Poslovni broj Gž Ovr-229/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ČISTOĆA d.o.o., OIB 02371889218, Varaždin, Ognjena Price 13, zastupan po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku iz OD Jelaković & partneri iz Varaždina, protiv ovršenice ĐD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Ovr-2045/2024-2 od 27. veljače 2025., 23. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Ovr-2045/2024-2 od 27. veljače 2025. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, u točki I. izreke, naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 83,11 eura s pripadajućim kamatama, dok je pod točkom II. odbijen ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadom daljnjeg troška izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 eura.

2. Protiv odbijajućeg dijela citiranog rješenja ovrhovoditelj je pravovremeno podnio žalbu sukladno odredbi članka 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ-a), pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a, predlažući da se rješenje u pobijanom dijelu preinači i ovrhovoditelju priznaju zatraženi troškovi uključujući i trošak žalbe.

2.1. U žalbi u bitnome ističe da je sud prvog stupnja pogrešno odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova koji se odnosi na pribavu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi s obrazloženjem da je javni bilježnik izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja, a koje obrazloženje se ne da ispitati obzirom da za priznavanje predmetnog troška ovrhovoditelju nije bitna okolnost na koji način je ovrhovoditelj pribavio potvrdu, već je bitno da li je taj trošak nastao ovrhovoditelju i da li je isti bio potreban za ovrhu. U prilog svojih tvrdnji poziva se na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske da kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio odnosno neovisno o načinu na koji je tu klauzulu ishodio (Rev 633/2023-2, Rev 229/2023-2, Rev 74/2023-2, i dr.).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavak 1. OZ-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a.

6. Odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova nastalih u postupku izravne naplate pokrenutom protiv ovršenice pred Financijskom agencijom (dalje u tekstu: FINA) zahtjevom za izravnu naplatu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnoga bilježnika Lane Mihinjač iz [adresa], broj: Ovrv-778/2021 od 8.6.2021., prvostupanjski sud istog djelomično prihvaća pozivom na odredbu članka 14. stavak 4. i stavak 6. OZ-a, a odmjerenim u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.; dalje: Tarifa).

6.1. Prvostupanjski sud odbija zatraženi trošak ovrhovoditelja na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika prema Tbr.36.2. u iznosu od 62,50 eura (PDV uključen) s obrazloženjem da je isti neosnovan obzirom da se radi o izvansudskoj ovrsi iz članka 284. Ovršnog zakona, u kojem je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti dostavljena ovrhovoditelju od strane javnog bilježnika u ispunjenju dužnosti javnog bilježnika propisane člankom 283. stavkom 1. i 4. Ovršnog zakona, radi čega ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju koja se u smislu Tbr. 36. stavka 2. Tarife može smatrati „izvidom“ ili „pribavom“ za koju je tim propisom predviđena nagrada, te da mu stoga ne pripada pravo na zatraženu naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

7. Suprotno žalbenim tvrdnjama ovrhovoditelja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

8. Naime, odredba članka 283. OZ-a propisuje da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (stavak 1.), te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju (stavak 4.). Isto tako Pravilnik o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.) u članku 5. propisuje način utvrđivanja naknade za radnje javnog bilježnika koje, između ostalog, uključuju i radnju izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

8.1. Kako iz citirane odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a proizlazi da javni bilježnik izdaje potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i isto dostavlja ovrhovoditelju bez zahtjeva ovrhovoditelja, te iz stanja spisa predmeta proizlazi da je javni bilježnik upravo na taj način postupio, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti jer taj trošak nije imao. Sama činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde propisana u Tbr. 36. st. 2. Tarife nije dovoljna da bi ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta bilo od strane stranke odnosno odvjetnika.

9. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se ovrhovoditelj poziva u žalbi, neprimjenjivo je u okolnostima predmetnog slučaja, budući da se ono odnosi na drugačiju činjeničnu situaciju gdje nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na zahtjev ovrhovoditelja. U predmetnom postupku je javni bilježnik po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 283. stavak 4. OZ-a, dostavio ovrhovoditelju rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti čime je izostala radnja ovrhovoditelja kojom se zahtjeva dostava potvrde pravomoćnosti i izvršnosti rješenja o ovrsi pa stoga ovrhovoditelj (niti osobno niti putem punomoćnika) nije zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti radi čega mu niti ne pripada pravo na nagradu po Tbr. 36.2. kako to pogrešno tumači ovrhovoditelj u žalbi.

10. Slijedom navedenog, obzirom da trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nije nastao ovrhovoditelju niti je isti bio potreban za ovrhu, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je isti odbio kao neosnovan.

11. Iz navedenih razloga žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja u pobijanoj točki II. izreke potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

12. Prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković