Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-754/2017-126

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao po sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri, Split, protiv tuženika: Ameropa žitni terminal d.o.o., OIB: 97966928557, Vranjic, Vranjički put 16, kojeg zastupa punomoćnik Šime Savić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 7. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dne 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 184.656,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom, počam od dana 5. listopada 2017. (dan podnošenja tužbe sudu) pa do 31.prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se za više zatraženo, za iznos od 70.643,98 eura, kao i da se isplata izvrši na žiro račun punomoćnika tužitelja, tužitelj odbija.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika za prekidom ovog postupka do okončanja kaznenog postupka pod br. K- 492/2019.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 57.092,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom, počam od dana 23. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a navedeni iznos platit će na žiro račun punomoćnika tužitelja IBAN: [broj bankovnog računa] L – Vrdoljak & partneri, odvjetničko društvo d.o.o kod OTP banke d.d.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dne 5. listopada 2017. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da je tužitelj 14. travnja 2017. kao radnik trgovačkog društva Cvrlje metalna gradnja d.o.o. doživio nezgodu na radu kada je došlo do eksplozije silosa tuženika uslijed koje je zadobio teške i po život opasne tjelesne ozljede. Ističe da mu je povrijeđeno pravo osobnosti te da prilikom priznavanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito jačinu i trajanje povredom izazvanih tjelesnih bolova, duševnih bolova, naruženosti, straha i tegoba tijekom liječenja. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženika isplatiti mu iznos od 1.030.000,00 kn na (neimovinska šteta 1.000,000,00 kn + tuđa njega i pomoć 20.000,00 kn + troškovi liječenja 10.000,00 kn), sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 14. travnja 2017. do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 7. ožujka 2018. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je nejasno koji je pravni temelj odgovornosti tuženika te posljedično tome ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Podredno, ističe prigovor suodgovornosti tužitelja od minimalno 50%. Smatra da je tužbeni zahtjev postavljen previsoko, a predlaže i tužbu odbaciti jer se iz postavljenog zahtjeva ne mogu razlučiti vidovi neimovinske štete koji se potražuju. Na kraju, predlaže prekinuti postupak do okončanja kaznenog postupka u kojem je tuženik okrivljenik i koji se vodi povodom štetnog događaja.

3. Tužitelj u podnesku od 2. svibnja 2018. navodi kako je člankom 1061. Zakona o obveznim odnosima propisana osnova odgovornosti tuženika jer su radnici tuženika, a i sam tuženik optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Splitu optuženi da su radove u silosu tuženika obavljali bez pisanog odobrenja ovlaštene osobe i od strane radnika koji nisu bili stručno osposobljeni i upoznati s propisanim mjerama zaštite, te da su istima dopustili obavljanje radova bez nadzora i bez plana izvođenja radova. Tužitelj smatra da je iz prethodno navedenog jasno da je upravo tuženik pasivno legitimiran. Navodi i da je djelatnost kojom se bavi tuženik opasna djelatnost, pa je odgovornost tuženika objektivna i na njemu je teret dokaza.

4. Podneskom od 7. lipnja 2021. tužitelj je, a s obzirom da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici od 5. ožujka 2020. zauzeo pravno shvaćanje da se mijenjaju orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete, tako da se isti povećavaju za 50 % uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 1.530.000,00 kn sa zateznim kamatama od 5. listopada 2017. do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnika tužitelja.

5. Podneskom od 24. srpnja 2024. tužitelj je, a nakon provedenih medicinskih vještačenja preinačio tužbeni zahtjev povećanjem istoga na način da na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 250.000,00 EUR, na ime tuđe njege i pomoći iznos od 4.000,00 EUR, a na ime troškova liječenja iznos od 1.300,00 EUR, odnosno sveukupni iznos od 255.300,00 EUR sa zateznim kamatama od 5. listopada 2017. do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

6. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, međutim, sud je dopustio preinaku i po preinačenoj tužbi se raspravljalo, jer smatra da je to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom prijave o ozljedi na radu od 14.06.2017., medicinske dokumentacije za tužitelja, zdravstvenog kartona tužitelja, optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1009/2017, KPO-DO- 75/2017, K-PO-DO-133/2017 od 31. siječnja 2018., potvrde Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split od 22. siječnja 2023., zapisnika s ročišta od 24. 03. 2021. u predmetu ovog suda pod brojem P-1/2020, zapisnika od 30.09.2020. u predmetu ovoga suda pod brojem Pom-70/2021, izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu za tvrtku Cvrlje metalna gradnja d.o.o., fotografija ulaza u pogon silosa, zapisnika Inspektorata rada, Područni ured Split od 30.05.2017., izvješća Smart Intelligence od 29.10.2024. za Žitni terminal uz fotografije tužitelja, spisa ovog suda pod brojem K-492/19, saslušanjem svjedoka UČ, TČ, ĐČ, JČ, EČ, HČ, IČ, PČ, FČ, AČ, saslušanjem tužitelja i zz tuženika LČS kao parničnih stranaka, medicinskim vještačenjima po stalnim sudskim vještacima dr. Ivici Ruiću, spec. ortopedije, dr. NČ, spec. plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije, dr. CČ, spec. oftalmologije, dr. Nikoli Kolji Poljak, spec. otorinolaringologije, dr. Nikoli Sikirici, spec. psihijatrije, dopunom vještačenja, odnosno usuglašavanjem mišljenja svih sudskih vještaka dr. Ivice Ruića, dr. Zdravka Roje, dr. CČ, dr. Nikole Kolje Poljak i dr. Nikole Sikirice pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

8. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj bio radnik tvrtke Cvrlje metalna gradnja d.o.o. za proizvodnju metalnih konstrukcija temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. 1. 2017. na radnom mjestu pomoćni bravar,

- da je tvrtka Cvrlje metalna gradnja d.o.o. bio podizvođač radova u tzv. "starom silosu u Vranjicu, vlasništvo tvrtke Ameropa žitni terminal d.o.o.,

- da je tvrtka Cvrlje metalna gradnja d.o.o. svoja dva radnika tužitelja i UČ uputila na rad kod tuženika,

- da su tužitelj i UČ radili kod tuženika u njegovom proizvodnom pogonu u Vranjicu od 9. siječnja 2017. do 14. travnja 2017.,

- da je dne 14. travnja 2017. tužitelj doživio ozljedu na radu prilikom održavanja pogona silosa tuženika, uslijed čega je zadobio teške tjelesne ozljede;

9. Prijeporna je između parničnih stranaka odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, a time je prijeporna i visina tužbenog zahtjeva. Osim toga, prijeporna je osnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika; osnovanost istaknutog prigovora suodgovornosti tužitelja od minimalno 50 % (u odgovoru na tužbu od 7. 3. 2018.), te prigovora isključive odgovornosti tužitelja za štetu (u podnesku tuženika od 20. 2. 2025.), kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare.

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog štetnog događaja koji se dogodio 14. travnja 2017. kada je u tzv "starom silosu" (vlasništvo tuženika), u krugu njegovog proizvodnog pogona došlo do eksplozije, a time i do teških tjelesnih ozljeda tužitelja.

12. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio radnik tvrtke Cvrlje metalna gradnja d.o.o., temeljem ugovora o radu na određeno od 1. siječnja 2017. na radnom mjestu pomoćni bravar, a koja tvrtka je kao podizvođač obavljala poslove za tuženika Ameropa žitni terminal d.o.o. (tvrtka Ameropa žitni terminal d.o.o. angažirala je tvrtku Kovinomont Sinj d.o.o., a tvrtka Kovinomont Sinj d.o.o. tvrtku Cvrlje metalna gradnja d.o.o. za izvođenje radova zavarivanja kod tuženika, temeljem ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji od 15. ožujka 2014. ). Dakle, tvrtka Cvrlje metalna gradnja d.o.o. i Ameropa žitni terminal d.o.o. su bili u međusobnom odnosu podizvođača (Cvrlje metalna gradnja d.o.o.) i naručitelja radova (Ameropa žitni terminal d.o.o.). Tvrtka Cvrlje metalna gradnja d.o.o. za tuženika je vršio radove zavarivanja u kojem procesu su sudjelovala njegova dva radnika, tužitelj i UČ, koji su kod svog poslodavca bili osposobljeni za rad na siguran način i za zaštitu na radu, kao i zaštitu od požara, što proizlazi i iz iskaza tužitelja, svjedoka UČ i svjedoka TČ.

12.1. Tužitelj i UČ od 9. 1. 2017. do 14. 4. 2017., kada se dogodila nezgoda, svaki dan su dolazili na radno mjesto kod tuženika, kao što nesumnjivo proizlazi iz iskaza tužitelja (koji je iskazao kako su od 9. 1. 2017. svakodnevno UČ i on dolazili na rad u pogon tuženika), svjedoka UČ (koji je iskazao kako su u silosu radili od početka 2017.), HČ (koji je iskazao kako su tužitelj i UČ bili angažirani na bravarskim radovima od 9. 1. 2017. kod tuženika), a i iskaza svjedoka ŽČ, diretkora tvrtke Cvrlje metalna gradnja d.o.o. (koji je iskazao kako je tuženiku poslao dva radnika – tužitelja i UČ na ispomoć).

12.2. Dakle, u trenutku nastanka štetnog događaja tužitelj je bio osoba na radu kod poslodavca Ameropa žitni terminal d.o.o., odnosno fizička osoba koja nije u radnom odnosu kod tog poslodavca, ali za njega obavlja određene aktivnosti, odnosno poslove. Kako je tužitelj kao osoba na radu kod poslodavca Ameropa žitni terminal d.o.o. u trenutku štetnog događaja obavljao poslove za tuženika i po njegovom nalogu i pri obavljaju tih poslova doživio ozljedu na radu, to je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Tuženik je kao naručitelj i nositelj radova davao radnicima tvrtke Cvrlje metalna gradnja d.o.o. usmene upute koje poslove tog dana trebaju obaviti (zadatci su se davali svaki dan) stoga se njegov prigovor promašene pasivne legitimacije ukazuje neosnovanim.

13. Glede odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka, tužitelja kao parnične stranke, te pregledom materijalne dokumentacije priložene u spisu.

14. Pregledom zapisnika o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada od 22. svibnja 2017., a povodom eksplozije u silosu (skladištu žitarica) u kojoj su ozljede zadobili petorica radnika (dvojica zaposlenika društva Cvrlje metalna gradnja d.o.o. i trojica zaposlenika društva Ameropa žitni terminal dana 14. Travnja 2017., provedenog radi provedbe Zakona o zaštiti na radu, utvrđeno je kako je usmenim rješenjem zabranjeno poslodavcu Ameropa žitni terminal d.o.o. izvođenje radnog postupka zavarivanja na pogonu starog silosa za vrijeme dok se ne isplanira, pripremi i provodi radni postupak tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu, kao što mu se zabranjuje raspoređivanje radnika na radna mjesta zavarivača tj. Na radna mjesta na kojima postoji specifična i ozbiljna opasnost za vrijeme dok se ne osiguraju odgovarajuće upute i osobna zaštitna oprema, a koja zabrana je izrečena tijekom inspekcijskog nadzora.

15. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada od 30. svibnja 2017. utvrđeno je da je uzrok primarne eksplozije u prostoru elevatora silosa eksplozivno zapaljenje smjese uskovitlane zapaljive prašine organskog podrijetla i kisika iz zraka, iskrom ili užarenom; da je primarna eksplozija uzrokovala i sekundarnu eksploziju u prostoru suterena (podrum) na način da je uskovitlala nataloženu prašinu uslijed čega se stvorio oblak prašine koji je došao u kontakt s vrelim česticama – produktima primarne eksplozije, a čija je koncentracija bila veća od donje granice eksplozivnosti; da rizik na poslovima pomoćnog bravara i strojobravara nije odgovarao rizicima na mjestu rada s obzirom na zapaljive tvari u smislu opasnosti koja je vladala na mjestu rada u trenutku nastanka eksplozije, te da je poslodavac obvezan osigurati da pristup mjestima rada na kojima se obavljaju poslovi s posebnim uvjetima rada imaju samo radnici koji su dobili pisane upute za rad na siguran način i osobnu zaštitnu opremu čija obvezna uporaba proizlazi iz procjene rizika.

16. Iz zapisnika Inspektorata rada od 28. lipnja 2017. o davanju izjave tužitelja i svjedoka UČ proizlazi da su radili poslove održavanja na pogonu starog silosa u prostorijama tuženika u Vranjicu (Solin), da su im ĐČ u konzultaciji s JČ davali zadatke, a taj dan su obavljali poslove na devetom katu elevatorskog tornja u starom silosu krpanja jedne rupe promjera 8mm i na 4. elevatoru. Tužitelj je pridržavao pločicu, a svjedok UČ provjeravao "ima li mase", a za izvođenje radnog postupka nisu dobili nikakve pisane upute ni radni nalog.

17. Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada od 30.lipnja 2017. utvrđeno je kako poslodavac nije prijavio početak radova Inspektoratu rada, a bio je dužan po odredbama čl. 8. i dodatka 2. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim i pokretnim gradilištima kojima je propisano da se radovi u prostorima koji su ugroženi eksplozivnom atmosferom tj. posebno opasni radovi moraju prijaviti tijelu nadležnom za poslove inspekcije rada, da poslodavac nije izradio plan izvođenja radova s propisanim sadržajem, uključujući i rad u prostoru potencijalno ugroženom eksplozivnom atmosferom, što je bio dužan po odredbama čl. 7. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim i pokretnim gradilištima. Osim toga, utvrđeno je da nije provedena koordinacija radova u skladu s čl. 8. Pravilnika o najmanjim zahtjevima sigurnosti i zaštite zdravlja radnika te tehničkom nadgledanju postrojenja, opreme, instalacija i uređaja u prostorima ugroženim eksplozivnom atmosferom.

18. Iz prijave o ozljedi na radu razvidno je da je poslodavac tužitelja Cvrlje metalna gradnja d.o.o. popunio prijavu o ozljedi na radu.

19. Pregledom kaznenog spisa ovog suda pod br. K-492/2019 utvrđeno je da je podignuta optužnica protiv TČ, HČ, JČ, trgovačkog društva Cvrlje metalna gradnja d.o.o., trgovačkog društva Ameropa žitni terminal d.o.o. i MČ i to: da su TČ, kao direktor – voditelj radova u TD Cvrlje metalna gradnja d.o.o. i MČ kao direktor i odgovorna osoba u TD Kovinmont u svojstvu izvođača radova postupili protivno odredbi čl. 7.st.2. i čl. 11. i 12. Pravilnika o mjerama zaštite od požara pri izvođenju radova zavarivanja, rezanja, lemljenja i srodnih tehnička rada , čl. 27. toč. 1. alineja 5. Zakona o zaštiti na radu, te čl. 7.i 8., Dodatka V, kao i čl. 15. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima na način da su poslove zavarivanja TD Ameropa žitni terminal d.o.o. u starom silosu za žito izvodili bez pisanog odobrenja ovlaštene osobe i to od strane radnika koji nisu stručno osposobljeni i upoznati s propisanim mjerama zaštite od požara, koje treba poduzeti prilikom zavarivanja te koji nisu osposobljeni za rad na siguran način kod upućivanja na novo mjesto rada, da nisu prijavili privremeno gradilište ni izradili Plan izvođenja radova i obavijestili radnike o zaštiti na istom i rizicima za zdravlje i sigurnost; JČ u svojstvu voditelja održavanja i skladišta te neposrednog ovlaštenika poslodavca iz područja zaštite na radu u TD Ameropa žitni terminal d.o.o. i HČ u svojstvu voditelja operative i ovlaštenika poslodavca iz područja zaštite na radu u TD Ameropa žitni terminal d.o.o.. postupili protivno čl. 7. st.1., čl. 9., čl. 10. st.2. toč. 1., 3., 4-, čl. 11., 13. i 14. Pravilnika o mjerama zaštite od požara pri izvođenju radova zavarivanja, rezanja, lemljenja i srodnih tehnika rada na način da su poslove zavarivanja u tzv. Starom silosu obavljali bez pisane dozvole-odobrenja za zavarivanje bez isključenja pogona elevatora i stvaranja sigurnih uvjeta za zavarivanje od strane radnika koji nisu stručno osposobljeni za zavarivanje, što kao ovlaštenici poslodavca nisu provjerili i jer su istima dopustili obavljanje radova bez nadzora u prostoru s eksplozivnom atmosferom , a nisu ni prijavili privremeno gradilište ni izradili Plan izvođenja radova, olako držeći da neće nastupiti štetne posljedice za radnike i imovinu većeg razmjera dakle iz nehaja nisu postupili po propisima i tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i time izazvali opasnost za život i zdravlje ljudi pa su počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti-opisano u čl. 222.st.3. u svezi članka 215. st.2. i 3. Kaznenog zakona. Nadalje, da su TD Cvrlje metalna gradnja d.o.o. i TD Kovinomont-Sinj d.o.o. postupili protivno odredbama o mjerama zaštite na radu i zaštite od požara i time izazvali opasnost za imovinu većeg opsega, radi čega je počinjena imovinska šteta i prouzročena teška tjelesna ozljeda čime su počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti-teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti opisano u čl. 222.st.3. u svezi članka 215. st.2. i 3. Kaznenog zakona. TD Ameropa žitni terminal d.o.o. postupio protivno mjerama zaštite na radu i zaštite od požara te odredbama Pravilnika o najmanjim tehničkim zahtjevima sigurnosti i zaštite zdravlja radnika te tehničkom nadgledanju postrojenja, oprema, instalacija i uređaja u prostorima ugroženim eksplozivnom atmosferom jer nije izradio Priručnik o protueksplozivnoj zaštiti i time izazvao opasnost za imovinu većeg opsega radi čega je prouzročena imovinska štete i drugome prouzročena teška tjelesna ozljeda čime je odgovoran za kazneno djelo protiv opće sigurnosti-teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti opisano u čl. 222.st.3. u svezi članka 215. st.2. i 3. Kaznenog zakona;, zdravlje, a kaznenim djelom je prouzročena tjelesna ozljeda neke osobe čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti-teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti-djelo opisano u čl. 222.st.3. u svezi s čl. 221.st.1 i 2. Kaznenog zakona, u svezi čl. 3. st.1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, kažnjivo po čl. 222. st.3. tog Zakona, u svezi čl. 3. st. 1 i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, kojom se traži proglašenje krivim gore navedenih i osudu istih na kaznu zavora uz izricanje novčane kazne TD Cvrlje metalna gradnja d.o.o. u iznosu od 80.000,00 kn, a TD Ameropa žitni terminal d.o.o. u iznosu od 100.000,00 kn.

19.1. U kaznenom predmetu provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, zaštitu na radu i zaštitu od požara GČ koji u svom pisanom nalazu i mišljenju od 21. studenoga 2017. zaključuje sljedeće: 1. Omogućeno je od strane ovlaštenika poslodavca Ameropa žitni terminal d.o.o. , HČ i JČ zavarivanje u prostoru ugroženom eksplozivnom atmosferom u suprotnosti sa zahtjevima čl. 7.st.1. i čl. 9. Pravilnika o mjerama zaštite od požara pri izvođenju radova zavarivanja, rezanja, lemljenja i srodnih tehnika rada (NN 44/1988) tj. bez pisane dozvole za zavarivanje-odobrenja za zavarivanje; čl. 10. st.2. toč. 1., 3., 4, pravilnika tj. bez isključivanja pogona elevator i stvaranja sigurnih uvjeta za zavarivanje; čl. 12. st.2. Pravilnika tj. od strane radnika obavljeno je zavarivanje, a koji nisu stručno osposobljeni za zavarivanje, a što kao ovlaštenici posla nisu provjerili; čl. 13. i čl. 14. Pravilnika tj. što je obavljeno ostavljanje radnika i opreme za zavarivanje bez nadzora s opremom za zavarivanje u prostoru s eksplozivnom atmosferom i uključenim pogonom elevatora; čl. 7. i 8. Dodatka V. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (NN 51/08) tj. što nije prijavljeno gradilište, a time nije ni izrađen Plan izvođenja radova od strane investitora; čl. 4. st.1., čl. 7. i čl. 8. Pravilnika o najmanjim zahtjevima sigurnosti i zaštite zdravlja radnika te tehničkom nadgledanju postrojenja, opreme, instalacija i uređaja u prostorima ugroženim eksplozivnom atmosferom (NN 39/06) tj. što nije napravljen ex Priručnik od strane poslodavca Ameropa žitni terminal d.o.o., a time ni obveze poslodavca sukladno zahtjevima Poglavlja II Pravilnika. 2. Omogućeno je od strane izvođača radova Kovinomont – Sinj d.o.o., zastupano po direktoru SČ i podizvođača Cvrlje metalna gradnja d.o.o. zastupano po direktoru TČ zavarivanje u prostoru ugroženom eksplozivnom atmosferom u suprotnosti sa zahtjevima: čl. 7. st.2. Pravilnika o mjerama zaštite od požara pri izvođenju radova zavarivanja, rezanja, lemljenja i srodnih tehnika rada tj. bez pisanog zahtjeva izvođača zavarivanja; čl. 12. st. 1. Pravilnika tj. od strane radnika koji nisu stručno osposobljeni za zavarivanje i što ih nisu stručno osposobili; čl. 27. toč. 1. st.5. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14) tj. od strane radnika koji nisu osposobljeni za rad na siguran način, kod upućivanja radnika na novi posao, odnosno na novo radno mjesto; čl. 7. i 8. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima tj. što nije prijavljeno privremeno gradilište, a time nije ni izrađen Plan izvođenja radova od strane izvođača i podizvođača; čl. 15. Pravilnika tj. što nije obavljeno obavještavanje radnika o zaštiti na radu na predmetnom privremenom gradilištu i rizicima za sigurnost i zdravlje pri pojedinim radovima od strane izvođača i podizvođača. 3. Odgovornost za sigurno izvođenje zavarivanja utvrđena je čl. 11. Pravilnika prema kojoj za sigurno izvođenje zavarivanja u smislu zaštite od požara i eksplozija neposredno odgovaraju izvođač i rukovoditelj radova te ovlaštena osoba organizacije, odnosno zajednice na čijem se objektu izvodi zavarivanje. 4. Oprema koja je predmetne zgode korištena, te je li ista bila podobna (atestirana) za obavljanje spornih radova nije u uzročno- posljedičnoj vezi s nastankom eksplozije pa zapisnike o pregledu i ispitivanju nije dodatno analizirao.

19.2. Prema mišljenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", a po vještacima za požare i eksplozije Mladenu Rutalju, dipl. ing. i vještaku za tehnička vještačenja Ferdi Barbariću, dipl.ing.stroj., od 19. svibnja 2017. proizlazi kako je uzrok primarne eksplozije u prostoru elevatora silosa je eksplozivno zapaljenje smjese uskovitlane zapaljive prašine organskog porijekla i kisika iz zraka iskrom ili užarenom česticom nastalim tijekom procesa ručnog elektrolučnog zavarivanja. Mišljenja su da je primarna eksplozija koja se dogodila u prostoru elevatora silosa uzrokovala i sekundarnu eksploziju u prostoru suterena na način da je uskovitlala nataloženu prašinu uslijed čega se stvorio oblak prašine koji je došao u kontakt s vrelim česticama – produktima primarne eksplozije, a čija je koncentracija bila veća od donje granice eksplozivnosti.

20. U konkretnom slučaju, tužitelj i svjedok UČ su svakodnevno prilikom dolaska na posao kod tuženika dobivali usmene naloge za izvršenje radnih zadataka tog dana od šefa održavanja JČ i voditelja silosa HČ, što nesumnjivo proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja (koji je iskazao kako su ih JČ i HČ uputili tog dana na rad), već i svjedoka UČ (koji je iskazao kako im je JČ svakog dana davao naputke za rad), JČ (koji je iskazao kako svaki dan on dobije usmeni nalog od HČ koji nalog dalje prosljeđuje radnicima), te HČ (koji je iskazao kako nisu imali izrađen plan izvođenja radova, već usmeni dogovor za taj dan i za svaku operaciju posebno, a sistem rada se odvijao na način da bi JČ, kao šef održavanja, određivao što će radnici raditi, a u slučaju da se išlo prema prostoru silosa, uz radnike bi bio električar ĐČ koji je upoznat sa zonama) pa su tako tužitelj i UČ i kritičnog dana po usmenom nalogu radnika tuženika, njima nadređenima, išli izvršiti popravak u silosu tuženika.

20.1. Dakle, tužitelju i UČ radnik tuženika JČ rekao je da idu provjeriti postoji li rupa u silosu te ako postoji da je otklone, a njima je prepušteno na koji način će je otkloniti, jer se rupa može otkloniti silikonom, zabrtviti spužvom ili zavariti (kako iskazuje svjedok JČ), a nakon obilaska mjesta kvara s ĐČ, također radnikom tuženika, njih trojica su se spustili u garažu po aparat za varenje, masku i dvije elektrode, a potom je ĐČ ostao u garaži, a tužitelj i UČ popeli se natrag popraviti kvar, tako da su tužitelj i UČ po usmenom nalogu nadređenih išli izvršiti popravak u silosu tuženika, a što nesumnjivo proizlazi ne samo iz stranačkog iskaza tužitelja, već i iz iskaza svjedoka UČ i JČ, a u trenutku kada je svjedok UČ uključio aparat za varenje, dok mu je tužitelj pridržavao kocku koju su trebali pričvrstiti na cijev, došlo je do eksplozije.

20.2. Iskaz svjedoka ĐČ kako je on na dan kada se dogodila eksplozija dao radni nalog tužitelju i njegovom kolegi jer nije bilo šefa JČ, ne može se prihvatiti kao istinit, jer je usmeni nalog za popravak kvara tužitelju i UČ dao upravo JČ, dok je svjedok ĐČ išao s njima dvojicom u obilazak kvara na katu silosa i nakon obilaska zajedno su se svi spustili u radionicu po aparat za varenje i ostali alat, s time da je ĐČ ostao u radionici, a njih dvojica su se vratili natrag popraviti kvar kako proizlazi i iz iskaza tužitelja, te iskaza svjedoka UČ, a koji iskazi se u bitnim činjenicama podudaraju pa ih sud zato prihvaća. Iskaz svjedoka ĐČ kako se on zajedno s radnicima popeo na kat silosa gdje je trebalo odraditi radni zadatak, a kako je trebalo još alata, on se vratio po njega, a radnici su rekli da će se pripremiti i da neće početi raditi prije njegovog povratka, te da radnici nisu započeli s radom i da nije došlo do eksplozije, on bi voditelju smjene rekao da ugasi pogon i tek tada bi se započelo s radom, sud nije prihvatio kao iskren i vjerodostojan jer je onda upravo on trebao radnicima-tužitelju i UČ reći da se pripreme i posao ne započinju prije njegovog povratka, a ne da radnici njemu govore kako neće početi raditi prije nego što se on vrati. Osim toga, ako je svjedok ĐČ sam išao po još alata, kako je to iskazao, a ne tužitelj i UČ zajedno s njim, onda isti nisu ni imali s čim početi raditi, već bi čekali njega dok ne donese sav potreban alat za rad.

20.3. Dakle, utvrđeno je da je tužitelj doživio ozljedu na radu kada je s kolegom išao zavariti rupu u silosu tuženika, u kojem slučaju je došlo do eksplozije i požara, što proizlazi i iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru kojim je utvrđeno da je uzrok eksplozije u silosu zapaljenje uskovitlane zapaljive prašine i kisika iz zraka iskrom ili užarenom česticom nastalom tijekom ručnog zavarivanja, a i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “ BČ, zbog djelovanja kojih je tužitelj doživio teške tjelesne ozljede.

20.4. Kako je tužitelj kao osoba na radu doživio ozljedu na radu kod tuženika t.d. Ameropa žitni terminal d.o.o., kao poslodavca, sukladno članku 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14; dalje u tekstu: ZZR) za takvu ozljedu smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

20.5. Naime, tuženik kao naručitelj i nositelj radova organizirao je rad na silosu, a time je trebao provoditi i nadzor kod izvršenja radova, te je li se provode sve mjere zaštite na radu radi sigurnosti radnika, dok bi poslodavca tužitelja tvrtku Cvrlje metalna gradnja d.o.o. obavještavali samo koje su radove njegovi radnici obavljali kod tuženika i to po završetku posla (kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka TČ).

21. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 10. ZZR propisano je da je osoba na radu fizička osoba koja nije u radnom odnosu kod tog poslodavca, ali za njega obavlja određene aktivnosti, odnosno poslove (osoba na stručnom osposobljavanju za rad; osoba na sezonskom radu za obavljanje privremenih, odnosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi; osoba koja radi na određenim poslovima u skladu s posebnim propisom; redoviti student i redoviti učenik srednjoškolske ustanove na radu u skladu s posebnim propisom; osoba koja radi kao volonter, naučnik, student i učenik na praksi, osoba koja radi u vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili odgojne mjere i slično), dok je točkom 13. propisano da je ozljeda na radu ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad, a točkom 14. poslodavac je definiran kao fizička ili pravna osoba za koju radnik, odnosno osoba na radu obavlja poslove.

21.1. Dakle, Zakonom o zaštiti na radu propisano je da su osobe na radu svaka fizička osoba koja nije u radnom odnosu, a koja obavlja određene poslove za poslodavca pa se isto odnosi i na tužitelja koji je obavljao radne zadatke po nalogu tuženika kao poslodavca.

21.2. Prema članku 3. stavak 1. točka 13. ZZR ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

21.3. Nadalje, ZZR propisuje u članku 25. stavak 1. da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. članka 25. ZRR određeno da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kada je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu, odnosno kad radnik želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik.

22. Tužitelj i svjedok UČ kao radnici koji obavljaju bravarske poslove, u ovom slučaju poslove zavarivanja, nisu bili upozoreni da se ni u kojem slučaju ne smije variti unutar pogona, već su isti mislili da se u slučaju manjih radova zavarivanja pogon ne mora gasiti, što nesumnjivo proizlazi i iz njihovog iskaza. Na dan kada se dogodio štetni događaj sastali su se sa šefom održavanja JČ koji im je dao naputke za rad, odnosno rekao da moraju sanirati rupu u silosu, što je potvrdio i svjedok JČ, s tim da ovaj svjedok navodi da je radnicima prepustio odluku o načinu na koji će sanirati rupu u silosu.

22.1. Dakle, u slučaju kada su potrebne pisane upute za rad na siguran način i obvezna uporaba osobne zaštitne opreme, šef održavanja pogona prepušta na izbor radnicima način saniranja rupe na mjestu s posebnim uvjetima rada, odnosno u prostoru s eksplozivnom atmosferom, samo uz usmeni nalog da tu rupu saniraju. Osim toga, a kako proizlazi i iz iskaza svjedoka HČ, koji je bio voditelj silosa u vrijeme kada se dogodila eksplozija, nisu imali pisani plan izvođenja radova, već usmeni dogovor za svaki dan i svaku operaciju posebno, a sistem rada se odvijao na način da bi JČ kao šef održavanja određivao što će radnici raditi, a u slučaju da se išlo prema prostoru silosa, uz radnike bi bio električar ĐČ koji je upoznat sa zonama u silosu. Iskaz navedenog svjedoka u ovom dijelu ocijenjen je istinitim, jer je u skladu s iskazima svjedoka UČ i JČ, kao i stranačkim iskazom tužitelja. Svjedok HČ također je i iskazao da šef održavanja odlučuje na koji način će se kvar sanirati, što je i razlog zašto ĐČ nije isključio pogon kad je išao u radionicu, iako je prošao kroz strojarnicu, odnosno išao je do JČ da vide kako će se i što napraviti, jer su taj dan mogli odlučiti i ne vršiti te radove, međutim, iz iskaza svjedoka JČ proizlazi da je dao nalog radnicima da provjere postoji li rupa na silosu, a ukoliko postoji da je otklone, te je njima prepustio na koji način će je otkloniti, dok je ĐČ iskazao kako šefa održavanja JČ nije bilo na licu mjesta. Iskazi svjedoka voditelja silosa HČ, šefa održavanja JČ i električara ĐČ su neusklađeni i nedosljedni, što samo dovodi do zaključka ovog suda da se procedura rada na dan kada se dogodila eksplozija, nije odvijala na način kako su isti iskazali, već su tužitelj i svjedok UČ dobivši nalog za rad od strane svjedoka JČ taj nalog išli i izvršiti, pri tome ne znajući i da za manje kvarove prilikom zavarivanja unutar pogona, pogon treba biti isključen jer im to nije nitko od nadređenih na jasan i nedvojben način rekao.

22.2. Osim što nije postojao obvezni pisani plan izvođenja radova i što je poslodavac nije proveo propisane mjere zaštite na radu, nije postojao ni jasni usmeni dogovor ili jasna procedura rada koja bi se u svakom slučaju izvođenja radova odvijala na jednak način, koju bi odgovorne osobe provodile na dosljedan način i s kojom bi radnici bili upoznati. Poslodavac je posebice morao obratiti pažnju da s jasnom procedurom rada budu upoznati radnici koji nisu zaposlenici tuženika, ali za njega obavljaju poslove kao zamjena za radnike koji nisu nazočni na radu (bilo bolovanje ili nešto drugo).

22.3. Iz dokumentacije priložene u spisu (zapisnika o inspekcijskom nadzoru, nalaza i mišljenja vještaka za strojarstvo, zaštitu na radu i zaštitu od požara GČ provedenog u kaznenom predmetu pod br. K.492/2019, mišljenja Centra za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" i dr.), kao i iz iskaza tužitelja i svjedoka UČ utvrđeno je da tuženik nije poduzeo ni pisane ni usmene mjere da bi se posao mogao obaviti na siguran način, a da je tužitelj kritične prigode postupao po nalogu nadređenog. Iz iskaza svjedoka UČ i stranačkog iskaza tužitelja proizlazi da su se u slučaju manjih kvarova poslovi zavarivanja obavljali i unutar pogona te da nisu bili svjesni da i najmanja iskra može dovesti do zapaljenja i eksplozije, a o tome ih nitko nije upozorio, zbog čega se postupanje tužitelja tijekom štetnog događaja ne može pripisati njegovoj namjeri ili krajnjoj nepažnji. Tužitelj se ponašao kako bi se ponašao prosječno pažljiv radnik u odnosu na obavljanje posla zavarivanja, a nesvjestan da i najmanja iskra u dodiru s uskovitlanom prašinom može izazvati zapaljenje i eksploziju.

22.4. Činjenica da su svjedoci EČ, radnik tuženika koji je bio na bolovanju za vrijeme rada tužitelja i svjedoka UČ, te PČ, također radnik tuženika- dizaličar znali da pogon mora biti isključen kada se vari, bilo da se radi o manjem ili većem kvaru, da se ne smije raditi dok se prašina ne smiri kako ne bi došlo do eksplozije, te da bi bravar s kojim je svjedok PČ radio uvijek najavio šefu smjene da ide raditi u pogon pa bi se pogon ugasio, te svjedok AČ, radnik tuženika, koji misli da je za varenje u silosu dovoljan usmeni nalog, samim time ne znači da su upravo tužitelj i svjedok UČ bili upoznati s time od strane tuženika. I svjedok FČ, koji je bio radnik tuženika, je iskazao da s tužiteljem nije nikad radio unutar silosa, ali mu je poznato da je UČ vario, dok bi mu tužitelj pridržavao da sve bude u centru, a sve to nakon što bi bili upućeni što trebaju da rade te da je radio s tužiteljem 15-ak dana ali izvan pogona te smatra da su radili zadovoljavajuće i na sve su detalje pazili. Također, davanje brošure Vatrogasnog vjesnika, u kojem je detaljno razrađeno kako se događaju eksplozije, zaposlenicima tuženika pa tako i tužitelju od strane svjedoka IČ koji je tužitelju rekao kako bi bilo dobro da pogleda primjerak istog, ne znači da je davanjem tog primjerka Vatrogasnog vjesnika tužitelj dobio jasne upute za rad kritične prigode, a to ne proizlazi ni iz iskaza zz tuženika LČS, jer je istoj od strane njezinih radnika rečeno kako je tužitelju i njegovom kolegi objašnjeno koje su opasnosti rada u silosu, a jedina opasnost je da dođe do zapaljenja uskovitlane prašine koja može dovesti do eksplozije.

22.5. Do štetnog događaja, a time i štete nastale tužitelju došlo je isključivo zbog propusta tuženika u organizaciji procesa rada te tuženik, na kojemu je teret dokaza postojanja razloga za isključenje njegove objektivne odgovornosti, nije uspio dokazati postojanje takvih razloga.

22.6. Naime, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po pravilima objektivne odgovornosti, a pri čemu je teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju članka 25. stavak 2. ZZR na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika.

22.7. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu, odnosno kad radnik želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobađanje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, a što u ovom slučaju nije dokazao.

22.8. Uz to što ne postoji namjera ili krajnja nepažnja tužitelja, ne postoji ni kumulativni uvjet za oslobođenje poslodavca od odgovornosti, a to je da poslodavac unatoč provedenoj zaštiti na radu nije mogao na okolnosti nastale namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru utvrđeno je da rizik na poslovima pomoćnog bravara i strojobravara nije odgovarao rizicima na mjestu rada s obzirom na zapaljive tvari u smislu opasnosti koja je vladala na mjestu rada u trenutku nastanka eksplozije te da je poslodavac obvezan osigurati da pristup mjestima rada na kojima se obavljaju poslovi s posebnim uvjetima rada imaju samo radnici koji su dobili pisane upute za rad na siguran način i osobnu zaštitnu opremu čija obvezna uporaba proizlazi iz procjene rizika. Dakle, tuženik kao poslodavac nije proveo propisane i potrebne mjere zaštite na radu kojima bi osigurao sigurne uvjete rada, niti je dao jasnu pisanu uputu za rad tužitelju i njegovom kolegi.

22.9. Očito je da su radnici tuženika upoznati s radnim postupkom zavarivanja u pogonu starog silosa, te da se za vrijeme rada unutar pogona pogon isključuje da ne bi došlo do eksplozije, međutim, tuženik je trebao putem svojih radnika uputiti radnike tvrtke Cvrlje metalna gradnja d.o.o., dakle tužitelja i svjedoka UČ koji su došli na rad kod njega na opasnosti prilikom izvođenja tih radova, a što je u ovom slučaju izostalo, jer su svi očito smatrali da bi tužitelj i svjedok UČ to trebali znati. Nije bilo ni pisanih upozorenja vezano za opasnost zbog poslova od eksplozije, a niti im je itko rekao da se pogon mora isključiti prije obavljanja poslova zavarivanja, niti su upozoreni da bi pogon mogao eksplodirati u slučaju otvorenog plamena, a što nesumnjivo proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, već i svjedoka UČ, čiji iskazi se u bitnim činjenicama podudaraju pa ih sud u cijelosti prihvaća.

23. Dakle, da pogon treba biti isključen uvijek kada bi se radilo u njemu, bilo za manje ili veće radove, tužitelju i UČ nije nitko od tuženika rekao, a trebali su biti upozoreni na jasan i nedvojben način, a ne na način da im se kaže samo “pazite se”, kako je iskazao svjedok JČ. Po ocjeni ovog suda radnici trebaju o izvođenju određenih radova i o opasnostima prilikom izvođenja tih radova na jasan i nedvosmislen način biti upozoreni, što je ovdje takvo upozorenje izostalo, jer su i tužitelj i svjedok UČ već radili unutar silosa i za manje kvarove ne bi gasili pogon, kako proizlazi iz njihovog iskaza, te ih nitko ni tada nije upozorio da tako ne smiju raditi. Po ocjeni ovog suda nije dovoljno staviti znakove opasnosti i upozorenja na pojedina mjesta (tuženik navodi kako na svakom katu, ulazu postoje jasni znakovi upozorenja “Zabranjena uporaba otvorenog plamena, Zabranjena uporaba alata koji iskri”), kako je zabranjeno izvoditi radove s otvorenim plamenom, a da pri tome ne izvijeste radnike o opasnostima na koje mogu naići prilikom rada, a što je u ovom slučaju izostalo, što je utvrđeno i prilikom inspekcijskog nadzora.

24. Jedan od prigovora tuženika odnosi se na to da tužitelj nije imao na sebi adekvatnu zaštitnu opremu. Tuženik smatra da postoji doprinos tužitelja štetnom događaju, odnosno da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja iz razloga što nije nosio zaštitnu opremu, kacigu koju mu je, po mišljenju tuženika, trebalo osigurati t.d. Cvrlje metalna gradnja d.o.o

25. Člankom 32. stavak 4. ZZR propisano je da je poslodavac obvezan osigurati da pristup mjestima rada na kojima se obavljaju poslovi s posebnim uvjetima rada imaju samo radnici koji su dobili pisane upute za rad na siguran način i osobnu zaštitnu opremu čija obvezna uporaba proizlazi iz procjene rizika.

26. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru utvrđeno je da poslodavac nije osigurao prethodno navedeno niti je rizik na poslovima pomoćnog bravara i strojobravara odgovarao rizicima na mjestu rada s obzirom na zapaljive tvari u smislu opasnosti koja je vladala na mjestu rada u trenutku nastanka eksplozije. Dakle, kako se u konkretnom slučaju radilo o obavljanju posla s posebnim uvjetima rada, tuženik je trebao osigurati zaštitnu opremu tužitelju i pobrinuti se da tužitelj može pristupiti mjestu rada jedino ako ima zaštitnu opremu i pisane upute za rad.

27. Činjenica što tužitelj nije imao zaštitnu kacigu kritične prigode ne dovodi do njegovog doprinosa nastanku štete, jer da je i imao kacigu na glavi ne bi bilo od utjecaja budući da bi zadobivene ozljede zadobio i da je imao zaštitnu kacigu, možda i gore, kako proizlazi i iz vještačenja vještaka medicinske struke Nikole Kolje Poljak, te Zdravka Roje koji su iskazali kako se iz prakse pokazalo da ponekad uporaba zaštitnih maski i naočala koje su od materijala polikarbonata koji je proziran da bi se moglo vidjeti što se radi, i kao takav je otporan na mehaničke udarce, ali je topljiv usred izlaganja visokoj temperaturi i može biti kontraproduktivan u ovakvom specifičnom slučaju, znači može se čak pogoršati topljenje polikarbonata, odnosno pogoršati težina opeklina.

27.1. Naime, zaštitna kaciga ključna je za sigurnost radnika u raznim radnim uvjetima, jer pruža potrebnu zaštitu glave svakog radnika, međutim, u ovom slučaju, kako proizlazi i iz vještačenja vještaka dr. Kolje Poljak i dr. NČ, za slučaj da je tužitelj i imao zaštitnu kacigu na glavi, opseg ozljede bi mogao biti čak i veći onoj koju je tužitelj stvarno i zadobio. Stoga se tužitelju ne može stavljati na teret propuštanje nošenja kacige.

28. Navodi tuženika kako su tužitelj i drugi radnik UČ radove izvodili neprofesionalno na način da su samoinicijativno počeli obavljati poslove zavarivanja dok je pogon radio u posve neadekvatnoj opremi, takoreći u papučama, a ne radnoj obući i odjeći, su neutemeljeni, jer se ne radi o samoinicijativnom obavljanju poslova već obavljanju poslova po nalogu tuženika, odnosno osoba ovlaštenih kod tuženika. I svjedok JČ je iskazao da su dobili zadatak, a nije bilo bitno kako će ga izvršiti, a svoje propuste u jasnoj i preciznoj uputi za rad hoće se prebaciti na tužitelja i UČ.

29. Također, navodi tuženika kako tužitelj poslove nije obavljao u skladu s pravilima struke, te pisanim i usmenim uputama i upozorenjima, jer su se na ulazu nalazili jasni znakovi upozorenja kako je zabranjeno izvoditi radove s otvorenim plamenom, neprofesionalno i nesavjesno, kada upravo suprotno proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka UČ kojim iskazima sud poklanja vjeru kao iskrenim, objektivnim i vjerodostojnim, a isti su u skladu i s inspekcijskim zapisnikom o nadzoru kojim su utvrđene propusti tuženika. Iskaze svjedoka, radnika tuženika JČ, ĐČ, RČ sud nije prihvatio kao iskrene i vjerodostojne posebice u dijelu u kojem isti otklanjaju svoju odgovornost za nemar prilikom upućivanja tužitelja i UČ na obavljanje konkretnog zadatka. Tuženik je morao organizirati i osigurati rad na način da do štetnog događaja ne bi došlo, a upravo je došlo isključivo uslijed propusta tuženika u organizaciji rada.

30. Iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja i nastanku štete. Po ocjeni ovog suda, tužitelj je poslove svog radnog mjesta kritične prigode obavljao na uobičajeni način s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca, bio je osposobljen za rad na siguran način te imao je pripadajuće zdravstveno uvjerenje ( što proizlazi iz zapisnika o ocjeni osposobljenosti za rad na siguran način broj 12918 od 28.11.2014. I svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika broj 2016/5-1173 od 17.11.2016. za poslove pomoćnog bravara), međutim, sama činjenica da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, ne oslobađa tuženika od odgovornosti. Tuženik, na kojemu je teret dokaza, nije dokazao postojanje niti jednog razloga za djelomično ili potpuno oslobođenje od odgovornosti, u smislu čl. 1067. ZOO-a pa je isti isključivo odgovoran za štetu nastalu tužitelju i istu je dužan naknaditi.

31. Nadalje, po mišljenju ovog suda odgovornost tuženika proizlazi i iz činjenice što se radi o osobi koja se bavi opasnom djelatnošću. Naime, neka djelatnost je opasna kada u njezinom redovitom tijeku, po samoj njezinoj tehničkoj prirodi i načinu obavljanja, može biti ugroženo zdravlje ljudi i imovine, tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pozornost osoba koje obavljaju tu djelatnost (tako i VSRH u odluci pod br. Rev.2279/97 od 19. listopada 2000.), a isti nije dokazao u čemu bi se sastojao propust tužitelja u obavljanju radnog zadatka kritične prigode, odnosno nije dokazao postojanje niti jednog razloga koji bi ga oslobodili bilo djelomično bilo potpuno odštetne odgovornosti, u smislu odredbi čl. 1067 ZOO-a.

31.1. Tuženik kao osoba koja se bavi opasnom djelatnošću bio je dužan organizirati rad i radnicima osigurati uvjete za rad na siguran način, te osposobiti radnike za rad na siguran način, što u ovom slučaju nije učinjeno, a njegovi propusti proizlaze i iz zapisnika Inspektorata rada, Klasa: UP/I-116-02/17-41/18 od dana 30. lipnja 2017. godine, koji je pobrojao dio propusta tuženika, kao i iz kaznenog spisa pod poslovnim brojem K-492/2019. Tuženik nije poduzeo sve potrebite mjere na tom gradilištu kojima bi upozorio radnike, pa tako i tužitelja, o obavljanju radova koji predstavljaju opasnost, dakle, došlo je do propusta u organizaciji rada i izvođenju radova od strane tuženika kao osobe koja se bavi opasnom djelatnošću.

32. Također, za navesti je da fotografije tužitelja koje je tuženik dostavio u spis sud nije cijenio jer su iste dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim, za istaknuti je da činjenica da tužitelj nakon teške tjelesne ozljede iz ove radne nezgode može samostalno hodati, nositi određene stvari samo je pohvala za tužitelja da nije pokleknuo nakon ozljede i prepustio se, već se trudi svoj organizam dovesti u funkciju i nastaviti dalje živjeti životom kao da nezgode nije bilo, a tuženik, koji potajno prati tužitelja i snima ga, očito misli da bi tužitelj trebao ostati u kući i plakati nad svojom sudbinom. Osim toga, za istaknuti je da tuženik ni ne zna koliko tužitelju treba snage da nosi neki teret niti to može znati snimajući ga.

33. Ostalo je za raspraviti visinu pravične novčane naknade koju je tuženik obvezan isplatiti tužitelju.

34. Sukladno članku 19. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje u tekstu: ZOO) pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

34.1. Članak 1100. stavak 1. propisuje da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

35. Saslušani sudski vještak dr. Ivica Ruić, spec. ortopedije, u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu 19. siječnja 2022., navodi da je tužitelj stradao u industrijskoj nesreći zadobivši opekline glave i tijela preko 35 %. Tužitelj se dugotrajno liječio, a redovito odlazio i na fizikalnu terapiju. Navodi, a uvidom u medicinsku dokumentaciju, da su kao posljedica nesreće kod tuženika ostale jake kontrakture oba lakta, šaka i ručnih zglobova. Stoga, smatra da je za te ozljede s ortopedske strane postotak umanjenja životne aktivnosti 50 %, a imajući u vidu brojne operativne zahvate tužitelj je jake bolove trpio 10 dana, bolove srednjeg intenziteta 2 mjeseca, a bolove slabog intenziteta 4 mjeseca. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u obavljanju osobne higijene, oblačenja, pomoć pri odlasku na brojne kontrolne preglede kroz mjesec dana u trajanju od 4 sata dnevno, kroz 2 mjeseca u trajanju od 2 sata dnevno, te 2 mjeseca u trajanju od 1 sat dnevno, dok je naruženost jakog stupnja.

36. Sudski vještak dr. Zdravko Roje, spec. plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 28. ožujka 2022., navodi kako uvidom u spis može zaključiti da se pretežiti dio komplikacija nalazi na šakama, licu i vratu, kao i po tijelu tako da veliki zglobovi i koštani sustav, osim šaka, nije u domeni ortopedije i traumatologije već vještaka plastične rekonstrukcijske i estetske kirurgije koji može dati stručnu ocjenu o posljedicama ove opekline, a detaljno vještačenje može dati nakon pregleda tužitelja, a potom i njegove cjelokupne medicinske dokumentacije.

37. U pisanom nalazu i mišljenju od 1. lipnja 2022. sudski vještak dr. Zdravko Roje navodi kako se tužiteljeva teška tjelesna ozljeda očituje u vidu dubokih dermalnih i subdermalnih opeklina pretežito na glavi i vratu, gornjim i donjim udovima te na desnoj strani tijela. Tužitelj je imao i prateće opekline gornjih dišnih puteva i vanjskog nosa. Nakon mjera intenzivnog liječenja i cijeljenja dubokih dermalnih i subdermalnih opeklina, zaostali su veliki, hipertrofični ožiljci i keloidi, koji će napredovati, a i stvarat će se novi uz jačanje ukočenosti malih i velikih zglobova. Zbog navedenog te radi popravka poremećenih životnih funkcija koje se mogu i pogoršati, tužitelj će morati odlaziti na nove rekonstrukcijske procedure. Vještak smatra da je štetni događaj doveo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja od 70 % (oči-slabljenje vida na oba oka 5 %, uši-djelomičan gubitak ili djelomična deformacija 5 %, lice-ožiljno deformirajuća oštećenja lica praćena funkcionalnim smetnjama mekih tkiva u jakom stupnju 15 %, nos-djelomični gubitak nosnica 10 %, nadlaktice-umanjena pokretljivost ruke u ramenom zglobu u lakom stupnju 5 %, podlaktice-umanjena pokretljivost lakatnog zgloba u jakom stupnju 10 %, palac, kažiprst, srednji prst i mali prst-umanjena pokretljivost u jakom stupnju za svaki zglob /DIP i PIP zglobovi/ 10 %, te koža-duboki ožiljci nakon opeklina koji zahvaćaju 20-60% površine tijela). Bolove jakog intenziteta tužitelj je trpio 27 dana oda dana ozljede do 11.5. 2017. kada je napravljena zadnja nekrektomija, srednjeg intenziteta 34 dana, od zadnje nekrektomije 11. 5. 2017. do 11. 6. 2017., te bolove slabijeg intenziteta 103 dana i to za vrijeme rekonstrukcijskih zahvata. Također, treba uzeti u obzir i nelagodu koju je tužitelj imao tijekom rekonstrukcijskih zahvata, osobito onih na licu i vratu. Primarni strah se javio u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja i trajao je od nastanka ozljede do intubacije i stavljanja na mehaničku ventilaciju, što je iznosilo 72 sata. Sekundarni strah se javio naknadno zbog zabrinutosti za svoje zdravlje i ishod liječenja i u jakom stupnju trajao je 30 dana, u srednjem stupnju 50 dana i u lakom stupnju 5 mjeseci. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega po 4 sata dnevno u trajanju od 3 mjeseca za pomoć pri održavanju osobne higijene, pomoć pri oblačenju, za odlazak na ambulantne kontrole i sprovođenje fizikalne i radne terapije, pomoć pri uzimanju obroka i odlaženja na WC, zatim 3 sata dnevno kroz 1 mjesec i 15 dana, te 2 sata dnevno kroz 1 mjesec i 15 dana za održavanje osobne higijene i hranjenje. Naruženost je najtežeg oblika koji znakovito utječe na psihičko i fizičko zdravlje tužitelja, koja je još više izražena u ljetnom periodu kada je tužitelj u kratkim hlaćama ili kada ide na kupanje. Nadalje, vještak ističe kako postoji direktna uzročno-posljedična veza između industrijske nesreće u silosu koja se dogodila 14. 4. 2017. i štete koju je tužitelj pretrpio u vidu oštećenja zdravlja, zbog čega je došlo do povrede prava osobnosti

38. Sudski vještak dr. CČ. spec. oftalmolog, u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 3. svibnja 2023. navodi kako je uvidom u sudsko medicinsku dokumentaciju razvidno da je tužitelj doživio tešku tjelesnu ozljedu na radu u smislu eksplozije s kasnije detaljno opisanim posljedicama najviše u smislu opekotina i to dana 14. 4. 2017. U medicinskoj dokumentaciji je detaljno i taksativno navedeno liječenje i opis ozljeda, a iz njegove spec. domene izdvojio bi dijagnozu combustio capitis et corporis, odnosno opekotina glave i tijela. U spisu je priložen samo jedan specijalistički ili oftalmološki nalaz od 29. 9. 2017. iz kojega je vidljivo da tužitelj ima uredne vidne oštrine s pripadajućom naočalnom korekcijom na svakom oku posebno, odnosno tzv. kratkovidni astigmatizam. Navodi kako je u spisu priloženo vještačenje specijaliste za plastičnu kirurgiju gdje vještak za područje očiju radi oslabljenja vida na oba oka daje 5% umanjenja općih životnih aktivnosti, ali se on ne slaže s takvom procjenom, jer tužitelj ne pati od umanjenja vida, a referakcijska greška očiju odnosno vida koju ispravlja nošenje naočala nema veze s predmetnim događajem. Vizualnim pregledom tužitelja ovdje u sudnici utvrdio je da tužitelj ima očuvanu urednu funkciju vjeđa i potpuno sačuvan uredni kožni rub vjeđa, same očne jabučice su uredne. Tužitelj ima vidljive ožiljne promjene u gornjem dijelu obje gornje vjeđe ispod obrva koje ne umanjuju funkcionalnost vjeđa i naruženost radi tih ožiljaka bi ocijenio lakšeg stupnja. Tužitelj je patio od bolova i pripada mu također i tuđa njega i pomoć, ali ona bi se mogla uključiti u procjenu vještaka za plastičnu kirurgiju.

39. Stalni sudski vještak dr. Nikola Kolja Poljak, spec. otorinolaringologije i subspec. plastične kirurgije glave i vrata u svom pisanom nalazu i mišljenju od 17. listopada 2023. navodi da je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u štetnom događaju. Sekvele na koži glave i vratu tužitelja dovele su do funkcionalnih i estetskih promjena, pa tako tužitelj zbog keloidnih ožiljaka gornje i donje usne koje su uzrokovale deformaciju takve vrste ima nemogućnost normalnog otvaranja usta što dovodi do poremećaja gutanja i govora, a disanje na nos je znatno otežano. Bolove jakog intenziteta tužitelj je trpio prvih mjesec dana do kada je rađeno odstranjenje odumrlih dijelova kože- nekrektomije, bolove srednjeg intenziteta sljedećih mjesec dana, te slabog intenziteta još 3 mjeseca dok su trajali rekonstrukcijski zahvati. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega prvih 5 mjeseci po 4 sata dnevno, potom 2 mjeseca 3 sata dnevno, te još 2 mjeseca po 2 sata dnevno. Smatra da je kod tužitelja prisutan najteži oblik naruženosti (keloidi čela, uške, lica i vrata, te deformiteti cijelog lica, uški, nosa, usana, brade i vrata) koji značajno utječe i na njegovo psihičko stanje. Postotak umanjenja životne aktivnosti tužitelja je 40 % (zbog deformirajućih oštećenja lica koja uzrokuju funkcionalne smetnje hranjenja, pijenja, govora i disanja 20 %, zbog djelomičnog gubitka nosa i posljedično lošijeg disanja na nos 10%, zbog stanja nakon traheotomije 5 % i zbog djelomične deformacije uški 5 %).

40. Stalni sudski vještak dr. Nikola Sikirica, spec. psihijatrije u svom pisanom nalazu i mišljenju od 6. lipnja 2024. navodi da je kod tužitelja zbog traumatskog događaja i zdravstvenih posljedica došlo do razvijanja simptoma iz kruga anksiozno depresivnog poremećaja, a koji su bili razlog učestalih pregleda kod psihijatra te mu je preporučeno uzimanje psihofarmakoterapije. Ističe da je tužitelj u trenutku traumatskog događaja osjećao primarni strah u trajanju od nekoliko minuta, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta sljedeća 3 do 4 tjedna, strah umjerenog intenziteta sljedeća 3 do 4 mjeseca te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedećih 8 do 10 mjeseci, dok je strah blažeg intenziteta koji će se i daje periodično javljati uključen u postotak umanjenja životne aktivnosti. Vještak navodi da će tužitelj nesumnjivo trpjeti intenzivne duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti i naruženosti, a što će se sve očitovati kao skup neugodnih emocija, nižeg praga tolerancije na frustracije, sklonosti k psihosomatskom reagiranju, zabrinutost za zdravstveno stanje.

41. Sudski vještaci dr. CČ, spec. oftamolog, dr. Zdravko Roje spec. plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije, dr. Ivica Ruić, spec. ortoped, dr. Nikola Kolja Poljak, spec. ORL i plastični kirurg glave i vrata, dr. Nikola Sikirica spec. psihijatar, u svom dopunskom nalazu i mišljenju, odnosu usuglašavanju istih, navode kako ostaju pri svojim ranije danim mišljenjima, a nakon usuglašavanja svih vještaka ukupno smanjenje općih životnih aktivnosti ne bi više bilo 70% nego bi ga zbog korekcija i naknadih usaglašavanja trebalo povećati na 85% smanjenja životnih aktivnosti.

42. Tuženik i nadalje prigovara vještačenju svih vještaka, te smatra da nisu odgovorili na pitanja iz ove pravne stvari, niti su uskladili svoje nalaze, niti su odgovorili na isključivu ili podijeljenu odgovornost tužitelja s obzirom na to da nije koristio zaštitnu opremu, te predlaže provesti novo vještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, Splitu, Rijeci ili Osijeku ili nekom drugom Medicinskom fakultetu u Republici Hrvatskoj, a koji prijedlog je sud odbio kao suvišan i nepotreban i koji bi doveo samo do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnih troškova.

43. Naime, ovaj sud je proveo glede ozljeda tužitelja zadobivenih u predmetnom štetnom događaju i posljedica tih ozljeda medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Ivici Ruiću, spec. ortoped, dr. Zdravku Roje, spec. plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije, dr. ŠČ, sepc. Oftalmolog, dr. Nikoli Kolji Poljak, spec. ORL i plastični kirurg glave i vrata, te dr. Nikoli Sikirici, spec. psihijatar, te su vještaci dali svoje stručne nalaze i potom stručna mišljenja na temelju priložene dokumentacije u spisu, pregleda tužitelja, kao i na temelju iskaza svjedoka i samog tužitelja. Budući da ovaj sud cijeni vještačenje kao i svaki drugi dokaz u postupku primjenom načela slobodne ocjene dokaza, ali imajući u vidu stručni karakter vještačenja, te s obzirom da se ovdje radi o dugogodišnjim stalnim sudskim vještacima, te imajući u vidu da su isti potpuno, jasno i detaljno obrazložili svoja mišljenja, kod ovoga se suda nije pojavila osnovana sumnja u stručnost danih mišljenja. Vještaci su vještačili ozljede kod tužitelja i posljedice tih ozljeda na ukupan organizam tužitelja i to svaki iz svoje domene (vještak Zdravko Roje se naknado korigirao vezano za dano mišljenje koje spada u domenu drugog vještaka) i na kraju su se usuglasili glede ocjene umanjenja opće životne aktivnosti od 85 % ukupno.

43.1. Za navesti je da je vještačenje jedno dokazno sredstvo u ovom postupku kojem se pribjeglo zbog toga što je bilo potrebno utvrditi činjenicu ozljeda kod tužitelja i posljedica na njegov organizam, a za što je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a ni ne treba raspolagati, a sudski vještaci dr. CČ, dr. Kolja Poljak, dr. NČ, dr. Ruić i dr. Sikirica su svoj nalaz i mišljenje dali u nedvosmislenom sadržaju, određeno, s iscrpnim obrazloženjem, logično i uvjerljivo, tako da nije bilo razloga sumnjati u njihovu objektivnost i stručnost, kao ni razloga da se po njima dani elaborat podvrgava procjeni po drugim vještacima, posebice Medicinskom fakultetu bilo u Zagrebu, Rijeci, Splitu ili Osijeku kako je to tuženik predlagao radi čega je sud prijedlog tuženika za provođenjem tog dokaza i odbio kao suvišan i nepotreban.

44. Imajući u vidu gore navedene zakonske odredbe, a sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka liječnika dr. CČ, dr. Kolje Poljak, dr. NČ, dr. Ruića i dr. Sikirice, pri tome uzimajući u obzir jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, opseg smanjenja životne aktivnosti (85 %), karakter, težinu i lokalitet ozljede (kontraktura oba lakta, šaka, ručni zglobovi, lice, uši, nos, vrat, opekline glave i tijela), duljinu liječenja, potrebu mirovanja, uzimanja analgetika, odlazaka na kontrole, provođenje fizikalne terapije, funkcionalne smetnje hranjenja, pijenja, govora i disanja, životnu dob (rođen **.**.1990.) i zanimanje tužitelja u trenutku ozljeđivanja, kao i svih neugodnosti koje je tužitelj imao tijekom liječenja (fizikalna terapija, kontrolni pregledi, višestruke operacije, i dr.), tužitelju je s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 179.356,02 eura.

45. Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći u ukupnom iznosu od 4.000,00 eura, te troškova liječenja u iznosu od 1.300,00 eura.

46. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja, oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.

46.1. Naime, naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik imovinske štete tj. predstavlja onaj iznos novčanih jedinica koji bi tužitelj platio trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. U konkretnom slučaju, tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, budući da je istome ta pomoć i njega pružena besplatno (od strane članova njegove, jer tužitelj nije sudu dostavio dokaz da bi ove troškove platio trećoj osobi), pa stoga tužitelja pripada naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu i tražila, a sve to iz razloga kako bi se postigla svrha naknade štete, a to je da se imovno stanje tužitelja dovede u takvo da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe njege i pomoći koju mu pruža treća osoba pa makar to bili i članovi njegovog domaćinstva. Prema tome, visina te naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u Gradu Splitu bila sposobna pružati takvu uslugu, a prema podacima Doma za starije i nemoćne osobe „Lovret“ (bez poreza, prireza i ostalih davanja prema državi) bila u visini od 4,65 eura (35,00 kn/ 4,65 eura /list 55 spisa/), to je onda sud iste prihvatio, pa i bez obzira na činjenicu da tužitelju kroz utuženo razdoblje ta ustanova nije pružala usluge tuđe pomoći, ali bi ih zasigurno pružala da ih je tužitelj od nje zatražio.

46.2. Tužitelju je, a prema nalazu i mišljenju sudskih vještaka, odnosno sudskog vještaka dr. Nikole Kolje Poljak (budući da se procjena drugih vještaka uklapa u procjenu vještaka dr. Kolje Poljak) bila potrebna u trajanju od 5 mjeseci po 4 sata dnevno, potom 2 mjeseca po 3 sata dnevno i 2 mjeseca po 2 sata dnevno, ukupno 900 sati pa istome s obzirom na prednje pripada na ime naknade za tuđu njegu i pomoć ukupan iznos od 4.000,00 eura, koliko je tužitelj i zatražio (900 sati potrebite tuđe njege i pomoći x 4,65 eura kao cijena jednog sata tuđe njege i pomoći, prema podacima Doma za starije i nemoćne «Lovret» Split, iznosi 4.180,00 eura, ali je tužitelj zatražio 4.000,00 eura te mu je sud isti i dosudio, jer ne može ići preko zahtjeva tužitelja /čl. 2. ZPP/), koji mu je i dosuđen.

46.2. Glede troškova liječenja ovaj sud smatra i taj zahtjev tužitelja osnovanim. Naime, tužitelj je zbog ozljede imao troškove vezane za liječenje, radi odlazaka na kontrole, fizikalno liječenje i dr. pa ovaj sud, a po slobodnoj ocjeni u smislu odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) smatra primjerenim konkretnom slučaju zatraženi iznos od 1.300 eura za troškove liječenja, te mu je isti dosudio.

46.3. Dakle, tužitelju je dosuđeno na ime naknade (neimovinske i imovinske) štete ukupan iznos od 184.656,02, dok je za više zatraženo, za iznos od 70.643,98 eura, tužitelj odbijen u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku od 5. listopada 2017., kao dana podnošenja tužbe, a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a (kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga), a kao u točki I. izreke presude.

46.4. Zahtjev tužitelja da se na žiro račun njegovog punomoćnika isplati naknada štete sud je odbio, jer iz spisa proizlazi da je tužitelj OD Ljubičić - Vrdoljak & Partneri d.o.o. izdao punomoć za vođenje parnice, a da pobliže nije odredio ovlaštenja u punomoći pa se stoga ne može naložiti protivnoj strani tj. tuženiku da tužitelji isplati naknadu štetu na punomoćnikov račun, kada u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć. Dakle, ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši.

47. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare, a koji prigovor po ocjeni ovog suda nije osnovan.

48. Prema odredbi čl. 230. ZOO-a proizlazi da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala.

49. Radna nezgoda dogodila se 14. travnja 2017., a tužba je podnesena 5. listopada 2017. to je očito da nije protekao zastarni rok od tri godine. Podnošenjem tužbe došlo je do prekida zastare, a što se odnosi i na povećani dio zahtjeva (podnesak od 7. 6. 2021. i 24. 7. 2024.) iz iste činjenične osnove i kako je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, ni kvantitativno povećani dio zahtjeva tužitelja nije u zastari.

50. Nadalje, tuženik je predlagao prekid postupka do okončanja kaznenog postupka pod br. K-492/2019, koji prijedlog je sud odbio kao neosnovan.

51. Naime, odredbom čl. 213. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) određeno je da će sud prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12.).

52. Između parničnih stranaka nije prijeporno da se kod ovog suda vodi kazneni postupak pod br. K-492/2019, između ostalih i protiv tuženika kao okrivljenika radi utvrđenja kaznene odgovornosti iz predmetnog štetnog događaja i taj postupak još uvijek nije okončan. Međutim, ovdje se ne radi o prethodnom pitanju za donošenje meritorne odluke u ovom parničnom postupku, jer je postojanje građanskopravne odgovornosti šire od kaznenopravne odgovornosti pa će ovaj sud, provođenjem dokaza u ovom postupku, utvrditi odlučne činjenice od kojih ovisi pitanje odgovornosti za nastanak štetnog događaja. Stoga je sud odbio prijedlog tuženika za prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, a kao u točki I. izreke rješenja.

53. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

53.1. Naime, tužitelju, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova zastupanja po punomoćniku ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa), priznat je trošak zastupanja po punomoćniku, a isti se odnosi na sastav tužbe 1000 bodova, za zastupanje po punomoćniku na ročištima od 16. 5. 2018., 21.11.2018., 10. 9. 2019., 11. 2. 2021. po 1000 bodova, od 14. 4. 2021., 10. 6. 2021.,0.2021., 19. 2. 2022., 28. 3. 2022. i 3. 5. 2023. po 1530 bodova, od 24.11.2022. 382,5 bodova, od 12. 9. 2024., 6.11.2024., 17. 2. 2025. i 7. 4. 2025. po 1920 bodova, za sastav četiri obrazložena podneska od 7. 6. 2021. i 30. 3. 2022. po 1530 bodova, od 24. 7. 2024. i 31.10.2024. po 1920 bodova, a za sastav ostalih podnesaka od 2. 5. 2018., 11. 7. 2022., 23. 7. 2024., i 17. 2 . 2025. po 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura, daje iznos od 62.685,00 eura, uvećano za iznos od 15.671,25 eura na ime PDV-a, ukupno iznos od 78.356,25 eura.

53.2. S obzirom na to da je tužitelj u postupku uspio s 86 % (uspio u osnovu 100%, a 72 % u visini, odnosno ukupno sa 86 %), a tuženik je uspio s 14 %. Razlika postotaka uspješnosti je 72 % u korist tužitelja pa je tužitelju od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 56.416,50 eura , koji iznos uvećan za iznos od 675,96 eura na ime troškova medicinskog vještačenja, daje ukupan iznos od 57.092,46 eura, koji iznos troškova postupka isplatit će se na žiro račun pun. tužitelja. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 23. svibnja 2025., kao dana presuđenja, do isplate (točka II izreke rješenja).

53.3. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

53.4. U punomoći od 4. listopada 2017. stranka (tužitelj) je izričito ovlastio punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun.

U Splitu 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: -pun tužitelja

-pun. tuženika