REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-635/2021-30

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja DČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Davor Vidović, odvjetnik u odvjetničkom društvu Vidović & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv I. tuženika Grada Zagreba (OIB: 61817894937), Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojega zastupa punomoćnica Nataša Owens, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri d.o.o., Zagreb, II. tuženika ČČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i III. tuženice SČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Nino Reskušić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništavosti ugovora o kupoprodaji stana i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnice I. tuženika ZČ i zamjenice punomoćnika II. i III. tuženika UČ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Utvrđuje se ništavim Ugovor o kupoprodaji stana broj SU- 040190/95 zaključen dana 18. svibnja 1995. između I. tuženika Grada Zagreba kao prodavatelja i II. tuženika ČČ i III. tuženice SČ, kao kupaca, koji se nalazi u [adresa], na 3. katu lijevo, zgrade koja je sagrađena na zk.č.br. 3001 k. o. [katastarska općina], a sastoji se od 3 sobe i sporednih prostorija u površini od 96,88 m2.

2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe upisa temeljem Ugovora iz toč. 1. pod brojem Zs-6773/95, uz brisanje prava vlasništva s imena II. tuženika ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženice SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u zemljišnim knjigama na stanu na III. (trećem) katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u površini od 96,88 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, zgrade mješovite uporabe [adresa], površine 475 m2 i dvorište površine 60 m2, sagrađene na z. k. č. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-11)."

II Nalaže se I. tuženiku Gradu Zagrebu, II. tuženiku ČČ i III. tuženici SČ naknaditi tužitelju DČ troškove parničnog postupka u iznosu od 2.362,81 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev I. tuženika Grada Zagreba te II. tuženika ČČ i III. tuženice SČ za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je sada pok. KČ, kao zakonska nasljednica prvog nasljednog reda iza pok. IČ, **.**.1997. podnijela zahtjev za povrat oduzete imovine, između ostaloga i za nekretninu zk.č.br. 3001, kuća popisni broj 1007, zgrada i dvorište u [adresa], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 144,3 čhv. Tužitelj je kao kupac sklopio s naznačenom ovlaštenicom naknade ugovor o prodaji nekretnine od 30.3.2001. i aneks ugovora od 16.8.2005. kojim je kupio čitav njezini suvlasnički dio gore opisanih nekretnina, te dijelova podruma i tavana koji joj još nisu pravomoćno vraćeni, kao i vlasništvo poslovnog prostora u prizemlju i dijelu podruma. Ujedno je tužitelj i nasljednik pok. KČ na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 4.6.2019. br. O-902/19. Temeljem pravomoćne presude Okružnog suda za Grad Zagreb od 29.5.1948. br. K-212/48, pok. IČ proglašen je krivim i osuđen na kaznu lišenja slobode od 3 godine s prisilnim radom i na konfiskaciju cjelokupne imovine, te je rješenjem Kotarskog suda za I. i II. rajon Grada Zagreba od 13.9.1948. br. I-580/48 proveden postupak konfiskacije njegove imovine, između ostaloga i nekretnine u Zagrebu, na adresi [adresa], sve na temelju čl. 14. Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji i i o izvršenju konfiskacije od 9.6.1945. Iako je Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba pod prijetnjom ništavosti zabranjivao raspolaganje konfisciranim nekretninama, I tuženik Grad Zagreb sklopio je 18.5.1995. pod br. SU-040190/95 ugovor o kupoprodaji stana s kupcima ČČ i NČ, ovdje II. i III. tuženicima, kojim im je prodao stan na 3. katu lijevo predmetne zgrade u [adresa], a koji su i uknjižili svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama na temelju tog ugovora. Kako je ugovor o kupoprodaji stana od 18.5.1995. kojim je I. tuženik raspolagao predmetnim konfisciranim stanom protivan odredbama Zakona o zabrani i stoga ništav, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi ništavost toga ugovora uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i naknadu parničnog troška.

2. I. tuženik Grad Zagreb u odgovoru na tužbu u bitnom osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, kao i postojanje pravnog interesa tužitelja za podnošenje predmetne tužbe. Ističe da je osporena prodaja stana u cijelosti izvršena u skladu s tada važećim propisima, tako da ne postoje razlozi za ništavost ugovora na koje se tužitelj poziva. Tužitelj nema nikakvih stvarnih prava na spornoj nekretnini, a svoja eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju u svezi iste glede povrata može ostvarivati u obveznicama Republike Hrvatske. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. II. i III. tuženici ČČ i SČ također osporavaju aktivnu legitimaciju i pravni interes tužitelja povodom oba postavljena zahtjeva budući da isti nije ovlaštenik naknade, odnosno vlasnik ili nositelj knjižnog prava koje bi eventualno bilo povrijeđeno uknjižbom prava vlasništva II. i III. tuženika u zemljišne knjige. Navodi da je u konkretnom slučaju isključen naturalni povrat stana oduzetog na temelju propisa o konfiskaciji, a s obzirom da je druga ovlaštenica naknade TČ otkupila društveni stan na temelju odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo te joj je stoga određena naknada u vrijednosnim papirima. Isto tako, ovdje je isključena mogućnost davanja u vlasništvo idealnog suvlasničkog dijela konfisciranog stana budući da je prednica tužitelja HČ bila ovlaštenik prava na naknadu samo u 1/2 dijela. II. i III. tuženici su zahtjev za prodaju predmetnog stana podnijeli 4.3.1993. u vrijeme kada nije postojala zabrana prodaje toga stana te su stoga imali legitimna prava i očekivanja glede valjanosti tog pravnog posla, a cijeneći i okolnost da prodavatelj Grad Zagreb nije postupio u skladu s tada važećim zakonskim propisima i sklopio ugovor s njima u propisanom zakonskom roku od 60 dana, što se ne može tumačiti na štetu II. i III. tuženika. Osim toga ističu i da su pravo vlasništva spornog stana stekli i dosjelošću pa bi i tako svoje pravo mogli osnovano suprotstaviti možebitnom pravu tužitelja. Iz svih tih razloga predlažu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u izvatke iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], , rješenje Kotarskog suda za I. i II. rajon Grada Zagreba od 13.9.1948. br. I- 580/48, presudu Okružnog suda za grad Zagreb od 29.5.1948. br. K-212/48, zahtjev za povrat oduzete imovine od 12.6.1997., ugovor o prodaji nekretnine od 30.3.2001. i aneks od 16.8.2005., ugovor o kupoprodaji stana od 18.5.1995. br. SU-040190/95, ugovor o korištenju stana od 27.10.1966., rješenje o nasljeđivanju iza pok. OČ Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 4.6.2019. br. O-902/19 s preslikom cjelokupnog spisa, zaključak Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 27.4.2020. klasa:

UP/I-942-01/06-06/12, izjavu OČ od 16.5.2001., presudu Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske od 26.6.1948. br. Kž.1000/48, rješenja Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Zagreba od 5.4.1949. I.580/48 i od 6.8.1948. br. I.580/48, ovosudni spis br. P-6213/18, rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave od 11.3.2022. klasa: UP/II-942-01/20-01/261, spis Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove klasa: UP/I-942- 01/06-006/12, djelomično rješenje tog ureda iste klase od 28.4.2020., presudu Upravnog suda u Zagrebu od 16.1.2023. br. Usl-1339/22 sa žalbom ovdje tužitelja protiv iste, zapisnike iz spisa povrata od 24.4.2018. i 12.4.2019, potvrdu Gradsko stambeno komunalnog gospodarstva d.o.o. od 7.3.2023., pravomoćne presude od 28.5.2021. iz ovosudnih spisa br. P-620/21, P-637/21, P-614/21, P-626/21, P-619/21, P-638/21, presudu Kotarskog suda za kotar Zagreb od 26.7.1948. br. K.620/48 s drugostupanjskom presudom, dopise poduzeća Državnih stambenih zgrada II. rajona od 24.9.1948. i 25.11.1948., tužbu PČ od 21.12.1948., presudu Kotarskog suda za II i III rajon Grada Zagreba od 10.2.1949. br. G-1107/48 s drugostupanjskom odlukom, rješenja Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Zagreba od 14.2.1948. i 17.3.1948. br. I 81/48, rješenje Gradskog narodnog odbora u Zagrebu od 6.3.1948., rješenje Kotarskog suda Varaždin od 12.7.1948. br. J.143/48.

5. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjevi su osnovani.

7. Između stranaka nije sporno da je pravomoćnom presudom Okružnog suda za grad Zagreb od 29.5.1948. br. K-212/48, a radi pokušaja počinjenja krivičnog djela iz čl. 3. toč. 8. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države, IČ proglašen krivim i osuđen na jedinstvenu kaznu (koja se odnosila i na djelo za koje je osuđen presudom istoga suda br. K- 310/47) od 3 godine lišenja slobode s prisilnim radom, kao i na konfiskaciju cjelokupne imovine osim stana s potrebnim uređajima i učinkom konfiskacije od 15.12.1947. Nesporno je i da je rješenjem Kotarskog suda za I. i II. rajon Grada Zagreba od 13.9.1948. br. I-580/48 naznačenom IČ na temelju gornje presude provedena konfiskacija između ostaloga i kuće u [adresa] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je određeno brisanje vlasništva IČ u ½ dijela na spomenutoj nekretnini u zemljišnoj knjizi uz istovremeni upis te nekretnine kao općenarodne imovine pod upravom Poduzeća državnih stambenih zgrada II. rajona, što je u konačnici i provedeno. Preostalih ½ dijela vlasništva prema povijesnom izvatku iz zemljišne knjige i rješenju Kotarskog suda za II. i III. rajon grada Zagreba od 5.4.1949. br. I- 540/48. također je brisano tim rješenjem uz upis općenarodne imovine. Ujedno je u rješenju i navedeno da je konfiscirana imovina prešla u vlasništvo države dana 26.6.1948. kada je postala pravomoćna odluka kojom je izrečena kazna konfiskacije (presuda Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske od 26.6- 1948. br. Kž. 1000/48 kojom je u bitnom potvrđena gornja osuđujuća presuda).

8. Nadalje, nije sporno da je OČ (HČ, D, KČ, a da se radi o identičnoj osobi razvidno je iz njezinog jedinstvenog matičnog broja i osobnog identifikacijskog broja koji se pojavljuju na raznim ispravama) kao jedna od nasljednica sada pok. IČ, **.**.1997. podnijela zahtjev za povrat oduzete imovine u skladu s odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", br. 92/96., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. – dalje: Zakon o naknadi), koji je obuhvaćao i nekretninu

– k. č. br. [katastarska čestica], kuća popisni broj 1007, zgrada i dvorište u [adresa] od 144,3 čhv upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nesporno je da je u međuvremenu OČ umrla **.**.2014., a rješenjem o nasljeđivanju iza navedene Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 4.6.2019. br. O-902/19 ovdje tužitelj je na temelju oporuke proglašen jednim od njezinih nasljednika te je kao takav u cijelosti naslijedio prava koja su predmet spomenutog postupka za povrat imovine. S obzirom da se u smislu odredbe čl. 109. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91., 73/91., 111/93. i 3/94. – dalje: ZOO) koji se ovdje primjenjuje, na ništavost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a to tužitelj kao nasljednik pok. ovlaštenice OČ i sada ovlaštenik svakako jest, neosnovani su navodi tuženika kojim odriču aktivnu legitimaciju i postojanje pravnog interesa tužitelja u ovom postupku.

9. Nadalje, nije sporno da su ovdje I. tuženik Grad Zagreb u svojstvu prodavatelja i ovdje II. i III. tuženici ČČ i SČ u svojstvu kupaca kao raniji nositelji stanarskog prava, na temelju odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 29/94., 44/94. – dalje: ZPS) sklopili 18.5.1995. ugovor o kupoprodaji stana br. SU-040190/95, a predmet kojeg ugovora je bio stan u [adresa], III. kat lijevo koji se sastoji od 3 sobe i ostalih prostorija, površine 96,88 m2, stan šifre 05220599, a nalazi se u zgradi šifre 0083968 koja je zagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da su II. i III. tuženici na temelju spomenutog ugovora o kupoprodaji stana pod br. Zs- 6773/95 u tadašnju knjigu položenih ugovora br. [broj poduloška]/ zk. uložak br [broj ZK uloška] knjiga PU: Grad Zagreb upisali vlasništvo na kupljenom stanu, kao i da su sada isti svaki u ½ dijela uknjiženi kao vlasnici 11. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) – stan na trećem katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u površini od 96,88 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na kat. čestici br. [katastarska čestica] oznake zemljišta [adresa] – [adresa] (dvorište i zgrada mješovite uporabe [adresa]) ukupne površine 535 m2.

10. U vrijeme sklapanja spornog ugovora o kupoprodaji stana od 18.5.1995. na snazi je bio Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine", br. 53/90. i 70/93. – dalje: Zakon o zabrani) koji je u čl. 1. st. 1. propisivao da se zabranjuje prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo (državno vlasništvo odnosno općenarodna imovina) na temelju tamo pobrojanih propisa, dok je u st. 2. istoga članka bilo određeno da se zabrana iz. čl. 1. st. 1. Zakona o zabrani odnosi na sve odluke o konfiskaciji, neovisno o tome koji organ je donio odluku o konfiskaciji i primjenom kojeg propisa je odluka o konfiskaciji donijeta i izvršena. Prema odredbi čl. 4. st. 1. tog Zakona pravni posao sklopljen ili pravni akt donesen protivno odredbama istog Zakona ništav je glede nekretnina koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske.

11. Primjenjujući citirane zakonske odredbe u konkretnom slučaju, a s obzirom da je IČ konfiscirana cjelokupna imovina (osim jednog stana) krivičnom presudom od 29.5.1948. br. K-212/48. te je i predmetni stan koji je je bio predmet osporenog otkupa na taj način postao općenarodna imovina, sud nalazi da je sporni ugovor u kupoprodaji stana od 18.5.1995. sklopljen u vrijeme kada je postojala zakonska zabrana raspolaganja tim stanom uslijed čega je isti (također Zakonom o zabrani izrijekom predviđena posljedica) ništav.

12. Slijedom toga, valjalo je primjenom odredbe čl. 103. st. 1. ZOO-a u svezi odredbi čl. 1. st. 1. i 2. i čl. 4. st. 1. tada važećeg Zakona o zabrani, prihvatiti takav tužbeni zahtjev te utvrditi ništavost osporenog ugovora o kupoprodaji stana od 18.5.1995., odnosno u odgovarajućem smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO-a radi otklanjanje posljedica ništavosti prihvatiti i zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije upisa prava vlasništva II. i III. tuženika na temelju ništavog ugovora.

13. Tuženici svojim navodima nisu uspjeli osporiti gornja utvrđenja suda. Tako je za ocjenu valjanosti spornog ugovora mjerodavan dan njegovog sklapanja, a ne dan (4.3.1993.) kada su II. i III. tuženici podnijeli zahtjev za kupnju stana (podnošenjem tog zahtjeva u vrijeme kada doista nije postojala zabrana raspolaganja naznačeni tuženici nisu stekli nikakvo pravo, već su samo održali rok za kupnju, a isti su u slučaju nesklapanja ugovora od strane prodavatelja u roku od 60 dana u smislu odredbe čl. 9. st. 2. ZPS-a imali pravo pokrenuti sudski postupak što očito nisu učinili). U ovoj pravnoj stvari jedina je i odlučna okolnost da li je sporni ugovor o kupoprodaji s obzirom na vrijeme njegovog sklapanja bio valjan, zbog čega ovdje nisu od utjecaja navodi II. i III. tuženika koji se tiču samog postupka povrata za oduzetu imovinu (npr. druga ovlaštenica naknade TČ zbog prethodno otkupljenog stana dobila naknadu u vrijednosnim papirima, koji oblik naknade će ovdje tužitelj ostvariti, u kojem dijelu je konfisiciran stan iako je razvidno da je bio konfisciran u cijelosti i sl.), odnosno odluka u postupku povrata ne predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovoj pravnoj stvari (već obrnuto) zbog čega nisu niti postojale pretpostavke za po tuženicima predloženi prekid ovog postupka. Kao što je ranije navedeno uspostava prethodnog zemljišnoknjižnog stanja posljedica je utvrđene ništavosti spornog ugovora, dakle ne radi se o brisovnoj tužbi kako to neosnovano ističu II. i III. tuženici. Pozivanje tih tuženika na eventualno stjecanje prava vlasništva dosjelošću također je s obzirom na predmet ovoga spora neodlučno. Sud nije posebice cijenio preostale navode stranaka i priležeću dokumentaciju, odnosno provodio daljnje dokaze (saslušanje stranaka), a s obzirom da činjenice koje bi se utvrđivale istima između stranaka nisu sporne ili kraj gornjih utvrđenja više nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

14. Trošak tužitelja obuhvaća trošak zastupanja istoga po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i nagradi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", br. 138/23.– dalje: Tarifa/), za sastav podnesaka od 27.3.2021., 28.6.2021. i 21.3.2023. – 3 x 100 bodova = 300 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) , za zastupanje na ročištima 16.4.2021., 3.4.2023., 8.3.2024. i 9.4.2025. – 4 x 100 bodova = 400 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za pristup na ročišta 4.6.2019. i 15.3.2022. – 2 x 25 bodova = 50 bodova (Tbr. 9. t. 5. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te sa sastav podnesaka od 6.3.2024. i 13.1.2025. – 2 x 25 bodova = 50 bodova (Tbr. 8. t. 4. u svezi Tbr. 7 . t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 6.636,14 EUR (koju je sud povodom prigovora tuženika odredio primjenom odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a smatrajući je odgovarajućom i prikladnom za ovu vrstu spora za utvrđenje ništavosti ugovora i posljedično tome uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja), što ukupno čini 900 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 1.800,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 450,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 112,81 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. i 51/23. – dalje: ZSP) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23.), što ukupno čini trošak tužitelja u iznosu od 2.362,81 EUR. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu koji za istoga nije nastao.

15. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to je sud primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.) odlučio da mu tuženici troškove postupka naknade u cijelosti. Iz razloga neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka. Neosnovan je i zahtjev II. i III. tuženika za naknadu troškova po načelu krivnje iz odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a, a prvenstveno s obzirom da pripremno ročište 3.4.2023. nije odgođeno te podredno isti tuženici nisu niti postavili određen zahtjev za naknadu troškova o kojem bi se moglo odlučiti (čl. 164. st. 2. ZPP-a).

16. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Zagrebu 23. svibnja 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud u roku od l5 dana od dana dostave presude, putem ovog suda.

DNA:

tužitelju po pun.

I. tuženiku po pun.

II. i III. tuženicima po pun.