Poslovni broj: Us I-2099/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 66486182714, zastupanog po opunomoćeniku ĆN (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 25. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/24-01/281, Urbroj: 512-2501- 24-2 od 29. srpnja 2024. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/24-01/281, Urbroj: 512- 2501-24-2 od 29. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I-560- 01/24-01/151, Urbroj: 512M2-6510-24-5 od 17. lipnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusta hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti borbenom sektoru.

3. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika u bitnom iznosi sadržaj obrazloženja osporenog rješenja tuženika te navodi da je nesporno da na području Cetinske krajine prije 6.10. 1991. nije bilo organiziranih vojnih formacija (126. brigada HV), odredi Narodne zaštite su bili ZNG, MUP, HOS u tom vremenu jedan vid naoružanih dragovoljačkih postrojbi u obrani RH. Tužitelj da je obavljao poslove koje su pobliže opisani u osporenom rješenju, a obavljanje predmetnih poslova da je bilo u izravnoj vezi sa pružanjem oružanog otpora agresoru. Tužitelj nadalje ukazuje i na sudsku praksu ovog suda i to presude poslovni broj UsImio- 404/19-7 od 12. ožujka 2020. i UsImio-109/19-17 od 16. rujna 2019. Citira i poziva se na odredbe članka 47. stavka 1. i 3., 51. stavaka 2. i 1., 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP), te ističe da tuženik nije obrazložio osporeno rješenje u smislu odredbe članka 98. stavka 5. ZUP- a jer nisu utvrđene sve relevantne činjenice zbog kojih je a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje odbijen predmetni zahtjev tužitelja. Tužitelj da je dokazao sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prilažući odgovarajuće dokaze, međutim, ti dokazi, odnosno činjenice u obrazloženju pobijanog rješenja nisu odgovarajuće tretirane, odnosno nisu dovoljno uzete u obzir, te se tuženo tijelo u cijelosti poziva na razloge iznesene u prvostupanjskom obrazloženju, a iz obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno zbog čega je iz priloženih dokaza nedvojbeno izveden zaključak da se tužitelju ne može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom vremenskom razdoblju, što navodi na zaključak da je povrijeđena odredba članka 98. st. 5. ZUP-a, a samim time i pobijano rješenje tuženika da nije pravilno i na zakonu osnovano. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se tužba uvažava i poništava osporeno rješenje tuženika, te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom nakon iznošenja navoda žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja, a koji su u bitnom istovjetni tužbenim navodima, naveo d navodi tužitelja nisu utemeljeni u bitnome navodeći obrazlažući jednako kao i u obrazloženju osporenog rješenja. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 25. travnja 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazni prijedloga tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka kao suvišno i nepotrebno držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog suda tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 17. svibnja 2024. za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti borbenom sektoru. Iz zahtjeva u bitnome je razvidno kako tužitelj navodi kako se u obranu RH uključio dana 17.08.1990. Zadatak da mu je je bio praćenje kretanja JNA u vojarni „Kukuzovac". Čuvao je zgradu općine [adresa]. Potom postaje mobilizacijski kurir za cijelo područje općine [adresa], kao zaposlenik Porezne uprave [adresa]. Kasnije je bio u Centru za motrenje i obavješćivanje općine Sinj. Zadatke je obavljao do 28.01.1992., o čemu mogu posvjedočiti ZN i MN. Zahtjevu prilaže iskaznicu pripadnika Službe motrenja i obavješćivanja te kurira - vozača Sekretarijata za narodnu obranu općine Sinj.

11. Nadalje, iz spisu priležećih izjava ZN i MN razvidno je da je tužitelj bio svakodnevno angažiran u svojstvu teklića Sekretarijata za narodnu obranu općine Sinj te Kriznog štaba općine Sinj. Pratio je kretanja odnosno aktivnosti JNA. Dostavljao je oružje i opremu na prvu crtu pripadnicima obrambenih postrojbi. Isto tako bio je angažiran kao pripadnik specijalističke postrojbe civilne zaštite prve medicinske pomoći, najviše tijekom 1991. Dijelio je mobilizacijske pozive i bio je aktivan prilikom osvajanja vojarni dana 25. 8.1991.

12. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužitelju razdoblje od 29. siječnja 1992. do 1. svibnja 1992. priznato kao pripadniku neborbenog sektora (Služba motrenja i obavješćivanja).

13. Tužitelj je tijekom ovog spora dostavio ovom sudu pisanu izjavu AN od 21. travnja 2025. u kojoj isti navodi da je umirovljeni brigadir HV-a i bivši pomoćnik Ministra obrane, te da potvrđuje da je tužitelj tijekom mjeseca kolovoza 1991. na položaje 2. bojne IV. gardijske brigade na desnoj obali Peruče (Bitelić, Dabar) u odori HV-a dostavljao streljivo i ostale potrepštine za vrijeme izvođenja borbenih operacija. Iako nije bio pripadnik njegove postrojbe da svjedoči da je bio nazočan na prvim linijama hrvatske vojske izložen pogibelji.

14. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite kjoi je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

14.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

15. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

16. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe po ocjeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

17. Naime, citiranim odredbama ZHBDR-a propisano je i taksativno navedeno kojim kategorijama osoba se omogućuje utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

17.1. Dakle, za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno je da budu ispunjena dva kumulativna uvjeta, a to su pripadnosti nekom od organizacijskih oblika iz članka 3. Zakona, dakle pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga) i sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske koje podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

18. Polazeći od citiranih odredbi ZHBDR-a te podataka spisa predmeta, prema ocijeni ovog suda, pravilno je utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da tužitelj ne ispunjava (kumulativne) zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata propisane gore citiranom odredbom članka 3. ZHBDR-a.

19. Naime, iz podataka spisa predmeta (zahtjeva tužitelja, pisanih izjava svjedoka) je razvidno da je tužitelj bio zaposlenik Porezne uprave, te da je bio teklić- kurir i pripadnik civilne zaštite, te da je obavljao poslove praćenja kretanja odnosno aktivnosti JNA, dostavljao oružje i opremu na prvu crtu pripadnicima obrambenih postrojbi, čuvao zgradu općine [adresa], te da je bio mobilizacijski kurir za cijelo područje općine [adresa]. Stoga, pravilno tuženik utvrđuje da tužitelj u spornom razdoblju nije pripadao sastavnicama Oružanih snaga Republike Hrvatske propisanim u naprijed citiranoj zakonskoj odredbi (članak 3. stavak 1. ZHBDR-a), te se niti aktivnosti koje sam tužitelj i svjedoci u svojim pisanim izjavama navode da je tužitelj obavljao ne mogu smatrati pružanjem otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.

20. U izloženom, kako tužitelj ne ispunjava kumulativne uvjete propisane gore citiranim zakonskim odredbama, po ocjeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

21. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 23. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 126. u svezi čl. 131. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.