Poslovni broj P.469/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja Općine Župa dubrovačka, OIB 26643690230, Vukovarska 48, Srebreno, koju zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika LEOTAR d.o.o., OIB 78278463312, Obala Luke Vukalovića 1, Trebinje, Bosna i Hercegovina, zastupanog po punomoćnici Nedjeljki Asanović Sarić, odvjetnici u Dubrovniku, radi uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 24. travnja 2025.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 23. svibnja 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su pravno nevaljani svi upisi uknjižbe provedeni pod brojem Z.6244/2020 a kojima se:

- u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] evidentirana promjena načina uporabe na nekretninama Općine Župa dubrovačka koje se sastoje od cjeline prava vlasništva kčbr. 1431

- u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] evidentirana promjena izgrađenosti načina uporabe na nekretninama Sindikalne podružnice sekretarijata unutrašnjih poslova NR Bosne i Hercegovine u Sarajevu, a koje se sastoje od cjenine prava vlasništva kčbr. 777/2

- u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] evidentirana parcelacija na nekretninama Društvenog vlasništva nosilac prava vlasništva Općina Dubrovnik a koje se sastoje od cjeline prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] i koje se parceliraju na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], kao i otpis kčbr. [katastarska čestica] u novi uložak [broj ZK uloška] iste katastarske općine

- u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vrši pripis kčbr. [katastarska čestica] kao i uknjižba prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] površine 3367 m2 u korist tuženika, te se nalaže brisanje svih ranije provedenih upisa uknjižbi i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je prethodilo ovoj provedbi

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 23. svibnja 2025.g., sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1.Tužitelj Općina Župa dubrovačka (u daljnjem tekstu: tužitelj) u tužbi od dana 27. svibnja 2024.g. navodi da je tuženik uknjižbom prava vlasništva pod poslovnim brojem Z-6244/2020 na temelju prijavnog lista klasa: 932-06/18-02/404 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar u Dubrovniku od 20. kolovoza 2018. godine te Presude Općinskog suda u Dubrovniku od 15. studenog 2019. godine pod poslovnim brojem P-1183/19 upisan kao vlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], površine 3367m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina].

1.2. Nakon donošenja navedene Presude Općinskog suda u Dubrovniku od 15. studenog 2019. godine pod poslovnim brojem P-1183/19, tužitelj je podnio žalbu na navedenu presudu Općinskog suda u Dubrovniku koju je Županijski sud u Varaždinu potvrdio Presudom od 10. lipnja 2020. godine pod poslovnim brojem Gž-489/2020. Tužitelj nakon donesene drugostupanjske presude Županijskog suda u Varaždinu podnosi Prijedlog za dopuštenje revizije na navedenu Presudu Županijskog suda u Varaždinu kojom je potvrđena Presuda Općinskog suda u Dubrovniku. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 01. prosinca 2021. godine pod poslovnim brojem Revd-3502/2020 dopuštena je revizija protiv prethodno navedene Presude Županijskog suda u Varaždinu, te je Presudom Vrhovnog suda od 26. listopada 2022. godine pod poslovnim brojem Rev-389/2022 prihvaćena podnesena revizija tužiteljice i slijedom toga preinačena presuda Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž-489/2020 i dosuđeno da se prihvaća žalba i preinačava presuda Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-1183/09 te sudi da se odbija tužbeni zahtjev Leotara d.o.o. kojim je utvrđeno da je vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 3367m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]. Također, tužitelj je temeljem Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 01. prosinca 2021. godine pod poslovnim brojem Revd- 3502/2020, zabilježio pokretanje postupka revizije, a koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Dubrovniku za k. o. [katastarska općina] zabilježena pod poslovnim brojem Z-1630/2022.

1.3. Slijedom navedenog, donošenjem Presude Vrhovnog suda od 26. listopada 2022. godine pod poslovnim brojem Rev- 389/2022 kojom je prihvaćena podnesena revizija tužiteljice i preinačena Presuda Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž-489/2020, a time i Presuda Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-1183/19 temeljem koje je tuženik upisao pravo vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 3367m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], otpala je pravna osnova za uknjižbu, te je stoga uknjižba pod poslovnim brojem Z-6244/2020 nevaljana, a ovom se tužbom traži uspostava ranijeg stanja prije provedbe navedene uknjižbe pod poslovnim brojem Z-6244/2020.

1.4. Stoga tužitelj predlaže da sud, nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika na podmirenje troškova postupka.

2.1.Tuženi Leotar d.o.o. (u daljnjem tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu od 10. siječnja 2025.g. navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Obrazlaže da tužitelj svojom tužbom od Suda zahtjeva da utvrdi nevaljanost upisa uknjižbe provedenih u korist tuženika pod brojem Z. 6244/2020 te naloži brisanje svih ranijih provedenih upisa uknjižbi i uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je prethodilo ovoj provedbi. Dakle, tužitelj brisovnom tužbom zahtjeva prethodno naznačeno, a sve temeljem donošenja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Posl.br. Rev 389/2022 od 26. listopada 2022. kojom je prihvaćena revizija tužitelja i preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku Posl.br. P-1183/19 od 15. studenog 2019. u tuženikovu korist. S obzirom da se temeljem potonje presude tuženik upisao kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Dubrovniku, tužitelj smatra da je uknjižba pod prethodno spomenutim brojem nevaljana.

2.2.Tuženik u svezi navedenog najprije ističe da je tužiteljeva tužba nepravodobno podnesena. Uzimajući u obzir da je riječ o brisovnoj tužbi, prekluzivni rok koji je počeo teći od kad je uknjižba zatražena je istekao, u skladu s čime se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti

2.3. Nadalje, tuženik smatra da se ne radi o nevaljanom upisu budući je u dobroj vjeri uknjižio svoje pravo vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koje je stekao na temelju zakona i koje je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku Posl.br. P-1183/19 od 15. studenog 2019. Navedene okolnosti upravo čine uknjižbu tuženika u zemljišnoj knjizi valjanom i istinitom budući su ispunjene sve pretpostavke koje se po pravilima koja uređuju knjižna prava moraju ispuniti da bi se upis proveo. Isto tako se navodi u obrazloženju presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, Posl.br. Gž 3723/07 od 15. prosinca 2009.: "Upis će biti neistinit, nevaljan, kad u času kad je bio zahtijevan, za njegovu provedbu i nastupanje svih pravnih učinaka koji bi upis trebao proizvesti nisu bile ispunjene sve pretpostavke određene pravilima zemljišno knjižnog prava. Oštećenom nositelju knjižnog prava priznaje se tada pravo na zaštitu od povrede knjižnog prava neistinitim, nevaljanim upisom."; i obrazloženju presude Županijskog suda u Varaždinu, Posl.br. Gž Zk 47/2021 od 9. rujna 2021.: "Osim toga, kako se brisovna tužba s uspjehom može podići i kad za uknjižbu nisu bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke određene pravilima zemljišnoknjižnog prava zbog čega je uknjižba neistinita, tj. nevaljana..."

2.4. U skladu s navedenim, tuženik drži da je očigledno da tužitelj nema prava na zaštitu na zahtjevani način i da je njegova tužba promašena, budući su ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke uknjižbe tuženika i da je u skladu s tim njegov upis valjan s obzirom da se valjanost odnosno nevaljanost upisa procjenjuje u trenutku provođenja upisa, kao što i sudska praksa određuje.

2.5. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti i tužitelja obvezati na naknadu parničnih troškova

3. U svom podnesku od dana 11. veljače 2025.g. (stranica 44-46 spisa) tužitelj navodi da se u cijelosti protivi navodima iz odgovora na tužbu. Vezano za navode da je prekoračen prekluzivan rok za podnošenje tužbe navodi da nije jasno koji je to rok propušten. U odnosu na citiranu sudsku praksu ocjenjuje da navedene odluke nemaju nikakve veze sa ovim sporom, odnosno činjenicama iz ovog spora. Smatra da se brisovna tužba može podnijeti bez vremenskog ograničenja protiv neposrednog stjecatelja kakav je i ovdje tuženik, a odredbe čl. 150.st.2. ZZK-a na koje se poziva tuženik odnose se na stjecanje od strane treće osobe, čega ovdje nije bilo. Ističe da je prvostupanjska presuda na temelju koje je tuženik ishodio upis vlasništva bila pravomoćna u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu, ali da je donošenjem revizijske odluke ona to prestala biti, tako da ona više ne može biti valjana osnova da bi upis prava vlasništva i dalje egzistirao. Navodi da idući logikom tuženika on bi trebao ostati upisan kao vlasnik iako je pravomoćno izgubio spor u kojem je zatraženo utvrđenje vlasništva, što samo po sebi ocjenjuje apsurdnim.

4.Tijekom postupka sud je pregledao spis ovog suda poslovni broj P.1183/2019, posebno i odluke Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-389/2022-2 od 26. listopada 2022.g. (stranica 4-13 spisa), rješenje Vrhovnog suda RH posl.br.Revd.3502/2020-2 od 1. prosinca 2021.g. (stranica 14-16 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu posl.br.Gž.489/2020-1 od 10. lipnja 2020.g. (stranica 17-25 spisa), rješenje Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl.br.Z.6244/2020 od 11. veljače 2021.g. (stranica 26-30 spisa), predmet Z-1630/2022 (priložen ispis predmeta iz sustava) te dostavljenu sudsku praksu.

5. Između parničnih stranaka nije sporno da se pred ovim sudom vodio postupak pod posl.br. P-1183/19 u kojem je donesena presuda u korist ovdje tuženika od 15. studenog 2019. godine pod navedenim poslovnim brojem, da je tužitelj podnio žalbu na navedenu presudu Općinskog suda u Dubrovniku koju je Županijski sud u Varaždinu potvrdio Presudom od 10. lipnja 2020. godine pod poslovnim brojem Gž- 489/2020, da je tužitelj nakon donesene drugostupanjske presude Županijskog suda u Varaždinu podnio Prijedlog za dopuštenje revizije na navedenu Presudu Županijskog suda u Varaždinu kojom je potvrđena Presuda Općinskog suda u Dubrovniku te da je Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 01. prosinca 2021. godine pod poslovnim brojem Revd-3502/2020 dopuštena je revizija protiv prethodno navedene Presude Županijskog suda u Varaždinu, te da je Presudom Vrhovnog suda od 26. listopada 2022. godine pod poslovnim brojem Rev-389/2022 prihvaćena podnesena revizija tužitelja i slijedom toga preinačena presuda Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž-489/2020, prihvaćena žalba i preinačava presuda Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P- 1183/19 te se sudi da se odbija tužbeni zahtjev Leotara d.o.o. kojim je utvrđeno da je vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 3367m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]. Također nije sporno da je tuženik temeljem Presude ovog suda P.1183/2019, a nakon njene pravomoćnosti, zatražio provedbu iste u zemljišnim knjigama, te su upisi provedbe parcelacijskog elaborata ovjerenog od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Klasa:932- 06/18-02/404 Urbroj: 541-28-01/2-18-3 od 20. kolovoza 2018.i prava vlasništva tuženika na čestici označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 3367 m2 provedeni pod posl.br. Z.6244/2020 dana 11. veljače 2021.g.

6. Između parničnih stranaka je sporno da li je tužba pravovremeno podnesena, te da li je osnovan zahtjev tužitelja da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje s obzirom da je odluka koja je bila temelj upisa u zemljišnu knjigu naknadno ukinuta od strane Vrhovnog suda RH i suđeno je u korist druge strane, što predstavlja pitanje o primjeni prava, ne spor o činjenicama.

7. Na pripremnom ročištu održanom 24. travnja 2025. stranke su iznijele svoje stavove iz tužbe i iz odgovora na tužbu. Kako stranke nisu predlagale izvođenje dokaza osim uvida u spis predmeta i predgled sudskih spisa koji su priloženi, prethodni postupak je zaključen, nakon čega je otvorena i zaključena i glavna rasprava.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja, kao ranijeg nositelja knjižnog prava (vlasnika) da se naloži brisanje upisa na korist tuženika, kojim je povrijeđeno njegovo knjižno pravo, a zbog činjenice da je pravna osnova na temelju koje je izvršen upis na korist tuženika otpala, te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo u zemljišnim knjigama prije provedbe upisa u predmetu Z.6244/2020.

10.1. Odredbama čl. 150. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/2019 , 128/2022 , 155/2023 , 127/2024 – dalje: ZZK) propisano je da nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite svoga prava zahtjevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno.

10.2. Stavkom 2. istog članka propisano je da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženog ali neistinitog (nevaljanoga) upisa prava prednika osim:

- ako je nositelj knjižnoga prava iz st.1. tog članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu

- ako je nositelj knjižnoga prava iz st.1. tog članka kojem nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku tri godine otkad je ta uknjižba bila zatražena.

11.1. Tuženik je najprije u svom odgovoru na tužbu naveo da smatra da je tužba nepravodobno podnesena, odnosno da je – pošto je riječ o brisovnoj tužbi, prekluzivni rok počeo teći od kada je uknjižba zatražena i istekao, te da se zbog navedenog brisovnoj tužbi ne može udovoljiti. Tuženik ne navodi točno na koji rok se referira kao onaj za koji smatra da je relevantan i koji je istekao, a u čl. 150.st.2. ZZK- a su propisana dva roka (onaj od 60 dana i onaj od 3 godine).

11.2. Sud smatra da ni jedan od tih rokova nije primjenjiv u konkretnoj situaciji. Naime st.2. citiranog članka regulira iznimke od pravila propisanih st.1., a to su slučajevi kada je osoba postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženog ali neistinitog (nevaljanoga) upisa prava prednika. Tuženik se ne može podvesti pod navedeni slučaj jer on nije stekao pravo izvodeći ga iz uknjiženog ali neistinitog (nevaljanoga) upisa prava prednika, što je uvjet za primjenu spomenute iznimke. Tuženikov temelj stjecanja prava je sudska odluka, a njegov upisani prednik je ovdje tužitelj (odnosno upisano je društveno vlasništvo sa pravom korištenja od strane prednice tužitelja Općine Dubrovnik). Stoga ni jedan od rokova iz čl. 150.st.2. ZZK-a ne odnosi se na ovu tužbu, već samo rok iz st.1. (sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati). Takve činjenice nisu nastupile, pa rok nije protekao, stoga je tužba u ovom postupku pravovremena.

11.2. Tuženik nadalje drži kako je očigledno da tužitelj nema prava na zaštitu na zahtijevani način i ističe da je njegova tužba promašena, budući su ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke uknjižbe tuženika i da je u skladu s tim tuženikov upis valjan, a sve vodeći računa o tome da se valjanost odnosno nevaljanost upisa procjenjuje u trenutku provođenja upisa, odnosno smatra da se ne radi o nevaljanom upisu budući je u dobroj vjeri uknjižio svoje pravo vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koje je stekao na temelju zakona i koje je utvrđeno pravomoćnom presudom.

11.3. Kako je ranije obrazloženo tužba je pravovremena, a tužitelj nije ni mogao podnijeti ovakvu tužbu prije donošenja odluke VSRH povodom revizije, kojom je u finalnom stupnju ispitana odluka ovog suda koja je bila temelj upisa parcelacije i tuženikova prava vlasništva. Za provedbu upisa se pretpostavke valjanosti ispituju u trenutku kada se isti dopušta (ili ne dopušta) u zemljišnoj knjizi, a valjanost samog upisa se propituje i preispituje povodom ovakve tužbe, a nakon što je raniji nositelj knjižnog prava utvrdio da je njegovo pravo povrijeđeno. Točno jest da su u trenutku provođenja upisa bile zadovoljene sve pretpostavke za udovoljenje prijedlogu tuženika jer je isti raspolagao pravomoćnom sudskom odlukom koja je predstavljala temelj njegovog upisa. No tuženiku (predlagatelju upisa) kao nekome tko je kroz cijelo trajanje postupka bio zastupan po punomoćniku moralo je biti poznato da postoji mogućnost izjavljivanja izvanrednog pravnog lijeka i uspjeha druge strane u revizijskom postupku, te da njegov upis knjižnog prava nije u potpunosti siguran (takav stav izražava i Županijski sud u Bjelovaru u odluci Gž.714/2024 od 30. listopada 2024.g.). Stav tuženika po kojem zbog činjenice da je odluka u jednom trenutku bila pravomoćna i temeljem nje izvršen upis u zemljišnu knjigu, a poradi toga jer je ta osoba postupala sa dobrom vjerom u smislu pouzdanja u svojstvo pravomoćnosti kao nešto nepromjenjivo, sada odluka koja je donesena u korist druge strane i kojom je odluka na temelju koje je upisao svoje knjižno pravo ukinuta ne smije dirati u upis proveden na temelju ukinute odluke nema smisla, nije logičan ni pravno ni zdravorazumski, jer bi iz takvog tumačenja proizlazilo da je vođenje postupka pred revizijskim sudom besmisleno i revijalno.

11.5. S obzirom da odluke Vrhovnog suda u ovakvim slučajevima ne sadrže izričiti nalog zemljišnoknjižnom odjelu suda da povodom te odluke izvrši brisanje upisa provedenog temeljem ukinutih odluka, tužitelj nema drugog izbora nego ustati ovakvom tužbom, s obzirom da zemljišnoknjižni odjeli bez spomenutog naloga odbijaju provedbu upisa. O navedenoj situaciji (a činjenični istovjetnom sporu kakav je ovaj) u svojoj odluci Gž.Zk.186/2021 od 6. travnja 2021.g. Županijski sud u Varaždinu odlučuje na način da prihvaća žalbu, preinačava rješenje zemljišnoknjižnog odjela kojim je odbijen prijedlog za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na temelju odluke VSRH i sudi da se dopušta provedba takvog upisa obrazlažući kako slijedi „...osnovani su žalbeni navodi kojima predlagatelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Pravna osova na temelju koje je brisan upis suvlasništva predlagatelja na predmetim nekretninama u 4/10 dijela otpala je kada je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-1197/2013-2 od 12. rujna 2018. ukinuta presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 18. listopada 2010. broj Gž-1310/10 kojom je utvrđen ništetnim pravni posao temeljem kojeg se predlagatelj uknjižio kao szvlasnik u 4/10 dijela na suvlasničkom dijelu protustranke A.F. te je uspostavljeno zemljišnoknjižno stane kakvo je bilio prije sklapanja pravnog posla na način da je brisano pravo suvlasništva predlagatelja u korist protustranke, pa iz toga slijedi daljnji zaključak da se zemljišnoknjižni upis (u korist protustranke) ne temelji na zakonitij pravnoj osnovi. U toj pravnoj situaciji nije relevantno to što rješenje Rev-x-1197/2013 ne sadrži nalog za upis u smislu čl. 117.st.2. ZZK-a.....Naime održavanje stanja upisa u zemljišnoj knjizi radi inzistiranja na tome da sudska odluka mora sadržavati nalog za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i to u situaciji kada se provedeni upis temelji na nezakonitoj pravnoj osnovi (ukinutoj sudskoj odluci) koja upis u zemljišnoj knjizi čini pravno nevaljanim u protivnosti je sa osnovnim načelom istinitosti i potpunosti zemljišnih knjiga prema kojemu se presumira da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Predlagatelj bi u ovoj činjeničnoj situaciji pravnu zaštitu svakako ostvario u parnici povodom brisovne tužbe iz čl. 150 ZZK-a, pa inzistiranje suda da predlagatelj vodi parnicu u situaciji kada već raspolaže sudskom odlukom koja dokazuje nezakonitost upisa po ocjeni ovog suda predstavlja pretjerani formalizam u postupanju zemljišnoknjižnog suda.“

11.6. Iz navedenog jasno je da je stav višeg suda da se zemljišnoknjižni upis proveden na temelju oduke koja je kasnije ukinuta na temelju revizijske odluke višeg suda ne temelji na zakonitoj pravnoj osnovi, te da ukidanje osnove čini takav upis nevaljanim i suprotnim općim načelima i svrsi zemljišne knjige. Također izvodi i zaključak (pošto se u tom slučaju radilo o odluci povodom žalbe na rješenje kojim je zemljišnoknjižni odjel odbio provesti revizijsku odluku i uspostaviti stanje kakvo je bilo prije upisa na temelju odluke koja je revizijskom odlukom otpala) da bi u ovakvom slučaju stranka koja je ishodila povoljnu odluku u revizijskom postupku svakako uspjela sa svojim traženjem da se brišu upisi na temelju ukinute odluke u brisovnoj tužbi.

12. Slijedom navedenog tužiteljevo traženje je osnovano i na zakonu utemeljeno, pošto je on nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno upisom u korist tuženika, a koji upis je proveden na temelju nevaljale i nezakonite osnove (ukinute sudske odluke), a nisu nastupile činjenice koje bi svakako dovele do prestanka tog prava, te je tužbu trebalo prihvatiti i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

13.1 Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) u vezi s člankom 155. ZPP-a.

13.2. Kao potreban trošak tuženika za vođenje parnice, sukladno članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora, sud je utvrdio trošak sastava tužbe (Tbr.7. toč.1. Tarife) i podneska od dana 11. veljače 2025.g. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) u iznosu od po 250 bodova, kao i trošak zastupanja na ročištu od 24. travnja 2025., u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9. Toč.1. Tarife), ukupno 1.500 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife, iznosi 3.000,00 EUR, uvećano za PDV od 25 %, što ukupno iznosi 3.750,00 EUR. Tužitelju nije priznat trošak pristojbi sudskih pristojbi s obzirom da naknada takvog troška nije ni zatražena, te je sud postupao u okviru postavljenog zahtjeva. Dakle, sveukupno priznati trošak iznosi 3.750,00 EUR-a te je naloženo tuženiku naknaditi isti u roku od 15 dana (točka II. izreke).

U Dubrovniku 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. tužitelj po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. tuženik po punomoćnici