdjelnik koji se nalazi na okretaču cijevi već se isti okreće na samom okretaču i onda se zavaruju segmenti bez da se rukama okreće razdjelnik na bilo koji način. Svjedok nadalje dodaje da je svjedok nakon toga bio kod osiguranika tužitelja u bolnici, a isti je išao i na namještanje kostiju u Zagreb. Nakon toga, osiguranik tužitelja se više nije vratio na rad kod tuženika. Navodi da se još čuo telefonski par puta sa osiguranikom tužitelja, a nije mu poznato je li osiguranik tužitelja nešto radi, no preko FCB-a je vidio da se bavi slobodnim aktivnostima, plesom i sl.. Svjedok navodi da po njegovoj procjeni, razdjelnik kojeg je osiguranik tužitelja pokušao uhvatiti je bio težine cca. 150-200 kg. Svjedok navodi da je osiguranik tužitelja RM prošao školu zavarivanja kod tuženika, a koju školu je uspješno završio. Svjedok navodi da je vođa tima u kojem je radio osiguranik tužitelja bio majstor – cjevar u samom postupku odnosno radnoj operaciji koju su tada obavljali neposredno nadređeni osiguraniku tužitelja. Iskazao je da je nalog koji se radovi sve moraju izvesti na razdjelniku bio točno naveden u radnom nalogu STSI u kojem su bile navedene sve operacije koje se moraju izvesti i po kojima su postupali radnici tuženika te sam svjedok kao nadređeni nije davao nikakve posebne naloge iznad tog radnog naloga STSI. Svjedok navodi da je svjedok po traženju investitora STSI odredio ekipu i profil radnika koji moraju biti u ekipi radi izvođenja radova po radnom nalogu, a u kojoj ekipi je bio i osiguranik tužitelja RM te da je isti u ekipi bio kao zavarivač, a preostala dvojica radnika u ekipi bili BM, koji je bio majstor cjevar i radnik AM koji je bio pomoćni radnik, no svjedoku nije poznato jesu li ta dva radnika osposobljena za rad na siguran način i osposobljena za radno mjesto signalista i za to radno mjesto imali uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti. Svjedok navodi da signalista veže teret i signalizira podizanje tereta. Nadalje navodi da u konkretnoj radnoj operaciji nije bilo potrebe za signalizacijom podizanja tereta jer se radna operacija obavljala u radioni, a teret se nalazio pričvršćen na okretačima. Svjedok navodi da uzrok zakretanja razdjelnika na okretaču cijevi nije zavarivanje i zavarivanje nema veze sa time, barem po procjeni svjedoka.

17. Prilikom analize iskaza saslušanog svjedoka OM ovaj sud ističe da je sud, ocjenjujući vjerodostojnost iskaza istog, prvenstveno vodio računa o tome, a što i sam svjedok u svome iskazu potvrđuje, da sam svjedok nije bio neposredni očevidac samog događaja već se samo u isto vrijeme nalazio na istom radilištu i to u uredu (dakle nije vidio način i dinamiku štetnog događaja) slijedom čega iskaz istog svjedoka u dijelu u kojem opisuje na koji način je došlo do štetnog događaja sud nije cijenio vjerodostojnim. Osim iznesenog valja istaknuti i da i iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da je osiguranik tužitelja RM, nakon što je zavario segment, stao je sa strane i skinuo masku za zavarivanje te kada su cjevar i njegov pomoćnik okrenuli razdjelnik, a koji se nalazio na cjevnom okretaču, cijeli taj razdjelnik se počeo rotirati prema dolje, a osiguranik tužitelja je valjda instiktivno pokušao uhvatiti razdjelnik i u tom trenutku mu je cjevni segment koji je bio zavaren na rupi ušao u rukavicu i zarotirao ruku, čini mu se desnu. Dakle, svjedok ističe da je osiguranik tužitelja "valjda" pokušao uhvatiti razdjelnik, u suprotnosti je sa utvrđenjima inspektora rada i izjavi samog osiguranika tužitelja danom nakon ozljede. Osim toga u svome iskazu svjedok OM uopće ne spominje činjenicu da su AM i BM (a kako su to i sami izjavili u postupku inspekcijskog nadzora), u pokušaju da spuste kolektor, zbog čega BM rekao AM da donese gurtne iz skladišta radi vezivanja kolektora na dizalicu, kolektor-cijev vezali na dva mjesta gurtnama, a težište su odredili prema slobodnoj procjeni (kako se to i navodi u zapisniku o inspekcijskom nadzoru i izjavi osiguranika tužitelja). Isto tako svjedok u svom iskazu navodi da u konkretnoj radnoj operaciji nije bilo potrebe za signalizacijom podizanja tereta jer se radna operacija obavljala u radioni, a teret se nalazio pričvršćen na okretačima, a iz izjava neposrednih očevidaca (osiguranika tužitelja, ali i BM i AM) tijekom inspekcijskog nadzora (upravnog postupka koji je proveden vezano za spornu ozljedu na radu) proizlazi upravo suprotno da su radnici tuženika cijev-kolektor vezali gurtnama za dizalicu a težište iste odredili po slobodnoj procjeni. Dakle, kako u bitnim dijelovima, vezanim za sam nastanak štetnog događaja, iskaz svjedoka je bio u suprotnosti s drugim provedenim dokazima, ovaj sud u tom dijelu iskaz svjedoka nije posebno cijenio tim više što sam svjedok nije niti vidio način i dinamiku nastanka štetnog događaja, odnosno na koji način je izvedena sama operacija i kako je tom prilikom osiguranik tužitelja ozlijeđen.

18. S druge strane dio iskaza svjedoka koji je u skladu s drugim provedenim dokazima, ovaj sud je cijenio vjerodostojnim i istinitim (nije imao razloga sumnjati u istinitost u tom dijelu) i to u dijelu da:

- da je prije spornog događaja tuženik bio izvođač radova za firmu STSI, a koja pravna osoba je radila za Rafineriju nafte Sisak kao firma koja održava postrojenje,

- da su upravo od pravne osobe STSI dobili radni nalog, a po kojem radnom nalogu su trebali izraditi "češalj" pare odnosno razdjelnik pare,

- da su u njihovoj ekipi su bila tri radnika BM, AM i RM, a koji osiguranik tužitelja RM je radio na radnom mjestu mlađi zavarivač odnosno početni zavarivač, a prije samog štetnog događaja RM je kratko radio za tuženika nekih 2-3 mjeseca,

-u tom štetnom događaju RM bio pomoćnik majstoru – cjevaru,

- da je upravo svjedok dao nalog radnicima što moraju raditi i upravo svjedok je izabrao tim radnika koji će raditi (između ostalog i osiguranika tužitelja), odnosno svjedok je po traženju investitora STSI odredio ekipu i profil radnika koji moraju biti u ekipi radi izvođenja radova po radnom nalogu, a u kojoj ekipi je bio i osiguranik tužitelja RM te je isti u ekipi bio kao zavarivač, a preostala dvojica radnika u ekipi bili BM, koji je bio majstor cjevar i radnik AM koji je bio pomoćni radnik,

- da je vođa tima, u kojem je radio osiguranik tužitelja bio majstor – cjevar a u samom postupku odnosno radnoj operaciji koju su tada obavljali neposredno nadređeni osiguraniku tužitelja (konkretno BM),

- da je osiguranik tužitelja RM prošao školu zavarivanja kod tuženika, a koju školu je uspješno završio (koju činjenicu u svojoj izjavi potvrđuje i sam osiguranik tužitelja tijekom inspekcijskog nadzora).

19. Tijekom postupka a na okolnosti provođenja mjera zaštite na radu (odnosno eventualnog propusta u provođenju takvih mjera od strane tuženika) sud je izvršio uvid u izvršio uvid u evidencijske kartone o osposobljenosti zaposlenika za rad na siguran način i uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika kao i zapisnike o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način sve za osiguranika tužitelja, izvršio uvid u Analizu i procjenu prikupljenih podataka tuženika za radno mjesto instalater-monter te proveo vještačenje po vještaku zaštite na radu Ekspert d.o.o. Zagreb.

20. Osnovom nalaza i mišljenja sudskog vještaka za zaštitu na radu Ivice Juričkog iz Eksperta d.o.o. Zagreb ovaj sud je utvrdio slijedeće:

- da se Na mjestu događaja se izrađivao kolektor koji je sastavljen od jedne cijevi dužine 6,3 m, promjera 4“ na kojem su na jednoj strani po dužini cijevi, TIG postupkom, navarene cijevi s armaturama, na ukupnoj širini konstrukcije od 1,2 m. Težina kolektora je bila oko 300 kg. Nosiva cijev kolektora tijekom izrade bila je oslonjena i zavarena na dva nosača (metalne nogare) visine 1,00 m koji su bila postavljeni na podu hale međusobno udaljeni 6,00 m. - da je neposredni rukovoditelj ozlijeđenom radniku bio je OM na radnom mjestu poslovođa-monter,

- da je organizator postupka okretanja kolektora bio je JM,

- da radnici koji su sudjelovali u događaju su obavljali posao s posebnim uvjetima rada. Da bi radnik mogao obavljati posao s posebnim uvjetima rada isti mora, prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada, biti:

- punoljetan,

- stručno osposobljen

- zdravstveno sposoban.

- da je stradali radnik – RM (radio je na poslovima instalater – monter)

- da su poslovi radnika koji radi na radnom mjestu instalater – monter utvrđeni su kao poslovi s posebnim uvjetima rada prema članku 3, točkama 1., 16., 17., 18., 19. i 23. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada. – rukovanje i upravljanje strojevima i uređajima na mehanizirani pogon na kojima se ne može primijeniti zaštita od mehaničkih opasnosti, poslovi koji zahtijevaju teško fizičko naprezanje, poslovi koji se izvode na visini, rad u nepovoljnoj mikroklimi, rad u buci i poslovi pri kojim je radnik izložen neionizacijskom zračenju.

- da je za istog je predočeno Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika br. 5284 od 16. srpnja 2018. god.

- da je radnik – AM radio je na poslovima instalater – monter,

- da su poslovi tog radnika utvrđeni su kao poslovi s posebnim uvjetima rada prema članku 3, točkama 1., 16., 17., 18., 19. i 23. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada.

- da je za AM predočeno Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika br. 5573 od 24. srpnja 2018. god.

- da je radnik – GM radio je na poslovima instalater – monter,

- da su ti utvrđeni su kao poslovi s posebnim uvjetima rada prema članku 3, točkama 1., 16., 17., 18., 19. i 23. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada.

- za istog je predočeno Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika br. 8570 od 06. prosinca 2018. god.

- da je radnik – OM radio je na poslovima poslovođa – monter,

- da poslovi radnika na poslovima poslovođa – monter utvrđeni su kao poslovi s posebnim uvjetima rada prema članku 3, točkama 5., 17., 19. i 23. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada – upravljanje dizalicama na mehanizirani pogon, poslovi koji se izvode na visini, rad u buci i poslovi pri kojim je radnik izložen neionizacijskom zračenju,

- da je za istog predočeno Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika br. 6269 od 06. rujna 2018. god.

- da su u vrijeme štetnog događaja radnici AM i GM su obavljali poslove vezača tereta što su poslovi s posebnim uvjetima rada prema članku 3 točki 6 (poslovi signaliste – vezača tereta) Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, a za iste nema dokaza da su bili stručno osposobljeni niti zdravstveno sposobni za obavljanje predmetnog posla. Prema članku 36. Zakonu o zaštiti na radu poslodavac ne smije dozvoliti obavljanje posla s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete za obavljanje predmetnog posla.

- da je rukovatelj mosnom dizalicom bio je radnik investitora. Za radnika koji je rukovao dizalicom predočena je propisana dokumentacija o ispunjavanju uvjeta za rukovatelja dizalicom. Dokumentacija se ne nalazi u spisu. Postojanje iste vidljivo je iz točke 4 Zapisnika o inspekcijskom nadzoru.

U odnosu na osposobljavanje za rad na siguran način utvrđeno je:

- da je RM osposobljen za rad na siguran način, za poslove opisane u nazivu radnog mjesta instalater-monter, dana 16.08.2017.god.

- da je radnik AM osposobljen za rad na siguran način, za poslove opisane u nazivu radnog mjesta instalater-monter, dana 16.08.2017.god.

- da je radnik GM osposobljen za rad na siguran način, za poslove opisane u nazivu radnog mjesta instalater-monter, dana 23.12.2015.god.

- da je radnik OM osposobljen za rad na siguran način, za poslove opisane u nazivu radnog mjesta poslovođa-monter, dana 15.10.2003.god.

- a uvidom u dokumentaciju o provedenom osposobljavanju radnika za rad na siguran način inspektor zaštite na radu je utvrdio da radnici AM i GM, a koji su vezali teret na dizalicu, nisu osposobljeni za rad na siguran način za poslove signaliste (vezivanje tereta) niti je tuženik dokazao protivno (a podaci o osposobljavanju ostalih radnika, osim osiguranika tužitelja, utvrđeni su osnovom zapisnika o nadzoru inspektora rada),

- da je uzrok ozljeđivanja pad kolektora koji je bio ovješen na mosnu dizalicu pomoću gurtni i udarca istog u radnika RM koji je stajao u blizini.

- da su korištena propisana osobna zaštitna oprema:

- radna odjeća

- zaštitne radne cipele s ojačanjem na prstima,

- zaštitni šljem,

- zaštitne naočale,

- zaštitne rukavice.

U konačnici u svom zaključku (mišljenju) vještak navodi da prije i u trenutku ozljede na radu IM, dana 20. ožujka 2019., nisu bile provedene sve mjere zaštite na radu od strane poslodavca. Činjenica neprovođenja tih mjera utjecala je na nastanak štetnog događaja i ozljeđivanje radnika IM. Radni postupak nije planiran i provođen tako da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika. Ovlaštenik poslodavca OM je dozvolio da radni postupak okretanja kolektora pomoću mosne dizalice obavljaju radnici AM i GM za koje ne postoji dokaz da su, prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada, stručno osposobljeni i zdravstveno sposobni za poslove vezača tereta (poslovi signaliste) i da su osposobljeni za rad na siguran način za poslove vezača tereta. Zbog neodgovarajućeg radnog postupka tj. podizanja kolektora kojeg radnici nisu na pravilan način učvrstili na dizalicu, tako da se isti ne pomiče i da je uravnotežen, došlo je do pada istog pri čemu je konstrukcija kolektora udarila RM tj. počela mu je frkati desnu ruku. Rukovatelj mosnom dizalicom nije smio pokrenuti rad dizalice sve dok se stradali radnik RM nalazio u neposrednoj blizini predmeta koji se diže. RM se nalazio uz dizalicu i kolektor iz razloga što mu je GM rekao da pomogne njemu i ČM spustiti kolektor.

21. Očitujući se na prigovore tuženika vještak je na ročištu za glavnu raspravu dana 31. ožujka 2025. iskazao da se štetan događaj dogodio kada je prilikom izvršenja radova radnik RM, koji radi za poslodavca Monter-strojarske montaže, stajao uz kolektor koji se trebao okrenuti tako da zavarene cijevi budu okrenute prema dolje. Kolektor se okretao na način da su ga radnici Monter-strojarske montaže objesili na mosnu dizalicu i prilikom toga došlo je do okretanja kolektora koji je uradio radnika RM koji je stajao uz kolektor. Nastavno vještak navodi da u svome nalazu nije naveo da je je poslovođa OM naložio da se izvrši postupak okretanja kolektora mosnom dizalicom, već da je poslovođa OM dao usmeni zadatak radnicima da obave završne radove na konstrukciji kolektora i potom ga pripreme za ispitivanje koje se izvodi na način da se konstrukcija okrene tako da navareni dijelovi budu okrenuti prema tlu, navedeno je u zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 8. travnja 2019. pod točkom 3., a koji je potpisao poslovođa OM. Naveo je da radnik ima obveze prema članku 68 Zakona o zašiti na radu. Nadalje je iskazao da radnici istog ranga nisu dužni postupati po nalogu jedan drugoga. Istakao je da je tuženik mogao i morao spriječiti radnika da rad obavlja protivno pravilima zaštite na radu. Tuženik je za ovlaštenika i zaštite na radu odredio OM koji ima ovlaštenja za provedbu mjera zaštite na radu (vidljivo iz točke 1.3. zapisnika o inspekcijskom nadzoru). OM je kao ovlaštenik poslodavca morao nadzirati da radnici rade u skladu s pravilima zaštite na radu i da radniku zabrani rad ako ga isti obavlja suprotno pravilima zaštite na radu (članak 24. stavak 6 i 7 Zakona o zaštiti na radu). OM nije smio dopustiti da radnici obavljaju poslove s posebnim uvjetima rada jer isti nisu ispunjavali uvjete propisane Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada (članak 36. točka 1 Zakona o zaštiti na radu). Poslodavac mora osigurati da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu (članak 74 Zakona o zaštiti na radu). Navodi da, u slučaju da je radnik OM kao ovlaštenik zaštite na radu poslodavca odsutan u trenutku izvođenja radne operacije, da se radna operacija ne mora prekidati od strane radnika. Iskazao je da postupak okretanja kolektora pomoću mosne dizalice u konkretnom slučaju nije učinjen prema pravilima zaštite na radu, jer je isti postupak trebao biti prethodno najavljen odnosno upute poslodavca nisu bile jasne za izvođenje takvog posla (o načinu okretanja kolektora). Nadalje navodi da je mosnom dizalicom upravljao radnik STSI, a koja pravna osoba je i angažirala i tuženika kao podizvođača. Navodi da je od radnika tuženika stručno osposobljen za rad na okretanju kolektora bio OM. Sudski vještak navodi da od tri radnika koji su sudjelovali u procesu okretanja kolektora, niti jedan od radnika nije smio sudjelovati u postupku okretanja kolektora iz razloga što nisu za to bili osposobljeni za rad na siguran način, niti stručno osposobljeni za signalista i vezača tereta. Sudski vještak navodi da se u konkretnom slučaju radi o samoinicijativnom postupanju radnika. Navodi da je organizator postupka bio radnik ŠM, a što piše u točci 9. nalaza i mišljenja vještaka. Navodi da prema stanju spisa proizlazi da su ŠM, RM i AM bili radnici koji su radili na istom radnom mjestu odnosno poslovima instalater-monter te nema u spisu podataka da bi bilo koji od tih radnika bio nadređen drugima od tih radnika. Sudski vještak navodi da u točci 9. nalaza i mišljenja vještaka navedeno je da ŠM rekao ČM da donese gurtne iz skladišta radi vezivanja kolektora na dizalicu, a iz čega vještak zaključuje da je radnik ŠM bio organizator postupka okretanja kolektora. Navodi da kad vještak navodi da je ŠM organizator postupka okretanja kolektora, vještak ne govori o hijerarhiji između radnika već o radnom procesu i načinu kako je do istog došlo. Sudski vještak navodi da mu nije poznato odnosno nije vidljivo iz spisa čija je bila inicijativa da se okretanje kolektora provodi na način na koji je proveden. Sudski vještak navodi da prilikom okretanja kolektora radnik RM nije trebao stajati na mjestu gdje je stajao u trenutku nezgode te navodi da se radnici moraju udaljiti od mjesta gdje dolazi do gibanja određenog tereta ili stroja i slično, a što se u konkretnom slučaju i gibao kolektor odnosno cijevi koje su zavarene na kolektor. Navodi da je radnik RM osposobljen za rad na siguran način te u okviru osposobljavanja za njegovo radno mjesto svi radnici moraju znati odnosno biti obaviješteni da se ne smiju nalaziti uz predmete koji se gibaju odnosno rotiraju.

22. U smislu čl. 11.. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018, dalje: ZZR) poslodavac je obvezan provoditi zaštitu na radu na temelju sljedećih općih načela prevencije:

1) izbjegavanja rizika

2) procjenjivanja rizika

3) sprječavanja rizika na njihovom izvoru

4) prilagođavanja rada radnicima u vezi s oblikovanjem mjesta rada, izborom radne opreme te načinom rada i radnim postupcima radi ublažavanja jednoličnog rada, rada s nametnutim ritmom, rada po učinku u određenom vremenu (normirani rad) te ostalih napora s ciljem smanjenja njihovog štetnog učinka na zdravlje

5) prilagođavanja tehničkom napretku

6) zamjene opasnog neopasnim ili manje opasnim

7) razvoja dosljedne sveobuhvatne politike prevencije povezivanjem tehnologije, organizacije rada, uvjeta rada, ljudskih odnosa i utjecaja radnog okoliša 8) davanja prednosti skupnim mjerama zaštite pred pojedinačnim 9) odgovarajuće osposobljavanje i obavješćivanje radnika

10) besplatnosti prevencije, odnosno mjera zaštite na radu za radnike.

23. U smislu čl. 13. st. 1. ZZR ako se rizici za sigurnost i zdravlje radnika ne mogu ukloniti ili se mogu samo djelomično ukloniti primjenom osnovnih pravila zaštite na radu, dodatno se primjenjuju posebna pravila zaštite na radu koja se odnose na radnike, način obavljanja poslova i radne postupke. St. 2. istog čl. je propisano da posebna pravila zaštite na radu sadrže zahtjeve glede dobi, spola, završenog stručnog obrazovanja i drugih oblika osposobljavanja i usavršavanja za rad, zdravstvenog stanja, tjelesnog stanja, psihofizioloških i psihičkih sposobnosti, kojima radnici moraju udovoljavati pri obavljanju poslova s posebnim uvjetima rada, a st. 3. da posebna pravila zaštite na radu, osim zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka, sadrže i prava i obveze u vezi s:

1) organizacijom radnog vremena i korištenjem odmora

2) načinom korištenja odgovarajuće osobne zaštitne opreme

3) posebnim postupcima pri uporabi, odnosno izloženosti fizikalnim štetnostima, opasnim kemikalijama, odnosno biološkim štetnostima

4) postavljanjem sigurnosnih znakova kojima se daje informacija ili uputa 5) uputama o radnim postupcima i načinu obavljanja poslova, posebno glede trajanja posla, obavljanja jednoličnog rada i rada po učinku u određenom vremenu (normirani rad) te izloženosti radnika drugim naporima na radu ili u vezi s radom 6) postupcima s ozlijeđenim ili oboljelim radnikom do pružanja hitne medicinske pomoći, odnosno do prijma u zdravstvenu ustanovu.

24. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka ovaj sud smatra danim potpuno i istinito te u skladu s pravilima struke, a kako nalaz i mišljenje vještaka u skladu s čl. 10. i 13. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje: ZZR) ali i drugim provedenim dokazima (i zaključak inspektora rada potvrđuje isti) ovaj sud nije pronašao proturječnosti u istom, a sam tuženik svojim prigovorima nije osporio takav nalaz, dok je s druge strane vještak odgovorio na sva pitanja tuženika.

25. Osim obveza iz toč. 22. i 23. ove presude, u smislu čl. 24. st. 1. ZZR poslodavac koji zaštitu na radu provodi djelovanjem ovlaštenika obvezan je ovlastiti ovlaštenika, osobito za to da:

1) radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način ne dopusti rad bez nadzora osposobljenog radnika

2) radniku za kojeg nije na propisani način utvrđeno da ispunjava tražene uvjete, ne dopusti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, odnosno da radniku koji više ne ispunjava tražene uvjete zabrani da nastavi obavljati poslove s posebnim uvjetima rada

3) posebno osjetljivim skupinama radnika ne dozvoli da obavljaju poslove koji bi mogli na njih štetno utjecati

4) isključi iz uporabe radnu opremu koja nije ispravna, odnosno sigurna, kao i osobnu zaštitnu opremu na kojoj nastanu promjene zbog kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika

5) u suradnji sa stručnjakom za zaštitu na radu osigura evidentiranje svake nezgode i ozljede na radu te svakog slučaja postupanja radnika u skladu s odredbom članka 69. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona

6) nadzire da radnici rade u skladu s pravilima zaštite na radu, uputama poslodavca, odnosno proizvođača radne opreme, osobne zaštitne opreme, opasnih kemikalija i bioloških štetnosti te da koriste propisanu osobnu zaštitnu opremu 7) radniku zabrani rad ako ga obavlja suprotno podstavku 6. ovoga stavka. Osim toga u smislu čl. 28. ZZR poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način a radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način poslodavac je obvezan osigurati rad pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način, ali ne dulje od 60 dana.

26. Ovdje sud ističe da unatoč činjenici koju u svom zapisniku ističe inspektor rada, da osiguranik tužitelja nije bio osposobljen za rad na siguran način za poslove zavarivača, ovaj sud ističe da sam mehanizam ozljede osiguranika tužitelja nije nastao prilikom procesa zavarivanja (dakle nema uzročnosti između tog procesa i ozljede) već zbog padanja kolektora kojeg su prethodno na dizalicu vezali gurtnama dva radnika tuženika. Osim iznesenog iz izjave samog osiguranika tužitelja vidljivo je da je isti prošao osposobljavanje za zavarivača (dakle praktično ne i zaštite na radu), a iz evidencijskog kartona o osposobljenosti za rad na siguran način za istog od 16. kolovoza 2017. vidljivo je da isti osposobljen za rad za radno mjesto instalater monter te je isti upoznat prilikom istog s opasnostima između ostalog mehaniziranih alata, strojeva i uređaja.

27. Sud je izvršio uvid i u analizu i procjenu prikupljenih podataka za radno mjesto instalater-monter a osnovom koje proizlazi da je opis poslova i radnih zadataka za to radno mjesto, između ostalog, zavarivanje metala, lemljenje, rezanje i pripremu spoja, a i izrada i montaža cjevovoda svih namjena. Iz iste analize i procjene vidljivo je da su za radno mjesto instalater-monter utvrđene i opasnosti i štetnosti pa tako i opasnosti od padova, pad predmeta s dizalice ili viličara, a koja procjena rizika je po vjerojatnosti vjerojatna a rizik veliki te da su mjere za uklanjanja tog rizika osposobljavanje za rad na siguran način, korištenje osobne zaštitne opreme, postavljanje znakova ali i zdravstveni pregled. Dakle, iz procjene opasnosti za radno mjesto osiguranika tuženika – instalater monter- vidljivo je da je u opasnostima, koje su procijenjene za to radno mjesto, je bila i opasnost od pada predmeta (s dizalice) a slijedom čega je za isto radno mjesto trebalo biti i uključeno osposobljavanje za rad na siguran način. Da je osiguranik tužitelja trebao i mogao znati da se ne smije nalaziti uz predmete koji se gibaju odnosno rotiraju i da je za to i bio osposobljen za rad na siguran način, u okviru osposobljavanja za njegovo radno mjesto, potvrđuje u svome iskazu i sudski vještak zaštite na radu.

28. Dakle, u konkretnom slučaju nedvojbeno je utvrđeno da je šteta osiguraniku tužitelja (ozljeda na radu) nastala zbog propusta u mjerama zaštite na radu, a koje su u uskoj uzročnoj vezi s nastankom ozljede i to:

- postupanje radnika ČM i GM, a bez da su za to osposobljeni za rad na siguran način (za posao s posebnim uvjetima rada-signaliste), kada su teret vezli na dizalicu a težište istog tereta odredili slobodnom procjenom, zbog čega je kod podizanja tereta dizalicom uspravno došlo do otpajanja tereta i obrušavanja istog na tlo i na samog osiguranika tužitelja koji je tom prilikom ozlijeđen, a koje postupanje je propust tuženika u primjeni mjera zašite na radu iz čl. 11.i 13.

- propusta nadređenog radnika OM, a koji je bio osposobljen za rad na siguran način i za poslove sa posebim uvjetima rada za obavljanje posla koji se obavljao, da nadzire rad radnika i da im zabrani obavljanje radnog procesa suprotno odredbama ZZR a sve to u skladu s čl. 24. ZZR.

29. Po mišljenju ovog suda odgovornost tuženika proizlazi iz njegovih propusta u primjeni mjera zaštite na radu u odnosu na postupanje ČM i GM, jer nije nadzirao rad istih i osposobio ih adekvatno za rad na siguran način, a isticanje tuženika da su upravo isti radnici samoinicijativno obavljali određeni proces rada, ne oslobađa tuženika odgovornosti jer u smislu čl. 162. st. 2. ZMO, a obzirom da je nedvojbeno utvrđeno da je došlo do propusta u primjeni mjera zaštite na radu, jer za štetu koju su počinili radnici tuženika tuženik odgovara jednako i solidarno kao i oni.

30. Naime, provođenje mjera zaštite na radu obuhvaća niz mjera a koje se kao uvjet moraju ispuniti u smislu odredaba ZZR (a kako to ispravo vještak navodi), no provođenjem takvih mjera samo načelno no ne i faktički (da se doista i provode mjere a koje će ukloniti ili umanjiti rizik koji za radnika može nastupiti u procesu rada), ne dovodi do ispunjenja obveza poslodavca iz čl. 19. ZZR (prema kojoj odredbi je upravo poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima), već samo doista i faktično, temeljito i ustrajno postupanje u skladu s pravilima takve zaštite, a što je u konkretnom slučaju nije učinjeno. Da na strani tuženika nije bilo propusta u provođenju mjera zaštite na radu, ne potvrđuje niti provedeno vještačenje niti provedeni nadzor inspektora rada, već protivno tome upravo je i u sudskom postupku a i u upravom utvrđeni propusti na strani tuženika u provođenju zaštite na radu, a zbog čega je nastala predmetna ozljeda na radu. Protivno tuženik nije dokazao, niti proizlazi iz dokaza u spisu.

31. Dakle, upravo zbog propust samog poslodavca u provođenju mjera zašite na radu i nadziranja njihove primjene, je tuženik odgovoran za nastupanje predmetne štete, a koja se u konačnici očitovala u isplati invalidske mirovine ali i naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku tužitelja, slijedom čega upravo tuženik takvu štetu je dužan i podmiriti.

32. Opreza radi ovaj sud ističe da iako u smislu čl. 26. ZZR je propisano da ovlaštena osoba iz članka 82. ovoga Zakona (u konkretnom slučaju eventualno ovlaštenik zaštite na radu –kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka- OM koji je propustio nadzirati i zabraniti ran suprotno pravilima zaštite na radu), odgovara za štetu na radu i u vezi s radom koju uzrokuje poslodavcu, odnosno radniku, obavljanjem poslova zaštite na radu, ako ne postupa u skladu s odredbama ovoga Zakona i drugih propisa, a u kom slučaju se na odgovornost istog primjenjuje odredbe ZOO. U smislu čl. 1061. st. 1. ZOO propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. U konkretnom slučaju okolnosti koje bi isključile odgovornost zaposlenika tuženika odnosno OM, već protivno tome utvrđeno je da je isti propustio postupati u skladu s čl. 28. ZZR. Dakle, i po odredbama ZOO odgovornost za propust radnika je i odgovornost samog poslodavca a koji poslodavac tada može, a pod uvjetima iz čl. 1061.s t. 3. ZOO se u tom slučaju regresirati od radnika koji je prouzročio štetu.

33. Da i u konkretnom predmetu, a koji se vodi po odredbama ZMO, budući da je predmet postupka isplata iznosa koji su ostvareni temeljem ZMO, je odgovornost poslodavca jednaka (solidarna) kao radnika koji je prouzročio štetu, proizlazi iz čl. 162. st. 2. ZMO, a koji propisuje da za štetu koju je počinio radnik tuženika, odgovaraju solidarno i radnik i poslodavac. Dakle, u konkretnom slučaju ne samo da je odgovornost tuženika kao poslodavca radnika koji je propustio postupati u skladu sa ZZR, isključuje prigovor promašene pasivne legitimacije, već isključuje i prigovor visine tužbenog zahtjeva, a obzirom na činjenicu da poslodavac jednako kao i radnik odgovora za štetu koju je radnik počinio.

34. No, odlučujući o visini zahtjeva tužitelja, kao i isključivoj odgovornosti istog ovaj sud je utvrdio, kako izjavom samog osiguranika tužitelja, prilikom nadzora inspektora rada, tako i temeljem provedenog vještačenja po vještaku zaštite na radu, da se osiguranik tužitelja neposredno prije otkačenja tereta i ozljeđivanja nalazio ispod odnosno do tereta koji se okretao, a što je protivno mjerama zaštite na radu, što je i samom osiguraniku tužitelja bilo poznato ili moralo biti poznato, jer je u okviru osposobljavanja za rad na siguran način bio obaviješten da se ne smije nalaziti uz predmete koji se gibaju odnosno rotiraju, a što u svom nalazu i mišljenju potvrđuje i sudski vještak za zaštitu na radu. Dakle, sama dinamika i uzročnost nastanka ozljede osiguranika tuženika, a time i njegovo umirovljenje, nije uzrokovano samo jednim čimbenikom, već više njih, u konkretnom slučaju radnjom GM i ČM ali i nepažnjom i propustom osiguranika tužitelja te su sve te radnje povezane i dovele su do konačnog ishoda odnosno ozljeđivanja radnika (jedna bez druge ne bi dovele do štetnog ishoda).

35. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da je kod takvog utvrđenja opravdano utvrditi i doprinos oštećenika svojoj šteti od 30% slijedom čega je u tom omjeru, a u smislu čl. 1092. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje: ZOO), a u svezi čl. 170. ZMO, je potrebo umanjiti štetu na koju tužitelj ima pravo u ovom postupku.

36. Odlučujući o visini zahtjeva tužitelja sud je izvršio uvid u Potvrde HZMO od 11. listopada 2023. (a koja potvrda ima svojstvo javne isprave, obzirom da je tužitelj takvu potvrdu izdao sukladno odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o općemu pravnom postupku -"Narodne novine" broj 47/09 dalje: ZUP, ali i čl. 140a. Zakona o mirovinskom osiguranju "Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje: ZMO, slijedom čega i potvrđuje točnost navoda u takvoj ispravi a u smislu čl. 230. st. 1. ZPP, dok tuženik nije dokazao da takvi podaci nisu točni a u smislu čl. 230.s t. 3. ZPP) je utvrdio da je tužitelj osiguraniku RM po osnovi naknade za tjelesno oštećenje isplatio :

- od 1. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. iznos od 333,30 eur

- od 1. siječnja 2023. do 30. rujna 2023. iznos od 368,25 eur

odnosno ukupno za to razdoblje iznos od 701,55 eur.

te po osnovi isplaćene invalidske mirovine :

- od 1. listopada 2021. do 31. prosinca 2021 iznos od 911,39 eur

- od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. iznos od 3.842,29 eur

- od 1. siječnja 2023. do 30. rujna 2023. iznos od 3.311,52 eur

odnosno ukupno mirovine za to razdoblje u iznosu od 8.065,20 eur, zatim, po osnovi jednokratnog novčanog primanja (dalje: JNP):

-za mjesec travanj 2022. iznos od 76,63 eur

- za mjesec listopad 2022. iznos od 79,63 eur,

- za mjesec siječanj 2023. iznos od 79,63 eur

- za mjesec travanj 2023. iznos od 80,00 eur,

odnosno ukupno po osnovi JNP iznos od 318,89 eur.

37. Uvid u Potvrdu HZMO od 15. ožujka 2024. je utvrdio da je tužitelj osiguraniku RM po osnovi naknade za tjelesno oštećenje isplatio :

- od 1. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. iznos od 129,45 eur

- od 1. siječnja 2024. do 29. veljače 2024. iznos od 86,30 eur

odnosno ukupno naknade za to razdoblje iznos od 215,75 eur.

te po osnovi isplaćene invalidske mirovine :

- od 1. listopada 2023. do 31. prosinca 2023 iznos od 1.163,829 eur

- od 1. siječnja 2024. do 29. veljače 2024. iznos od 775,88 eur

odnosno ukupno mirovine za to razdoblje u iznosu od 1.939,70 eur, zatim, po osnovi jednokratnog novčanog primanja (dalje: JNP):

- od 1. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. iznos od 120,00 eur

- od 1. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024. iznos od 120,00 eur

odnosno ukupno po osnovi JNP iznos od 240,00 eur.

38. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje:

ZMO, a koji se u odnosu na pravo tužitelja ima primijeniti s obzirom na period isplate utuženih mirovina) određeno je da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. St. 2. istog čl. propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, pa tako i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Dakle, iz navedene odredbe čl. 161. ZMO vidljivo je da bi tužitelj, imao pravo ne samo na povrat iznosa invalidske mirovine u punom iznosu koju je isplatio svojom osiguraniku u utuženom razdoblju, već bi imao pravo i na isplatu svih davanja (ukupnih) i troškova koji se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, a koji su troškovi u ovom postupku utvrđeni u iznosu isplate jednokratne isplate ali i naknade za tjelesno oštećenje. U odnosu na jednokratnu isplatu koja je izvršena osiguraniku tužitelja valja reći da je ista učinjena temeljem Odluke Vlade RH o isplati jednokratnog novčanog primanja korisnicima mirovine radi ublažavanja posljedica porasta cijena donesenih u utuženom periodu (Narodne novine broj: 53/22, 104/22, 152/22, 31/23, 107/23, 32/24 i 152/22) a u skladu s kojim odlukama (čl. I. i II. istih odluka ) je korisnicima mirovina isplaćivana takva jednokratna novčana primanja. Kako je i osiguranik tužitelja u utuženom razdoblju u smislu čl. II. citirane odluke Vlade RH ispunjavao uvjete za isplatu takve jednokratnog novčanog primanja, tužitelj je postupio po navedenim odlukama te isplatio jednokratni iznos a kako je pobliže navedeno u toč. 36. i 37. ove presude. No, valja istaknuti da je takav jednokratni iznosi isplaćen isključivo korisnicima prava na mirovinu odnosno vezano za pravo na mirovinu, pa kako je upravo tuženika odgovoran za invalidnost RM, a slijedom istog i za isplatu invalidske mirovne osiguraniku tužitelja, odgovoran je i za jednokratne isplate vezane za pravo na takvu mirovinu.

39. Dakle, ukupno je tužitelj, zbog invalidnosti svog osiguranika, po osnovi prava iz mirovinskog osiguranja u utuženom periodu isplatio iznos od 11.481,09 eur, a kako je to tužitelj svojom tužbom i potraživao. Obzirom na utvrđeni doprinos osiguranika tužitelja u predmetnoj šteti koju je ovaj sud procijenio sa 30%, u konačnici tužitelju pripada od ukupno isplaćenog iznosa 70% istog odnosno iznos od 8.036,76 eur, a koji je u konačnici i dosuđen tužitelju toč. I izreke dok je višak zahtjeva u ukupnom iznosu od 3.444,38 eur kao neosnovan odbijen toč. II. izreke ove presude.

40. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos, ovaj sud je izvršio uvid u Zahtjev tužitelja od 12. listopada 2023. a kojim je tužitelj pozvao tuženika da u roku 15 dana naknadi tužitelju štetu koja je za istog nastala isplatom osiguraniku tužitelja RM, zbog ozljede na radu 20. ožujka 2019., invalidske mirovine i jednokratnog novčanog primanja za razdoblje od 1. listopada 2021. do 30. rujna 2023. u iznosu od 8.384,09 eur, te naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 1. travnja 2022. do 30. rujna 2023. u ukupnom iznosu od 701,55 eur, odnosno ukupno iznos od 9.085,64 eur. Uvidom u povratnicu utvrđeno je da je zahtjev za naknadu štete uručen tuženiku dana 17. listopada 2023..Uvidom u Odgovor na zahtjev za naknadu štete tuženika upućenom tužitelju od 18. listopada 2023. a zaprimljenog kod tužitelja 23. listopada 2023. utvrđeno je da se istim tuženik očitovao o zahtjevu tužitelja od 12. listopada 2023. a kojim poziva tuženika da u roku 15 dana uplate iznos koji je isplaćen RM po osnovi invalidske mirovine i jednokratnog novčanog davanja te je istim tuženik otklonio odgovornost od sebe za takvu isplatu.

41. Uvidom u tužbu tužitelja u ovom predmetu utvrđeno je da je ista podnesena dana 15. ožujka 2024. a tuženik je istu primio na odgovor 21. ožujka 2024.

42. Naime u smislu čl. 165. st. 3. ZMO na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu, po stopi propisanoj čl. 29. St. 2. ZOO-a. S obzirom da je tužitelj pozvao tuženika da nadoknadi štetu za iznos koji su dospjeli do dana tog zahtjeva tek podnošenjem ove tužbe, a koju tužbu je tuženik zaprimio na odgovor dana 14. srpnja 2020. tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od 30. srpnja 2020. pa do isplate.

43. Dakle, u konkretnom slučaju za iznose štete po osnovi isplaćene invalidske mirovine i jednokratnog novčanog primanja za razdoblje od 1. listopada 2021. do 30. rujna 2023. i naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 1. travnja 2022. do 30. rujna 2023. sve u ukupnom iznosu od 6.359,95 eur (70% ukupno zatraženog iznosa) zatezna kamata dosuđena je tužitelju po isteku 15 dana od zaprimanja zahtjeva za naknadu štete odnosno od 2. studenog 2023. pa do isplate i to u visini određenoj čl. 29. ZOO. U preostalom dosuđenom dijelu u iznosu od 1.676,81 eur (70% isplaćenih iznosa mirovine, JNP i naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 1. listopada 2023. do 29. veljače 2024.) tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od podnošenja tužbe, a obzirom da se radi samo o isplatama po istom pravnom osnovu ali za drugo utuženo razdoblje a tuženik je u svome očitovanju na zahtjev za naknadu štete otklonio u cijelosti odgovornost za predmetnu štetu pa i za buduće isplate (slijedom čega nije opravdano očekivati da će i u daljnjem paricijskom roku ispuniti svoju obvezu), slijedom čega tužitelju pripada zatezna kamata tekuća od utuženja odnosno 15. ožujka 2024., a temeljem čl. 1086. ZOO, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

44. Obzirom da je tužitelj svojim zahtjevom uspio sa 70% a tuženik sa 30%,prebijajući uspjehe stranaka, tuženik bi morao u smislu čl. 154. st.2. tužitelju namiriti trošak u omjeru od 40%, no kako tužitelj nije potraživao takav trošak, o istom sud nije niti odlučio. Slijedom iznesenog niti umješaču na strani tuženika na pripada pravo na dosudu troška u ovom postupku.

45. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Sisku, 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku

3. punomoćniku umješača na strani tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte