REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: P-1309/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru po sucu tog suda Jasenki Glavan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja, RŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po: Odvjetničko društvo Vukušić Bokan i partneri d.o.o. Ulica Stjepana Radića 8, 23 000 Zadar protiv tuženika, OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupana po odvj. iz OD Marinović i partneri iz Zadra,radi utvrđenja i dr. nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2025 godine godine u prisutnosti zamj. pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, te objave dana 23. svibnja 2025 godine

p r e s u d i o  j e

1. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku: OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: RŠ, [adresa], 23 000 Zadar, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 7.285,06 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 0,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.09.2005. do isplate,

- 0,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2005. do isplate,

- 9,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.01.2009. do isplate,

- 16,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2009. do isplate,

- 25,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2009. do isplate,

- 9,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2009. do isplate,

- 6,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.05.2009. do isplate,

- 5,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2009. do isplate,

- 8,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2009. do isplate,

- 2,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2009. do isplate,

- 4,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2009. do isplate,

- 0,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.10.2009. do isplate,

- 4,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2009. do isplate,

- 1,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2009. do isplate,

- 12,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.01.2010. do isplate,

- 18,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2010. do isplate,

- 17,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2010. do isplate,

- 22,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.04.2010. do isplate,

- 31,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2010. do isplate,

- 38,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2010. do isplate,

- 52,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.07.2010. do isplate,

- 38,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2010. do isplate,

- 73,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2010. do isplate,

- 55,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.10.2010. do isplate,

- 58,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2010. do isplate,

- 73,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2010. do isplate,

- 93,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2011. do isplate,

- 71,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2011. do isplate,

- 78,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2011. do isplate,

- 68,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.04.2011. do isplate,

- 90,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2011. do isplate,

- 105,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2011. do isplate,

- 112,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.07.2011. do isplate,

- 189,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2011. do isplate,

- 116,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.09.2011. do isplate,

- 105,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2011. do isplate,

- 108,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2011. do isplate,

- 107,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2011. do isplate,

- 117,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2012. do isplate,

- 123,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2012. do isplate,

- 125,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.03.2012. do isplate,

- 120,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2012. do isplate,

- 123,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2012. do isplate,

- 126,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.06.2012. do isplate,

- 122,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2012. do isplate,

- 121,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2012. do isplate,

- 114,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2012. do isplate,

- 116,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2012. do isplate,

- 122,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.11.2012. do isplate,

- 120,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2012. do isplate,

- 123,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2013. do isplate,

- 115,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.02.2013. do isplate,

- 113,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.03.2013. do isplate,

- 121,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2013. do isplate,

- 113,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2013. do isplate,

- 109,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2013. do isplate,

- 104,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2013. do isplate,

- 110,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.08.2013. do isplate,

- 113,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2013. do isplate,

- 116,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2013. do isplate,

- 116,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.11.2013. do isplate,

- 120,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2013. do isplate,

- 115,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2014. do isplate,

- 121,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2014. do isplate,

- 123,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2014. do isplate,

- 123,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2014. do isplate,

- 119,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.05.2014. do isplate,

- 118,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2014. do isplate,

- 122,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2014. do isplate,

- 125,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.08.2014. do isplate,

- 127,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2014. do isplate,

- 127,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2014. do isplate,

- 131,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2014. do isplate,

- 132,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2014. do isplate,

- 133,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.01.2015. do isplate,

- 124,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2015. do isplate,

- 124,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2015. do isplate,

- 124,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2015. do isplate,

- 124,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.05.2015. do isplate,

- 124,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2015. do isplate,

- 124,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2015. do isplate,

- 124,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2015. do isplate,

- 124,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2015. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je: Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj: 74187/05 s nadnevkom: 3. ožujka 2005. godine, izmijenjen temeljem: I. Dodatak ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava br. 74187/05 s nadnevkom: 7. siječnja 2009. god., ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za obradu dodatnog zahtjeva za zamjenu nekretnine u visini od 0,50 % od iznosa odobrenog kredita.

III. Nalaže se Tuženiku: OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: RŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 670,49 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana koji slijedi danu: 13.03.2005. pa do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se Tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 2.398,17 EUR-a.s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se prigovor tuženika za mjesnu nenadležnost ovog suda.

II. Odbacuje se prigovor prijeboja potraživanja kojeg je tuženik postavio u podnesku od 16. siječnja 2025 godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik, koji je tada poslovao pod nazivom: HVB Splitska banka d.d., sklopili su: Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj: 74187/05 s nadnevkom: 3. ožujka 2005. godine, izmijenjen temeljem: I. Dodatak ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava br. 74187/05 s nadnevkom: 7. siječnja 2009. god. (skupno dalje i: Ugovor). Ugovor sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora, Tuženik kao trgovac nije Tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana (dalje i: Valutna klauzula). Stoga je Valutna klauzula ništetna. Usprkos tome, Tuženik je teretio Tužitelja s pozivom na Valutnu klauzulu. Tuženik je Tužitelju po Ugovoru zaračunao i naplatio naknadu za obradu dodatnog zahtjeva za zamjenu nekretnine u visini od 0,50 % od iznosa odobrenog kredita (dalje i: Naknada). Tuženik nije imao pravo Tužitelju zaračunati i naplatiti Naknadu. Ovo iz razloga što je Ugovor ništetan u dijelu u kojemu je uglavljeno pravo Tuženika da Tužitelju zaračuna i naplati Naknadu. Ugovor je u tom dijelu ništetan jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu Tužitelja kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala Ugovor.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe prigovor vrijednosti predmetnog spora kao nisko označenog, te prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda i da je tužba neuredna i nepodobna za daljnje postupanje. Nadalje navodi da tužiteljica više nema pravnog osnova, a time niti interesa za vođenje ove parnice budući je navedeni ugovor konvertiran u eurski kredit. Stoga da kako je tužiteljica prihvatila ponudu predmeta tuženika i konvertirala kredit da je ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF pravno prestao postojati i to kao da ga nikad nije bilo jer da je nastao novi ugovorni odnos. Osim toga tuženik navodi da čak i da nije sklopljen predmetni sporazum o konverziji tužiteljica da nema nikakvih zakonskih uvjeta za ostvarivanje bilo kakvog iznosa na teret ovog tuženika. Ugovorena valutna klauzula u CHF da je pravno valjana ugovorna odredba i to sa aspekta odredbi o Zakona o obveznim odnosima i odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Prednik tuženika da je tužiteljicu prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, te da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi ih tužiteljica mogla lako i nedvojbeno razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane za CHF. Nadalje se u odgovoru na tužbu navodi da ne bi trebalo biti sporno da je prednik tuženika imao pravo naplatiti ugovorenu naknadu. Ne bi trebalo biti sporno da je prednik tuženika imao pravo naplatiti ugovorenu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i dr a to njegovo pravo proizlazi iz njegovih akata koji nisu bili u suprotnosti sa bilo kojom zakonskom normom a niti je ta naknada bila nezakonita iz bilo kojeg razloga. Naime, svakoj Banci pa tako i predniku tuženiku su nastali materijalni troškovi kao i troškovi radi prikupljanja dokumentacije, analize, utroška radnih sati djelatnika prednika tuženika radi čega je on kao uostalom i druge banke imao pravo naplatiti od tužiteljice ugovorenu naknadu a koje doista nije bila velika i tegobna za tužiteljicu. Na razrješenje odnosa između stranaka u ovom predmetu ne mogu se primjeniti odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009, dalje: ZPK/09) budući je Zakon stupio na snagu 01.01.2010.g., a Ugovor o kreditu je sklopljen dosta ranije tj. 2005.g. Međutim i prije stupanja na snagu ovog zakona koji je odredbom čl.11. obvezivao prednika tuženika kao vjerovnika da ukoliko je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, o svakoj promjeni obavijesti potrošača ovdje tužiteljicu, a prednik tuženika je i prije i nakon stupanja na snagu ovog Zakona obavještavao tužiteljicu o promjenama kamatnih stopa, a što ona i ne spori u tužbi. Osnovni Ugovor o kreditu sklopljen s tužiteljicom doista nije tipski ugovor, o svim ugovornim odredbama se pojedinačno pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama tužiteljica je bila jako dobro i sveobuhvatno upoznata i s istima se suglasila, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu kao kasnije i sa njegovim dodatkom br.2.kojim je izvršena konverzija. Povodom svake obavijesti prednika tuženika npr. o promjeni kamatne stope tužiteljica je bila nastavila s urednom otplatom kredita po novim otplatnim planovima, povodom ovoga također nije isticala nikakav prigovor predniku tuženiku, niti bilo kojoj nadležnoj institucijia niti je tražila bilo kakvo objašnjenje, pa se može zaključiti da je tužiteljica čak i prešutno bila suglasna ne samo sa ugovornom odredbom o valutnoj klauzuli te o naknadi već i sasvim promjenama kamatnih stopa i primjene na ovaj osnovni ugovorni odnos odluka prednika tuženika o kamatama, na što je uostalom sklapanjem ugovora i pristala! sto tako posebno se ovdje ističe da treba utvrditi da li su sredstva za koji je bio odobren i isplaćen kredit tužiteljici služila za ostvarenje njezine buduće financijske koristi odnosno da li je tužiteljici kupljeni stan od isplaćenih sredstava tuženika služio ili pak služi npr.za iznajmljivanje turistima ili trećim osobama ili radi davanja uzakup dakle u poslovne svrhe pa ako jeste tada tužiteljica nije potrošač niti može uživati pravnu zaštitu temeljem odredbi Zakona o zaštiti potrošača u ovoj pravnoj stvari a na koje odredbe se poziva i traži pravnu zaštitu na temelju njih u svojoj tužbi. Tuženik ističe prigovor radi prebijanja (compensatio per iudicem) svoje tražbine a po osnovu za sve iznose kada je tužiteljica plaćala manju ugovorenu mjesečnu ratu –anuitet od početno ugovorene a za vrijeme od sklapanja Ugovora o kreditu dakle od dana03.03.2005.g., pa do njegove konverzije dakle do 08.03.2016.g., zbog manjeg tečaja valute,ili kamatne stope i dr) uvećano za zatezne kamate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na taj iznos (koji će se točno precizirati nakon utvrđenja vještačenjem) teče od dana utvrđene i iskorištene preplate pa do konačne isplate. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao ugovor o kreditu, aneks ugovora o kreditu, otplatnu tablicu, proveo financijsko vještačenje, izvršio uvid u nalaz i mišljenje, saslušao tužiteljicu.

4. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su joj ponudili u banci da uzme ovaj kredit kao povoljan i da je nisu upozoravali da bi moglo doći do promjene valutne klauzule, već da se radi o stabilnoj valuti. Taj ugovor o kreditu da je bio tipski i da ga nije detaljno čitala, te da nije mogla ništa predlagati, niti mijenjati. Također da je solimizirala ugovor i da je bilježnik to pročitao i nije ništa posebno ukazivao o valutnoj klauzuli. Kući da je dobivala nekakve obavijesti o promjeni kamata. Kredit da je uložen u kupnju stana i prošle godine da je kredit otplatila u cijelosti i da je morala radi konverzije i da je izvršila nadoplatu 2.000,00 EUR-a. Ona da nije vlasnik nikakve firme, a niti obrta.

5. Iz ugovora o kreditu kojeg je tužiteljica priložila uz tužbu proizlazi da je s tuženikom sklopio u ožujku 2002 godine. i to za iznos za 104.000,00 CHF za kupnju stana.

6. Tuženik je 16. svibnja 2025 godine dostavio podnesak u kojem navodi da ukoliko bi sud našao ništetnom pobijanu odredbu ugovora o valutnoj klauzuli tada da tuženik ustraje u prigovoru prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta te priznatih preplata prilikom konverzije, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka i to u iznosu 1.275,84 EUR-a zajedno sa zateznom zakonskom kamatom.

7. U ovoj pravnoj stvari je provedeno financijsko vještačenje na okolnosti iz tužbe.

8. Stalna sudska vještakinja za računovodstvo i financije Majda Korljan u svom nalazu i mišljenju navodi da iz izračuna prikazanog u tablici br. 1 proizlazi da bi banka bez osnove stekla u slučaju da nije primjenjena valutna klauzula iznos od 49.345,11 HRK/ 6.549,22 EUR ako se u izračun prikažu pozitivne i negativne razlike, odnosno iznos od 54.889,25 kn/7.285,06 EUR ako se izračun prikažu samo pozitivne razlike po prijedlogu tužiteljice. ( obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konverzije) . - Prema kartici prometa po kreditu , te oplatnom planu tužiteljici je dana 11.03.2005.g naplaćena naknada u iznosu od 1.040,00 CHF u protuvrijednosti 5.051,80 kn. Tužiteljica i tuženica dana 08.03.2016.g zaključile su Sporazum o podmiri duga nastalog temeljem konverzije kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu. Navedenim Sporazumom utvrđeno je slijedeće: - da je na dan 30.09.2015.g. postojao dug u iznosu od 1.958,99 EUR , a da je postupanjem Korisnika kredita tijekom prijelaznog razdoblja (razdoblje od 30.09.2015. pa do dana zaključenja Sporazuma) utvrđen sveukupni dug od 2.623,03 EUR Postupak konverzije proveden je na slijedeći način: utvrđen je iznos glavnice kredita u valuti EUR na dan isplate kredita u valuti CHF po srednjem tečaju Banke na dan isplate kredita. Kreiran je novi otplatni plan u kojem je definiran početni iznos anuiteta od 479,46 EUR uz ugovorenu početnu kamatnu stopu od 6,72%.Pregledom obračuna konverzije (l.s 157-159), vještak je utvrdio da je Banka pri izračunu uračunala sve uplate od strane tužitelja i to na način da je izvršene kunske uplate u korist CHF kredita preračunala u EUR prema tečaju primjenjivom na dan uplate te su se iz izvršenih uplata zatvarale dospjele obveze sukladno otplatnom planu za kredit u valuti EUR .

9. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.

10. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

11. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

12. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

14. U ovom konkretnom slučaju sud zaključuje da su odredbe u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene što ih čini ništetnima, kao i odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednokratnoj odluci banke. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako ugovorena je kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, formulirala banka, što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, ovdje tužitelja, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja kojem ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru nalazeći njegov iskaz uvjerljivim, istinitim i životnim.

15. Kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZPP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.

16. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora.

17. Stoga u predmetnom slučaju analizom spornog ugovora ovaj sud je zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu što isti ne osporava. Ovakva ugovorena odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je s načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena. Također, sud nalazi utvrđenim da tuženik nije na transparentan način informirao potrošača da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzulu i EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

18. Nadalje, odredba o valutnoj klauzuli, koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje ZOO), nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Ovo stoga što predmetni ugovor o namjenskom kreditu sadrži odredbu o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjene tečajnog odnosa, a takve odredbe nema u čl. 22. st. 1. ZOO. Valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/11 od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne radi se o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.

19. Ovdje valja reći da je sukus u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 i Rev-2221/18 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku tako da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2922/18 i U-III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.

20. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku

– trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.

21. Tužitelj je u konkretnom slučaju dokazala ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli pa je dokazana činjenična osnova tužbe da je tužiteljica s tuženom bankom sklopio predmetni ugovor o namjenskom kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

22. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

23. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

24. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.

25. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.

27. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev kao u toč I. u izreci presude pri čemu je visina tražbine utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja Majde Korljan, stalnog sudskog vještaka za računovodstvo financije, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostatci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost.

28. Obzirom na sve prethodno navedeno ovaj sud smatra da tuženik nije imao pravo tužitelju zaračunati i naplatiti naknadu za obradu dodatnog zahtjeva za zamjenu nekretnine pa stoga sud smatra iz gore iznesenih razloga da je ugovor u tom dijelu ništetan jer uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na strani tužiteljice kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala, a ni sastavljala ugovor. Stoga je odlučeno kao u toč II. i III. izreke presude.

29. Na kraju tuženik je osporavajući tužbeni zahtjev tužitelja istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.

30. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

31. Sukladno navedenom pravno shvaćanju za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule. Kako je predmetna tužba podnesena 07. lipnja 2023 godine. te je ista podnesena prije nastupa zastare jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok.

32. Tuženik također ističe prigovor mjesne nenadležnosti koji prigovor ovaj sud smatra neosnovanim. Naime iz priloženog ugovora o kreditu razvidno je da je predmetni ugovor zaključen u [adresa] u poslovnoj jedinici tuženika pa stoga bi ovaj sud sukladno odredbi članka 59. Zakona o parničnom postupku pored suda u Zagrebu također bi bio nadležan suditi u ovoj pravnoj stvari je u konkretnom slučaju nije riječ o isključivoj nadležnosti.

33. Što se tiče istaknutog prigovora tuženika u odnosu na provođenje konverzije ovaj sud i taj prigovor nalazi neosnovanim. Iz provedenog vještačenja proizlazi da konverzijom utvrđen iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštečenje tužitelja, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz tog razloga kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj.

34. Što se tiče istaknutog prigovora prijeboja od strane tuženika ovaj sud smatra da se takav prigovor može istaknuti do zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi čl. 288 st. 6 Zakona o parničnom postupku pa je stoga isto valjalo odbaciti. U svakom slučaju neosnovan je istaknut prigovor prijeboja, jer po mišljenju ovog suda tuženik nema potraživanja prema tužitelju koje bi stavio u prijeboj sa potraživanjem tužitelja.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22– u daljnjem tekstu ZPP), te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika jer je tužiteljica bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, te su tužiteljici priznati troškovi : sa sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima 02.10.2023., 05.02.2024.,19.03.2024.,10.03. 2025 za svako po 100 bodova, za sastav podnesaka od 14.09.2023.,20.12.2024. i 25.02.2025 godine za svako po 100 bodova,što uz uračunati PDV i te trošak predujma vještačenja u iznosu od 398,17 EUR-a sveukupno iznosi 2.398,17 EUR-a.

Zadar, 23. svibnja 2025 godine

Sutkinja

Jasenka Glavan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, za nadležni Županijski sud.

DNA: 1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženici po pun.