Poslovni broj: Povrv-133/2019-31

Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin, Karlovac, protiv tuženika AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, po objavi 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić, Karlovac, Domobranska 6, poslovni broj Ovrv-210/2019 od 07. ožujka 2019. i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Javnom bilježniku Snježani Plavetić Zrnić, [adresa], dana 06. ožujka 2019. podnio ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od ukupno 1.468,69 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i nastalih troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te predvidivih troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.

2. Javni bilježnik je dana 07. ožujka 2019. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-210/2019, protiv kojeg je tuženik podnio pravovremeni prigovor u kojem je rješenje o ovrsi osporio u cijelosti iz razlog što u utuženom razdoblju više nije bio korisnik stana u odnosu na koji je tužitelj izdao utužene račune. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare.

3. Povodom navedenog prigovora Općinski sud u Karlovcu je rješenjem poslovni broj Povrv-133/2019-2 od 01. travnja 2019. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha, te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (list 3 spisa), Ugovor o korištenju javne usluge (list 14 do 15 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (list 16 spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž- 2325/2019 od 27. listopada 2021. (list 23 do 26 spisa), Odluku Ministarstva državne imovine (list 49 do 50 spisa), Ugovor o dodjeli nekretnine (list 51 do 53 spisa), dopis Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine sa prilozima (list 54 do 58 spisa), zapisnike (list 67, 68 spisa), izvadak iz zk (list 68 spisa), rješenje Grada Karlovca (list 73 do 74 spisa), Ugovor o najmu (list 75 do 77 spisa), dopis Državnih nekretnina (list 78 do 79 spisa), zapisnik (list 80 do 81 spisa), izvadak iz zk (list 82 spisa), tijekom postupka saslušan je tuženik.

5. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka OŽ iz razloga što je isti pisanim putem izvijestio sud da nema saznanja o predmetu spora, a činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju izvedenih dokaza.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka donesena je presuda u kao u izreci.

7. Obzirom na vrijednost predmeta spora radi se o sporu male vrijednosti.

8. Predmet tužbenog zahtjev je isplata iznosa od ukupno 1.468,69 kn/ 194.93EUR s osnova potrošene električne energije, po računima s datumima dospijeća 15. studenog 2017., 15. prosinca 2017., 16. siječnja 2018., 15. veljače 2018. i 09. travnja 2018.

9. Među strankama je nesporno da je tuženik kao korisnik stana na adresi [adresa] – [adresa] sa tužiteljem dana 22. ožujka 2011. sklopio Ugovor o korištenju javne usluge kupca kategorije kućanstvo broj 4017-11-012549.

10. Sporna je činjenica je li u razdoblju iz tužbe tuženik bio korisnik stana u odnosu na koji je tužitelj izdao utužene račune, odnosno je li tuženik dužan platiti predmetne račune bez obzira na činjenicu je li koristio stan u razdoblju iz tužbe kao i je li potraživanje tužitelja u zastari.

11. Sud je raspravio prigovor zastre istaknut po tužitelju te je utvrdio da je potraživanje tužitelja u zastari za sve utužene iznose osim u odnosu na račun od 13. ožujka 2018. u iznosu od 212,43 kn/28,19 EUR, a koji dospijeva 09. travnja 2018.

12. Naime odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje – ZOO) propisano je zastarijevaju za jednu godinu između ostalog i tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju.

13. Kako je prijedlog za ovrhu, sada tužba, u ovom predmetu podnesen dana 06. ožujka 2019. to je zastara nastupila za sve tražbine dospjele prije 06. ožujka 2018. dakle u odnosu na sve utužene tražbine tužitelja s ranijim dospijećem, a koje dospijevaju redom 15. studenog 2017., 15. prosinca 2017., 01. siječnja 2018. i 01. veljače 2018.

14. U odnosu na prigovor tuženika da u utuženom razdoblju nije bio korisnik stana u odnosu na koji je tužitelj izdao utužene račune sud je proveo dokaz saslušanjem tuženika te uvidom u Zapisnik Državnih nekretnina od 28. ožujka 2017., Zapisnik Državnih nekretnina od 31. siječnja 2018. kao i dopis društva Inkasator d.o.o. od 25. veljače 2025. te rješenje grada [adresa], Odbora za stambenu problematiku od 23. rujna 2003. i Ugovor o najmu na određeno vrijeme od 13. listopada 2003. te dopisa Državnih nekretnina od 22. studenog 2017.

15. Tuženik je u svom iskazu danom na ročištu održanom 26. travnja 2023. (list 29 spisa) naveo da je u sporni stan koji se nalazi u [adresa], A – [adresa] uselio kao korisnik prije otprilike 19 godina, u stanu je bio oko 3 godine, dakle već 16 godina nije korisnik stana i u utuženom razdoblju nije bio korisnik. Nakon iseljenja iz stana pokušao je odjaviti korištenje struje u predmetnom stanu u poslovnici tužitelja, međutim dobio je odgovor da to ne može učiniti jer nije vlasnik stana.

16. Iz dokumentacije priložene spisu i to Zapisnika Državnih nekretnina od 31. siječnja 2018. kao i dopisa društva Inkasator d.o.o. od 25. veljače 2025., rješenja grada [adresa], Odbora za stambenu problematiku od 23. rujna 2003. i Ugovora o najmu na određeno vrijeme od 13. listopada 2003. te dopisa Državnih nekretnina od 22. studenog 2017. sud je utvrdio da je Grad Karlovac, Odbor za stambenu problematiku dana 23. rujna 2003. donio rješenje kojim se stan u [adresa] u [adresa] daje u najam CŽ, ovdje tuženiku, i GŽ i to na određeno vrijeme do okončanja postupka povrata imovine vlasniku imovine. Nakon toga u odnosu na predmetni stan dana **.**.2003. [adresa] i AŽ, ovdje tuženik, sklopili su Ugovor o najmu na određeno vrijeme. Predmetni ugovor je otkazan dopisom Državnih nekretnina od 22. listopada 2017. nakon št je utvrđeno da je tuženik sporazumom sklopljenim sa EŽ i ŽŽ predmetni stan prepustio na korištenje imenovanim i njihovoj obitelji protivno odredbi čl. 19. st. 1. toč. 2. i 4. Zakona o najmu stanova, da predmetni stan tuženik ne koristi dulje od šest mjeseci, da je protiv tuženika proveden ovršni postupak radi naplate nepodmirenih obveza za najam predmetno stana slijedom čega se otkazuje ugovor o najmu predmetnog stana te se tuženik više ne smatra najmoprimcem u smislu Zakona o najmu stanova. Nadalje, iz zapisnik Državnih nekretnina od 28. ožujka 2017. proizlazi da je službena osoba prilikom uviđaja u stanu u odnosu na koji su izdani utuženi računi u ovom predmetu zatekla četiri osobe i TŽ, njegovu suprugu VŽ i dvije djece koji su izjavili da stan koriste od 01. kolovoza 2013., koji navodi da troškove po osnovi korištenja stana uplaćuje na ime AŽ, registriranog najmoprimca, a dio novca daje na ruke AŽ. Zaključno iz Zapisnika od 31. siječnja 2018. proizlazi da je VŽ, supruga TŽ, predmetni stan slobodan od osoba i stvari predala u posjed službenoj osobi Državnih nekretnina.

17. Temeljem naprijed izvedenih dokaza sud je utvrdio da tuženik u razdoblju iz tužbe nije bio korisnik stana u odnosu na koji mu je tužitelj izdao utužene račune budući da iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je tuženik iz navedenog stana tijekom 2013., a u vrijeme izdavanja utuženog računa od 13. ožujka 2018. u iznosu od 212,43 kn/28,19 EUR, a koji dospijeva 09. travnja 2018., u odnosu na koji nije nastupila zastara, stan je bio predan u posjed Državnim nekretninama od strane VŽ koja je u dogovoru sa tuženikom koristila predmetni stan.

18. Obzirom na utvrđeno valjalo je raspraviti je li tuženik usprkos činjenici što u razdoblju iz tužbe nije bio korisnik naprijed navedenog stana bio dužan platiti ispostavljene račune iz razloga što nije uredno obavijestio tužitelja o činjenici da je iz stana iselio prije utuženog razdoblja.

19. Odredbom čl. 30 stavak 1 Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 85/15., 49/20., 104/20. – dalje Opći uvjeti), na koju upire tužitelj, propisano je krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastalom promjeni te podnijeti operatoru sustavu zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva.

20. Tuženik u ovome postupku nije dokazao da je u skladu s člankom 30 stavak 1 Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastalom promjeni, ovdje tužitelja, te da je podnio operatoru sustavu, zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču, ovdje tužitelju zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca iako je u svom iskazu tvrdio da je to pokušao učiniti u poslovnici tužitelja.

21. Međutim u pravu je tuženik kada navodi da je naprijed citirana odredba čl. 30. Općih uvjeta ništetna te ne proizvodi nikakav pravni učinak.

22. Naime, odredba čl. 30. Općih uvjeta ne može se tumačiti da bi kupac koji nije dostavio obavijest trebao osobno podmiriti tu uslugu iako ju nije koristio jer takva odredba Općih uvjeta bi bila nepoštena u smislu čl. 49. st. 1. i čl. 97. toč. 19. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19: dalje – ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja pobijanih računa. Naime, odredbom čl. 49. st. 1. ZZP – a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok je st. 4. istog članka zakona propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno raspravljalo, dužan je to dokazati. (Tako i Županijski sud u Rijeci u odluci broj Gž-2325/2019-3 od 27. listopada 2021.).

23. Kako tužitelj nije dokazao da bi se o odredbi čl. 30. Općih uvjeta prethodno pojedinačno pregovaralo, a ista je suprotna načelu savjesnosti i poštenja u smislu čl. 4. ZOO iz razloga što ista obvezuje potrošača kao slabiju stranu na isplatu usluge koja njemu nije pružena ista je ništetna i u smislu čl. 102. st. 1. ZZP – a ne proizvodi nikakav pravni učinak.

24. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje ZPP) odlučiti kao u izreci presude.

U Karlovcu, 23. svibnja 2025.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. t. l., 2. 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Mate Burazin, odvjetnik u Karlovcu

2. AŽ iz [adresa]