REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: P-3180/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja MŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirjana Mrčela, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HPB d.d. (OIB 87939104217), Zagreb, Jurišićeva 4, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 7. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 23. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Utvrđuje se da su ništetna odredba iz čl. 2.1. Ugovora o kreditu broj 600737, sklopljenog dana 23.5.2008. između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, potvrđenom po javnom bilježniku Ignac Vuger, posl. broj Ov-9764/2008 dana 26.5.2008. godine, koja glasi:

"Redovna kamata 5,90% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora";

odredba čl. 2.4. Ugovora koja glasi:

"Redovna kamata po dospijeću promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Obračunava se i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dana dospijeća do dana naplate."; odredba iz čl. 4 Ugovora koja glasi:

"Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti" i odredba čl. 8 Ugovora koja glasi:

"Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu CHF 327,54 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća."

II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 356,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 4,23 eura od 1.10.2009. godine do isplate;

- na iznos od 4,20 eura od 2.11.2009. godine do isplate;

- na iznos od 4,26 eura od 1.12.2009. godine do isplate;

- na iznos od 4,31 eura od 2.1.2010. godine do isplate;

- na iznos od 4,37 eura od 1.2.2010. godine do isplate;

- na iznos od 4,36 eura od 1.3.2010. godine do isplate;

- na iznos od 4,46 eura od 1.4.2010. godine do isplate;

- na iznos od 4,43 eura od 3.5.2010. godine do isplate;

- na iznos od 4,48 eura od 1.6.2010. godine do isplate;.

- na iznos od 4,76 eura od 1.7.2010. godine do isplate;

- na iznos od 4,70 eura od 2.8.2010. godine do isplate;

- na iznos od 4,93 eura od 1.9.2010. godine do isplate;

- na iznos od 4,81 eura od 1.10.2010. godine do isplate;

- na iznos od 4,71 eura od 2.11.2010. godine do isplate;

- na iznos od 5.00 eura od 1.12.2010. godine do isplate;

- na iznos od 5,18 eura od 3.1.2011. godine do isplate;

- na iznos od 5,05 eura od 1.2.2011. godine do isplate;

- na iznos od 5.07 eura od 1.3.2011. godine do isplate;

- na iznos od 4.98 eura od 1.4.2011. godine do isplate;

- na iznos od 5,01 eura od 2.5.2011. godine do isplate;

- na iznos od 5,32 eura od 1.6.2011. godine do isplate;

- na iznos od 5,36 eura od 1.7.2011. godine do isplate;

- na iznos od 5,71 eura od 1.8.2011. godine do isplate;

- na iznos od 5,59 eura od 1.9.2011. godine do isplate;

- na iznos od 5,39 eura od 1.10.2011. godine do isplate;

- na iznos od 5,38 eura od 2.11.2011. godine do isplate;

- na iznos od 5,36 eura od 1.12.2011. godine do isplate;

- na iznos od 5,43 eura od 2.1.2012. godine do isplate;

- na iznos od 5,51 eura od 1.2.2012. godine do isplate;

- na iznos od 5,52 eura od 1.3.2012. godine do isplate;

- na iznos od 5,47 eura od 2.4.2012. godine do isplate;

- na iznos od 5,49 eura od 2.5.2012. godine do isplate;

- na iznos od 5,52 eura od 1.6.2012. godine do isplate;

- na iznos od 5,48 eura od 2.7.2012. godine do isplate;

- na iznos od 5,49 eura od 1.8.2012. godine do isplate;

- na iznos od 5,46 eura od 1.9.2012. godine do isplate;

- na iznos od 5,40 eura od 1.10.2012. godine do isplate;

- na iznos od 5,47 eura od 2.11.2012. godine do isplate;

- na iznos od 5,49 eura od 1.12.2012. godine do isplate;

- na iznos od 5,48 eura od 2.1.2013. godine do isplate;

- na iznos od 5,39 eura od 1.2.2013. godine do isplate;

- na iznos od 5,45 eura od 1.3.2013. godine do isplate;

- na iznos od 5,47 eura od 2.4.2013. godine do isplate;

- na iznos od 5,44 eura od 2.5.2013. godine do isplate;

- na iznos od 5,35 eura od 1.6.2013. godine do isplate;

- na iznos od 5,29 eura od 1.7.2013. godine do isplate;

- na iznos od 5,34 eura od 1.8.2013. godine do isplate;

- na iznos od 5,38 eura od 2.9.2013. godine do isplate;

- na iznos od 5,46 eura od 1.10.2013. godine do isplate;

- na iznos od 5,42 eura od 2.11.2013. godine do isplate;

- na iznos od 5,44 eura od 2.12.2013. godine do isplate;

- na iznos od 5,45 eura od 2.1.2014. godine do isplate;

- na iznos od 5,49 eura od 1.2.2014. godine do isplate;

- na iznos od 5,52 eura od 1.3.2014. godine do isplate;

- na iznos od 5,51 eura od 1.4.2014. godine do isplate;

- na iznos od 5,47 eura od 2.5.2014. godine do isplate;

- na iznos od 5,45 eura od 2.6.2014. godine do isplate;

- na iznos od 5,46 eura od 1.7.2014. godine do isplate;

- na iznos od 5,51 eura od 1.8.2014. godine do isplate;

- na iznos od 5,55 eura od 1.9.2014. godine do isplate;

- na iznos od 5,55 eura od 1.10.2014. godine do isplate;

- na iznos od 5,57 eura od 3.11.2014. godine do isplate;

- na iznos od 5,60 eura od 1.12.2014. godine do isplate;

- na iznos od 5,59 eura od 2.1.2015. godine do isplate;

- na iznos od 5,61 eura od 2.2.2015. godine do isplate;

- na iznos od 5,61 eura od 2.3.2015. godine do isplate;

- na iznos od 5,61 eura od 1.4.2015. godine do isplate i

- na iznos od 6,11 eura od 2.5.2015. godine do isplate, sve kamate do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana. III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.659,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1,25 eura od 1.7.2008. godine do isplate;

- na iznos od 0,50 eura od 1.10.2008. godine do isplate;

- na iznos od 17,34 eura od 3.11.2008. godine do isplate;

- na iznos od 4,98 eura od 1.12.2008. godine do isplate;

- na iznos od 18,70 eura od 2.1.2009. godine do isplate;

- na iznos od 20,56 eura od 2.2.2009. godine do isplate;

- na iznos od 21,50 eura od 2.3.2009. godine do isplate;

- na iznos od 19,27 eura od 1.4.2009. godine do isplate;

- na iznos od 18,95 eura od 2.5.2009. godine do isplate;

- na iznos od 15,45 eura od 1.6.2009. godine do isplate;

- na iznos od 12,38 eura od 1.7.2009. godine do isplate;

- na iznos od 13,45 eura od 1.8.2009. godine do isplate;

- na iznos od 15,73 eura od 1.9.2009. godine do isplate;

- na iznos od 14,43 eura od 1.10.2009. godine do isplate;

- na iznos od 13,17 eura od 2.11.2009. godine do isplate;

- na iznos od 16,07 eura od 1.12.2009. godine do isplate;

- na iznos od 18,83 eura od 1.1.2010. godine do isplate;

- na iznos od 21,73 eura od 1.2.2010. godine do isplate;

- na iznos od 20,97 eura od 1.3.2010. godine do isplate;

- na iznos od 25,85 eura od 1.4.2010. godine do isplate;

- na iznos od 24.59 eura od 3.5.2010. godine do isplate;

- na iznos od 27,05 eura od 1.6.2010. godine do isplate;

- na iznos od 40,87 eura od 1.7.2010. godine do isplate;

- na iznos od 37,73 eura od 2.8.2010. godine do isplate;

- na iznos od 49,53 eura od 1.9.2010. godine do isplate;

- na iznos od 43,31 eura od 1.10.2010. godine do isplate;

- na iznos od 38,62 eura od 2.11.2010. godine do isplate;

- na iznos od 52,87 eura od 1.12.2010. godine do isplate;

- na iznos od 61,67 eura od 3.1.2011. godine do isplate;

- na iznos od 55,29 eura od 1.2.2011. godine do isplate;

- na iznos od 56.22 eura od 1.3.2011. godine do isplate;

- na iznos od 51.64 eura od 1.4.2011. godine do isplate;

- na iznos od 53,05 eura od 2.5.2011. godine do isplate;

- na iznos od 68,64 eura od 1.6.2011. godine do isplate;

- na iznos od 70,84 eura od 1.7.2011. godine do isplate;

- na iznos od 88,09 eura od 1.8.2011. godine do isplate;

- na iznos od 81,83 eura od 1.9.2011. godine do isplate;

- na iznos od 72,07 eura od 1.10.2011. godine do isplate;

- na iznos od 71,81 eura od 2.11.2011. godine do isplate;

- na iznos od 70,74 eura od 1.12.2011. godine do isplate;

- na iznos od 74,29 eura od 2.1.2012. godine do isplate;

- na iznos od 78,19 eura od 1.2.2012. godine do isplate;

- na iznos od 78,31 eura od 1.3.2012. godine do isplate;

- na iznos od 75,86 eura od 2.4.2012. godine do isplate;

- na iznos od 76,85 eura od 2.5.2012. godine do isplate;

- na iznos od 78,31 eura od 1.6.2012. godine do isplate;

- na iznos od 76,74 eura od 2.7.2012. godine do isplate;

- na iznos od 76,87 eura od 1.8.2012. godine do isplate;

- na iznos od 75,42 eura od 1.9.2012. godine do isplate;

- na iznos od 72,73 eura od 1.10.2012. godine do isplate;

- na iznos od 76,01 eura od 2.11.2012. godine do isplate;

- na iznos od 77,20 eura od 1.12.2012. godine do isplate;

- na iznos od 76,72 eura od 2.1.2013. godine do isplate;

- na iznos od 71,93 eura od 1.2.2013. godine do isplate;

- na iznos od 75,25 eura od 1.3.2013. godine do isplate;

- na iznos od 76,01 eura od 2.4.2013. godine do isplate;

- na iznos od 74,52 eura od 2.5.2013. godine do isplate;

- na iznos od 70,10 eura od 1.6.2013. godine do isplate;

- na iznos od 67,36 eura od 1.7.2013. godine do isplate;

- na iznos od 69,79 eura od 1.8.2013. godine do isplate;

- na iznos od 71,47 eura od 2.9.2013. godine do isplate;

- na iznos od 75,74 eura od 1.10.2013. godine do isplate;

- na iznos od 73,39 eura od 2.11.2013. godine do isplate;

- na iznos od 74,44 eura od 2.12.2013. godine do isplate;

- na iznos od 75,31 eura od 2.1.2014. godine do isplate;

- na iznos od 76,95 eura od 1.2.2014. godine do isplate;

- na iznos od 78,67 eura od 1.3.2014. godine do isplate;

- na iznos od 77,99 eura od 1.4.2014. godine do isplate;

- na iznos od 76,07 eura od 2.5.2014. godine do isplate;

- na iznos od 75,29 eura od 2.6.2014. godine do isplate;

- na iznos od 75,63 eura od 1.7.2014. godine do isplate;

- na iznos od 77,80 eura od 1.8.2014. godine do isplate;

- na iznos od 80,01 eura od 1.9.2014. godine do isplate;

- na iznos od 79,81 eura od 1.10.2014. godine do isplate;

- na iznos od 80,92 eura od 3.11.2014. godine do isplate;

- na iznos od 82,52 eura od 1.12.2014. godine do isplate;

- na iznos od 81,87 eura od 2.1.2015. godine do isplate;

- na iznos od 82,77 eura od 2.2.2015. godine do isplate;

- na iznos od 82,77 eura od 2.3.2015. godine do isplate;

- na iznos od 82,77 eura od 1.4.2015. godine do isplate;

- na iznos od 82,77 eura od 2.5.2015. godine do isplate i

- na iznos od 89,02 eura od 1.6.2015. godine do isplate, sve kamate do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana. IV Tužitelj se odbija s dijelom zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 1 odredba iz čl. 1. Ugovora o kreditu broj 600737, sklopljenog dana 23.5.2008. između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, potvrđenom po javnom bilježniku Ignac Vuger, posl. broj Ov-9764/2008 dana 26.5.2008. godine, koja glasi: "Kreditor odobrava i stavlja Korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu

CHF 22.495,00 (CHF dvadesetdvijetisućečetiristodevedesetpet) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.". V Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 950,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (23.5.25.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Nije među strankama sporno:

- da je tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik (tj. njegov pravni prednik, Volksbank d.d.), kao kreditor, dana 23.5.2008. godine zaključili ugovor o kreditu broj 600737 za iznos od 22.495,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s otplatom u 84 mjesečna anuiteta;

- da su stranke ugovorile kamatu s promjenjivom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,90% godišnje;

- da su se stranke suglasile da je redovna kamata promjenjiva, u skladu s Odlukom tuženika o kamatama i naknadama.

- da su stranke iznos kredita vezale uz srednji tečaj HNB na dan isplate, a isplaćen je u kunama;

- da je tijekom ugovornog odnosa došlo do povišenja redovne kamatne stope i da je tečaj CHF u odnosu na kunu rastao;

2. Tužitelj tvrdi da su takva odredba ugovora (o promjenjivoj kamatnoj stopi i o ugovorenoj valuti glavnice vezanoj uz CHF) ništetne i da je tijekom ugovornog odnosa došlo do preplate s obje osnove (promjenjive kamatne stope i razlike tečaja), a koje iznose sa kamatom od dana plaćanja potražuje od tuženika, a sve uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnome osporava sve navode tužitelja, koji se odnose na osnov zahtjeva, ističe prigovor zastare i osporava tužitelju svojstvo potrošača. Međutim, tuženik visinu zahtjeva u dijelu potraživanja tužitelja sa osnove promjene kamatne stope i rasta tečaja ne osporava. Predlaže zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, otplatni plan, visinu kamatnih stopa, knjigovodstvenu karticu, saslušan je tužitelj, kao stranka, u svrhu dokazivanja.

5. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio ili one već provedene nije cijenio, jer je i bez istih činjenično stanje utvrđenu u cijelosti.

6. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, a kako je odlučeno u točkama I-III izreke ove presude.

7. U odnosu nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je pravomoćno okončan i kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdobljima u kojima je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na vezanje glavnice uz valutu švicarskog franka i o promjenjivoj stopi redovne kamate.

10. Temeljem odredbe čl. 502 c Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli i o promjeni kamatne stope. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula o promjenjivoj stopi redovne kamate to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po toj osnovi koja je utvrđena ništetnom.

11. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu (točka 7. i 8.), zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.1. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i VS RH u odluci Rev-3142/2018-2 od 19.03.2019. godine uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača.

11.2. Citirana odluka VS RH bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10.06.2020. godine u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

11.3. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati, ali u ovom postupku tuženik nije tako nešto tvrdio (tako i VS RH, broj Rev-18/2018).

11.4. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci brojU-III-5458/2021 od 30.06.2022. godine iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

11.5. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

11.6. Također je stajalište Ustavnog suda da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da nesaslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.

11.7. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

11.8. U ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje svojih djelatnika već je predlagao saslušanje tužitelja. Naime, tuženik nije tvrdio, niti je učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Stoga se izvođenje predloženih dokaza ocjenjuje odugovlačećim i protivno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik puno obaviještenost tužitelja ne može dokazivati kroz saslušanje tužitelja, jer se tužitelj činjenično poziva na utvrđenje koje je identično onome utvrđenom u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

11.9. Stav ovog suda (11.8.) potvrđen je i saslušanjem tužitelja kojem su u poslovnici tuženika rekli da je najpovoljniji kredit vezan uz CHF, jer će mu tako anuitet biti isti i da mu ništa drugo nije rečeno. Dakle, za zaključiti je da tužitelj ni o čemu nije informiran, osim o tome da je ovakav kredit najpovoljniji za njega, koju činjenicu ne umanjuje niti daljnji iskaz tužitelja da ugovor baš i nije pročitao. Pri tome sud ističe da je tužitelj svoju tužbe činjenično vezao uz isto postupanja tuženika kakvo postupanje je bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštiti kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Prema stavu ovog suda, tuženik drugačije postupanja u ovom individualnom sporu ne može dokazivati, samo, saslušanjem tužitelja. Navedeno upravo iz razloga što tužitelj svoju tužbu činjenično veže iz kolektivni spor pa nije niti logično niti životno da će pred sudom iskazati da je, baš on, u potpuno usporedivoj situaciji, bio izuzet iz postupanja opisanog pod 7. i 8. Stav je ovog suda da tek, ako, osoba koja je neposredno pregovarala s tužiteljem prije i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, sudu pruži dovoljno uvjerljive razloge da je u odnosu na konkretnog tužitelja bilo postupanja suprotnom onome iz 7. i 8. da tek tada sud dolazi u situaciju kada, radi utvrđenja činjeničnog stanja, mora saslušati tužitelja. U ovakvom dokazivanju odlučnih činjenica, a u kojem je izostalo saslušanje osobe koja je neposredno pregovarala s tužiteljem, saslušanje tužitelja je usmjereno na odugovlačenje postupka i povećanje troškova postupka. Radi se o povredi načela suprotnim odredbama ZPP-a.

11.10. Tužitelj nije iskazao da je automobilom obavljalo poslovnu djelatnosti već ga je kupio za osobne potrebe. Povezujući iskaz tužitelja sa sadržaja ugovora, iz kojeg proizlazi da je tužitelj, fizička osoba, zaključio ugovor radi kupnje automobila, ima se zaključiti da je tužitelj bio potrošač. Naime, kada se cijeni sve utvrđeno uvidom u ugovor zaključen među strankama i iskazom tužitelja, tada sve zajedno čini logičnu i uvjerljivu cjelinu koja dovodi do zaključka da je tužitelj u spornom pravnom odnosu bio potrošač.

12. Imajući u vidu navedeno pod točkama 7.-11. presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača ima direktan učinak i na tužitelja, što znači da je ništetna i odredba zaključena među strankama o valutnoj klauzuli i načinu mijenjanja visine kamate pa sud odlučio kao pod točkom I izreke presude.

12.1. U odnosu na čl. 1 ugovora sud utvrđuje da je tim člankom utvrđen iznos kredita, koji jest vezan uz valutu CHF, ali je nastavno navedeno da se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti na dan korištenja kredita.

12.2. Navedenom ugovornom odredbom definirana je visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita, koji je tuženik isplatio tužitelju. Ista odredba ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača obzirom definira obvezu tuženika (a ne tužitelja), a kako je iznos visine kredita bitan sastojak ugovora o kreditu to bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. Tužitelj ne navodi razloge na temelju kojih bi čl. 1. Ugovora o kreditu u tom dijelu bio ništetan, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa (7. i 8.) pa je tužitelj s tim dijelom zahtjeva odbijen (točka IV izreke).

12.1. U odnosu na dijelove ugovora koje je sud utvrdio ništetnim (12.) dolazi do primjene odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, a koja upućuje na primjenu odredaba o stjecanju bez osnova tj. na odredbu čl. 1111. st. 1 ZOO-a.

13. Neosnovan je prigovor zastare, jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača, a to je za tuženika i u odnosu na promjenjivu kamatu i u odnosu na valutu dan 14.06.2018. godine (7. i. 8.).

13.1. Povodom dvojbi i nedoumica o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31.01.2022. zauzeto je pravno shvaćanje da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

13.3. Dakle, zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u kolektivnom sporu, jer VSRH u izraženom pravnom stavu izričito navodi "počinje teći", a ne "ponovno počinje teći". Da je korišten izričaj "ponovno počinje teći" tada bi to upućivalo na shvaćanje da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu (tužba u kolektivnom sporu je podnesena 4. travnja 2012.) prekinuta zastara i da se računa vrijeme prije podnošenja te tužbe, te bi u tom slučaju zastarjeli svi anuiteti plaćeni prije 3. travnja 2007. Kako je, međutim, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada to znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, a to je za tuženika 14.06.2018. godine.

13.4. Tužitelj je tužbu podnio dana 3.5.2023. godine pa njegov zahtjev nije u zastari.

14. Odlučujući o revizije protiv odluke Visokog trgovačkog suda (Revt-249/14) Vrhovni je sud na stranici 36. svoje odluke naveo: "Kako su dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 102. ZZP te ugovorne odredbe ništetne… U preostalom dijelu tih ugovornih odredbi a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu iste nisu nepoštene, a time ni ništetne, a zbog čega njihova valjanost, primjena a time i učinak nije doveden u pitanje ovom odlukom."

14.1. Iz navedenog proizlazi da prilikom odlučivanja o visini zahtjeva valja provesti financijsko vještačenje na način da će početni parametar biti naznačena visina kamatne stope (5,90%) na dan sklapanja ugovora o kreditu koja nije nepoštena, a time ni ništetna.

14.2 Navedeno (14.-14.1.) kao logično upućuje i na primjenu početnog tečaja CHF za kune koji je vrijedio na dan zaključenja ugovora, koja visina je tada bila poznata i radi navedenog nije niti nepoštena niti ništetna.

14.3. Polazeći od takvog stava tužitelj je i postavio svoj tužbeni zahtjev u visini, u odnosu na koju visinu tuženik nije imao prigovora i primjedbi i sam ga je u visini naveo u odgovoru na tužbu. Tuženik je prigovarao metodi izračuna. Takav prigovor tuženika nije osnovan, jer tužitelj postavlja zahtjev uprava u skladu s onim što je sud utvrdio pod točkama 14. i 14.1. Dakle, nije se ugovor promatralo na način da je isti zaključen uz fiksnu kamatnu stopu i u kunama, već se primijenila početno ugovorena kamatna stopa i početni tečaj CHF za kunu koji nisu ništetani.

14.4. Kako tuženik ne prigovora visini to sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se provede dokaz financijskim vještačenjem, jer bi sud od vještaka tražio da prilikom utvrđivanja visine zahtjeva nalaz sačini upravo na način na koji je tužitelj, prije pokretanja spora utvrdio visinu zahtjeva, tako da bi nominalni (brojčani) iznosi bili jednaki. Pitanje početnog tečaja i početne kamate je pravno, a ne financijsko pitanje.

14.5. Na temelju iznesenog valjalo je zahtjev usvojiti i tužitelju temeljem ništetnih odredaba u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutu tužitelju dosuditi ukupna iznos naveden u toči II i III izreke presude.

15. Imajući u vidu izreku presude iz postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača sud nalazi da je tuženik bio nesavjestan i da na glavno potraživanje mora platiti kamatu od dana stjecanja, a ne od dana kada je tužitelj podnio ovu tužbu.

15.1. Kamatna stopa određene je po čl. 29. ZOO-a.

16. Oduka o naknadi troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 5 ZPP-a, a trošak se odnosi na troškove zastupanja tužitelja putem odvjetnika.

16.1. Trošak se odnosi na trošak sastava tužbe, jednog podnesak i pristupa na dva ročite u iznosu od po 200,00 eura, odnosno ukupno 800,00 eura, a tužitelju je kao nužan priznat i troška vještačenje za potrebe postavljanja tužbenog zahtjeva, na koju visinu tuženik nije imao primjedbi, a tužitelj uplatnicom dokazao da je taj troška paltio u iznosu od 150,00 eura.

16.2. Na ukupan troška od 950,00 eura kamata teče od dana donošenja ove presude (čl. 151. st. 3 ZPP-a).

U Zagrebu, 23. svibnja 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.