Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Valpovo, Kralja P. Krešimira IV br. 3.

Poslovni broj: P-796/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv 1. tuženika DDM Reo Adria d.o.o., OIB 91868082461, Damira Tomljanovića-Gavrana 15, Zagreb, zastupanog po pun. Dinku Šperanda, odvjetniku iz Zagreba, i 2. tuženice NA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne javne rasprave 24. travnja 2025. na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužitelj ĆA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj: Ovr-2162/2022 na nekretnini 2. tuženice NA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], upisane kod Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Valpovo, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor, ukupne površine 564 m².

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju plate prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana."

II. N a l a ž e s e tužitelju ĆA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da 1. tuženiku DDM Reo Adria d.o.o., OIB 91868082461, Damira Tomljanovića-Gavrana 15, Zagreb, naknadi parnične troškove u iznosu od 1.250,00 € sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se 1. tuženik s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 € o d b i j a ;

r i j e š i o  j e

O d b i j a s e tužitelj s prijedlogom koji glasi:

"1. Određuje se zabilježba spora na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Valpovo, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor, ukupne površine 564 m², kojom se čini vidljivim da se glede zemljišnoknjižnog prava vodi ovaj parnični postupak pred Općinskim sudom u Osijeku, a koja će zabilježba trajati do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

2. Provedba rješenja nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu u Valpovu, Općinskog suda u Osijeku i prije njegove pravomoćnosti."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u tijeku ovršni postupak pod br. Ovr-2162/2022 ovrhovoditelja DDM REO Adria d.o.o. protiv ovršenika NA. Navodi da je sud 12. rujna 2024. donio rješenje pod br. Ovr-2162/2022 kojim se on kao treća osoba upućuje da protiv ovrhovoditelja i ovršenika pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ističe kao nije zaprimio rješenje ovoga suda od 29. srpnja 2024. na temelju kojega je izvršeno brisanje uknjižbe prava osobnih služnosti i to pravo stanovanja, uporabe i plodouživanja u korist njega kao ovlaštenika služnosti pod brojem Z-12958/2021, već samo rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Valpovo od 29. srpnja 2024. pod br. Z-12276/2024 kojim se na predmetnoj nekretnini briše uknjižba prava osobnih služnosti i to pravo stanovanja, uporabe i plodouživanja u korist njega kao ovlaštenika služnosti, pod br. Z-12958/2021. Navodi da pod toč. 8.5. obrazloženja rješenja ovoga suda od 12. rujna 2024. pod brojem Ovr-2162/2022 sud pogrešno drži da odluka o brisanju njegovih prava nije mu niti trebala biti dostavljena jer su zemljišne knjige javne knjige.

1.1. Odredba iz čl. 87.st.1-2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje: OZ) regulirano je da stvarne služnosti, stvarni tereti i pravo građenja na nekretnini ne prestaju prodajom nekretnine, kao ni osobne služnosti koje su u zemljišnoj knjizi upisane prije prava radi čijega se namirenja ovrha provodi. U konkretnom slučaju osobna služnost upisana je 22.07.2021. dok je zabilježba ovrhe br. Ovr-2162/2022 izvršena pod brojem Z-12133/2022 dana 08.07.2022. Stoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

1.2. Osim toga, temeljem čl. 81. Zakona o zemljišnim knjigama predložio je da sud izvrši zabilježbu spora na predmetnoj nekretnini.

2. 1. tuženik DDM REO Adria d.o.o. Zagreb u odgovoru na tužbu prvenstveno prigovara prvotno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora jer smatra da treba biti određena prema iznosu glavnice njegovog novčanog potraživanja utvrđenog rješenjem o ovrsi u predmetu br. Ovr-2162/2022, sukladno čl. 35-40. ZPP-a smatrajući tužbu i tužbeni zahtjev neosnovanim.

2.1. Prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, stavlja prigovor prekluzije na podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Naime, čl. 60. st. 3. OZ- a propisano je da podnositelj prigovora može parnicu pokrenuti i nakon proteka roka koji mu je sud odredio sve do dovršetka ovršnoga postupka, ali je u tom slučaju dužan snositi troškove prouzročene prekoračenjem toga roka. Uzimajući u obzir činjenicu da je sud 25.04.2024. donio rješenje kojim se ovrha u predmetu pod posl. br. Ovr- 2162/2022 smatra dovršenom (postalo pravomoćno 29.05.2024.), da je unutar istog postupka sud 01.10.2024. donio rješenje kojim se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed kupca također smatra dovršenom (2. tuženica dobrovoljno je predala u posjed nekretnine 23.09.2024.), smatra da je tužitelj izgubio pravo na ostvarivanje prava na pokretanje parnice (čl.282. ZPP-a) i predlaže da sud predmetnu tužbu odbaci.

2.2. U slučaju da predmetna tužba ne bi bila odbačena ističe kako je tužba nepodobna za raspravljanje obzirom da ne sadržava propisani minimum kako to nalaže odredba čl. 106. ZPP-a te se u tom smislu predlaže da sud pozove tužitelja na ispravak iste u skladu s čl. 109. ZPP-a.

2.3. U cilju jasnijeg sagledavanja predmetne pravne situacije, izlaže kronološki slijed stjecanja novčane tražbine, pripadajućih prava te instrumenata osiguranja tražbine u odnosu na dužnika, 2. tuženicu NA. 2. tuženica je 07.11.2016. kao korisnik kredita i založni dužnik sa Zagrebačkom bankom d.d. (njegov prednik) kao kreditorom, sklopila Ugovor o kreditu broj: 3251538263, a koji ugovor je 08. studenoga 2016. solemniziran kod javnog bilježnika Anamarije Kokić iz Osijeka pod br. OV- 3502/2016. Temeljem predmetnog Ugovora o kreditu Zagrebačka banka je radi osiguranja novčane tražbine na nekretnini zasnovala založno pravo, a koje pravo je bilo upisano 09.11.2016. pod brojem Z-25120/2016.

Zagrebačka banka je 19.09.2022. u svojstvu ustupitelja sklopila Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina sa SVEA EKONOMI d.o.o. Zagreb, u svojstvu primatelja, a kojim ugovorom je ustupitelj neopozivo i bezuvjetno ustupio i prenio na primatelja sve novčane tražbine i sporedna prava uključujući sva sredstva osiguranja tražbine prema dužniku specificiranom Prilogom 1. ugovoru. Nakon toga, SVEA EKONOMI d.o.o. Zagreb, u svojstvu ustupitelja, sklopila je 20.09.2022. Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina s DDM Invest III AG, u svojstvu primatelja, da bi konačno DDM Invest III AG, u svojstvu ustupitelja, 21.08.2023. sklopio s njime Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina u svojstvu primatelja, a kojim ugovorom je ustupitelj neopozivo i bezuvjetno ustupio i prenio na primatelja sve novčane tražbine i sporedna prava uključujući sva sredstva osiguranja tražbine prema dužniku NA iz [adresa], ovdje 2. tuženica. Stoga je sukladno čl. 32. st. 3. Ovršnog zakona stupio u predmetni ovršni postupak koji se vodi pod br. Ovr-2162/2022 kao ovrhovoditelj.

Nadalje, sud je 22.11.2023. u ovršnom postupku pod posl. br. Ovr-2162/2022, donio rješenje o dosudi u kojem je između ostalog u toč. V. određeno da će se nakon što kupac položi kupovninu i predmetno rješenje postane pravomoćno, odrediti brisanje prava i tereta na nekretnini koji prestaju njezinom prodajom. Predmetno rješenje je u međuvremenu postalo pravomoćno te je nadležni zemljišnoknjižni odjel postupio po t. V. i brisao terete na nekretnini koja je bila predmet prodaje. Prilikom postupanja zemljišnoknjižnog odjela po predmetnom rješenju, očitom omaškom je propušteno brisanje tereta tužitelja pod brojem Z-12958/2021 te je sud naknadno zaključkom naložio brisanje prava služnosti tužitelja.

2.4. U odnosu na navode tužitelja da bi ovrha koja se vodila pod brojem Ovr- 2162/2022 bila nedopuštena iz razloga što je njegova osobna služnost stanovanja, uporabe i plodouživanja nekretnine upisana 22.07.2021. odnosno, kako to tužitelj navodi prije zabilježbe predmetne ovrhe pod posl. br. Ovr-2162/2022 (upisana 08.07.2022.) ističe da je radi osiguranja novčane tražbine na predmetnoj nekretnini zasnovano založno pravo upisano 09.11.2016. pod brojem Z-25120/2016., temeljem navedenog Ugovora o kreditu sklopljenog između 2. tuženice i Zagrebačke banke 07.11.2016. Dakle, tužiteljevo pravo služnosti stanovanja upisano je nakon prava radi čijeg se namirenja vodila ovrha u predmetu Ovr-2162/2022 te je tužiteljevo tumačenje odredbe čl. 87. OZ-a potpuno pogrešno i pravno promašeno obzirom da je odlučujući trenutak upisa založnog prava, a ne zabilježbe ovrhe, pri čemu je založno pravo upisano prije tužiteljeva prava.

2.5. Ističe kako je i nadležan zemljišnoknjižni odjel 26.08.2024. odlučujući o prigovoru treće osobe (ovdje tužitelja), donio rješenje kojim se odbija kao neosnovan prigovor treće osobe usmjeren na brisanje tereta pod br. Z-12958/2021.

2.6. Smatra važnim istaknuti da se tužitelj ne može uspješno pozivati na tvrdnju da mu nije bilo poznato da je u vezi s predmetnom nekretninom pokrenut ovršni postupak, kao ni na navod da bi ovrha bila nedopuštena zbog nedostavljanja 'rješenja' (zapravo zaključka) od 26.07.2024. kojim se nalaže brisanje njegove služnosti jer su zemljišne knjige javne i svakome uvijek dostupne na uvid. Samim time, sve radnje koje je tužitelj do sada poduzeo u završnoj fazi ovršnog postupka jasno ukazuju na to da su bile usmjerene prvenstveno na odugovlačenje istog te prikrivanje činjenice da se tužitelj, kao treća osoba, u cilju eventualne zaštite svojih prava, nije pravovremeno uključio u ovršni postupak prije njegova dovršetka. Osim toga, prilikom zasnivanja osobne služnosti, tužitelj je mogao i morao uočiti da upisuje svoje pravo na nekretnini koja je već opterećena založnim pravom, gdje se založni dužnik – 2. tuženica suglasila da radi namirenja tražbine ovrhovoditelj može tražiti namirenje prodajom nekretnine što se sukladno čl. 83. OZ-a odnosi na svakoga tko bude u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo.

2.7. U odnosu na zahtjev tužitelja da se na predmetnoj nekretnini odredi zabilježba spora iz koje će proizlaziti da se u vezi zemljišnoknjižnog prava vodi predmetni parnični postupak, očito je da se time nastoji uspostaviti dodatna pravna prepreka odnosno ograničiti ga u slobodnom raspolaganju nekretninom, iako su njegova prava na nekretnini zakonito stečena i neosporna.

2.8. Ističe kako tužitelj nije niti jednim dokazom dokazao da sukladno odredbama članka 59. i 60. OZ-a u da pogledu predmeta ovrhe ima pravo koje sprječava ovrhu, stoga se svi tužbeni navodi ukazuju potpuno neosnovanima i nedokazanima i očito usmjerenima na njegovo ograničenje da raspolaže svojim zakonito stečenim pravima na predmetnoj nekretnini. Nekretnina kao takva ne spada u izuzetke prema članku 4. stavcima 4, 5 i 6 OZ-a, zbog čega nije nepodoban predmet za ovrhu. Stoga predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovane.

3. 2. tuženica NA u odgovoru na tužbu od 30. listopada 2024. u cijelosti je priznala tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja bez posebnog obrazloženja.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu kao i u predmet ovoga suda br. Ovr-2162/2022.

5. Analizirajući navode tužbe tužitelja, navode 1. tuženika iz pisanog odgovora na tužbu, priznanje tužbenog zahtjeva 2. tuženice, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu kao i spis ovoga suda broj Ovr-2162/2022, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja s prijedlogom radi određivanja zabilježbe spora u ovoj pravnoj stvari nisu osnovani.

6. Sud u cijelosti prihvaća navode 1. tuženika jer su u cijelosti potvrđeni materijalnom dokumentacijom priloženom u spisu, a naročito vršenjem uvida u spis ovoga suda br. Ovr-2162/2022.

6.1. Naime, sud je nakon izvršenog uvida u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu te uvida u spis ovoga suda br. Ovr-2162/2022 utvrdio da je 2. tuženica 07.11.2016. kao korisnik kredita i založni dužnik sa Zagrebačkom bankom d.d. kao kreditorom, sklopila Ugovor o kreditu broj: 3251538263, temeljem kojeg je Zagrebačka banka radi osiguranja novčane tražbine na nekretnini zasnovala založno pravo, a koje pravo je bilo upisano u zemljišnim knjigama 09.11.2016. pod brojem Z-25120/2016. Nakon toga je Zagrebačka banka 19.09.2022. sklopila sa Svea Ekonomi d.o.o. Zagreb Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina, a Svea Ekonomi d.o.o. je 20.09.2022. prenijela potraživanje na DDM Invest III AG temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina, da bi na kraju 1. tuženik sukladno čl. 32. st. 3. OZ-a stupio u predmetni ovršni postupak kao ovrhovoditelj temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 21.08.2023. tako što mu je DDM Invest III AG prenio sve novčane tražbine i sporedna prava uključujući sva sredstva osiguranja tražbine prema 2. tuženici - dužniku NA iz [adresa]. Predmetna nekretnina prodana je ovrhovoditelju kao kupcu, ovdje 1. tuženiku te je sud donio rješenje o dosudi i nakon pravomoćnosti tog rješenja odredio brisanje zabilježbi na predmetnoj nekretnini, ali je tom prilikom propustio odrediti i brisanje prava služnosti tužitelja te je naknadno zaključkom naložio zemljišnoknjižnom odjelu i to brisanje služnosti.

6.2. Dakle, ovrha na predmetnoj nekretnini u ovršnom postupku vođenom protiv 2. tuženice provedena je zakonito i dovršena je te je nekretnina dobrovoljno od 2. tuženice predana u posjed 1. tuženiku 23.09.2024. Stoga sud u cijelosti prihvaća navode 1. tuženika jer su isti potvrđeni materijalnom dokumentacijom u spisu te spisu Ovr-2162/2022.

7. Sud smatra da su netočni navodi tužitelja da je ovrha koja se vodila pod brojem Ovr-2162/2022 bila nedopuštena jer je tužiteljeva osobna služnost stanovanja, uporabe i plodouživanja nekretnine upisana prije zabilježbe predmetne ovrhe. Naime, tužiteljevo pravo služnosti stanovanja upisano je 22.07.2021., a založno pravo temeljem gore navedenog Ugovora o kreditu upisano je 07.11.2016. Dakle, tužiteljevo pravo služnosti stanovanja upisano je nakon prava radi čijeg se namirenja vodila ovrha u predmetu Ovr-2162/2022 pa je sud ispravno i brisao navedenu zabilježbu služnosti. Stoga je tužitelj prilikom zasnivanja osobne služnosti mogao i morao uočiti da upisuje svoje pravo na nekretnini koja je već opterećena založnim pravom, gdje se založni dužnik – 2. tuženica suglasila da radi namirenja tražbine ovrhovoditelj može tražiti namirenje prodajom nekretnine, a što se sukladno čl. 83. OZ-a odnosi na svakoga tko bude u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo.

8. Sud ne prihvaća priznanje tužbenog zahtjeva tužitelja od strane 2. tuženice iz razloga što pogoduje tužitelju, a. 2. tuženica je svjesno pristala na zasnivanje založnog prava prilikom podizanja kredita kod Zagrebačke banke te je pristala da se u slučaju neisplate kredita provodi prodaja nekretnine bez obzira na kasnije upise bilo kakvih tereta, a u ovome slučaju služnosti u korist tužitelja.

9. Osim toga, sud prihvaća navode 1. tuženika da je tužitelj nastojao odugovlačiti ovaj predmetni postupak jer nije došao niti na jedno od zakazanih ročišta. Naime, sud je udovoljio zahtjevu tužitelja te odgodio jedno ročište zakazano za 23. siječnja 2025., a na drugo koje je sud zakazao za 24. travanj 2025. omogućujući tužitelju da sudjeluje u postupku, isti je po ocjeni suda neopravdano tražio odgodu i toga ročišta navodeći da se nalazi u Austriji i da ne može pristupiti na navedeno ročište, a mogao je angažirati i punomoćnika iz redova odvjetnika.

10. Stoga sud smatra da je tužitelju omogućeno sudjelovanje u ovom postupku i da mu nisu povrijeđena prava na aktivno sudjelovanje u ovom postupku već je po ocjeni suda tužitelj zlouporabio svoje procesno ovlaštenje onemogućujući 1. tuženika da slobodno raspolaže svojom nekretninom koja mu je već predana u posjed.

11. Stoga je sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbio.

12. Kako je sud tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbio, a s obzirom na pravomoćno okončani ovršni postupak kod ovoga suda pod brojem Ovr-2162/2022 koji je proveden na zakonit način, sud je tužitelja odbio s prijedlogom radi zabilježbe spora na predmetnoj nekretnini koja je bila predmet ovršnog postupka u predmetu broj Ovr- 2162/2022., a kojoj zabilježbi se usprotivio 1. tuženik.

13. Slijedom svega iznijetoga sud je prihvaćajući u cijelosti navode 1. tuženika tužbeni zahtjev tužitelja s prijedlogom radi određivanja zabilježbe spora kao neosnovanim odbio.

14. Sud je prihvatio prijedlog 1. tuženika radi utvrđenja vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 32.065,26 € sukladno vrijednosti spora u ovršnom prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje 1. tuženika, u predmetu br. Ovr-2162/2022.

15. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

16. 1. tuženik koji je ovu parnicu dobio u cijelosti zahtjeva troškove postupka u iznosu od 1.375,00 €, a sud mu je priznao troškove postupka u iznosu od 1.250,00 € koji se sastoje i to: iznosa od 500,00 € na ime sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23 dalje: Tarife), iznosa od 500,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište održano 24.04.2025. po Tbr. 9/1. Tarife te iznosa od 250,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 1.000,00 €.

16.1. Sud je odbio 1. tuženika sa zahtjevom za naknadom troškova u iznosu od 125,00 € s uključenih 25 % PDV-a na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife jer punomoćnik nije pristupio na navedeno ročište.

17. Sud nije odlučivao o troškovima 2. tuženice jer nije zahtijevala troškove.

18. Slijedom svega iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci presude i rješenja.

U Valpovu 23. svibnja 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke tužitelj i 2. tuženica mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka odluke, dok za 2. tuženika rok za žalbu teče od dana objave odluke.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Pun. 1. tuženika

3. 2. tuženici