Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Posl. br. P-422/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Snježana Brajko, na prijedlog sudskog savjetnika Željka Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marini Burić, odvjetnici u Osijeku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 08. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom Domagojem Rešetarom, odvjetnikom u Osijeku i tuženice s punomoćnikom Marinom Burić, odvjetnicom u Osijeku, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ŽB koji glasi:

"Nalaže se tuženoj DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe iznos od 11.750,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.02.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.03.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.04.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.05.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.06.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.07.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.08.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.09.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.10.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.11.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.12.2021. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.01.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.02.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.03.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.04.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.05.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.06.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.07.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.08.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.09.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.10.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.11.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.12.2022. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.01.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.02.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.03.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.04.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.05.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.06.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.07.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.08.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.09.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.10.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.11.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.12.2023. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.01.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.02.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.03.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.04.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.05.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.06.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.07.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.08.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.09.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.10.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.11.2024. g. do isplate,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 06.12.2024. g. do isplate,

- kao i u buduće dok za to budu postojali uvjeti iznos od 250,00 EUR za svaki mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju ŽB isplatiti na ime parničnih troškova tuženici DB iznos od 500,00 EUR (petsto eura), u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženice radi naplate parničnog troška u preostalom iznosu od 100,00 EUR (sto eura) odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj 20. prosinca 2024. podnosi tužbu u kojoj navodi da su on i tuženica suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica] i to 50. Suvlasnički dio (parkirno mjesto), te 276. Suvlasnički dio (stan). Nadalje, navodi kako je tuženica njegova bivša supruga, te da je brak razveden pravomoćnom presudom ovoga suda pod posl. br. P Ob-10/2021-39 od 22. veljače 2022. Ističe i kako mu je od strane Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku određena mjera opreza zabrane približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze u odnosu na tuženicu, te mjera opreza udaljenja iz doma na adresi u [adresa] s danom 05. siječanj 2021. Tužitelj navodi kako tuženica do danas koristi parkirno mjesto i stan, te živi u istome. Ističe da tuženica ne plaća najamninu za korištenje predmetnih nekretnina, zbog čega je uštedjela, a i dalje štedi troškove plaćanja najamnine što dovodi do povećanja njezine imovine, a smanjenja imovine tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje povrat neosnovano stečenog u visini najamnine koju bi ostvario unazad tri godine kao i sve buduće iznose koji će nastati. Predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženici tužitelju isplatiti iznos od 11.750,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama kako je to specificirano za svaki pojedini iznos od 06. veljače 2021. do 06. prosinca 2024., te ubuduće.

2. Naime, uzimajući u obzir sve navode tužitelja u tužbi, te podnesku od 14. veljače 2025., tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na zakonskim odredbama koje se odnose na stjecanje bez osnove.

3. Tuženica 30. siječnja 2025. podnosi odgovor na tužbu u kojem ne spori da su stranke suvlasnici svatko u ½ dijela predmetnih nekretnina, no smatra da bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan tek ukoliko bi tužitelj postupanjem tuženice bio onemogućen u korištenju svog suvlasničkog dijela nekretnina, a tužitelj je onemogućen u korištenju istih mjerama opreza koje su mu određene od strane Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku. Dakle, tuženica se ne može smatrati nesavjesnim posjednikom pa da bi time stekla nepripadnu korist. Također, tvrdi da je u posjedu samo stana, a ne i parkirnog mjesta budući da ne posjeduje osobni automobil, a također, nije isključila tužitelja od mogućnosti korištenja tog parkirnog mjesta. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis i pročitao rješenje ODO u Osijeku od 05. siječnja 2021. (str. 6-9 spisa), Kupoprodajni ugovor (str. 10-16 spisa), Izvadak iz zemljišnih knjiga (str. 18-71 spisa), presudu ovoga suda P Ob-10/2021-39 od 22. veljače 2022. (str. 72-78 spisa), te su saslušani tužitelj ŽB i tuženica DB. Naime, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja radi provođenja građevinskog vještačenja na okolnost cijene najamnine stana, te dokazne prijedloge tuženice radi pribave podataka od Općinskog suda u Osijeku za predmet K-301/21 i saslušanje svjedoka EB na okolnost predmetne tužbe, a sve to budući da je činjenično stanje u predmetnom postupku utvrđeno u dovoljnoj mjeri radi donošenja konačne odluke, te bi provođenje daljnjih dokaznih prijedloga vodilo ka odugovlačenju i neekonomičnosti postupka.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su tužitelj i tuženica bivši bračni drugovi čiji je brak razveden pravomoćnom presudom ovoga suda pod posl. br. P Ob- 10/2021-39 od 22. veljače 2022., a kojom presudom je određeno da se zajedničko maloljetno dijete povjerava na čuvanje i stanovanje tuženici. Nije sporna niti činjenica da su stranke suvlasnici svatko u ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], izgrađenih na kč. br. [katastarska čestica] i to 50. Suvlasnički dio (parkirno mjesto), te 276. Suvlasnički dio (stan). Također, nije sporno da su u navedenom stanu koji se nalazi na adresi: [adresa], živjeli tužitelj, tuženica i njihovo zajedničko maloljetno dijete, te činjenica da tužitelj od 05. siječnja 2021. ne živi u predmetnoj nekretnini budući da su mu od strane Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku rješenjem pod posl. br. KP- DO-2/2021 od 05. siječnja 2021. određene mjere opreza u odnosu na tuženicu i to zabrana približavanja na razdaljinu bližu od 50 metara, mjera opreza zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s tuženicom, te mjera opreza udaljenja iz doma na adresi u [adresa]. Među strankama nije sporna niti činjenica da su navedene mjere opreza i dalje na snazi, te da tuženica zajedno sa zajedničkim maloljetnim djetetom stranaka i dalje živi u predmetnom stanu.

7. Naime, među parničnim strankama je sporno ima li tužitelj pravo od tuženice potraživati utuženi iznos za vremensko razdoblje od dana kada je udaljen iz predmetne nekretnine do danas, na ime naknade za korištenje njegovog suvlasničkog dijela nekretnina, a što ujedno predstavlja i predmet ovoga spora.

8. Iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod posl. br. KP-DO- 2/2021 od 05. siječnja 2021. utvrđeno je da su tužitelju kao osumnjičeniku određene mjere opreza zabrane približavanja tuženici kao žrtvi na razdaljinu bližu od 50 metara, zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s istom, te udaljenje iz doma na adresi u [adresa].

9. Tužitelj ŽB saslušan je na okolnosti predmetne tužbe na ročištu održanom 08. svibnja 2025., te je isti naveo da se stan koji je predmet ove tužbe nalazi na adresi u [adresa], te u istome žive tuženica i maloljetna kćer stranaka. Također, naveo je da se parkirno mjesto opisano u tužbi nalazi u sklopu zgrade predmetnog stana, te mu nije poznato tko isto koristi. Poznato mu je da su i dalje na snazi mjere opreza u odnosu na tuženicu koje su mu određene od strane Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku. Naveo je kako nije za utuženo razdoblje tražio tuženicu predaju stana u posjed i to zbog određenih mjera opreza. Istaknuo je da je iz predmetnog stana izašao prisilno 05. siječnja 2021., a imao je namjeru stan iznajmiti jer nije više mogao koristiti svoje vlasništvo, a preko odvjetnika je pokušao kontaktirati tuženicu da iznajme stan i podijele najamninu, no nije bilo dogovora.

10. Tuženica DB saslušana je na okolnosti predmetne tužbe na ročištu održanom 08. svibnja 2025., te je navela kako zajedno sa maloljetnom kćerkom nje i tužitelja živi na adresi: [adresa]. Istaknula je kako ima automobil u svome vlasništvu, no isti nije u njezinom posjedu i ne koristi parkirno mjesto opisano u tužbi. Također, navela je da su mjere opreza određene tužitelju i dalje na snazi, te da ju tužitelj za sve utuženo razdoblje nikada nije tražio posjed stana niti bilo kakav drugi način da isti koristi. Navela je da ju tužitelj nikada nije tražio da predmetni stan iznajme, te da se parkirno mjesto opisano u tužbi nalazi u garaži predmetne zgrade koja se nalazi na udaljenosti od otprilike 50 metara od njezinog stana. Punomoćnici ju nikada nisu kontaktirali oko eventualnog pokušaja mirnog rješenja spora.

11. Ostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući da se ista ne odnosi na sporne činjenice u predmetnom postupku.

12. Sud prihvaća kao istinitu svu pročitanu materijalnu dokumentaciju dostavljenu od strane stranaka ovoga postupka budući da stranke navedenu dokumentaciju niti nisu osporavale.

13. Sud prihvaća kao istinite iskaze stranaka u dijelu koji se odnosi na činjenicu da je tužitelj 05. siječnja 2021. zbog mjera opreza određenih mu od strane nadležnog tijela koje su i dalje na snazi, prisilno izašao iz stana opisanog u tužbi, te na činjenicu da u predmetnom stanu svo vrijeme žive tuženica i zajednička maloljetna kćer stranaka. Naime, stranke u navedenom iskazuju identično, te iste činjenice među istima niti nisu sporne.

14. Nadalje, navod tužitelja da je preko odvjetnika pokušao kontaktirati tuženicu da iznajme predmetni stan i podijele najamninu sud nije utvrdio kao činjenicu, a koji navod je tuženica osporavala. Sve to iz razloga što na temelju izvedenih dokaza isto nije moguće sa sigurnošću utvrditi, a tužitelj u odnosu na isto nije prilagao ili predlagao ikakve dokaze koji bi potkrjepljivali takve navode, a u odnosu na navedeno je teret dokazivanja na tužitelju.

15. Uzimajući u obzir sve reproducirane i ocjenjene dokaze sud je nedvojbeno utvrdio da su tužitelj i tuženica suvlasnici svatko u ½ dijela stana i pripadajućeg parkirnog mjesta pobliže opisanih u tužbi koji se nalaze na adresi: [adresa]. Utvrđeno je da su u predmetnom stanu živjeli tužitelj, tuženica i njihova zajednička maloljetna kćer, te da je tužitelj 05. siječnja 2021. prisilno izašao iz predmetnog stana budući da mu je mjerama opreza određenima od strane Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku koje su i dalje na snazi zabranjeno približavanje tuženici na razdaljinu bližu od 50 metara, zabranjeno mu je uspostavljati ili održavati vezu s tuženicom, te je udaljen iz doma na adresi u [adresa].

16. Prije svega, valja naglasiti da se zahtjev tužitelja iz predmetne tužbe ne može temeljiti na odredbama o stjecanju bez osnove, već su u odnosu na zahtjev tužitelja mjerodavne odredbe čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZVDSP). Navedenim odredbama je određeno da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, dok nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Takav stav zauzeo je i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na Sjednici održanoj 01. ožujka 2021. broj Su-IV-16/2021-5, kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod posl. br. Rev-219/2024-2 od 29. svibnja 2024.

17. Dakle, radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, u okviru ovoga postupka bilo je nužno utvrditi pravni položaj tuženice kao posjednika, odnosno utvrditi odlučnu činjenicu je li i kada je tuženica postala nepošten posjednik tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnina. Da bi sud mogao utvrditi pravni položaj tuženice kao posjednika bilo je nužno utvrditi je li ista znala ili iz okolnosti slučaja mogla znati da i drugi ima pravo na suposjed, a nije mu ga omogućila.

18. Naime, tužitelj od tuženice potražuje naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela stana i parkirnog mjesta, iako u svome iskazu na ročištu održanom 08. svibnja 2025. iskazuje da mu nije poznato tko koristi parkirno mjesto, a da on isto ne koristi zbog određenih mu mjera opreza.

19. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje u ovome postupku, tuženica se prema pravnom shvaćanju ovoga suda ne može smatrati nepoštenim posjednikom budući da tužitelju posjed predmetnih nekretnina nije onemogućen voljnim elementom tuženice, već tužitelju posjed brani kogentna zakonska odredba čl. 98. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20), odnosno mjere opreza određene od strane Općinskog državnom odvjetništva u Osijeku. Dakle, tuženica koja je posjed predmetnih nekretnina stekla kao pošten posjednik kada je zajedno sa svojim bivšim bračnim drugom i maloljetnom kćerkom stupila u posjed predmetnih nekretnina, za svo utuženo razdoblje u kojemu je tužitelj onemogućen u posjedovanju svoga suvlasničkog dijela nije bila nepošten posjednik tužiteljevog suvlasničkog dijela budući da mu ista nije svojom voljom onemogućila posjed. Također, valja naglasiti da tuženica predmetne nekretnine nije iznajmljivala i od njih ostvarivala koristi, već iste koristi za stanovanje.

20. Slijedom navedenog, nisu ispunjeni uvjeti propisani već citiranim odredbama ZVDSP-a da bi tužitelj od tuženice s pravom potraživao naknadu za upotrebljavanje njegovih suvlasničkih dijelova nekretnina, te je sud odlučio kao pod toč. I. izreke.

21. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio na temelju čl. 154. st. 1. ZPP- a. Sud je tuženici na temelju Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT) priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu od 18. ožujka 2025. na temelju Tbr. 9. toč. 2. OT-a u iznosu od 100,00 EUR, te trošak zastupanja na ročištu od 08. svibnja 2025. na temelju Tbr. 9. toč. 1. OT-a u iznosu od 200,00 EUR. Dakle, tuženici je dosuđen ukupan trošak u iznosu od 500,00 EUR. Sud je odbio kao neosnovan zahtjev tuženice radi naknade troška zastupanja na ročištu od 18. ožujka 2025. u punom zatraženom iznosu od 200,00 EUR i to iz razloga što se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa je tuženici isti trošak dosuđen u skladu s odredbom Tbr. 9. toč. 2. OT-a. Slijedom svega, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

U Đakovu 23. svibnja 2025.

SUDAC

Snježana Brajko

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku