Poslovni broj: Us I-2972/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćenici Doris Košta, odvjetnici u Splitu, Ivana Gundulića 26 A, protiv tuženika Višeg službeničkog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi teške povrede službene dužnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno s zamjenicom opunomoćenice tužitelja Leonom Balić, odvjetnicom u Odvjetničkom društvu Doris Košta i u odsutnosti tuženika, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Višeg službeničkog suda, Klasa: UP/II-114-02/24-01/03, Urbroj: 514-31/03-24-03 od 1. srpnja 2024. i rješenja Službeničkog suda, Klasa: UP/I-114-04/21-01/68, Urbroj: 514-30/01-23-27 od 10. studenog 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II-114-02/24- 01/03, Urbroj: 514-31/03-24-03 od 1. srpnja 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Službeničkog suda, Klasa: UP/I-114-04/21-01/68, Urbroj: 514-30/01-23-27 od

10. studenog 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Prvostupanjskim rješenjem je tužitelj, službenik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, na radnom mjestu višeg inspektora cestovnog prometa (mjesto rada: Sinj) u Upravi za cestovni promet, cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektoru inspekcijske sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službi za mobilne inspekcijske nadzore, utvrđen odgovornim što je nakon završetka službenog putovanja u [adresa] dana 28. svibnja 2021. (petak), na koje je upućen temelj Putnog naloga broj 1370 od 21. svibnja 2021. radi sudjelovanja na edukaciji o korištenju aplikacije o izvanrednom prijevozu, istoga dana od 21,42 sati pa sve do subote 29. svibnja 2021. do 10,29 sati, bez posebnog pisanog ili usmenog odobrenja, neovlašteno i u neslužbene svrhe koristio dodijeljeni mu službeni automobil registarske oznake [registarska oznaka] (označeno na lijevoj i desnoj vanjskoj bočnoj strani natpisom „INSPEKCIJA CESTOVNOG PROMETA" te plavim rotacijskim svjetlom), marke Fiat Doblo, na način da je predmetno službeno vozilo koristio suprotno svrsi za koju mu je dano na korištenje i izdan navedeni putni nalog, odnosno iz [adresa] je službenik otputovao u [adresa], a službeno vozilo koristio je istog dana (28. svibnja 2021.) u 21,42 sati za put iz [adresa] do Oklaja (gdje se zadržao 1 i 11 minuta), a zatim u 23,02 sata i do Lišnjaka gdje se zadržao do subote 29. svibnja 2021. do 7.11 sati te za putovanje 29. svibnja 2021. iz Lišnjaka do [adresa], a potom u [adresa] u 10,29 sati a u putnom računu i izvješću sa službenog puta lažno je prikazao datum i vrijeme povratka kako bi bili sukladni odobrenom Putnom nalogu odnosno kako se u mjesto prebivališta [adresa] vratio dana 28. svibnja 2021. u 16,00 sati te da je na putovanju dana 28. svibnja 2021. proveo ukupno osam sati (od 8.00 do 16,00 sati), čime je povrijedio odredbe članka 24. Zakona o državnom službenicima (Narodne novine broj 92/05, 142/06, 77/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12-pročišćeni tekst, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19, 98/19 i 141/22; dalje: ZDS), čime je počinio tešku povredu službene dužnosti opisane u članku 99. stavku 1. točki 6. ZDS-a – neovlaštena posluga ili neodgovorno korištenje sredstava povjerenih za rad ili u svezi s radom, te mu je temeljem odredbe članka 110. stavka 2. točke a) istog Zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 10% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem mu je kazna izrečena na vrijeme od jednog mjeseca.

4. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga u bitnom navodi da je nejasno, netočno te nedovoljno obrazloženo na temelju čega je Viši službenički sud utvrdio da tužitelj u prethodnom postupku nije dokazao ni učinio vjerojatnim povredu odredbe članka 104. stavka 3. Zakona o državnim službenicima kojim je propisano postupanje nadređenog po saznanju bilo za laku ili tešku povredu službene dužnosti. Naime, ukoliko se radilo o lakoj povredi službene dužnosti postupak pokreće zaključkom čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti, postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti, dok je neposredno nadređeni službenik dužan podnijeti prijedlog za pokretanje postupka zbog lake povrede službene dužnosti, odnosno obavijestiti čelnika tijela o teškoj povredi službene dužnosti podređenog službenika, u roku od 15 dana od saznanja za počinjenu povredu. U konkretnom slučaju neposredno nadređeni službenik g. ZR (voditelj službe za mobilne inspekcijske nadzore) nije bio upoznat niti je pokrenuo postupak protiv tužitelja zbog teške povrede službene dužnosti. Prije pokretanja postupka protiv tužitelja pred Službeničkim sudom istome nije dana mogućnost da se očituje na okolnosti za kojeg ga se tereti čime su povrijeđena njegova prava. Dakle, ako pretpostavimo sve i da je tužitelj neovlašteno i u neslužbene svrhe koristio dodijeljeno službeno vozilo [registarska oznaka], ne bi se moglo raditi o teškoj povredi službene dužnosti što mu se stavlja na teret, jer po odredbi članka 33. Pravilnika o korištenju službenih vozila Ministarstva mora, prometa i infrastrukture neovlaštena uporaba službenog vozila predstavlja laku povredu službene dužnosti, što je i sam tužitelj u postupku istakao, točnije na usmenoj raspravi održanoj dana 25. listopada 2023.g. Isti smatra kako je njegov neposredno nadređeni bio dužan pozvati ga da se očituje o eventualnom neovlaštenom korištenju vozila, a prije nego što je protiv njega pokrenut postupak. Navedenim propustom tužitelju je onemogućen pošten i pravičan postupak u smislu čl. 6. Konvencije ESLJP. Štoviše, tužitelj opravdano smatra da se radi o osobnome animozitetu usmjerenom prema njemu, jer je u razdoblju od mjesec dana u 2021.g., osim ovog zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka tužitelj dobio i usmenu opomenu zbog lakše povrede službene dužnosti jer nije u toku radnog vremena bio u uredu, iako je obavljao inspekcijske nadzore, te je protiv njega bio pokrenut još jedan postupak, također radi neovlaštenog korištenja vozila, ali je podnositelj zahtjeva odustao od zahtjeva. Sama činjenica da su na druženju kod [adresa] sudjelovali inspektori istog tijela koji su došli sa službenim vozilima AR iz [adresa] (mjesto rada [adresa]), JR iz Zadra (mjesto rada [adresa]), GR iz Zadra (mjesto rada [adresa]), PR iz Šibenika (mjesto rada [adresa]), ĐR iz Splita (mjesto rada [adresa]), ŠR iz [adresa] (mjesto rada [adresa]), LR iz [adresa] (mjesto rada [adresa]), FR iz [adresa] (mjesto rada [adresa]) i BR iz [adresa] kod [adresa] (mjesto rada Dubrovnik), a da protiv nikoga od njih nije pokrenut nikakav postupak zbog povrede službene dužnosti bilo lake ili teške, nedvojbeno ukazuje da se nije postupalo pravedno i jednako. Naglašava se, kako je baš na tužiteljevo inzistiranje promijenjena praksa oko izdavanja putnih naloga za putovanja na relaciji koja prelazi 30 kilometara. Nadalje, da je nejasno, nedovoljno obrazloženo te svakako pogrešno utvrđenje tuženika o neosnovanosti navoda tužitelja, a u svezi prigovora o nezakonitosti dokaza. Službenički sud kao odlučne činjenice o odgovornosti tužitelja je naveo : uvid u ispis iz Claud aplikacije za nadzor vozila – popis događaja za vozilo Fiat Doblo reg. ozn. [registarska oznaka] za razdoblje od dana 28. do dana 29. svibnja 2021. a u odnosu na koji dokaz je stavljen prigovor iz osnova da se radi o nezakonitom dokazu jer istom ne prileži potvrda izvornosti nastanka – meta podaci - činjenice kojom se dokazuje da se radi o nadzoru vozila u realnom vremenu, što automatski isključuje dispozitivni sadržaj prekršaja. Ovdje je veoma bitna činjenica da je tužitelju putni nalog uručen tek nakon povratka sa tkz. službenog puta - što samo ukazuje na manjkavosti postupanja odgovornih u smislu obaveze kada se izdaje i ispunjava putni nalog - stoga je neprihvatljivo da i donositelj pobijanog rješenja ovakvo postupanje ne utvrđuje kao nezakonito i glede toga obavještava odgovornu osobu Ministarstva o ovakvom postupanju. Naime samo takvo postupanje donositelja rješenje i utvrđenje naknadnog izdavanja putnog naloga i naknadno unošenja sadržaja – koji je s obzirom na činjenicu da je naknadno unesen i neistinit jer nije nastao s činjenicom kretanja na službeni put – ukazuje da je onaj koji je izdao putni nalog tužitelju naložio unošenje neistinitog sadržaja što je itekako teška povreda jer je u zoni kaznenog djela, ovaj Sud zanemaruje i utvrđuje isključivo činjenice kako bi opravdao pokrenuti postupak i samim time postupak vodi nepošteno protivno članku 6. Konvencije – jer na tužitelja prebacuje prekomjerni teret. Prvostupanjsko tijelo je propustilo utvrđivati činjenice koje idu i u korist procesuirane osobe – postupio je krajnje pristrano. Jer izvodi između ostalog zaključak da neispunjavanje naloga kada je trebalo ne bi oslobađao odgovornosti tužitelja jer da bi mu bila poznata svrha službenog puta. Također da nije točna činjenica: − da je službenik ER bez posebnog pisanog ili usmenog odobrenja, neovlašteno i u neslužbene svrhe koristio dodijeljeni mu službeni automobil registarskog broja [registarska oznaka]. Za službeno putovanje u [adresa] službenik ER imao je pisano odobrenje za sudjelovanje na edukaciji o korištenju aplikacije o izvanrednom prijevozu, a o druženju inspektora poslije edukacije u blizini [adresa] imao je usmeno odobrenje neposrednog nadređenog službenika ZR jer je službenik ER **.**.2021.. u 11:58 sati putem službenog mobitela kontaktirao neposredno nadređenog ZR, izvijestio ga o druženju inspektora poslije edukacije i neposredno naređeni ZR odobrio je druženje s ostalim inspektorima u blizini [adresa]. Na ovu okolnost Službenički sud ne izvodi niti jedan dokaz – ne saslušava neposredno nadređenog ZR, a dokaz - ispis poziva s službenog mobitela tužitelja za mjesec svibanj 2021. g. iz kojeg je vidljivo da je tužitelj 28.05.2021. god. uputio poziv neposredno nadređenom ZR te da je razgovor trajao ukupno 2 minute i 10 sekundi u cijelosti ignorira. Službeno vozilo koje mu je dodijeljeno koristio je u skladu s Odlukom o korištenju službenog vozila Klasa: 406-01/20-01/11, Urboroj: 530-08-3-21-13 od 02. veljače 2021. god. gdje u točki II odluke stoji da službenik ima pravo na korištenje službenog vozila tijekom 24 sata isključivo za potrebe posla, što je isti i činio, štoviše nije potrošio više goriva nego što je trebao, niti je potraživao bilo kakvu naknadu, a istovremeno sa službenog puta na koji je upućen trebao se i vratiti kući. Tužitelj službeno vozilo nije koristio u nikakve privatne svrhe. U spisu nije priložen obračun kilometraže, odnosno pismena po članku 4. Odluke o korištenju službenog vozila (a u kojoj odluci usput budi rečeno nije navedena točna adresa prebivališta tužitelja), a što su zasigurno bitni materijalni dokazi glede odgovornosti i činjenice bitne za utvrđenje postoji li povreda službene dužnosti. Tuženik je prema odredbi članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/2009 i 110/2021) pogriješio kada je odbio žalbu tužitelja, budući da je pogrešno utvrdio da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden te da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano. Ističe se kako je tuženik u obrazloženju Rješenja kojim se odbija žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja pogrešno naveo odredbu temeljem koje je tužitelju izrekao novčanu kaznu u iznosu od 10% ukupna plaće isplaćene u mjesecu u kojem mu je kazna izrečena na vrijeme od jednog mjeseca. Naime, tuženik je izrekao kaznu temeljem čl. 110. st.2. točke c) Zakona o državnim službenicima. Prvostupanjsko tijelo

- Službenički sud je izrekao kaznu tužitelju temeljem Zakona o državnim službenicima, čl. 11. st. 2. toč. a), a koji podatak bi trebao odgovarati onom u Rješenju tuženika- drugostupanjskog tijela - Višeg službeničkog suda u Splitu. Točka a) navedenog stavka članka se odnosi na izricanje novčane kazne na vrijeme od jednog do 6 mjeseci, u mjesečnom iznosu od 10 do 20% ukupne plaće isplaćene službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena, dok se točka c) odnosi na izricanje kazne prestanka državne službe. Slijedom navedenog, razvidno je da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog Rješenja došlo do povrede poštovanja odredaba postupka, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te je izveden pogrešan zaključak glede utvrđenog činjeničnog stanja, te se u cilju zaštite povrijeđenih prava tužitelja ukazuje potrebitost da Sud poništi osporeni upravni akt, podredno, da Sud sam utvrdi potpuno i pravilno činjenično stanje i sam odluči u predmetnoj pravnoj stvari obzirom da je E u potpunosti ignorirao zajamčeno pravo na obranu i sva bitna prava koje je tužitelj imao u prijašnjem postupku: pravo na pravičan postupak, pretpostavku nedužnosti i s njom povezano načelo „in dubio pro reo“, pravo pobijanja točnosti navoda koje se ne slažu sa njenim navodima, pravo izjašnjavanja o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, koje uključuje mogućnost tužiteljice da ispita svjedoke, te da izvede dokaze koje joj idu u korist, pravo na pristup Službeničkom sudu i pravo na obrazloženu odluku nakon utvrđenja svih odlučnih činjenica, pod jednakim uvjetima kao i podnositeljica Zahtjeva. Poradi svega naprijed navedenog tužitelj predlaže sudu nakon provedenog zakonskog postupanja donijeti presudu kojom se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora.

5. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja naveo razloge kojima se rukovodio te u cijelosti ostaje pri tome. Sukladno navedenom, predlaže da sud donese presudu kojom se tužba odbija kao neosnovana.

6. U sporu je održana rasprava 25. travnja 2025., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je zamjenica opunomoćenika tužitelja navela da ostaje u cijelosti pri svim navodima iz predmetne tužbe te predaje i e-mail korenspodenciju gospodina GR, a koji je kolega inspektor gospodina ER sa HR, voditeljem službe, iz koje je razvidno kako neovlaštena uporaba službenog vozila predstavlja laku povredu službene dužnosti, a što je bio slučaj u tom predmetu.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka, kao suvišno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Tužitelj je po opunomoćeniku na ročištu za raspravu popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije popisao trošak.

10. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj dana 28. svibnja 2021. sudjelovao na edukaciji o korištenju aplikacije o izvanrednom prijevozu koja se održavala u [adresa], te da je za potrebe navedenog službenog putovanja koristio službeni automobil.

13. Sporno je da li je tužitelj ostvario obilježja teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 6. ZDS-a na način kako mu se to stavlja na teret osporenim rješenjima.

14. Odredbom članka 99. stavka 1. točke 6. ZDS-a propisano je da je teška povreda službene dužnosti neovlaštena posluga ili neodgovorno korištenje sredstava povjerenih za rad ili u vezi s radom.

15. Prema odredbi članka 110. stavka 2. ZDS-a za teške povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne: a) novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u mjesečnom iznosu od 10 do 20% ukupne plaće isplaćene službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena, b) premještaj na drugo radno mjesto niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja, i c) prestanak državne službe.

16. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da su osporena rješenja donesena u ponovoljnom postupku po presudi ovog Suda poslovni broj Us I-1401/22-6 od 12. prosinca 2022. kojom je poništeno ranije rješenje tuženika od 23. ožujka 2022. i prvostupanjsko rješenje od 10. prosinca 2021., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

17. Prema ocjeni ovog Suda, polazeći od podatka spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane odredbe, pravilno i zakonito je prvostupanjskim rješenjem tužitelj utvrđen odgovornim za težu povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 6. ZDS-a na način kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjskog rješenja, odnosno pravilno i zakonito je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje koje u cijelosti kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud.

18. Ovaj Sud drži da su upravna tijela osporena rješenja donijela na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te da su za svoja utvrđenja sadržana u osporenim rješenjima imali uporište u rezultatima provedenog dokaznog postupka, upravo suprotno tužbenim prigovorima.

19. Nadalje, ovaj Sud utvrđuje da je na tužbene prigovore, a koji su u suštini istovjetni žalbenim prigovorima, već odgovoreno u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja, da su za te odgovore dani potpuni i pravno utemeljeni razlozi, koji razlozi proizlaze iz spisa predmeta upravnog postupka, te koje razloge prihvaća i ovaj Sud. U konkretnom slučaju, iz podataka spisa predmeta, upravo suprotno tužbenim prigovorima, nedvojbeno proizlazi da su ostvarena sva zakonska obilježja teže povrede službene dužnosti koja se tužitelju stavlja na teret, jer je tužitelj koristio dodijeljeni mu službeni automobil suprotno svrsi za koju mu je dano na korištenje.

20. Vezano uz navode tužitelja o povredi odredbe članka 104. stavka 3. ZDS-a s obzirom da u konkretnom slučaju neposredno nadređeni službenik ZR nije pokrenuo postupak zbog teške povrede službene dužnosti te da mu prije pokretanja postupka pred Službeničkim sudom nije dana mogućnost očitovanja na okolnosti za koje ga se tereti za navesti je da iste ovaj ne nalazi osnovanim. Naime, člankom 104. stavkom 3. ZDS-a propisano je da je neposredno nadređeni službenik dužan podnijeti prijedlog za pokretanje postupka zbog lake povrede službene dužnosti odnosno obavijestiti čelnika tijela o teškoj povredi službene dužnosti podređenog službenika u roku od 15 dana od saznanja za počinjenu povredu. Iz navedene odredbe proizlazi da neposredno nadređeni službenik tužitelja nije ovlašten za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti već to ovlaštenje ima samo čelnik tijela (u konkretnom slučaju ministar Ministarstva mora, prometa i infrastrukture), koji je i pokrenuo predmetni postupak Zahtjevom od 21. srpnja 2021. Nadalje, iz navedene odredbe ne proizlazi niti obveza neposredno nadređenog službenika da pozove službenika da se očituje o eventualnom neovlaštenom korištenju osobnog vozila prije nego što je podnijet zahtjev za pokretanje postupka. Štoviše, zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti na koji državni službenik može podnijeti odgovor u roku od osam dana od dana primitka zahtjeva, državnom službeniku dostavlja Službenički sud, a ne podnositelj zahtjeva prema članku 106. stavku 1. ZDS-a.

21. Glede prigovora tužitelja da je korištenje službenog automobila prema članku 33. Pravilnika o korištenju službenog vozila Ministarstva mora, prometa i infrastrukture laka povreda službene dužnosti, a ne teška povreda, ovaj Sud dijeli stajalište upravnih tijela da odredbe ZDS-a imaju veću pravnu snagu od Pravilnika, a kako je naprijed citiranom odredbom članka 99. stavka 1. točke 6. ZDS-a propisano da je teška povreda službene dužnosti neovlaštena posluga ili neodgovorno korištenje sredstava povjerenih za rad ili u svezi s radom, to se prema stavu ovog Suda u konkretnom slučaju radi o teškoj, a ne o lakoj povredi službene dužnosti.

22. Nadalje, prigovor tužitelja da ispis iz Claud aplikacije za nadzor vozila – popis događaja za vozilo Fiat Doblo reg. ozn. [registarska oznaka] za razdoblje od dana 28. do dana 29. svibnja 2021. predstavlja nezakonit dokaz jer istom ne prileži potvrda izvornosti nastanka – meta podaci - činjenice kojom se dokazuje da se radi o nadzoru vozila u realnom vremenu ovaj Sud ne nalazi osnovnim. Naime, prema podacima spisa predmeta (ispis aplikacije prileži zahtjevu za pokretanje postupka), a kako to obrazlaže i tuženik u osporenom rješenju, nadzor predmetnog vozila izvršen je putem aplikacije Hrvatskog telekoma d.d. s kojim je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture sklopilo ugovor o pružanju usluge Cloud Nadzor Vozila sustava za upravljanje voznim parkom. Pored navedenog, tužitelj tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora nije sporio korištenje službenog vozila na relacijama navedenim u popisu događaja u aplikaciji.

23. Glede navoda tužitelja da nije točno utvrđenje upravnih tijela da je tužitelj bez posebnog pisanog ili usmenog odobrenja, neovlašteno i u neslužbene svrhe koristio dodijeljeni mu službeni automobil registarskog broja [registarska oznaka] jer da je za službeno putovanje u [adresa] imao pisano odobrenje za sudjelovanje na edukaciji o korištenju aplikacije o izvanrednom prijevozu, a o druženju inspektora poslije edukacije u blizini [adresa] da je imao usmeno odobrenje neposrednog nadređenog službenika ZR (jer je 28. svibnja 2021.god. u 11:58 sati putem službenog mobitela kontaktirao neposredno nadređenog ZR, izvijestio ga o druženju inspektora poslije edukacije i neposredno naređeni ZR odobrio je druženje s ostalim inspektorima u blizini [adresa]), te da upravna tijela na navedenu okolnost nisu izvela niti jedan dokaz za navesti je sljedeće.

23.1. Predmet ovog upravnog spora kao i upravnog postupka je korištenje službenog vozila izvan vremena koje je bilo predviđeno za povratak sa službenog puta, a nije korištenje službenog vozila za potrebe sudjelovanja na edukaciji. Eventualno pribavljanje usmenog odobrenja za sudjelovanje na druženju inspektora od strane nadređenog službenika tužitelju ne oslobođa dužnosti tužitelja od obveze poštivanja propisa. Ovdje je potrebno ukazati i na odredbu članka 6. stavak 2. Pravilnika za korištenje službenog vozila Ministarstva mora, prometa i infrastrukture prema kojoj jedino Glavni tajnik Ministarstva može na zahtjev odobriti korištenje službenog automobila i u druge svrhe. Slijedom navedenog, pravilno upravna tijela tijekom upravnog postupka nisu izvodila dokaze radi utvrđenja navedenih činjenica.

24. Navodi tužitelja da su i drugi službenici, inspektori istog tijela, postupali na isti način kao tužitelj i došli sa službenim automobilima na druženje kod [adresa], te da protiv istih nije pokrenut nikakav postupak, su bez utjecaja na rješavanje predmetne upravni stvari, jer eventualna odgovornost drugih službenika nije predmet ovog postupka i takvo postupanje drugih inspektora ne oslobađa tužitelja obveze poštivanja propisa. Isto tako navodi tužitelja o uručenju putnog naloga nakon povratak sa službenog puta nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stavri obzirom da je iz podataka spisa predmeta nedvojbeno razvidno da je tužitelj upoznat sa svrhom službenog puta (odlazak na edukaciju u [adresa]).

25. Naposljetku, glede prigovora tužitelja da je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja pogrešno naveo odredbu temeljem koje je tužitelju izrekao novčanu kaznu u iznosu od 10% ukupna plaće isplaćene u mjesecu u kojem mu je kazna izrečena na vrijeme od jednog mjeseca, navodeći odredbu čl. 110. st.2. točke c) ZDS, dok je prvostupanjskim rješenjem službenički sud izrekao kaznu temeljem članka 110. st.2. točke c) ZDS, za navesti je da se prema ocjeni ovog suda radi o očitoj omašci u pisanju koju tuženik može u skladu s odredbom članka 104. ZUP-a ispraviti, a obzirom da je iz sadržaja obrazloženja osporenog rješenja nedvojbeno da je tužitelju za utvrđenu povredu službene dužnosti izrečena novčana kazna u iznosu od 10% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem mu je kazna izrečena na vrijeme od jednog mjeseca.

26. Stoga, polazeći od podataka spisa predmeta, pravilno je i zakonito je tužitelj utvrđen odgovornim za počinjenje teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 6. ZDS-a na način pobliže opisan u izreci prvostupanjskog rješenja.

27. Na koncu, u pogledu izbora kazne u predmetnom slučaju, Sud ističe da isto podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (čl. 5. st. 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (čl. 4. st. 2. ZUS). S obzirom na normativni okvir, Sud ne nalazi da bi izbor sankcije u konkretnom slučaju bio nezakonit odnosno da bi izišao iz okvira propisanih zakonom.

27. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, pa je stoga valjalo na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno pod točkom I. izreke.

28. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 23. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćenici,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.