Republika Hrvatska
Općinski sud u Velikoj Gorici
Stalna služba u Ivanić-Gradu
Ivanić Grad, Športska 2
Poslovni broj: Povrv-113/2021-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, po sucu toga suda Jasni Grgurić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalist Ine Štukar Marković, u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupano po punomoćniku Lidiji Vučić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Željko Olujić, FD, TD, [adresa], protiv tuženice ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mladenu Obradović, odvjetniku u Zagrebu, Hanuševa 2, nakon održane glavne rasprave 14. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, radi isplate, 23. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženici ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju HOK-OSIGURANJE d. d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, iznos od 3.316,71 EUR/ 24.989,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19.01.2011. pa do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 316,86 EUR/2.387,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja Rješenja o ovrsi 16.07.2012. po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.339,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika pokrenuo ovršni postupak prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, te je kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva 6/1, ishodio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-2303/12 od 16. srpnja 2012., sukladno odredbama Ovršnog zakona.
Tuženica je (tada još kao ovršenik) protiv tog rješenja o ovrsi izjavila prigovor, pa je postupak nastavljen u ovoj parnici, rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, posl. broj: Povrv-747/12 od 15. veljače 2013. stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovrv-2303/12 od 16. srpnja 2012. . u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve do sada provedene ovršne radnje, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Konkretno, temeljem čl. 451 st. 3 Zakona o parničnom postupku ( NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP ).
U prigovoru protiv rješenja o ovrsi od 26. srpnja 2012. (list 5 spisa) tuženica navodi kako u cijelosti osporava rješenje o ovrsi, kao i osnov i visinu utužene tražbine te kako je rješenje o ovrsi izdano temeljem kartice regresa koja ne predstavlja vjerodostojnu ispravu.
Općinski sud u Velikoj Gorici donio je dana 14. lipnja 2017. presudu posl. broj: Povrv-747/12 na koju su tužitelj i tuženica uložili žalbe.
Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi posl. broj: Gž-1313/2017 od 18. prosinca 2019. ukinuta je presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Povrv747/12-76 od 14. lipnja 2017., u cijelosti, te je predmet vraćen istom sudu na ponovni postupak radi održavanja nove glavne rasprave. Po uputi Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi sud će u ponovljenom postupku postupiti po odredbi čl. 449. ZPP i nastaviti postupak kao po tužbi te izvođenjem dokaza koji se predlažu donijeti odluku u predmetu te odlučiti i o troškovima postupka.
Tužitelj tijekom postupka navodi kako njegovo potraživanje proizlazi iz prometne nezgode koja se dogodila 26. listopada 2010. u Zagrebu, Rogićeva ulica- Cimermanonva ulica, na način da je tuženica ĐD upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo "KBM Leasing Hrvatska" d.o.o., dok je u organizmu imala 1,19 g/kg alkohola u krvi, a što je utvrđeno alkotestiranjem alkometrom marke "Druger 7410 Plus", a kretala se kolnikom Rogićeve ulice u smjeru sjevera. Dolaskom do raskrižja s Cimermanovom ulicom, prošla je pored prometnog znaka "Stop-obvezno zaustavljanje" te ušla u raskrižje skrećući ulijevo u Cimermanovu ulicu, a da prethodno nije propustila sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska. Tom prilikom, prednjim lijevim dijelom vozila naletjela je na prednji lijevi dio teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao OD, koji se kretao kolnikom Cimermanove ulice u smjeru istoka, a u navedenom raskrižju zadržavao je smjer kretanja ravno imajući prednost prolaska. Tuženici ĐD oduzeta je vozačka dozvola te je protiv iste pokrenut prekršajni postupak. U predmetnom štetnom događaju uslijed naleta vozila kojim je upravljala tuženica, nastupila su oštećenja navedena u Izvidu štete i dopunskom izvidu štete. Tužitelj je po zaprimljenom odštetnom zahtjevu oštećenika izvršio izvid štete te temeljem računa "Vugrin i sinovi" br. 120 od 17. studenoga 2010. platio naknadu štete na vozilu u iznosu od 24.989,76 kn i to 23. prosinca 2010. i 10. siječnja 2011. Stoga, upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola (1,19 g/kg), tuženica je izgubila prava iz osiguranja, te je temeljem čl. 24. st. 1 t. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu postala regresni dužnik, od kojeg je tužitelj ovlašten naplatiti iznos isplaćen oštećenicima.
Tužitelj je podneskom od 1. srpnja 2021. (list 331-332 spisa) i podneskom od 11. rujna 2023. (list 355-356 spisa) konačno postavio tužbeni zahtjev prema uputi Rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, posl. broj:
Gž-1313/2017 od 18. prosinca 2019. na način da potražuje iznos od 3.316,71 EUR/ 24.989,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom.
Tuženica tijekom postupka ističe kako ne postoje postupovne pretpostavke za vođenje ovog parničnog postupka, budući da je tužitelj kod javnog bilježnika ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a koje je doneseno temeljem izvoda iz otvorenih poslovnih knjiga tužitelja, ali uz koji izvod nisu priloženi nikakvi računi koji bi glasili na tuženicu (ranije ovršenicu), kao ni dokumentacija temeljem koje bi takvi računi bili izdani. Tuženica napominje kako nije ni u kakvom poslovnom odnosu s tužiteljem, kako tužitelju ne duguje nikakav iznos, te da joj nije jasno temeljem koje to knjigovodstvene dokumentacije je tužitelj izvršio evidenciju navodne obveze tuženice u svojim poslovnim knjigama. Ovime tuženica opetovano osporava izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja kao vjerodostojnu ispravu. Da je tome tako svjedoči i činjenica da je tužitelj uz podnesak od 3. siječnja 2014. priložio veći broj isprava: zapisnik o očevidu, prijavu štete iz osiguranja automobilske odgovornosti na ime ED, naloge za plaćanje na ime ŠD i sinovi, račun na ime ED, izvide štete na ime ED s fotografijama vozila, a od kojih isprava niti jedna nije izdana na ime tuženice i kao takva niti jedna ne može predstavljati knjigovodstvenu dokumentaciju, niti biti osnova za evidenciju navodne obveze tuženice u tužiteljevim poslovnim knjigama. Naime, sukladno čl. 31. Ovršnog zakona vjerodostojna isprava je između ostalog i izvadak iz poslovnih knjiga. Međutim, ono što je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu, kao vjerodostojnu ispravu nazvano je kartica regresa (znači niti se ne zove izvadak iz otvorenih poslovnih knjiga) koja sadržava sve propisano čl. 31. Ovršnog zakona. No, izvadak iz otvorenih poslovnih knjiga pretpostavlja da su stranke bile u nekom poslovnom odnosu iz kojeg je proizašlo novčano dugovanje. Iz isprave priložene prijedlogu za ovrhu, kao i isprava priloženih uz podnesak tužitelja od 3. siječnja 2014. razvidno je da tužitelj prema tuženic ima regresni zahtjev iz štetnog događaja od 26. listopada 2010., što znači da nikakav poslovni odnos između stanaka u tom trenutku nije postojao, niti je takav poslovni odnos mogao nastati samim pozivanjem tužitelja tuženici da regresni dug podmiri. U tom smislu, vjerodostojna isprava na koju se poziva tužitelj nije knjigovodstvena isprava iz čl. 5. Zakona o računovodstvu, jer je izostalo postojanje poslovnog odnosa koji bi rezultirao nastankom takve isprave, budući tužitelj nema račun prema tuženici, niti pravomoćnu presudu kojom bi se utvrdilo postojanje dugovanja prema tužitelju kao osnovu za izdavanje izvatka iz poslovnih knjiga i koje isprave bi predstavljale valjane knjigovodstvene isprave za izdavanje takvog izvatka. Zakon ne poznaje regresni prijedlog za ovrhu, već samo regresnu tužbu, pa je tužitelj sukladno odredbama ZOO-a bio dužan podnijeti regresnu tužbu da bi se prvo utvrdilo postoji li osnova za isplatu utuženog regresnog duga, radi čega nije niti moguće održati na snazi platni nalog koji je izdan prije utvrđenja o postojanju osnove za plaćanje i koji je izdan temeljem isprava koje ne predstavljaju vjerodostojnu ispravu kako je to prije navedeno i iz kojih razloga nije bilo uvjeta za izdavanje spornog rješenja o ovrsi, slijedom čega nema niti uvjeta ni zakonskih pretpostavki za vođenje ove parnice. Nastavno, tuženica prigovara i visini isplaćene štete na teretnom vozilu Peugeot Boxer 2,8 HDI, reg. oznake [registarska oznaka], kao prekomjernoj i nesrazmjernoj oštećenjima koje je teretno vozilo gornjih registarskih oznaka pretrpjelo u štetnom događaju od 26. listopada 2010. Tuženica ističe da iz samih isprava koje je tužitelj dostavio u predmetni spis proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva, budući je policijskim očevidom utvrđena šteta na vozilu [registarska oznaka] u iznosu od 3.000,00 kn, dok tužitelj potražuje iznos od 24.989,76 kn. Također, istim očevidom utvrđeno je da je predmetno vozilo u trenutku nesreće imalo 269.648 km, te je bilo vidno korodirano, kao i da je procjenitelj tužitelja utvrdio da su postojala ranija oštećenja istog vozila, koja nisu opisana, iz čega proizlazi da je tužitelj neosnovano isplatio navedeni iznos, te nema pravo regresa prema tuženici za isplatu utuženog iznosa, prednje i iz razloga što izvidi štete od strane procjenitelja tuženika nisu napravljeni sukladno pravilima struke, radi čega je tuženica zahtijevala od tužitelja da provede reviziju procjene i isplate predmetne štete, na koji zahtjev se tužitelj oglušio i radi čega ne postoje pretpostavke za isplatu štete kako je to zatraženo ovim tužbenim zahtjevom.
Podneskom od 28. rujna 2023. tuženica ističe kako je novopostavljenim tužbenim zahtjevom od 1. srpnja 2021. promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva na način da se sada zahtijeva isplata tražbine umjesto održavanja na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi Ovrv-2303/12 od 16. srpnja 2012., po kojem se tuženica upušta u raspravljanje i osporava novopostavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti iz svih razloga istaknutih tijekom postupka, te ističe prigovor zastare u odnosu na novoistaknuti zahtjev tužitelja od 1. srpnja 2021., čiji rok za podnošenje je istekao dana 23. prosinca 2013. za iznos od 20.316,88 kn i dana 10. siječnja 2014. za iznos od 4.672,88 kn, čime je izmijenjena tužba podnesena protekom roka od najmanje 7 i pol godina nakon nastupa roka zastare.
2. Tijekom postupka izvršen je uvid u sve isprave koje su stranke dostavile u spis predmeta, te je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno te na temelju rezultata dokaznog postupka odlučio da tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
Izvedeni su dokazi i to uvidom u karticu regresa br. 1.100.004 od 25. svibnja 2012., zapisnik o očevidu od 29. listopada 2010. (list 21-24), prijavu štete iz osiguranja automobilske odgovornosti oštećenika ED od 28. listopada 2010. (list 25 i 26), dokaz o isplati štete 1051/1002896 od 23. prosinca 2010. i 10. siječnja 2011. (list 27 i 28), račun br. 120 od 17. studenoga 2010. (list 29), izvid štete od 5. studenoga 2010. i dopunski izvid štete od 24. studenoga 2010. s pripadajućim fotografijama i preslikom prometne dozvole (list 30-56), izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. inž. Goranu Husincu koji je 13. veljače 2014. dostavio pisani nalaz i mišljenje na okolnost visine štete (list 69-72), koji je ujedno na ročištu 4. studenog 2014. usmeno iznio isti nalaz i mišljenje te se očitovao na primjedbe stranaka, izveden je dokaz uvidom u pravomoćnu presudu Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-D-215/11. od 21. ožujka 2014. (list 84-85), dopis MUP-a RH, PU Zagrebačka, I. postaja prometne policije Zagreb od 24. listopada 2014. (list 99), optužni prijedlog od 29. listopada 2010. (list 118), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, naredbu o određivanju mjera opreza – zabrana upravljanja osobnim automobilom i skicu mjesta događaja s pripadajućim fotografijama, sve od 26. listopada 2010. (list 119-121 i 123), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka UD (list 125), financijsko vještačenje od 22. travnja 2015., policu osiguranja od odgovornosti odvjetnika broj 1310-00044164 od 24. rujna 2014., izdatke po dobavljačima, obavijest o dospijeću premije osiguranja broj 033074/11, obavijest o dospijeću premije osiguranja broj 093506/11, izdatke po dobavljačima, obavijest o dospijeću premije osiguranja broj 13-026004/10 i obavijest o dospijeću premije osiguranja broj 077799/10 (list 143 i 144 te 149-155), izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. inž. Nevenu Erešu, koji je 15. ožujka 2016. dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 179-182) na okolnost načina (dinamike) nastanka štetnog događaja, koji je na ročištu 19. listopada 2016. usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje te se očitovao na primjedbe stranaka, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka MD i AD (list 184-186), OD (list 207 i 208), dopis Euroherc osiguranje d.d., Podružnica Sisak s prilozima i pripadajućim fotografijama (list 218-226), dopis Croatia osiguranje d.d., Zagreb, s prilozima i fotografijama te preslikom prometne dozvole (list 235-245), izveden je dokaz zamolbenim saslušanjem svjedoka ND (list 259), izveden je dokaz uvidom u dopis Allianz Zagreb d.d., Zagreb (list 265), fotografije mjesta štetnog događaja (270-274), dopunu nalaza stalnog sudskog vještaka dipl. inž. Nevena Ereš od 12. srpnja 2023. (list 349-350) te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. inž. Nevena Ereš od
4. prosinca 2024. (list 383-385).
3. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu s osnove naknađene štete po polici od automobilske odgovornosti.
Tuženica je istaknula prigovor zastare navodeći kako je novopostavljenim tužbenim zahtjevom od 1. srpnja 2021. promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva na način da se sada zahtijeva isplata tražbine umjesto održavanja na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi Ovrv-2303/12 od 16. srpnja 2012., po kojem se tuženica upušta u raspravljanje i osporava novopostavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti iz svih razloga istaknutih tijekom postupka, te ističe prigovor zastare u odnosu na novoistaknuti zahtjev tužitelja od 1. srpnja 2021., čiji rok za podnošenje je istekao dana 23. prosinca 2013. za iznos od 20.316,88 kn i dana 10. siječnja 2014. za iznos od 4.672,88 kn, čime je izmijenjena tužba podnesena protekom roka od najmanje 7 i pol godina nakon nastupa roka zastare.
Prigovor zastare nije osnovan s obzirom da je postupak u ovoj pravnoj stvari prema uputi Rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, posl. broj: Gž-1313/2017 od 18. prosinca 2019. nastavljen kao po tužbi prema odredbi čl. 449. ZPP, pa se na isti ne mogu primijeniti rokovi zastare na koje se poziva tuženica. Ujedno je neosnovan tuženičin prigovor promašene pasivne legitimacije.
4. Uvidom u karticu regresa br. 1.100.004 od 25. svibnja 2012. (list 4) utvrđena je vjerojatnost postojanja dospjele novčane tražbine tužitelja prema tuženici, koja 18. siječnja 2011. iznosi 24.989,76 kn, po osnovi regresa-ovršni postupak, broj štete: ST10/1002896, po polici broj [broj police].
Uvidom u zapisnik o očevidu od 29. listopada 2010. (list 21-24) utvrđeno je da je isti očevid obavljen policijskim službenicima UD i ND, povodom prometne nesreće koja se dogodila 26. listopada 2010. u 00,50 sati, u Zagrebu, raskrižje Rogićeve ulice i Cimermanove ulice, te da su u istoj prometnoj nesreći sudjelovali ĐD, ovdje tuženica, u svezi vozila reg. oznaka [registarska oznaka], po polici broj [broj police] osiguratelja HOK d.d., Zagreb i OD iz [adresa], u svezi teretnog vozila marke Peugeot Boxer/2002. u vlasništvu ED iz [adresa], po polici broj [broj police] osiguratelja Euroherc osiguranje d.d., Zagreb. Nadalje, utvrđeno je kako je istim očevidom skicirano i fotografirano mjesto događaja te da je alkotestirana ĐD i utvrđena je kod iste koncentracija alkohola 1,19 g/kg, dok kod OD nije utvrđena prisutnost alkohola pa su poduzete mjere na način da je ĐD oduzeta vozačka dozvola te je isti zapisnik dostavljen Prekršajnom sudu u Zagrebu, kao prilog optužnom prijedlogu protiv ĐD, kao i da je s istim sudionicima obavljen razgovor na mjestu štetnog događaja. U samom opisu nezgode navodi se da je ĐD, dok je u organizmu imala alkohola u omjeru 1,19 g/kg, što je utvrđeno alkotestiranjem alkometrom marke "Drager 7410 Plus", upravljala osobnim automobilom [registarska oznaka], a kretala se kolnikom Rogićeve ulice u smjeru sjevera te je dolaskom do raskrižja s Cimermanovom ulicom, prošla pored prometnog znaka "Stop-obavezno zaustavljanje", te je ušla u raskrižje skrečući u lijevo u Cimermanovu ulicu, a da prethodno nije propustila sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska. Stoga je tom prilikom prednjim lijevim dijelom vozila naletjela na prednji lijevi dio teretnog automobila [registarska oznaka], kojim je upravljao OD, koji se kretao kolnikom Cimermanove ulice u smjeru istoka, a u navedenom raskrižju zadržavao je smjer kretanja ravno imajući pravo prednosti prolaska. U nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba. Naposljetku se navodi da se predmetna prometna nezgoda dogodila po noći, kolnik je bio osvijetljen, vremenske prilike: oblačno, kiša, a kolnički zastor: asfalt te je isti hrapav i dobar. Ujedno je utvrđeno da se u istoj javnoj ispravi ne navode svjedoci predmetne prometne nesreće.
Uvidom u prijavu štete iz osiguranja automobilske odgovornosti od 28. listopada 2010. (list 25 i 26), utvrđeno je da je tužitelju istu podnijela ED iz [adresa], kao vlasnica vozila Peugeot Boxer, reg. oznaka [registarska oznaka], a da je kao osiguranik-počinitelj štete navedena ĐD, ovdje tužena, kao vozačica vozila reg. oznaka [registarska oznaka], u svezi prometne nezgode od 26. listopada 2010. u 01,00 sati, u Zagrebu, na raskrižju Cimermanove i Rogićeve ulice.
Uvidom u izvid štete od 5. studenoga 2010. i dopunski izvid štete od 24. studenoga 2010. s pripadajućim fotografijama i preslike prometne dozvole za vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] (list 30-56) utvrđene su vrste i opseg oštećenja na teretnom vozilu Peugeot Boxer, reg. oznaka [registarska oznaka] od strane tužiteljevog procjenitelja po šteti broj: 1051/1002896 od 26. listopada 2010.
Uvidom u dopis MUP-a RH, PU Zagrebačka, II. PPP, Zagreb od 9. veljače 2015. s prilozima utvrđeno je da je ĐD prihvatila ispitivanje te da je utvrđena koncentracija alkohola uz umanjenje u iznosu 1,19 g/kg te da ista nije istaknula primjedbe, u povodu čega je protiv ovdje tuženice određena mjera opreza zabranom upravljanja osobnim automobilom uz oduzimanje vozačke dozvole, te da je u povodu istoga događaja podnesen Prekršajnom sudu u Zagrebu, optužni prijedlog protiv ĐD.
Uvidom u pravomoćnu presudu Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-D-215/11. od 21. ožujka 2014. (list 84 i 85) utvrđeno je da je okrivljenica ĐD oslobođena optužbe da bi 26. listopada 2010. u 00,50 sati, dok je u organizmu imala alkohola od 1,19 g/kg, što je utvrđeno alkotestiranjem alkometrom "Drager 7410 Plus", upravljala osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], a kretala se u Zagrebu kolnikom Rogićeve ulice u smjeru sjevera kod raskrižja sa Cimermanovom ulicom, pa da bi time počinila prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i da je u navedeno vrijeme i mjestu upravljala navedenim automobilom te dolaskom do raskrižja s Cimermanovom ulicom, prošla pored prometnog znaka "Stop-obavezno zaustavljanje", te ušla u raskrižje skrećući lijevo u Cimermanovu ulicu, a da prethodno nije propustila sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska, a tom prilikom prednjim lijevim dijelom vozila naletjela je na prednji lijevi dio teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], koje je zadržavalo smjer kretanja ravno imajući prednost prolaska, pa da bi time počinila prekršaj iz čl. 57. st. 4. i 7. u svezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U obrazloženju iste odluke se navodi da je u nedostatku personalnih dokaza (policijskih službenika i oštećenika) okrivljenica oslobođena od optužbe za predmetne prekršaje.
Sud u cijelosti prihvaća iskaze svjedoka OD, oštećenika te svjedoka UD i ND, policijskih službenika koji su sudjelovali u očevidu kritične zgode, budući da o odlučnim činjenicama imaju neposredna opažanja te su o istim dali neposredno uvjerljive i životno logične iskaze, koji su podudarni s ostalim izvedenim dokazima, poglavito Zapisnikom o očevidu, to tim više što isti svjedoci nisu zainteresirani za ishod spora.
Na temelju iskaza svjedoka ND utvrđeno je da je isti svjedok neposredno prije štetnog događaja upravljao svojim vozilom Cimermanovom ulicom u smjeru od zapada prema istoku te da nakon oko 20-tak m nakon što je prošao Savski most je s njegovu desnu stranu iz sporedne ulice izašlo osobno vozilo, kojim je upravljala tuženica. Predmetno raskrižje je nepregledno i to samo s tuženičinu desnu stranu, radi izlaska na Cimermanovu ulicu, dok je tuženici njezina lijeva strana pri izlasku na Cimermanovu ulicu bila dovoljno pregledna, dakle tuženica je mogla primijetiti vozilo istog svjedoka, jer joj je dolazio s lijevu stranu, dakle preglednom stranom. Neposredno prije štetnog događaja svjedok je primijetio da je predmetno tuženičino vozilo pripriječilo mu kretanje po glavnoj cesti-kolnik Cimermanove ulice, pa stoga proizlazi da mu je tuženica svojim kretanjem oduzela prednost. Svjedok je počeo kočiti kad je spazio tuženičino vozilo, no, svjedok nije uspio izbjeći nalet svojeg vozila na tuženičino vozilo te uslijed istog sudara svjedok oštetio prednji desni dio svojeg vozila, uslijed kojih oštećenja svjedokovo vozilo više nije bilo sposobno za prometovanje, dok tuženičino vozilo nije imalo velikih oštećenja. Nakon sudara svjedok je izišao iz svojeg vozila i vidio oštećenja na svojem vozilu te je uspostavio kontakt s tuženicom, za koju svjedok smatra da je ujedno vozačica predmetnog vozila, to stoga što je tuženica tražila od svjedoka da se dogovore u svezi predmetnog oštećenja i naknade istoga, na što svjedok nije pristao upravo zbog velikih oštećenja svojeg vozila, te je svjedok pozvao policiju. Prilikom policijskog uredovanja sudjelovali su osim policijskih službenika samo tuženica i isti svjedok, dok nitko treći nije sudjelovao u istom.
Sud naprotiv, ne prihvaća iskaz svjedokinje MD i svjedoka AD, jer su isti životno nelogični i neuvjerljivi, to tim više što su kao tužiteljičini prijatelji, koji su navodno se vozili s tužiteljicom u predmetnom vozilu registracijske oznake [registarska oznaka], zasigurno zainteresirani za ishod istog. Poglavito se ne prihvaćaju tvrdnje istih svjedoka da je kritične zgode predmetnim vozilom upravljala MD. Naime, isti navodi su u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima, poglavito iskazom svjedoka ODoštećenika i Zapisnikom o očevidu od 29. listopada 2010. (list 21-24), u kojem nisu navedeni svjedoci iste prometne nesreće, a što bi se zasigurno utvrdilo prema iskazu svjedoka UD i ND, policijskih službenika koji su kritične zgode obavili očevid. No, svjedok UD iskazao je da postoji mogućnost da je bilo putnika ili svjedoka-očevidaca predmetnog štetnog događaja, koji nisu evidentirani u zapisniku o očevidu, samo iz razloga što ih nitko nije prijavio, niti su zatečeni na mjestu štetnog događaja. Međutim, svjedok ND je iskazao da je uobičajeni postupak prilikom obavljanja očevida da policijski službenici utvrde tko je upravljao vozilima koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi i to na temelju potvrde jednog i drugog vozača da su upravo oni upravljali vozilima, a da se nakon toga utvrđuje identitet istih vozača uvidom u osobne isprave, a zatim se obavlja alkotestiranje sudionika prometne nesreće, te se potom obavi očevid, o čemu se sastavlja zapisnik i izrađuje skica.
Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. inž. Nevena Ereš (list 179-182) utvrđen je način (dinamika) nastanka štetnog događaja pa je tako utvrđeno da je vozilo tuženice svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na prednji desni dio vozila svjedoka OD pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 130-140 stupnjeva. Mjesto sudara nalazilo se u predmetnom raskrižju na desnoj polovni kolnika kojom se kretalo vozilo svjedoka OD. Za izračun brzina kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara nema elemenata. Provedena analiza pokazuje da se u trenutku sudara vozilo tuženice nalazilo u radnji uključivanja u promet, što znači da je vozilo tuženice radnjom uključivanja u promet presjeklo put kretanja vozilu svjedoka OD koje je u predmetnom raskrižju zadržavalo svoj smjer kretanja za ravno pa je stoga radnja uključivanja u promet vozila tuženice bila uzrokom nastanka ovog štetnog događaja. Tuženica je prije započinjanja radnje uključivanja u promet na dovoljno velikoj udaljenosti mogla uočiti nadolazeće vozilo svjedoka OD pa da je odustala od radnje uključivanja u promet i propustila vozilo svjedoka OD, do sudara ne bi došlo.
Na ročištu 19. listopada 2016. isti prometni vještak je usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje te ga je obrazložio i očitovao se na primjedbe tuženice. Tako je vještak iskazao da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, koji je izradio na temelju stanja spisa u trenutku izrade nalaza 14. ožujka 2016. Vještak je istaknuo da nije bio na mjestu štetnog događaja pa da stoga ne može sa sigurnošću zaključivati o točnoj konfiguraciji kolnika u predmetnom raskrižju te na kojoj udaljenosti je zaustavljanjem prije prometnog znaka "obvezno zaustavljanje" tuženica mogla uočiti nadolazeće vozilo svjedoka OD. Na listu 120 spisa nalazi se skica mjesta štetnog događaja izrađena od djelatnika policije, a na temelju koje skice je vještak zaključio da se radi o preglednom raskrižju, iako skica ne prikazuje neko šire mjesto štetnog događaja iz smjera kretanja vozila svjedoka OD. U slučaju da se u smjeru kretanja vozila svjedoka OD neposredno prije predmetnog raskrižja kolnik pruža u desnom zavoju ili da se uz sam desni rub kolnika nalaze neke prepreke, tada bi tuženici objektivno bila smanjena preglednost na tu stranu raskrižja te bi u tom slučaju i sama radnja uključivanja u promet bila otežana. Dakle, skica policije prikazuje mjesto štetnog događaja u neposrednoj blizini raskrižja, a što tehnički dopušta mogućnost da je u smjeru kretanja vozila svjedoka OD raskrižje moglo biti nepregledno. U kojoj mjeri bi se radilo o nepreglednosti vještak se nije mogao izjasniti, ali bi nepreglednost kako to iskazuju svjedoci mogla utjecati na mogućnost uočavanja vozila svjedoka OD od strane tuženice. Naposljetku, vještak zaključuje da preglednost ne utječe na činjenicu da je vozilo tuženice radnjom uključivanja u promet presjeklo put vozilu svjedoka OD, već samo na mogućnost izbjegavanja sudara.
Dopunom nalaza stalnog sudskog vještaka dipl. inž. Nevena Ereš od 12. srpnja 2023. (list 349-350) vještak navodi kako je mjerenjem prilikom očevida utvrdio sam da preglednost u predmetnom raskrižju u odnosu na smjer kretanja vozila tuženice iznosi najmanje 65 m. Kako je vozilo tuženice u radnji uključivanja u promet prešlo relativno kratki put od oko 1,5 do 2 m, a što je vremenski trajalo kraće od 1 sekunde, tako je obzirom na utvrđenu preglednost od najmanje 65 m tuženica prije započinjanja radnje uključivanja u promet na dovoljno velikoj udaljenosti uočiti nadolazeće vozilo svjedoka OD pa da je odustala od radnje uključivanja u promet i propustila vozilo svjedoka OD, do sudara ne bi došlo. U odnosu na prigovore tuženice iz podneska od 25.03.2016. navodi da radnja uključivanja u promet vozila tuženika u tehničkom smislu u odnosu na smjer kretanja vozila svjedoka OD ne počinje od prometnog znaka „obavezno zaustavljanje“ ili gdje se nalazi zaustavna crta nego tek od zamišljenog ruba desne prometne trake za smjer kretanja vozila svjedoka OD kada vozilo tuženice započinje dolaziti na prometnu traku kojom se kreće vozilo svjedoka OD. Kako je u gornjem dijelu dopune nalaza jasno utvrđeno da je tuženica prije započinjanja radnje uključivanja u promet na dovoljno velikoj udaljenosti uočiti nadolazeće vozilo svjedoka OD, tako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja kojeg je dao u ovom predmetu.
Navedeni pisani nalazi i mišljenje prometnog vještaka, kao i dopunsko očitovanje i obrazloženje istih na ročištima za glavnu raspravu, prihvaćeni su u cijelosti, ocijenivši iste sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim i stručnim, temeljenim na mjerodavnim ispravama i dokazima, te dugogodišnjem vještačkom iskustvu u brojnim sudskim postupcima. Također, budući da su razjašnjeni i otklonjeni sve primjedbe stranaka, odnosno nije se ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istih.
Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. inž. Gorana Husineca (list 69-72) utvrđena je visina štete, odnosno da je prilikom predmetnog štetnog događaja na vozilu Peugeot nastala totalna šteta. To stoga što kataloška vrijednost vozila Peugeot na dan štetnog događaja iznosila je 25.410,00 kn, a vrijednost ostatka od 30% vrijednosti vozila 7.623,00 kn. Prema tržišnim cijenama u Republici Hrvatskoj šteta sa zadržavanjem ostatka vozila na dan nastanka štetnog događaja iznosila je ukupno s PDV-om 17.787,00 kuna.
Na ročištu 4. studenoga 2014. isti prometni vještak je usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje te ga je obrazložio i očitovao se na primjedbe parničnih stranaka. Tako je vještak iskazao da je svoj nalaz i mišljenje napravio prema stanju spisa i prema zadaći određenoj od strane suda. Prema katalogu orijentacijskih vrijednosti motornih vozila, drugo izdanje 2010. godine, čija se preslika nalazi u pisanom nalazu i mišljenju (list 71) proizlazi da je predmetno vozilo na dan štetnog događaja vrijedilo 25.410,00 kn. Pod time se smatra vrijednost prosječnog vozila prosječno očuvanog, održavanog i tehnički ispravnog. No, budući da vještak isto vozilo nije pregledao, u svoj izračun nije mogao uzimati korekcije na eventualna prijašnja oštećenja vozila. Katalog orijentacijskih vrijednosti rabljenih vozila izdan od Centra za vozila Hrvatske je mjerodavan za izračun vrijednosti vozila, a po njemu se i plaćaju svi nameti na vozilu. Vještak nadalje navodi da je teško utvrditi novonabavnu vrijednost vozila jer ona varira od trgovca do trgovca. Upravo iz tog razloga postoji predmetni katalog po kojem je vještak utvrdio vrijednost rabljenog vozila. Vještak tvrdi da je svom nalazu i mišljenju utvrdio ispravnu vrijednost vozila te da iz njegovog računa proizlazi da je na vozilu prilikom predmetnog štetnog događaja nastala totalna šteta. Tužitelj je visinu štete računao drugom metodologijom pa je tužiteljevim izračunom popravak vozila ekonomski isplativ, jer je visina popravka prema njegovom izračunu iznosila manje od 70% vrijednosti vozila. U predmetnom izvidu štete navedeno je stanje kilometar sata navedenog vozila na kojem je zabilježeno 269.648 km, no, predmetno stanje vještak nije mogao uzeti u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja jer nije sa sigurnošću mogao utvrditi vjerodostojnost toga podatka. U izvidu štete je još navedeno da je predmetno vozilo imalo od ranije oštećenja, ali nije bilo navedeno kakva su to oštećenja i kojeg intenziteta, a kako je predmetno vozilo teretno vozilo za njega se smatra da upotrebom nakon toliko godina može imati manja oštećenja pa da bude ''prosječno očuvano''. No, u predmetnom izvidu štete nema fotoelaborata iz kojeg bi se moglo točno utvrditi kakva su to ''prethodna oštećenja''.
Navedeni pisani nalazi i mišljenje prometnog vještaka, kao i dopunsko očitovanje i obrazloženje istih na ročištima za glavnu raspravu, nisu prihvaćeni s obzirom da vještak nije uspio otkloniti prigovore iznesene od strane tužitelja i tuženika.
Stoga je prihvaćen tužiteljev prijedlog za određivanjem novog prometnog vještačenja na okolnost visine štete.
Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. inž. Nevena Ereš od 4. prosinca 2024. (list 383-385) utvrđeno je kako Predmetno vozilo se više ne proizvodi. Njegov tehnički nasljednik PEUGEOT BOXTER FURGON 2.2 L2H1 (103 kW) može se danas nabaviti prema podacima s mrežne stranice https://www.peugeot.hr po preporučenoj cijeni s PDV-om i PPMV do registracije od 37.325,00 EUR, kako se radi o vozilu koje je tehnički znatno savršenije od predmetnog vozila potrebno je cijenu umanjiti za oko 25% pa tako cijena novog predmetnog vozila iznosi 27.993,75 EUR, kako u trenutku štetnog događaja vozilo je bilo staro oko 8 godina. Uzimajući u obzir starost vozila te njegovu potražnju na tržištu rabljenih vozila, vještak procjenjuje da je vozilo amortiziralo oko 80% vrijednosti novog vozila, tako da vrijednost predmetnog vozila iznosi 5.598,75 EUR te kako prosječna kilometraža za ovu vrstu vozila tijekom 8 godina iznosila bi 2.500 km mjesečno ili za navedeni period ukupno 240.000 km. Predmetno vozilo je u istom periodu prešlo 269.648 km, što je oko 30.000 km više od prosjeka. Ovaj veći broj prijeđenih kilometara umanjuje njegovu vrijednost za oko 0,2% na 1.000 km ili ukupno 6% pa tržna vrijednost predmetnog vozila iznosi 5.262,83 EUR. Uzimajući u obzir opseg nastalih oštećenja i starost vozila te činjenicu da se vozilo više ne proizvodi, vještak procjenjuje da vrijednost ostataka predmetnog vozila iznosi do najviše 30% njegove tržne vrijednosti ili 1.578,85 EUR. Na listu 29 spisa nalazi se račun popravka predmetnog vozila broj 120 koji je izdan dana 17.11.2010. od strane autolimarske radionice VUGRIN I SINOVI i koji je u skladu s izvidima štete tužitelja na listovima (30-31) pa su stoga troškovi popravka predmetnog vozila zajedno s PDV-om iznosili 24.989,75 kn ili preračunato 3.316,71 EUR. Vještak zaključuje kada od tržne vrijednosti predmetnog vozila u iznosu od 5.598,75 EUR oduzmemo vrijednost ostatka predmetnog vozila u iznosu od 1.578,85 EUR, dobivamo iznos od 3.683,98 EUR koji predstavlja limit popravka ili gornju granicu do koje je popravak predmetnog vozila tehnički i ekonomski opravdan. Budući da troškovi popravka predmetnog vozila u iznosu od 3.316,71 EUR ne premašuju utvrđeni limit popravka u iznosu od 3.683,98 EUR, proizlazi zaključak da je popravak predmetnog vozila tehnički i ekonomski opravdan pri čemu je na predmetnom vozilu nastupila djelomična šteta u iznosu od 3.316,71 EUR s PDV-om.
Na ročištu 14. travnja 2025. isti prometni vještak je usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje te ga je obrazložio i očitovao se na primjedbe tuženice. Tako je vještak iskazao da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 4. prosinca 2024., koji je izradio na temelju stanja spisa te provedenog očevida na mjestu štetnog događaja te istaknuo pri čemu je u konačnici utvrdio visinu štete na vozilu svjedoka OD kao i da je tuženica prije započinjanja radnje uključivanja u promet na dovoljno velikoj udaljenosti mogla uočiti nadolazeće vozilo svjedoka OD. Sam izračun visine štete detaljno je prikazan u pisanom nalazu i mišljenju te je izrađen s pravilima struke dok su svi drugi parametri odabrani na tehnički objektivan način pa stoga i smatram da je tako utvrđena visina štete na vozilu svjedoka OD u tehničkom smislu realna i objektivna. Naime, kada na vozilu nastupi potpuna ili totalna šteta, tada se kao polazna vrijednost uzima vrijednost novog vozila ili njegovog tehničkog nasljednika ako se takvo vozilo više ne proizvodi, a što je ovo drugo bilo i u konkretnom slučaju te se vrijednost njegovog nasljednika umanjuje zbog tehničke zastarjelosti te kasnije za ostale faktore kako je i detaljno navedeno u mom pisanom nalazu. Ja u spisu nisam imao nekakvih konkretnih podataka da li je predmetno vozilo imalo neke ranije štetne događaje te koji bi bio opseg oštećenja iz tih ranijih štetnih događaja, pa stoga ne mogu zaključivati da li su neki raniji štetni događaji na bilo koji način utjecali na utvrđenu visinu štete. U spisu na listovima 218 do 226 nalazi se dokumentacija koja je dostavljena od strane Euroherc osiguranja iz koje je razvidno da je na vozilu svjedoka OD u štetnom događaju od 26. srpnja 2010. godine bio oštećen stražnji desni dio vozila u manjoj mjeri koji u pravilu ne utječe na utvrđenje visine štete obzirom na ranije navedeno stanje vozila. Općenito gledajući neki raniji štetni događaj u većem opsegu mogli su utjecati da utvrđena vrijednost predmetnog vozila bude nešto niža, a što bi u konačnici značilo i nešto manju visinu štete, ali u kojem opsegu ja ne mogu reći. U izvidu štete tužitelja se ne nalazi osobno da li je vozilo fotografirano, da li je vozilo svjedoka OD bilo fotografirano dok se prema mom iskustvu prilikom izvida štete obvezno i fotografiraju vozila pri čemu se po stanju spisa fotografije sačinjene prilikom izvida štete nalaze na listovima 41 do 55 spisa. Posebno mogu navesti da sam ja prilikom utvrđivanja visine štete uzeo u obzir relativno loše stanje navedenog vozila koje je imalo uočljive tragove popravaka, sa lošim stanjem laka, te zauljenog vanjskog izgleda motora. Slijedom navedenog ja u cijelosti ostajem kod svojih pisanih nalaza i mišljenja te dopune nalaza i svih očitovanja u ovom predmetu. Dalje navodi kako je u provedenoj analizi zaključio da je popravak predmetnog vozila svjedoka OD bio tehnički i ekonomski opravdan pri čemu je na predmetnom vozilu nastupila djelomična šteta u iznosu od 3.316,71 euro te kako je moguće da je u spisu različito utvrđena novonabavna vrijednost predmetnog vozila svjedoka OD i to od vještaka Husinca od 13.2.2014. odgovaram da u nalazu vještaka Husinca od 8. veljače 2014. godine nigdje nema novonabavne vrijednosti predmetnog vozila. Na pitanje kako je tužitelj u svom podnesku od 1. srpnja 2021. utvrdio novonabavnu cijenu vozila u iznosu od 154.338,00 kuna navodi da ne znam kada je taj obračun rađen i na temelju čega su uzeti takvi podaci, ali ako je takav obračun rađen neposredno nakon štetnog događaja kada se još proizvodilo predmetno vozilo ili ako je takva vrijednost preuzeta iz nekog kataloga tada mogu postojati i relativno velike razlike budući se ne radi o istim kategorijama. Naime, u nalazu kao početnu vrijednost je uzeo novonabavnu vrijednost tehničkog nasljednika predmetnog vozila u iznosu od 37.325,00 eura dok je cijena novog predmetnog vozila iznosila 27.923,75 eura pa se stoga može uspoređivati samo ova moja druga cijena sa ranijim cijenama. Stoga kod utvrđivanja visine potpune ili totalne štete potrebno je uzimati vrijednosti u trenutku izrade nalaza jer se i takva šteta utvrđuje u trenutku izrade nalaza odnosno presuđenja budući se radi o materijalnoj i novčanoj šteti. U konkretnom slučaju opisano utvrđenje visine potpune štete bilo je potrebno da bi se moglo utvrditi da li je račun popravka predmetnog vozila svjedoka OD bio tehnički opravdan. Na daljnje pitanje zbog čega je umanjio vrijednost tehničkog nasljednika za 25% navodi da se radi o iznosu koji ovisi upravo o tehničkoj zastarjelosti vozila i na neki način proteku vremena kada je predmetno vozilo proizvedeno pa se stoga radi o procjeni vještaka za ovaj konkretni faktor koji bi bio veći da je predmetno vozilo bilo ranije proizvedeno i obrnuto te na dalje pitanje da li vozilo staro 22 i 12 godina mogu imati istu stopu tehničke zastarjelosti navodi da to ovisi o tipu i vrsti vozila pri čemu ne bi bilo realno za očekivati takve razlike.
Navedeni pisani nalaz i mišljenje prometnog vještaka, kao i dopunsko očitovanje i obrazloženje istih na ročištu za glavnu raspravu, prihvaćeni su u cijelosti, ocijenivši iste sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim i stručnim, temeljenim na mjerodavnim ispravama i dokazima, te dugogodišnjem vještačkom iskustvu u brojnim sudskim postupcima. Također, budući da su razjašnjeni i otklonjeni sve primjedbe stranaka, odnosno nije se ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istih, odbijen je tuženičin prijedlog za određivanjem novog prometnog vještačenja na okolnost visine štete.
5. Slijedom navedenog, tuženica nije uspjela dokazati svoje tvrdnje, već je naprotiv, utvrđeno da je kritične zgode upravo tuženica upravljala predmetnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] i to pod utjecajem alkohola, te da je vozilo tuženice radnjom uključivanja u promet presjeklo put kretanja vozilu svjedoka OD registracijske oznake [registarska oznaka], koje je u predmetnom raskrižju zadržavalo svoj smjer kretanja za ravno pa da je stoga radnja uključivanja u promet vozila tuženice bila uzrokom nastanka ovog štetnog događaja. Dakle, tuženica nije dovela u sumnju vjerodostojnost Zapisnika o očevidu, kao javne isprave. U odnosu na tuženičine navode da je ista kao okrivljenica pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. PpP-D-215/11. oslobođena optužbe da bi počinila prekršaje koji joj se stavljaju na teret, a u svezi predmetnog štetnog događaja od 26. listopada 2010., valja reći da sud za isto nije vezan, u smislu čl. 12. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11. i 25/13., dalje: ZPP), to tim više ako se uzme u obzir razlozi za oslobođenje okrivljenice iz iste presude prekršajnog suda (nedostatak personalnih dokaza). Uzgred rečeno, tuženica nije pridonijela odgovarajuće dokaze radi utvrđenja istinitosti svojih navoda pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP.
Zbog izloženog, na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP), utvrđeno je da je upravo tuženica odgovorna za nastanak predmetnog štetnog događaja, a budući da je u trenutku nastanka štetnog događaja tuženica upravljala vozilom pod utjecajem alkohola, uslijed čega je izgubila svoja prava iz osiguranja, sukladno čl. 24. st. 1. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.), kojim se uređuje naknada štete u slučaju gubitka prava iz osiguranja, pa je tako određeno da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u slučaju ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorne granice. Stoga je tužitelj, kao osiguratelj, sukladno odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) stekao pravo potraživati regresno od tuženice, kao osiguranika, iznose isplaćene oštećeniku u predmetnoj prometnoj nesreći. Time je ujedno neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.
Nadalje, uvidom u dokaze o uplatama i račun br. 120 (list 27-29) utvrđeno je da je sukladno navedenom računu u iznosu 24.989,76 kn (ukupni troškovi u iznosu 20.316,88 kn uvećani za PDV 23% u iznosu 4.672,88 kn), kojeg je Autolimarski obrt ''Vugrin i sinovi'', vl. ŠD, izdao na ime kupca-naručitelja JD, u svezi popravka vozila Peugeot Boxer, reg. oznaka [registarska oznaka], sa specifikacijom za HOK osiguranje, Zagreb, obavljena isplata po istom računu od strane ovdje tužitelja i to 23. prosinca 2010. u iznosu 20.316,88 kn i 10. siječnja 2011. u iznosu 4.672,88 kn.
Tako je, dovodeći u svezu karticu regresa s naknadno dostavljenim ispravama kojima je tužitelj dokazao činjeničnu i pravnu osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva, poglavito dokaza o tužiteljevim isplatama oštećeniku, kao i s izvedenim prometnim vještačenjima, poglavito na okolnost visine štete, utvrđena osnovanost tužbenog zahtjeva u iznosu 3.316,71 EUR/ 24.989,76 kn i dospijeće istog. Naime, tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate tekuće od 19. siječnja 2011. do isplate, s obzirom da je tužitelj isplatio posljednji iznos odštete 10. siječnja 2011. te se kartica regresa (list 4) odnosi na zahtjev od 18. siječnja 2011., temeljem čl. 29. st. 1. ZOO u svezi čl. 183. st. 1. ZOO, po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.
6. Uzimajući u obzir da je tužitelj u sporu uspio u cijelosti, sud je tužitelju temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku dosudio i trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 7.339,64 eura, koji trošak se odnosi na podnesak od 2.1.2014. u iznosu od 200,00 eura, ročište od 14.1.2014. u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 18.6.2014. u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 22.10.2014. u iznosu od 200,oo eura, ročište od 4.11.2014. u iznosu od 200,00 eura, ročište od 4.3.2015. u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 9.6.2015. u iznosu od 200,00 eura, ročište od 16.6.2015. u iznosu od 200,00 eura, ročište od 13.10.2015. u iznosu od 200,00 eura, ročište od 15.3.2016. u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 21.3.2016. u iznosu od 200,00 eura, ročište od 14.6.2016. 200,00 eura, ročište od 19.10.2016. u iznosu od 200,00 eura, ročište od 23.11.2016. u iznosu od 200,00 eura, ročište od 30.1.2017. u iznosu od 200,00 eura, ročište od 9.5.2017. u iznosu od 200,00 eura, žalba od 28.6.2017. u iznosu od 250,00 eura, odgovor na žalbu u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 1.7.2021. u iznosu od 200,00 eura, ročište od 2.9.2021. u iznosu od 2021. eura, podnesak od 8.9.2023. u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 11.12.2023. u iznosu od 200,00 eura, ročište od 19.12.2023. u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 2.1.2025. u iznosu od 200,00 eura, ročište od 14.4.2025. u iznosu od 200,00 eura ukupno 5.050,00 eura uvećano za 25% PDV u iznosu od 1.262,50 eura, te sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 79,63 eura, sudsku pristojbu na žalbu protiv presude i rješenje u iznosu od 92,91 eura, sudsku pristojbu za odgovor na žalbu i rješenje u iznosu od 53,09 eura, sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 79,63 eura, trošak predujma za prometno vještačenje u iznosu od 199,08 eura, trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 24,89 eura, trošak predujma za prometno vještačenje u iznosu 199,08 eura, trošak predujma za izlazak sudskog dostavljača u iznosu od 15,56 eura, trošak pristupa svjedoka ND na ročište u iznosu od 13,27 eura, trošak predujma za prometno vještačenje u iznosu od 270,00 eura.
Trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, imajući u vidu vrijednost boda i vrijednost predmeta spora, uvećano za porez na dodanu vrijednost.
7. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.
Ivanić Grad, 23. svibnja 2025.
Viša sudska savjetnica-specijalist:
Sudac:
Ina Štukar Marković
Jasna Grgurić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presuda dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a u roku od 15 dana računajući od dana primitka pismenog otpravka ove presude.
DNA:
-tužitelju po pu.
-tuženiku po pun.
