REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-988/2015-113

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari I-tužitelja SIK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice DIK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa] str. 31 i oboje zastupani po punomoćnici TIK, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Poljaku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, te po protutužbi tuženika-protutužitelja DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Poljaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv I-tužitelja- protutuženika SIK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice-protutuženice DIK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa] str. 31 i oboje zastupani po punomoćnici TIK, odvjetnici iz [adresa], radi utvrđenja istinitosti oporuke, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 28. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice I. i II-tužitelja-protutuženika TIK, odvjetnice iz [adresa], a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika-protutužitelja, dana 23. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da pisana oporuka ostavitelja TI, pred svjedocima MI i KI od 22. studenog 2012. godine nije istinita i pravovaljana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja SI koji glasi:

"Utvrđuje se istinitost i pravovaljanost usmene oporuke, odnosno pisane oporuke pred svjedocima oporučitelja TI od dana 22. studenog 2012. godine, kojom je navedeni oporučitelj svojim jedinim nasljednikom na cijeloj svojoj imovini imenovao tužitelja DI, a koja je izjavljena pred svjedocima MI i KI, koja je temeljem sadržaja isprava o usmenoj oporuci proglašena na zapisnik u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika Biserke Lovrić, broj O-39/13, UPP/OS-6/13 dana 21. ožujka 2013. godine, istinitom i pravovaljanom."

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti I-tužitelju-protutuženiku SIK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljici-protutuženici DIK, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 12.065,76 eur, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev I-tužitelja-protutuženika SIK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice-protutuženice DIK, OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 23.02.2015. godine navode da su Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj O-3462/13 od 22. srpnja 2013., koje je potvrđeno Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-79/14 od 22. prosinca 2014., a kojeg je punomoćnik tužitelja primio 6. veljače 2015. godine, kao djeca ostavitelja ĆI, upućeni na parnicu protiv tuženika, brata ostavitelja, radi utvrđenja da pisana oporuka ostavitelja TI, pred svjedocima MI i KI od 22. studenog 2012. godine nije istinita i pravovaljana, jer po svom obliku i sadržaju ne može predstavljati pisanu oporuku pred svjedocima. Isto tako tužitelji ističu da su ustvrdili da ostavitelj nije potpisao ovu oporuku. Nadalje, tužitelji navode da isprava, koja je od strane tuženika naznačena kao pisana oporuka pred svjedocima, predstavlja, zapravo, samo izjavu svjedoka neke usmene oporuke istog ostavitelja, a to onda znači da ni po sadržaju, a ni po formi nije sastavljena u skladu s čl. 31. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, a to se najbolje vidi iz činjenice da je sadržaj navodne oporuke, koja je predmet ove tužbe, istovjetan pisanoj izjavi, sačinjenoj putem računala, koju je opremio tuženik i na kojoj su "oporučni svjedoci" svoj potpis ovjerili pred javnom bilježnicom iz Zagreba Šteficom Brozović Škrinjarić, u predmetu broj Ov-16706/12 od 27. prosinca 2012., što znači nakon što je sačinjena ona pisana isprava, nazvana pisana oporuka pred svjedocima od 22. studenog 2012. godine. Slijedom navedenog, tužitelji tužbom predlažu da sud utvrdi da pisana oporuka ostavitelja TI, pred svjedocima MI i KI od 22. studenog 2012. godine nije istinita i pravovaljana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 30.04.2015. godine navodi da se u potpunosti protivi navodima tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da nisu istiniti navodi iz tužbe da pisana oporuka ostavitelja pred svjedocima nije sastavljena u skladu sa zakonom. Naime, tuženik navodi da odredba čl. 31. Zakona o nasljeđivanju propisuje da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno naznačena svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će se svjedoci potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju. Tužitelj ističe da iz citirane zakonske odredbe proizlazi da su ispunjene sve pretpostavke za valjanost pisane oporuke pred svjedocima. Naime, tužitelj ističe da je oporučitelj znao čitati i pisati, da su svjedoci sastavili tekst oporuke, da su svjedoci bili istovremeno nazočni, da je oporučitelj izjavio da se slaže sa sadržajem oporuke te je istu potpisao, da su se svjedoci potpisali na oporuci u svojstvu svjedoka, kao i da je u oporuci jasno navedeno da sve svoje što posjeduje - nekretnine i pokretnine, stan, grob i zemlju u Slanome, ostavlja svom bratu SI iz [adresa] jer je jedini brinuo o njemu i vodio ga doktoru kad je trebalo, te da mu je zadnjih 6-7 godina od kad ne radi davao džeparac, donosio hranu, te plaćao sve režije za stan, kao što mu nije ni vratio dug od 20.000 eura još iz 2003. godine te da je pravedno da on sve naslijedi. Slijedom navedenog, tuženik ističe da je oporuka sastavljena u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama koje reguliraju valjanost pisane oporuke pred svjedocima, te da su očigledni i razlozi za takvo očitovanje ostavitelja, pa stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Ovdje tuženik-protutužitelj DI podnio je ovom sudu dana 24.02.2015. godine tužbu protiv ovdje tužitelja-protutuženika SIK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice-protutuženice DIK, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja istinitosti oporuke, a koji tužba je zaprimljena pod posl. brojem P-1056/2015. Naime, tužitelj-protutuženik DI u navedenoj tužbi ističe da je rješenjem ovog suda posl. broj O-3462/13 od 22.07.2013. godine upućen na pokretanje parnice protiv ovdje tuženika-protutužitelja radi utvrđenja da je usmena oporuka ostavitelja TI istinita. Nadalje, tuženik-protutužitelj u tužbi navodi da je dana 22. studenog 2012. godine pokojni ĆI, brat tužitelja izjavio usmenu oporuku u prisutnosti dvojice svjedoka. Navodi da su izvanredne okolnosti koje opravdavaju sastavljanje usmene oporuke činjenica da je pokojni ĆI bolovao od ciroze jetre, zbog čega je netom prije sastavljanja oporuke došao iz bolnice, nije se dobro osjećao, bio je napuhnut i žut, a zbog čega je i umro par dana nakon sastavljanja oporuke. Nadalje, ističe da je pokojni ĆI svom bratu SI bio dužan 20.000,00 eur s kamatama, a koje je dugovanje jedan od razloga sastavljanja oporuke u korist ovdje tuženika-protutužitelja DI. Nadalje, DI navodi da je zadnjih 6-7 godina pred smrt svog brata brinuo o istome, vodio ga liječniku, uzdržavao ga, budući da je ĆI bio bez primanja, kao i plaćao režije za njegov stan. Ukupno je za 6-7 godina plaćanja režija, umjesto TI, koji je bio nezaposlen i bez primanja, platio cca 50.000,00 kn, pa je i ova činjenica razlog za sastavljanje oporuke u korist SI, jer se ĆI želio odužiti svom bratu SI. Nadalje, zbog opisanih okolnosti DI je i bio opunomoćen da zastupa i brine o financijama svog brata. S druge strane DI ističe da ovdje tužitelji-protutuženici, kao niti njihova majka, nisu brinuli o bolesnom ĆI, niti su ga posjećivali, niti vozili liječniku, a niti financijski pomagali, te nisu sudjelovali u troškovima pogreba, već je troškove pogreba u iznosu od 7.164,66 kn platio DI, pa ih, kako navodi DI, navedene okolnosti čine nedostojnim za nasljeđivanje. DI nadalje navodi da iz oporuke proizlazi da je naslijedio sve nekretnine, pokretnine i grob te da je iza TI ostao stan u [adresa] površine 77,68 čm, Grob na Miroševcu, te poljoprivredno zemljište u Dubrovniku. Slijedom navedenog, a kada se uzme u obzir dugovanje TI prema SI u iznosu od 20.000,00 eur s kamatom na temelju priznanice, dugovanje od 50.000,00 kn na ime režija te iznos od 7.164,66 kn na ime troškova pokopa, dođe se, po mišljenju SI, otprilike do iznosa vrijednosti spomenutih nekretnina, te je očita volja ĆI bila da se bratu oduži putem oporuke. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 24.08.2015. godine (list 55-56 spisa), tuženik-protutužitelj ĆI predlaže da sud presudom utvrdi istinitost i pravovaljanost usmene oporuke, odnosno pisane oporuke pred svjedocima oporučitelja TI od dana 22. studenog 2012. godine, kojom je navedeni oporučitelj svojim jedinim nasljednikom na cijeloj svojoj imovini imenovao tužitelja DI, a koja je izjavljena pred svjedocima MI i KI, koja je temeljem sadržaja isprava o usmenoj oporuci proglašena na zapisnik u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika Biserke Lovrić, broj O-39/13, UPP/OS-6/13 dana 21. ožujka 2013. godine, istinitom i pravovaljanom, kao i da mu ovdje tužitelji-protutuženici naknade parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od utuženja do isplate, a s kojim protutužbenim zahtjevom je odbijen u cijelosti pod točkom II. izreke presude.

4. Rješenjem ovog suda posl. br. P-988/5-6 od 16. srpnja 2015. godine navedena tužba pod brojem P-1056/15 spojena je na parnicu koja se vodi pod brojem P-988/15 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

5. Tužitelji-protutuženici u odgovoru na protutužbu ističu da naznačena oporuka niti postoji, niti je u skladu sa zakonom.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetnu oporuku (list 10 i 29 spisa), u Izjavu KI i MI (list 11 i 30 spisa), u račune i uplatnice (list 12-21 i 39-49 spisa), u Priznanicu od 23. travnja 2003. godine (list 22 i 35 spisa), u Hrvatski upisnik oporuka (list 31 spisa), u prijavu usmene oporuke od 7.01.2013. godine (list 32 spisa), u medicinsku dokumentaciju pok. TI (list 33-34 spisa), u uvjerenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 36 spisa), u Specijalnu punomoć od 17.05.2010. godine (list 37-38 spisa), u zk izvadak za predmetni stan u [adresa] od 77,68 čm (list 50 spisa), u zk izvadak za predmetne nekretnine k. o. [katastarska općina] (list 51 spisa), u medicinsku dokumentaciju pok. TI (list 69-70 spisa), saslušani su svjedoci KI i MI (list 92-95 spisa), saslušan je tuženik-protutužitelj DI (list 97- 99 spisa), saslušani su svjedoci MIK i II (list 105-108 spisa), saslušan je svjedok ČI (list 125-126 spisa), izvršen je uvid u presliku spisa ovog suda posl. br. Z-8797/18 (list 139-152 spisa), saslušan je svjedok OI (list 172-173 spisa), izvršen je uvid u Ugovor o posudbi od 22. svibnja 2006. godine (list 177-181 spisa), u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27.11.2017. godine (list 182-183 spisa), provedeno je grafološko vještačenje po vještaku Ljerki Zdunić (list 239-257 spisa), izvršen je uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27.11.2017. godine (list 264-265 spisa), u prijedlog za brisanje zabilježbe od 29.11.2017. godine (list 268 spisa), u presliku rješenja ovog suda posl. br. Z-4614/2018 od 31. siječnja 2018. godine (list 269-271 spisa), izvršen je uvid u presliku spisa ovog suda posl. br. Z-4614/18 te u presliku spisa ovog suda posl. br. O-39/13.

7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, te da protutužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev I. i II-tužitelja za utvrđenje da pisana oporuka ostavitelja TI, pred svjedocima MI i KI od 22. studenog 2012. godine nije istinita i pravovaljana te protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenje istinitosti i pravovaljanosti usmene oporuke, odnosno pisane oporuke pred svjedocima oporučitelja TI od dana 22. studenog 2012. godine, kojom je navedeni oporučitelj svojim jedinim nasljednikom na cijeloj svojoj imovini imenovao tužitelja DI, a koja je izjavljena pred svjedocima MI i KI, koja je temeljem sadržaja isprava o usmenoj oporuci proglašena na zapisnik u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika Biserke Lovrić, broj O-39/13, UPP/OS-6/13 dana 21. ožujka 2013. godine.

9. Uvidom u presliku pisane oporuke od 22.11.2012. godine (list 29 spisa), proizlazi da je ista pisana rukom, da su ispod teksta te oporuke potpisi koji se, kako navodi tuženik odnose na svjedoke oporuke MI i KI, te među strankama sporni potpis ostavitelja pok. ĆI. U navedenoj oporuci stoji: "Ja ĆI pošto nisam u stanju hodati i otići do javnog bilježnika te ako mi se stanje ne popravi želim da mi budete svjedoci da sve svoje što posjedujem – nekretnine i pokretnine stan, grob, zemlju u Slanome ostavljam svom bratu SI iz [adresa] jer se je jedini brinuo o meni i vodio me doktoru kad je trebalo. Zadnjih 6-7 godina od kad ne radim davao mi džeparac, donosio hranu te plaćao sve režije za stan. Kao što mu nisam ni vratio dug od 20000 (dvadeset tisuća) Eura još iz 2003. g. pa je pravedno da on sve i naslijedi."

10. Iz Izjave svjedoka KI i MI (s lista 30 spisa), čije je potpise ovjerio javni bilježnik Štefica Brozović Škrinjarić iz Zagreba dana 27.12.2012. godine, a što je vidljivo iz priklopljenog ovosudnog spisa posl. br. O-39/13, proizlazi da su navedeni svjedoci u strojno pisanom tekstu izjavili da im je ĆI dao dana 22.11.2012. godine usmenu oporuku koja je identična onoj gore navedenoj, a koja glasi: "Ja ĆI pošto nisam u stanju hodati i otići do javnog bilježnika te ako mi se stanje ne popravi želim da mi budete svjedoci da sve svoje što posjedujem – nekretnine i pokretnine stan, grob, zemlju u Slanome ostavljam svom bratu SI iz [adresa] jer se je jedini brinuo o meni i vodio me doktoru kad je trebalo. Zadnjih 6-7 godina od kad ne radim davao mi džeparac, donosio hranu te plaćao sve režije za stan. Kao što mu nisam ni vratio dug od 20000 (dvadeset tisuća) Eura još iz 2003. g. pa je pravedno da on sve i naslijedi."

11. Svjedok KI u svom iskazu navodi da kad joj se predočava list 10 spisa, može reći da je to njegov rukopis i da je ona pisala tu oporuku i sjeća se da ju je pozvao DI te joj rekao da mu je došao brat iz bolnice ĆI te je rekao da brat želi nešto reći, pa da li bi ona bila tu u svojstvu svjedoka. KI ističe da je na to pristala te je PI rekao da je teško bolestan pa da bi htio sastaviti oporuku i pitao je tko će pisati, pa se KI ponudila da će ona pisati. Pisala je ono što je on govorio, a to je sadržaj na listu 10 spisa i nakon što je to sve rekao, KI ističe da je sve to napisala te je on to pročitao kao i drugi te je potpisala tu oporuku, nakon čega je otišla. Sjeća se da je taj PI ležao na krevetu i baš je došao iz bolnice i činilo joj se da je loše te misli da je fizički bio loše. Sve to je trajalo 10 minuta. Također, KI navodi da ju je negdje nakon 10-tak dana pozvao DI da joj kaže da je njegov brat PI preminuo i da bi trebali ići kod javnog bilježnika da ovo što je napisala na listu 10, da isto to prepisano na računalu ovjere kod javnog bilježnika, pa kad joj se predočava list 30 spisa, navodi da je to ta izjava koju je bila pisala rukom, ali je sada bila napisana na računalu i to je njen potpis. KI u svom iskazu još dodaje da su išli kod bilježnika to ovjeriti, nakon čega je išla svojim poslom. Na poseban upit KI je odgovorila da je pok. PI ležao, u ležećem ili polu ležećem položaju, a da nije vidjela da bi šetao, da kad joj se predočava iskaz od 12.06.2013. gdje je navedeno da je rekla na upit da li je ostavitelj mogao sam sastaviti oporuku te da je izjavila da ne zna, ali je pretpostavila da nije mogao jer je bio dosta slab i rekao da ne može pisati, navodi da je to bilo tako s time da se sad više ne sjeća detalja, da se ne sjeća da li je pok. PI imao kakvih poteškoća kod potpisa oporuke, da se također ne sjeća da li je rekao nešto nakon što je pročitao oporuku, da je prvi puta upoznala pok. PI kad ju je pozvao DI da pok. želi sastaviti oporuku, a to je bio prvi put kad ga je vidjela, da kad joj se predočava iskaz kod javnog bilježnika gdje je navela da ostavitelja PI poznaje iz viđenja, ne baš previše, može pojasniti da je vidjela više puta pok. PI, odnosno osobu, pa da je pitala tko je to te su joj drugi govorili za njega, a sad kad ju je pozvao DI ga prvi put vidjela izbliza, da se ne sjeća da li je čula da se on taj dan vratio iz bolnice ili dan prije i slično, te da je prilikom pisanja ove oporuke na listu 10 spisa, pisala isključivo riječi koji je diktirao pok. ĆI i ništa drugo nije sama dodavala, kao i da je pok. ĆI suvislo diktirao te rečenice i njoj je to bilo suvislo i jasno, a da osim toga nisu imali nikakvu drugu komunikaciju.

12. Svjedok MI u svom iskazu navodi da je dugi niz godina prijatelj s pok. ĆI kao i s DI te može reći da je često boravio kod DI te mu je poznato da je pok. PI došao iz bolnice i sjeća se da nije baš dobro izgledao. Sjeća se da je baš bio u posjeti te se sjeća da se htjela sastaviti ta oporuka, odnosno misli da je pok. PI htio da se sastavi oporuka da sve ostavi svom bratu SI i to zato jer se DI zadnjih par godina brinuo za svog brata PI. Svjedok navodi da se ne sjeća tko je pozvao KI, ali se sjeća da je ona pisala oporuku, a pok. PI je diktirao što da se piše u oporuku i onda je ta svjedokinja KI to pisala. Nakon što je to napisano, pok. PI je to pročitao i MI ističe da je to potpisao te može reći da je njegov potpis na listu 10 spisa. Nakon što je to napisano i potpisano, svjedok MI navodi da je još ostao kod njih u posjeti, dok je KI otišla. Sjeća se da nakon nekog vremena, kada je pok. PI preminuo, da je zvao DI da isto to što je kazivao pok. PI i što je pisala KI idu ovjeriti kod javnog bilježnika, nakon što je to računalom napisano te može reći da je potpisao izjavu - oporuku na listu 30 spisa, a koju su išli ovjeriti kod javnog bilježnika. Na poseban upit svjedok MI je odgovorio da ne zna točno da li se pok. PI vratio baš taj dan iz bolnice ili dan prije, a misli da od kad je izašao iz bolnice je bio stalno kod brata SI, da nakon što je pok. PI pročitao tu oporuku što je pisala Marija da se vjerojatno složio s tim, s tim da se ne sjeća da li je nešto rekao. Po procjeni svjedoka bio je u fizičkom stanju kao i svaki alkoholičar koji dođe iz bolnice, bio je pametan, ali je bio fizički slab. Na pitanje da li je pok. PI sjedio, svjedok MI je odgovorio da je sigurno sjedio, s tim da je mogao i hodat jer nije bio nepokretan, kao i da je svjedokinja KI zapisivala po kazivanju pok. PI isključivo što je on govorio u oporuku.

13. Tuženik-protutužitelj DI u svom iskazu navodi da je on brat pok. PI i da ga je uzdržavao zadnjih par godina te da su bili u dobrim odnosima dok je bio trijezan. Toga dana koji je naveden na oporuci od 22. studenog 2012. ili dan prije, sjeća se da je pok. PI došao iz bolnice, budući da je bio u bolnici na ispumpavanju vode te je došao kući, odnosno DI navodi da ga je doveo i da je bio sav "napuhnut" te se sjeća da je tada rekao da želi oporučno raspolagati svojom imovinom, odnosno sastaviti oporuku jer se loše osjeća. Zatim je najprije rekao da li ga može negdje odvesti, ali kako je bio loše, rekao je da DI pozove dva svjedoka radi sastavljanja oporuke te je DI tada pozvao MI i KI. Oni su ubrzo došli i DI navodi da se tada maknuo u kuhinju jer se nije htio u to miješati, i njima je tada izdiktirao sadržaj oporuke. DI navodi da nije znao točan sadržaj oporuke, iako mu je već prije rekao da zna da mu je dužan, da mu je davao novce, brinuo se za njega i slično. Nadalje, DI navodi da je nakon par dana, nakon što je preminuo PI, prepisao tu oporuku na računalo i išao ju je zajedno sa svjedocima ovjeriti kod javnog bilježnika. Također dodaje da je dok je pok. PI diktirao MI i gospođi KI sadržaj oporuke bio u kuhinji i prošao je par puta po stanu te je načuo što govore te je tada čuo da je pok. PI rekao da DI ostavlja imovinu jer se on brinuo o njemu i zato što mu je bio dužan novac, a čuo je da je on to decidirano rekao. Nakon toga DI navodi da se tada vratio u sobu i vidio je da pok. PI čita oporuku koju su svjedoci napisali i sjeća se, odnosno vidio je da je to potpisao i rekao "to je to" i "hvala". Također, DI navodi da je pok. PI bio u dobrom psihičkom stanju, prilikom sastavljanja te oporuke i čak se šalio te mu je i rekao da li mu može dati neko piće, a DI navodi da je to sve maknuo iz kuće. Nadalje, DI navodi da je pok. PI mogao hodati i da je sam odlazio na WC, da je bio samo napuhnut jako od vode, ali da je psihički bio dobro, zafrkavao se i slično. Na poseban upit DI je odgovorio da misli da se oporuka od 22. siječnja pred svjedocima sastavljala negdje popodne, odnosno navečer jer sad točno ne zna, da je prije toga pok. PI bio jedan dan u bolnici jer je bio na ispumpavanju vode, a i postoji liječnička dokumentacija, da ne zna tko ga je vozio u bolnicu, možda s taksijem, s time da je DI došao po njega u stan, gdje je povremeno odlazio konzumirati alkohol u [adresa], a ne zna tko je vlasnik tog stana, ali zna da je tamo preminuo otvarajući flašu alkohola, da tog dana kada se sastavljala ta oporuka pred svjedocima najprije je iz Dubravkovog stana otišla gospođa KI, dok je MI koji je Dubravkov kum, ostao neko vrijeme i zezao se s PI jer su se poznavali od prije i tu noć je PI ostao spavati u Dubravkovom stanu, da je ujutro opet radio "neku scenu" te je rekao da ga odvede u stan Braće [adresa] da bi se tamo presvukao, da ne zna s kim je točno pok. PI tamo prebivao u tom stanu, s time da je poslije njegove smrti čuo da je PI znao konzumirati alkohol s još jednim bračnim parom koji su bili stariji, da je njemu najprije kupovao nešto više hrane za uzdržavanje te se sjeća jednom da su sreli te njegove "pijance" i da im je rekao "evo ja imam hrane, a vi donesite piće" pa mu je DI nakon toga odlučio davati mu manje hrane, odnosno češće su se viđali i davao mu je za svaki dan, da je SI pok. PI zvao s mobitela koji mu je kupio i to je bio mobitel na bonove, a brojevi su bili memorirani te je zvao na Dubravkov stari broj, a to je [broj telefona], da je jedini put kad je ušao u taj stan u [adresa] bilo kad ga je taj bračni par, odnosno žena, kontaktirali da je PI preminuo i da se taj dan žurio s poslovnog puta te da je stigao u stan 5 min prije nego što su došli mrtvozornici. Koliko zna, pok. PI je imao stan u vlasništvu u [adresa], koji je prodavao i koliko zna nije ga prodao, a DI navodi da je imao ključ od tog stana. Navodi da pok. PI nije živio u tom stanu, već da je živio nešto kod njega i većinom kod tih ljudi u [adresa], jer mu DI nije htio više plaćati struju, budući da je imao problema jer su bile provale u stan. Sjeća se da je pok. PI prijavio te provale i zna da je bila policija, a provalio je njegov prijatelj koji je bio pijan te je htio ići spavati u stan. Ključ od tog stana dao mu je pok. PI dvije godine prije smrti. DI u svom iskazu još dodaje da se nije protivio da se ide pregledati stan u [adresa] već da jedino nije htio dati ključ, a nije ga htio dati jer bi onda morao i dalje plaćati režije i onda bi sve to dobio jedino preko suda, a to nije htio. Također ističe da su prije 20 dana pokušali sa sutkinjom Renatom Košir Skračić u predmetu O-3462/13 ući i tada su vidjeli da netko drugi živi unutra, a nisu ih htjeli pustiti unutra, već samo sutkinju jer navodno da su vlasnici stana, da se poslije malo raspitao te je čuo da je njegov brat, pok. PI bio dužan neki novac i taj se zabilježio u zemljišnim knjigama, što pretpostavlja, te je bio pametniji nego on.

14. Svjedok MIK u svom iskazu navodi da je bila prijateljica pokojnog PI, a on ju je upoznao sa svojim bratom, odnosno tuženikom i to u kafiću Revan u [adresa], da je pok. PI često bio kod njih, odnosno kod nje i S, NI, ali je stanovao i u svom stanu koji je bio u [adresa]. Da je njoj poznato da je pok. PI imao velikih zdravstvenih problema te je znao da ima cirozu jetre, ali i dalje nije prestajao konzumirati alkohol i sjeća se da je išao često na ispumpavanje vode jer je bio sav nadut. Koliko se sjeća, pok. PI je 10 dana prije smrti bio u bolnici i iz bolnice je došao k njima na adresu [adresa], a isto tako preminuo je kod njih 10 dana nakon što je izišao iz bolnice. Što se tiče dana kad je otišao u bolnicu, sjeća se da je tada rekao da mora najprije otići u svoj stan i da će ga u bolnicu odvesti prijatelj II, a iz bolnice ga je dovezao jedan njegov prijatelj koji je radio kao taxi vozač, a misli da mu je ime bilo Goran. Što se tiče susreta sa tuženikom, zna da su se oni čuli često telefonom, a jednom mjesečno bi pok. PI otišao kod njega na ručak i to tako da bi došao po njega, a onda ga odvezao u [adresa]. Na upit pun. tužitelja kakvog je zdravstvenog stanja bio PI po dolasku iz bolnice do smrti, svjedokinja je odgovorila da je samo gledala kada će umrijeti, da je užasno drhtao, da mu je veliki napor bio dići se sa stolice, da nije mogao smiriti ruku, da se tuženik u tom periodu nakon što se pok. PI vratio iz bolnice pa do smrti, nije s njim fizički susreo, da je ona nazvala tuženika kad je pok. PI preminuo i to je bilo u večernjim satima, da su nazočni bili pok. NI i ČI, da nakon što je obavijestila tuženika, on je došao negdje nakon 4,5 sati, i to negdje poslije ponoći oko 2-3 sata, da je nju s pok. PI upoznao ČI i to dok je pok. PI još imao svoj kafić i to negdje 5 godina prije njegove smrti, da je bila negdje 2 dana prije nego što je pok. PI otišao u bolnicu u njegovom stanu koji je bio ukusno namješten sa skupocjenim stvarima i to zato smatra jer je imao toliko raritetne glazbe i to ploče i DVD, što misli da puno vrijedi, a i ta sva muzička oprema koja je bila u stanu, da je namještaj bio novi, sav u crnoj boji, a zna da joj je rekao da je kupio namještaj kad je došao iz Njemačke, ali nema pojma kad je došao iz Njemačke, da je pok. PI posjedovao pola kućice u Ninu koju je prodao i od tog novca je kupio auto i poplaćao sve račune i dugove, s time da nije vidjela kad je sve to plaćao, ali je vidjela kada je išao platiti struju za nekoliko mjeseci jer mu je bila isključena, da je spominjao i svoju djecu i to sina i kćer, a bivša žena mu je bila D, da zna da je prije smrti razgovarao sa sinom SIK i čula je da su njemački razgovarali, te da nije čula da je bilo provala u stan na adresi EI, kao i da je pok. PI par mjeseci prije smrti bio strašno nervozan, kratkog fitilja, ali da je bio uračunljiv i da je mogao rasuđivati.

15. Svjedok II u svom iskazu navodi da je poznavao pok. PI i bio s njime najbolji prijatelj, a isto tako da je poznavao i njegovog brata, tuženika, da je imao utjecaj na pok. PI, da zna da je on bio jako bolestan, da je negdje par tjedana prije smrti primijetio da se počeo jako tresti i da je bio jako nadut, da mu je pomogao pripremiti ga za bolnicu i to je bilo negdje 2012. godine, krajem studenoga, da je bio kod njega u njegovom stanu i da je pozvao hitnu pomoć na adresu EI, da je došla hitna pomoć, s time da su ga doktori prvo pregledali i zatim su ga odvezli sa hitnom pomoći, da je bio još jedan prijatelj pok. PI Goran, taksista, u stanu, da nisu išli s njim jer su ionako doktori rekli da nemaju što, jer ionako neće imati pristup jer ga moraju tretirati, jer je bio jako nadut, pun vode, da se tada s njim dogovorio da javi kada bude otpušten iz bolnice i kad bude imao neku informaciju, da je pok. PI imao taj svoj stan na adresi EI, međutim da je spavao kod prijatelja u Braće Domany i tada je tamo spavala, odnosno živjela ova svjedokinja koja izašla iz sudnice, da mu se javio pok. PI i rekao da ne mora dolaziti jer se baš u bolnici našao ovaj njegov prijatelj Goran, koji ga je odvezao u Braće [adresa], a to zna zato što se čuo s njim, a nije bio baš u najboljem stanju jer su ga cijeli dan ispumpavali, da ga je vidio negdje nakon 2 dana nakon što je izašao iz bolnice i išli su u kafić na kavu u [adresa] i zna da mu je pričao o svom fizičkom stanju, da mu nisu sve ispumpali i da će to biti u još dva navrata, da ga je vidio nakon par dana, s tim da pok. PI nije baš izlazio iz kuće i svjedok navodi da je tada došao na adresu [adresa] te da ga je još vidio 10 dana prije smrti i to su otišli ponovo u taj kafić u [adresa]. Svjedok II nadalje navodi da Romanovog brata nije baš viđao, a zna da su bili u korektnim odnosima, s tim da misli da nije vladala velika ljubav i to zato što misli da iako su im roditelji bili imućni, uvijek su gledali tko je dobio više, a tko manje od roditelja. Koliko zna, i što mu je rekao pok. PI, nije imao dugove prema bratu i zna da je prodao kafić i garažu od tog stana u EI te je prodao isto tako i 40-tak kvadrata objekta u Ninu, da zna da je on prije imao nekih nepodmirenih računa, ali kad je to prodao, rekao mu je da je sve račune podmirio, a družili su se na svakodnevnoj bazi. Zna da mu je brat, odnosno tuženik, nešto financijski pomagao, ali mu je on to vratio kad je prodao objekt u Ninu i to mu je sve rekao pok. PI. Na poseban upit svjedok II je odgovorio da se negdje u listopadu pok. PI počeo sve više tresti i počeo mu se povećavati trbuh i nakupljati voda, a to nije prestalo niti nakon tretmana u bolnici, ali je imao malo manji trbuh, da je mogao hodati, ali polako s obzirom na svoje godine, loše, da je čuo da u tom stanu na Braće [adresa] je vlasnik bio T i saslušana svjedokinja i tamo je pok. PI spavao, da se sa pok. PI poznavao iz srednje škole, jer su živjeli u istom kvartu, da je pok. PI obožavao svoju djecu i da je imao krasnu ženu, koja je odustala od braka zbog alkoholizma i on je kupio taj veliki stan sa 3 sobe jer se nadao da će žena s djecom doći iz Njemačke, da je svjedok II posljednji puta u tom stanu na adresi EI [adresa] bio kada je došla hitna pomoć, da je taj stan bio vrhunski namješten, s time da mu je poznato npr. da je trosjed platio 80.000,00 kn, da je svaka njegova tava bila skupa, a u muzikalijama je sigurno imao 20.000 EUR i to se odnosilo na dva zvučnika za koja zna da je dao 5.000,00 EUR, kao i da je par mjeseci prije smrti pok. PI bio sposoban za rasuđivanje.

16. Svjedok ČI u svom iskazu navodi da je bio prijatelj s pokojnim PI negdje 30-tak godina s time da je sa njim, MIK i HI stanovao zadnjih 6 mjeseci, jer je bio dosta bolestan i svaki dan je spavao kod njih u stanu, da mu je pomagao jer mu je trebala pomoć, a i financijski i pod time misli da mu je davao hranu i slično, ali ne novac, da je pok. PI imao novaca i zna da je prodao pola neke nekretnine, iako sad ne zna detalje oko toga, da zna da ga je posjećivao brat, ovdje tuženik i to svaki drugi dan jer mu je PI dao 2.500,00 EUR-a kako je to rekao PI, a misli da mu je vraćao možda po 100,00-200,00 kn, s time da je dogovor bio po 200,00 kn, da pok. PI nije bio u kontaktu sa djecom jer su oni živjeli u [adresa] i samo su se čuli telefonom, da je pok. PI imao stan u [adresa] i da ga je svjedok ČI nagovarao da proda taj stan pa da će imati novaca za dugove, a on je rekao da će taj stan ostaviti djeci, dok brata nije spominjao, da mu je poznato da je PI bio u bolnici i da ga je vozio prijatelj II i zna da ga je okupao kod njega u stanu, odnosno u stanu kod PI i odveo ga u bolnicu gdje je išao na ispumpavanju vode, da je svjedok Gradiški taj dan radio, pa je on valjda morao ići kod sebe u stan da se presvuče. Na poseban upit svjedok ČI je odgovorio da je njemu MIK bila izvanbračna družica i da su živjeli u stanu kod NI na adresi [adresa], 6. kat, a kad ga se pita tko je stanovao na adresi [adresa], navodi da je to bila adresa MIK, koja je bila tamo prijavljena, tamo joj je živio bivši muž te je pok. PI prebivao na adresi [adresa]. Svjedok ističe da je pok. PI stanovao s njim, MIK i HI na adresi [adresa]. Nakon dolaska iz bolnice pok. PI je odmah doveo prijatelj taksista kod njih na adresu [adresa] i po ocjeni svjedoka Gradiški nije bio u dobrom stanju, nije mogao jesti ni ništa, ali svjedok ne može procijeniti nakon koliko vremena od tada je preminuo. Svjedok ČI nadalje navodi da je njemu pok. PI preminuo na rukama, negdje 10.12., misli 20-tak dana prije rođendana, koliko se sjeća, te je MIK obavijestila brata, odnosno tuženika koji je trenutno bio u Rijeci, a zvali su i policiju i hitnu pomoć. Sjeća se još tada da je tuženik rekao da mu skinu prsten s ruke jer je to obiteljsko nasljeđe, ali svjedok navodi da ga nije skinuo, već misli da ga je uzela policija. Isto tako svjedok ČI navodi da je kasnije saznao od prijatelja da je tuženik otuđio iz stana pok. PI neke stvari, kao npr. liniju sa komponentama i zvučnicima koja je po priči pok. PI vrijedila 20.000,00 DEM i to zato jer je imao ključ od tog stana na adresi [adresa]. Na poseban upit pun. tužitelja da li je svjedoku poznato da je tuženik dolazio kod pok. PI u vremenu od dolaska iz bolnice pa do smrti, svjedok je odgovorio da može reći da nije.

17. Svjedok OI u svom iskazu navodi da su mu poznate stranke ovog postupka, a sve iz razloga što je od ĐI kupio stan u [adresa], površine 77,6 m2, koji je imao upisanu fiduciju na tom stanu, pa je tome ĐI isplatio kupoprodajnu cijenu od 70.000,00 EUR-a, međutim budući da je u vrijeme te kupoprodaje ĆI bio stvarni vlasnik nekretnine, a tada je već umro, a s čime OI nije bio upoznat, isti se nije mogao uknjižiti kao vlasnik predmetnog stana, pa je došao u nezgodnu situaciju. Nadalje, svjedok OI navodi da ne zna što se događalo u tom nekom ostavinskom postupku iza pok. ĆI te da je to sve što zna o ovom predmetu. Svjedokova odvjetnica je tražila da se kao umješači uključe u taj ostavinski postupak iza pok., međutim odbijeni su s tim prijedlogom. Na poseban upit svjedok OI je odgovorio da gospodina ĐI pozna na način da se javio na oglas o prodaji predmetnog stana, a oglasio je prodaju baš taj ĐI, da je predmetni ugovor o kupoprodaji tog stana od 77,6 m2 potpisao 27.11.2017. godine, a protivna strana je na temelju specijalne punomoći koju je imao taj ĐI istog dana kod bilježnika potpisao taj ugovor, da je adresa u tom oglasu za prodaju stana gdje stanuje taj ĐI [adresa], da ga je zk odjel rješenjem dva puta odbio za uknjižbu prava vlasništva predmetnog stana, a nije vidio da u obrazloženju tih rješenja stoji da je specijalnu punomoć izdao pok. ĆI koji je u to vrijeme umro, da je predmetna specijalna punomoć potpisana mjesec dana prije smrti ĆI, da s tim u vezi prilaže sudu specijalnu punomoć od 5.11.2012., ugovor o posudbi od 22.5.2006. između ĐI i ĆI te ugovor o kupoprodaji nekretnine između ĆI i svjedoka OI, da je fiducija bila upisna u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini koju je kupio od ĆI na temelju specijalne punomoći koju je imao ĐI, da mu je oko uknjižbe sve vodila odvjetnica, da ne zna što je pisalo u prvom rješenju kojim ih je ZK-odjel odbio, a tek je u drugom rješenju vidio da je izdavatelj specijalne punomoći umro, da je taj odvjetnik koji mu je vodio to imao njegovu punomoć i taj odvjetnik mu je rekao zašto su odbijeni, da je stan bio jako derutan i to je možda bila približno realna cijena u ono vrijeme, te da je OI sada u posjedu toga stana.

18. Stalni sudski vještak za rukopise Ljerka Zdunić u svom nalazu i mišljenju od 21.03.2024. godine navodi da skriptor spornog potpisa oporučitelja, koji se nalazi na rukom pisanoj oporuci sastavljenoj dana 22.11.2012. nije sada pokojni ĆI.

19. Nalazu i mišljenju vještaka za rukopise Ljerke Zdunić prigovarao je tuženik- protutužitelj na ročištu dana 26. ožujka 2025. godine na kojem ističe da je isto nedorečeno i to iz razloga što je pokojni ĆI u jednom dužem vremenskom razdoblju bio konzument alkohola, pa stoga postoji mogućnost da je postojao tzv. alkoholni tremor, koji je mogao utjecati na potpise pok. ĆI, pa samim time je moglo doći i do određene razlike u potpisima, a vještak Ljerka Zdunić nije utvrđivala te elemente i nije se izjasnila o tim elementima, obzirom da je samo vještačen potpis pok. ĆI, stoga smatra da je predmetno vještačenje nedorečeno i nepotpuno, obzirom na moguće različitosti potpisa pok. ĆI. Sukladno tome predlaže pozvati vještaka na ročište, a podredno provesti novo vještačenje.

20. Saslušana na ročištu dana 16. travnja 2025. godine vještak Ljerka Zdunić ističe da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 22.3.2024., da skriptor spornog potpisa na oporuci sastavljenoj dana 22.11.2012. godine nije sada pokojni ĆI. Nastavno na prigovore tužitelja da nije prilikom vještačenja uzela u obzir činjenicu da je sada pokojni PI bio ovisnik o alkoholu su netočne, obzirom da je iz sudskog spisa isto razvidno, a u svom nalazu i mišljenju na listu 3 napisala je da je rukopis ĆI propao i budući na životnu dob da ne smatra da je isto posljedica starosti skriptora, već bolesti. No kako je bolest utjecala na sada pokojnog ĆI ne može se očitovati, već sudsko medicinski vještak. Ljerka Zdunić ističe da samo može utvrditi usporedbom nespornih potpisa iz 2012. godine sa spornim potpisom na oporuci, da ĆI nije bio u mogućnosti ispisati na takav način sporni potpis i da analizom spornog potpisa nisu utvrđeni tragovi propadanja rukopisa, već je utvrđeno crtanost poteza, a koja je karakteristična za potpise krivotvorene imitiranjem poznatog uzorka.

21. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za rukopise Ljerke Zdunić, budući da je isti po mišljenju suda u cijelosti izrađen po pravilima struke, a sudu je logičan i uvjerljiv. Naime, vještakinja je izvršila analizu potpisa na izvorniku oporuke i usporedila ga s nespornim potpisima iz 2012. godine i zaključila da ĆI nije bio u mogućnosti ispisati na takav način sporni potpis i da analizom spornog potpisa nisu utvrđeni tragovi propadanja rukopisa, već da je utvrđena crtanost poteza, a koja je karakteristična za potpise krivotvorene imitiranjem poznatog uzorka.

22. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika-protutužitelja da se eventualno provede novo grafološko vještačenje, jer je po mišljenju suda vještakinja svojim usmenim očitovanjem otklonila kod suda svaku sumnju na svoj pisani nalaz i mišljenje. Isto tako, valja reći da se tuženik-protutužitelj na ročištu dana 20.03.2019. godine protivio da se provede i vještačenje po vještaku neurologu, koje su predlagali tužitelji, već je inzistirao na provođenju samo grafološkog vještačenja.

23. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka Ljerke Zdunić i činjenicu da na spornoj pisanoj oporuci od 22.11.2012. godine nije potpis pokojnog ĆI, sud zaključuje kako su i iskazi svjedoka KI i MI, kao i tuženika- protutužitelja DI u bitnome potpuno nevjerodostojni. Naime, ako isti tvrde da je pokojni ĆI diktirao i na kraju potpisao predmetnu oporuku na listu 29 spisa, a sudski vještak za rukopise Ljerka Zdunić sa sigurnošću tvrdi da skriptor spornog potpisa oporučitelja, koji se nalazi na rukom pisanoj oporuci sastavljenoj dana 22.11.2012. nije sada pokojni ĆI, jasno je da se ni ostali bitni dijelovi iskaza svjedoka KI i MI, kao i tuženika- protutužitelja DI ne mogu uzeti u obzir kao vjerodostojni.

24. Naprotiv iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka FI, II i ČI proizlazi da je pok. PI stanovao s ČI, FI i HI na adresi [adresa]. Isto tako, FI u svom iskazu navodi da se tuženik- DI u tom periodu nakon što se pok. PI vratio iz bolnice pa do smrti, nije s njim fizički susreo.

25. Na temelju gore navedenih utvrđenja ovaj sud zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 31. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN) za valjanost pisane oporuke pred svjedocima, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da predmetna pisana oporuka ostavitelja TI, pred svjedocima MI i KI od 22. studenog 2012. godine nije istinita i pravovaljana.

26. Naime, pretpostavke za valjanost pisane oporuke pred svjedocima (dva istodobno prisutna svjedoka), a kako to proizlazi iz jasne odredbe čl. 31. ZN, su:

- da oporučitelj zna i može čitati i pisati,

- da za već sastavljenu ispravu, neovisno o tome tko ju je sastavio, oporučitelj izjavi pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka,

- da oporučitelj pred svjedocima potpiše oporuku.

27. Polazeći od navedenih pretpostavki za valjanost pisane oporuke pred svjedocima, valja reći da navedene pretpostavke za valjanost oporuke pred svjedocima iz čl. 31. ZN moraju biti kumulativno ispunjene, što znači da izostanak bilo koje od tih pretpostavke ima za posljedicu nevaljanost pisane oporuke pred svjedocima. Dakle, čim ostavitelj nije potpisao oporuku, a iz nalaza i mišljenja vještaka za rukopise to jasno proizlazi, jasno je da oporuka nije valjana te je stoga usvojen tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I. izreke na utvrđenje da predmetna pisana oporuka ostavitelja TI, pred svjedocima MI i KI od 22. studenog 2012. godine nije istinita i pravovaljana.

28. Glede protutužbenog zahtjeva na utvrđenje istinitosti i pravovaljanosti usmene oporuke, odnosno pisane oporuke pred svjedocima oporučitelja TI od dana 22. studenog 2012. godine, kojom je navedeni oporučitelj svojim jedinim nasljednikom na cijeloj svojoj imovini imenovao tužitelja DI, a koja je izjavljena pred svjedocima MI i KI, koja je temeljem sadržaja isprava o usmenoj oporuci proglašena na zapisnik u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika Biserke Lovrić, broj O-39/13, UPP/OS-6/13 dana 21. ožujka 2013. godine, valja reći da prema odredbi čl. 32. st. 1. ZN-a svatko može valjano oporučiti o obliku javne oporuke, a osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke.

29. Sukladno odredbi čl. 37. st. 1. ZN-a, oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno, pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

30. Polazeći od sadržaja navedenih zakonskih odredbi te nesporne činjenice da je ova oporuka sastavljana 22.11.2012. godine, a da je pok. ĆI preminuo dana **.**.2012., dakle 10-tak dana poslije, za ocjenu valjanosti ili nevaljanosti njegove usmene oporuke, odlučno je jesu li okolnosti u kojima se nalazio sada pok. ĆI u vrijeme usmenog iskazivanja posljednje volje pred svjedocima, bile takve naravi da su one objektivno predstavljale izvanredne okolnosti i time sprječavale ostavitelja u sastavljanju javne oporuke ili ne.

31. Premda ZN pobliže ne određuje što su to izvanredne okolnosti, koje dopuštaju sastav usmene oporuke, izvjesno je da ocjenu njihovog postojanja, a time i postojanje razloga za očitovanje posljednje volje usmenom oporukom treba biti objektivizirano.

32. Dakle, za ocjenu jesu li okolnosti u kojima se oporučitelj nalazio kada je usmeno oporučio bile izvanredne ili ne, odlučno je to jesu li one objektivno onemogućavale oporučitelja da sastavi oporuku u drugom valjanom obliku ili su one bile subjektivne naravi, u smislu da oporučitelju iz njemu znanih razloga nije odgovaralo sastavljanje oporuke u drugom valjanom obliku (tako i VSRH u presudi poslovni broj Rev- 2498/15-2 od 30. siječnja 2018.).

33. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je sada pok. ĆI preminuo tek 10-tak dana nakon usmene oporuke, prema pravnom shvaćanju ovoga suda nisu postojale izvanredne okolnosti u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZN-a, koje dopuštaju sastavljanje usmene oporuke.

34. Ali i neovisno o gore navedenom, ovaj sud smatra da imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka Ljerke Zdunić i činjenicu da na spornoj pisanoj oporuci od 22.11.2012. godine nije potpis pokojnog ĆI, te zbog toga imajući u vidu i da su iskazi svjedoka KI i MI, kao i tuženika- protutužitelja DI zbog toga u bitnome potpuno nevjerodostojni, jasno je da na temelju takvih iskaza svjedoka sud ne može zaključiti da se radi o istinitoj i pravovaljanoj usmenoj oporuci pred svjedocima oporučitelja TI od dana 22. studenog 2012. godine, kojom je navedeni oporučitelj svojim jedinim nasljednikom na cijeloj svojoj imovini imenovao tužitelja DI, a koja je izjavljena pred svjedocima MI i KI, koja je temeljem sadržaja isprava o usmenoj oporuci proglašena na zapisnik u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika Biserke Lovrić, broj O-39/13, UPP/OS-6/13 dana 21. ožujka 2013. godine, te je stoga u cijelosti i odbijen protutužbeni zahtjev pod točkom II. izreke.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema troškovniku tužitelja, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojima vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eur, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora (VPS-250.000,00 kn/33.180,70 eur). Slijedom navedenog, tužiteljima je za sastav tužbe od 23.02.2015. godine priznato 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za zastupanje na pripremnom ročištu dana 2.05.2015. godine 125 bodova (Tbr. 9. toč. 2. OT), za zastupanje na ročištu dana 6.12.2016. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za podnesak od 28.12.2016. godine 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 22.02.2017. godine 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 7.06.2017. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 12.09.2017. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 21.11.2017. godine 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 13.02.2018. godine 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 12.06.2018. godine 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 10.07.2018. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu dana 12.02.2019. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 20.03.2019. godine 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 24.09.2019. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu dana 11.03.2020. godine 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 27.04.2021. godine 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 14.09.2021. godine 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 25.01.2022. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 25.01.2022. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 24.05.2022. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 18.10.2022. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 20.12.2022. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 26.01.2024. godine 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 4.12.2024. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 31.01.2025. godine 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 26.03.2025. godine 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te za zastupanje na ročištu dana 16.04.2025. godine 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 4250 bodova, odnosno uvećano za 10% na ime zastupanje dva tužitelja čini 4675 bodova (Tbr.40 OT), a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 11,687,50 eura. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na presudu od 378,26 eur, dobije se iznos od 12.065,76 eur, a koliko je i dosuđeno tužiteljima pod točkom III. izreke presude.

36. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 28.09.2015. godine, budući isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a). Naime, navedenim podneskom tužitelji požuruju zakazivanje ročišta, što ne može pasti na teret tuženika- protutužitelja. Isto tako tužiteljima nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu od 2.850,00 kn, budući da istu nisu ni platili, odnosno nisu dostavili dokaz o plaćanju, a za isto je već nastupila zastara.

37. Budući da je u cijelosti izgubio ovaj spor, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška pod točkom V. izreke presude.

U Zagrebu, 23. svibnja 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužiteljima-protutuženicima po punomoćnici uz rješenje o sudskoj pristojbi na tužbu 378,26 eur

2. tuženiku-protutužitelju