Poslovni broj: Us I-2390/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LH, L, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, zastupanog po opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda), radi priznavanja statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja i odsutnosti tuženika, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-05/23-03/98, Urbroj: 522-

4/1-1-2-24-4 od 27. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-562-05/23-03/98, Urbroj: 522- 4/1-1-2-24-4 od 27. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb, branitelje i civilne stradalnike iz Domovinskog rata, Odsjeka za zdravstvo i socijalnu skrb, [adresa], Klasa: UP/I-562-03/23-02/1, Urbroj: 2182-11-01/5-24-18 od 14. lipnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata i prava po osnovi oštećenja organizma zbog neispunjavanja uvjeta i okolnosti propisanih prema Zakonu o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj: 84/21; dalje: Zakon).

3. U tužbi tužitelj u bitnom navodi kako smatra da bi trebao dobiti status civilne žrtve Domovinskog rata i status seksualno zlostavljane osobe u Republici Hrvatskoj koji se dogodio jednim dijelom u Zagrebu s oduzimanjem slobode i prisilnim privođenjem u MUP [adresa] gdje je završio u nekoliko logora na području Bosne i Hercegovine. Navodi da je od 1983. živio i radio u Zagrebu, te smatra da Ministarstvo prema njemu vrši zlostavljanje i diskriminaciju. Navodi da je za vrijeme Domovinskog rata boravio u [adresa] na radu kao građevinski radnik te da je u 9. ili 10. mjesecu 1990. dobio poziv od MUP-a [adresa] da se javi na informativni razgovor. U međuvremenu roditelji i susjedi su ga obavijestili da u MUP-u imaju dojavu da je zaposlen u policiji ili vojsci u Zagrebu i da razmjenjuje informacije vezane za položaje i planove banjalučke vojske i policije. Navodi da su ga policijski službenici uhitili u Zagrebu, te da su mu pretresli stan i oduzeli svu dokumentaciju, te da su ga zlostavljali i odveli u [adresa]. Ubrzo je dobio vojni poziv za rezervu u [adresa] kod [adresa] koji je odbio. Potom je uhićen i deportiran u nekoliko logora u [adresa] i [adresa] gdje je prošao torturu, mučenja i seksualno zlostavljanje. 1993. oslobođen je iz logora i deportiran u Republiku Hrvatsku uz prijetnje da o privođenju i zlostavljanju ne smije govoriti. Zbog svega navedenog smatra da je njegovo stradanje započelo u Zagrebu, a završilo stradanjem u BiH u tri logora. Smatra da je Zakon prema njemu diskriminirajući, jer je odveden sa područja Republike Hrvatske u drugu državu i da bi se odredbe Zakona trebale primijeniti na njega. Navodi popis državnih institucija i agencija u BiH preko kojih je tražio prava i staruse žrtve seksualnog nasilja i priznavanje statusa logoraša, kao i popis državnih institucija i agencija u Republici Htrvatskoj, te opisuje dosadašnji tijek postupaka koje je vodio od 2018. u svezi osvarivanja svojih prava u Republici Hrvatskoj. Nadalje, poziva se i na Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu i smatra da je prema tom Zakonu trebao ostvariti svoja prava. Poziva se i na Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, te u bitnome smatra da je oštećenje organizma zadobio pod okolnostima propisanim navedenim Zakonom, te ponovno navodi da je u Republici Hrvatskoj boravio od 1983. gdje je radio, te smatra da ispunjava sve uvjete za priznavanje statusa civilne žrtve iz Domovinskog rata ili za priznavanje žrtve seksualnog nasilja u Republici Hrvatskoj i izvan Republike Hrvatske. Iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj predlaže poništenje osporenog rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da je osporeno rješenje tuženika doneseno u ponovljenom postupku po rješenju Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-05/23-03/98, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-2, od 20. travnja 2023., a kojim je poništeno ranije prvostupanjsko rješenje od 06. ožujka 2023., te da je postupajući po uputama danim u rješenju Ministarstva hrvatskih branitelja 20. travnja 2023. nadležno prvostupanjsko tijelo od Povjerenstva za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, Ministarstva hrvatskih branitelja, pribavilo mišljenje KLASA: 562-05/23-03/163, URBROJ 522-4/1-1-1-24-2, od 18. ožujka 2024. da u pogledu tužitelja ne postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona. Citira i poziva se na odredbu članka 9. stavka 1. Zakona, te navodi da je primjena navedenog propisa kao zakonskog propisa Republike Hrvatske, imajući u vidu tzv. načelo teritorijalnosti pravnog sustava, teritorijalno ograničeno, što znači da vrijedi samo na teritoriju Republike Hrvatske, i za slučajeve koji su se dogodili na njenom teritoriju. U konkretnom slučaju, a uvidom u sve dokaze pribavljene u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj zatočen i odveden u logor na teritoriju Bosne i Hercegovine stoga navedeno zatočenje nije povezano s događajima za vrijeme trajanja Domovinskog rata na području Republike Hrvatske, te nema osnova za primjenu odredaba Zakona, pa ovo drugostupanjsko tijelo nije moglo uvažiti žalbene navode stranke, već je žalbu valjalo odbiti. Potom tuženik u bitnom iznosi tužbene navode tužitelja, te ističe da u vezi tužbenih navoda i zahtjeva imenovanog u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga u njemu navedenih. Uvidom u sve navedene dokaze pribavljene u provedenom postupku da je neosporno utvrđeno da je tužitelj zatočen i odveden u logor na teritoriju Bosne i Hercegovine stoga navedeno zatočenje nije povezano s događajima za vrijeme trajanja Domovinskog rata na području Republike Hrvatske, te nema osnova za primjenu odredaba Zakona, pa ovo drugostupanjsko tijelo nije moglo uvažiti žalbene navode stranke, već je žalbu valjalo odbiti, a činjenica da je tužitelj sada hrvatski državljanin i sada ima prijavljeno prebivalište u [adresa], nije odlučna za drugačije rješavanje ove upravne stvari, već je odlučno to što se zatočenje imenovanog dogodilo izvan državnog područja Republike Hrvatske, u kojem slučaju se odredbe Zakona ne mogu primijeniti. Nadalje, navodi da nije osnovan tužbeni navod u kojem osporava da se njegovo stradavanje dogodilo izvan teritorija Republike Hrvatske, niti navod kako se njegovo zlostavljanje dijelom dogodilo na teritoriju Republike Hrvatske, a dijelom na teritoriju Bosne i Hercegovine. Pri tom obrazlaže da su ga privela službena neprijateljska tijela Bosne i Hercegovine ili unutarnji neprijatelj Republike Hrvatske pod izlikom da ide na informativni razgovor u MUP (podrazumijevalo se u Zagreb). Tom prilikom su izvršili pretres njegovog stana i prisilno odveli u [adresa], a prema navedenim dokazima pribavljenim u predmetu imenovani nije zatočen na teritoriju Republike Hrvatske, već na teritoriju Bosne i Hercegovine. Nadalje, tužbeni navod stranke u kojem navodi kako bi mu trebalo priznati ili status žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata ili status civilne žrtve Domovinskog rata od dana njegovog prvog zahtjeva, odnosno od 2018. godine nije osnovan, jer se u ovom postupku ne može odlučivati o statusu žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata. Temeljem dokumentacije u spisu vidljivo je da je rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/I-562-02/18-21/2, URBROJ: 522-05/1-1-1-18-8, od 14. svibnja 2018. odbijen zahtjev imenovanog za priznavanje statusa žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata, a presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 5 Usl-281/18-8 od 13. prosinca 2018. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/1-562-02/18-21/2, URBROJ: 522-05/1-1-1-18-8, od 14. svibnja 2018. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je pravilno utvrđeno činjenično stanje, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno da je osporeno rješenje tuženika doneseno na temelju pravilne primjene odredaba Zakonom, Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata („Narodne novine" broj 118/2021), kao i odredaba Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), pa tuženik predlaže da Sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Generalni opunomoćenik tuženika Županijsko državno odvjetništvo u Splitu se u podnesku od 21. studenog 2024. u bitnome pridružuje se navodima iz tuženikovog odgovora na tužbu.

6. U sporu je održavanjem rasprave 24. travnja 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS), a na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, a na kojoj je tužitelj naveo da u cijelosti ustraje u podnesenoj tužbi i svemu što je navedeno u istoj. Prilaže u spis preslik osobne karte za stranca broj 9020187, izdane na njegovo ime kojim je reguliran status produženog boravka, a koja je izdana 18. svibnja 1993. i vrijedi do 18. studenoga 1993., a u kojoj je razvidno da je pogrešno unesen podatak o datumu njegovog rođenja, odnosno pogrešno je navedena godina rođenja tako da je naznačena godina 1969. umjesto pravilno 1965. Navedeno dostavlja na okolnost da je pogrešno utvrđenje tuženika, a vezano uz primjenu članka 14. kojim tvrde da nije imao niti prebivalište niti boravište u [adresa], a što nije točno već da je on od 1983. živio i radio u Zagrebu, da je u to vrijeme položio i vozački ispit i ishodio vozačku dozvolu te ujedno završio i tečaj za tesara preko firme GP Tempo. Da je u Zagrebu boravio sve do rujna ili listopada 1990. gdje je uhićen, dakle u Zagrebu i odveden u logor tako da je prvo bio u malom logoru u [adresa] gdje je osuđen kao neprijatelj te je odveden u logor Manjača, odakle je pušten nakon 3 dana. Međutim da su ga drugu večer nakon puštanja iz logora Manjača ponovno uhitili i odveli u logor Bjelina gdje je proveo sve skupa 3 mjeseca. Tužitelj predlaže da se u ovom sporu provedu dokazi saslušanjem svjedoka PH iz [adresa], NH iz [adresa], a koji mogu posvjedočiti o okolnostima mojeg odvođenja u logor. Naposljetku ističe da ministarstvo nije pokrenulo postupak osoba koje su ga odvele u logor, a što tužitelj smatra da je bilo dužno učiniti. Dodatno ističe da ustraje u svim navodima i prigovorima iznesenim u tužbi i tijekom dosadašnjeg postupka. Predlaže i saslušanje glavnog oficira logora Mausera koji može slikoviti opisati logor.

7. Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora kao i spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem navedenih svjedoka kao suvišno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

9. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

12. Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut na temelju zahtjeva tužitelja od 20. veljače 2023. za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata i prava zbog bolesti PTSP-a, oštećenja sluha, te seksualnog zlostavljanja uslijed zatočenja u logorima od 24. prosinca 1992. do 27. veljače 1993. na teritoriju Bosne i Hercegovine, a u kojem je tužitelj u opisu okolnosti stradavanja naveo da mu je oduzeta sloboda u [adresa] 24.12.1992. – 27.2. 1993. odveden u logor na području Bosne i Hercegovine (Banjaluka i Bijeljina).

13. Nadalje, iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja osporenog rješenja, je razvidno kako slijedi:

- da prema priležećem Uvjerenju o prebivalištu MUP-a, PU Šibensko-kninske, Policijske postaje Knin od 20. veljače 2023. tužitelj ima prijavljeno prebivalište u [adresa] prvi puta od 21. prosinca 1993. do 13. prosinca 1996.. u Gradu Zagrebu na adresi [adresa], drugi puta od 7. siječnja 1997. do 3. veljače 1997. na adresi [adresa], te treći puta od 7. veljače 1997. na dalje na adresi [adresa];

- prema ispisu Matice i knjige državljana od 15. veljače 2023. tužitelj je stekao hrvatsko državljanstvo primitkom temeljem naloga MUP-a RH, te je upisan u knjigu državljana 15. srpnja 1993.,

- spisu prileži rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/I-562-02/18- 21/2, URBROJ: 522-05/1-1-1-18-8, od 14. svibnja 2018. kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za priznavanje statusa žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata uz obrazloženje da u vrijeme počinjenja seksualnog nasilja (događaj od 29. prosinca 1992. u logoru u Bijeljini) nije imao prijavljeno prebivalište ili boravište na području [adresa], a sam događaj se zbio na teritoriju Bosne i Hercegovine, gdje je imenovani živio i na tom području u to vrijeme imao prebivalište, te je zaključeno da događaj seksualnog zlostavljanja nije povezan sa događajima u vrijeme Domovinskog rata na području Republike Hrvatske,

- u spis predmeta pribavljena je preslika presude ovog suda poslovni broj: 5 Usl- 281/18-8 od 13. prosinca 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/I-562-02/18-21/2, URBROJ: 522-05/1-1-1-18-8, od 14. svibnja 2018.

- u spis priloženi su i preslici opsežne medicinske dokumentacije o psihijatarskom liječenju tužitelja od 1993. na dalje, kao i novije medicinske dokumentacije u svezi sa oštećenjem sluha,

- prileže prijepisi pisane komunikacije tužitelja sa raznim tijelima i udrugama u

Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini;

- u ponovljenom postupku pribavljeno je mišljenje Povjerenstva za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona Ministarstva hrvatskih branitelja, za tužitelja KLASA: 562- 05/23-03/163, URBROJ 522-4/1-1-1-24-2, od 18. ožujka 2024. u kojem je navedeno da sukladno članku 5. stavku 2. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata (Narodne novine br. 118/21), Povjerenstvo za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona je od nadležnih tijela pribavilo podatke o podnositelju zahtjeva, radi utvrđivanja zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona te je na sjednici održanoj 5. ožujka 2024. dalo mišljenje da u pogledu tužitelja ne postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona.

- spisu predmeta prileži i zapisnik prvostupanjskog tijela od 17. svibnja 2023. o uzimanju izjave tužitelja vezano na okolnosti njegovog stradavanja, iz koje u bitnom proizlazi da je tužitelj naveo da je rođen **.**.1965. u mjestu Motike, Općina Banja Luka, Bosna i Hercegovina. Mjesto prebivališta da mu je u [adresa]., nadalje u bitnome opisuje dosadašnji tijek postupka, te navodi da je u podnesku veoma opširno, jasno i precizno opisao i dokumentirao svoje stradavanje, kako fizičko, tako i psihičko, a koje se dogodilo u vremenu 1992. i 1993. Kod svih izraženih stavova i navoda ostaje i dalje. Nadalje navodi da je u izjavljenoj žalbi na prvostupanjsko rješenje uz samu žalbu ponovno dostavio sve dokaze i isprave, kao i u podnesku. Navodi da je u samoj žalbi u nekom kraćem obliku iznio bit svoga stradavanja i ostaje pri svojoj tvrdnji da spada u kategoriju osoba koja je obuhvaćena Zakonom o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, to prije svega jer je hrvatski državljanin, jer od 1993. ima prijavljeno prebivalište u [adresa], a sve do tada je boravio i radio u Zagrebu, u Republici Hrvatskoj, te i to smatra svojim prebivalištem, jer osoba ima stvarno prebivalište prema onome mjestu gdje stvarno radi i živi, a ne samo prema formalno prijavljenom prebivalištu. Nadalje u bitnome opisuje razloge zbog kojih je drugostupanjskim rješenjem njegova žalba ocjenjena osnovanom, ali ne iz razloga navedenih u istoj, te u bitnome navodi razloge zašto je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te navodi da je upoznat i sa odredbom članka 30. ZUP-a. Nadalje da ističe jednu od veoma bitnih činjenica koja određuje cijeli tijek događaja i zbivanja s jedne strane i izravno utječe na ostvarivanje statusa i prava prema Zakonu o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata s druge strane, te navodi da se smatra hrvatskim građaninom od 1984. do polovine rujna 1990., s manjim prekidom, kada je u to vrijeme od Ministarstva unutarnjih poslova općine [adresa] dobio službeni poziv na informativni razgovor. Na isti se uredno odazvao. Tada su mu oduzeli osobne dokumente, zabranili napuštanje mjesta prebivališta u [adresa], kao i povratka u Zagreb, odnosno Republiku Hrvatsku. Navodi da vjeruje da su tako postupili zbog navodnih anonimnih dojava da je pripadnik hrvatske vojske, da prenosi određene informacije o vojnim dešavanjima u [adresa], zbog navodnog posjedovanja radio stanice, te navodi da je izravna njihova sumnja da je posrednik u obostranom prijenosu podataka i informacija. Nakon oduzimanja osobnih dokumenata, ograničavanja kretanja, a potom i lišenja slobode, na koncu je deportiran u tri logora, o kojima je u podnesku veoma opširno opisao sva događanja i postupanja. Imenovani nadalje navodi da davanjem ove usmene izjave na zapisnik traži i moli da se shvati da u vremenu od polovine rujna 1990. do ožujka 1993. smatra se hrvatskim građaninom, iako se u tom razdoblju nije mogao vratiti u Republiku Hrvatsku, zbog oduzimanja svih osobnih dokumenata, zatočenja u obliku kućnog pritvora i zatočenja u logorima. Imenovani nadalje navodi da je izlazak iz [adresa] i dolazak u Republiku Hrvatsku opisao u podnesku. Nadalje navodi da je u tijeku 2018. podnosio podnesak za ostvarivanje svog prava, ali je na isti način odbijen od strane Ministarstva hrvatskih branitelja iz razloga što u vrijeme stradavanja nije bio žitelj [adresa], a njegovo duboko uvjerenje je da se uvijek osjećao i u biti to je građanin i državljanin Republike Hrvatske, još od 1984. pa sve do danas. Imenovani u izjavi nadalje navodi da moli nadležna upravna tijela da u potpunosti shvate i razumiju bit njegovog podneska, njegove izjavljene žalbe, te da uvaže sve njegove usmene izjave i navode, te da posebno prouče sva pisana dokazna sredstva i pisane materijale. Imenovani nadalje stoji na stajalištu da mu se treba priznati pravo retroaktivno, dakle od veljače 2018., od trenutka prvog podnošenja zahtjeva;

- u ponovnom postupku pribavljena je i obavijest od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko-kninske, Policijske postaje Knin od 1. lipnja 2023. kojim se izvješćuje prvostupanjsko tijelo da Policijska postaja Knin u svojim evidencijama ne posjeduje dokumentaciju o uzroku stradavanja LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

14. Odredbom članka 9. stavka 1. Zakona propisano je da civilni invalid iz Domovinskog rata je osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila: a) zbog zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata, b) u vezi s ratnim događajima iz Domovinskog rata (zbog korištenja sredstava i metoda kojima se izvode ratne operacije kao što su bombardiranje, eksplozija minsko-eksplozivnih sredstava, zalutali metak i sl.) u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., c) od eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih nakon završetka ratnih operacija u Domovinskom ratu ili d) zbog eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava ili uporabe vatrenog oružja, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., izvan ratnih operacija, ali u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata, a stavkom 2. navedenog članka propisano je da je civilni invalid iz Domovinskog rata i osoba kojoj je organizam oštećen najmanje 60% zbog bolesti, a bolest je, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata.

15. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citiranu zakonsku odredbu, prema ocjeni ovog Suda, osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je istim dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16. Naime, Zakonom je propisano ostvarivanje prava za civilne stradalnike koji su oštećenje organizma zadobili u Domovinskom ratu na području Republike Hrvatrske, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

17. Prema ocjeni ovog Suda, a imajući u vidu podatke spisa predmeta, pravilno je utvrđenje tuženika da je tužitelj zatečen i odveden u logor na području Bosne i Hercegovine, pa da stoga navedeno zatočenje nije povezano s događajima za vrijeme trajanja Domovinskog rata na području Republike Hrvatske, te da nema osnove za primjenu odredbi Zakona. Stoga, ovaj sud u cijelosti kao pravilno i zakonito prihvaća obrazloženje osporenog rješenja tuženika i ovdje se na isto poziva.

18. Pri tome za navesti je da činjenica da je tužitelj hrvatski državaljanin i da sada ima prijavljeno prebivalište u [adresa] nema utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari jer se zatočenje tužitelja dogodilo izvan državnog područja Republike Hrvatske, u kojem se slučaju odredebe Zakona ne mogu primijeniti.

19. Nadalje, glede tužbenih navoda tužitelja da bi mu trebalo priznati ili status žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata ili status civilne žrtve Domovinskog rata od dana njegovog prvog zahtjeva, odnosno od 2018. nije osnovan, jer se u ovom postupku prije svega ne može odlučivati o statusu žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata. Isto tako iz podataka spisa predmeta je vidljivo da je tužitelju rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/I-562-02/18-21/2, URBROJ: 522-05/1-1-1-18-8 od 14. svibnja 2018. odbijen zahtjev za priznavanje statusa žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata, a presudom ovog suda poslovni broj: 5 Usl- 281/18-8 od 13. prosinca 2018. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/1-562-02/18-21/2, URBROJ: 522-05/1-1- 1-18-8, od 14. svibnja 2018.

20. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 23. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 126. u svezi čl. 131. ZUS).

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, po opunomoćeniku ŽDO Split, i uz povrat spis upravnog tijela tuženiku po pravomoćnosti,

- u spis.