REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5243/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 13. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i zamjenice punomoćnika tužitelja Margite Plažanin, odvjetnice u Zagrebu, a u izočnosti uredno pozvanog tuženika, dana 23. svibnja 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 4. Valutna klauzula Ugovor o kreditu br. 757090 od 2. studenog 2005. sklopljen između tužitelja ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Volksbank d.d. kao prednika tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, koji glasi:

„Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.”.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 1.619,35 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose:

- 4,16 EUR od 07.11.2008.

- 5,55 EUR od 15.01.2009.

- 7,37 EUR od 06.03.2009.

- 8,29 EUR od 31.03.2009.

- 6,11 EUR od 15.04.2009.

- 5,79 EUR od 13.05.2009.

- 2,37 EUR od 09.06.2009.

- 0,41 EUR od 01.08.2009.

- 2,64 EUR od 07.09.2009.

- 1,38 EUR od 19.11.2009.

- 0,13 EUR od 24.11.2009.

- 3,01 EUR od 02.12.2009.

- 5,74 EUR od 07.01.2010.

- 8,61 EUR od 10.02.2010.

- 7,86 EUR od 03.03.2010.

- 12,69 EUR od 06.04.2010.

- 11,45 EUR od 07.05.2010.

- 13,88 EUR od 08.06.2010.

- 27,57 EUR od 01.07.2010.

- 24,46 EUR od 03.08.2010.

- 36,15 EUR od 04.10.2010.

- 29,98 EUR od 04.10.2010.

- 25,34 EUR od 03.11.2010.

- 39,45 EUR od 02.12.2010.

- 48,17 EUR od 03.01.2011.

- 41,85 EUR od 01.02.2011.

- 42,77 EUR od 07.03.2011.

- 38,23 EUR od 05.04.2011.

- 39,63 EUR od 09.05.2011.

- 55,07 EUR od 01.06.2011.

- 57,24 EUR od 04.07.2011.

- 74,34 EUR od 01.08.2011.

- 68,13 EUR od 01.09.2011.

- 58,46 EUR od 04.10.2011.

- 58,21 EUR od 04.11.2011.

- 57,15 EUR od 01.12.2011.

- 60,66 EUR od 04.01.2012.

- 64,53 EUR od 08.02.2012.

- 64,64 EUR od 05.03.2012.

- 62,22 EUR od 06.04.2012.

- 63,20 EUR od 04.05.2012.

- 64,65 EUR od 06.06.2012.

- 63,09 EUR od 02.07.2012.

- 63,22 EUR od 10.08.2012.

- 61,78 EUR od 03.09.2012.

- 59,12 EUR od 03.10.2012.

- 62,60 EUR od 02.11.2012.

do 31. srpnja 2015. u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.750,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 23. svibnja 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita, zaključio radi kupnje vozila, dana 2. studenog 2005. Ugovor o kreditu br. s pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d. na iznos 21.902,00 CHF na rok otplate 84 mjeseca. Isti Ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja unaprijed formulirani standardni ugovor tuženika. Poziva se na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, kojom je utvrđeno da je, među ostalim i, tužena u razdoblju od 1. siječnja 2004 do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Budući da Ugovor o kreditu sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, to je tužena koristila nepoštene i ništetne odredbe vezane za valutu CHF, a temeljem kojih je bez osnove stekla nepripadni novčani iznos koji je tužitelj preplatio, slijedom čega tužitelj ustaje s tužbom protiv tuženika i konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 23. siječnja 2024. (stranica 71-74 spisa) potražuje isplatu od 1.619,35 EUR, koji iznos je tuženik stekao bez osnove temeljem nepoštenih odredaba o valutnoj klauzuli, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od njegova dospijeća do plateža, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe prigovor zastare, smatra da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primijeniti u ovom postupku. Drži da ugovorne odredbe Ugovora o kreditu nisu utvrđene ništetnima u postupku kolektivne zaštite. Tužitelj nije ni pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, nego tvrdi suprotno. Odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, uočljiva i lako razumljiva, a odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Ne osporava visinu tužbenog zahtjeva. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je proveo dokaze: pročitana je otplatna tablica za izračun efektivne kamatne stope za kredit (stranica 8-10 spisa), Ugovor o kreditu od 2. studeni 2005. (stranica 11-16 spisa), karticu prometa po kreditu (stranica 17-25 spisa), financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Darku Prpić (stranica 52- 58 spisa), pisanim očitovanjem vještaka (stranica 66-67 spisa), te je saslušan tužitelj (stranica 85 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da su tužitelj i prani prednik tuženika sklopili 2. studenog 2005. Ugovor o kreditu broj 757090 na iznos 21.902,00 CHF

- da je ugovoreni rok otplate 84 mjeseca,

- da je kredit odobren za kupnju vozila u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća,

- da obroci dospijevaju na otplatu svakog prvog u mjesecu,

- da je tužitelj u cijelosti otplatio svoju obvezu po Ugovoru o kreditu.

6. Prijeporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i je li potraživanje tužitelja u zastari.

7. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe čl. 81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/2003), dalje u tekstu ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je kupovao vozilo, te mu je kod tuženika ponuđen kredit u valuti CHF kao najpovoljniji. Službenik tuženika ga nije upozorio na rizike koje preuzima na sebe ugovaranjem te valute. Po zanimanju je inženjer građevine i vozilo mu je trebalo za vlastite potrebe. Nije bio vlasnik trgovačkog društva ili obrta. Kredit je u cijelosti otplatio.

9. Sud prihvaća iskaz tužitelja jer je logičan i uvjerljiv te podudaran dokumentaciji u spisu. Slijedom navedenog je jasno da je tužitelj bio prosječan potrošač. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužitelju što znači ugovaranje valute CHF, kao i rizike koje on preuzima na sebe.

10. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske, dalje u tekstu:

VSRH, je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2221/2018 prihvatio obrazloženje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: VTSRH, poslovni broj Pž-6632/2017 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi, te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik, pa slijedom toga ovaj sud utvrđuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da su u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja, a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga Ugovora o kreditu. Po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke, pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje on prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi on mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno načelu savjesnosti i poštenja, što tuženik nije učinio premda su sami trgovci tj. banke znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu. Primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla, pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama, a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama.

11. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da su potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve, te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno.

12. S duge strane pak prosječni potrošač u to doba je bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u optjecaju bila uglavnom DEM tj. EUR pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule, a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta, što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike, pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio, niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo. Treba reći da više kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnici iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao, nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Slijedom toga je ova ugovorna odredba tj. valutna klauzula ništetna, jer tužitelj nije ni mogao znati što znači CHF kao valuta utočišta, a ni predvidjeti posljedice takvog Ugovora.

13. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda iz kolektivnog spora, vrijedi odredba čl. 502. c ZPP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, radi čega je taj prigovor neosnovan.

14. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se da je VSRH u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl. 241. ZOO-a, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kondikcijski zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina pa je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja je podnesena 4. travnja 2012., prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka prekinula je zastarijevanje. Presuda u kolektivnom sporu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 6. lipnja 2023., dakle očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne restitucijske zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, a koji je istekao 14. lipnja 2023.

15. Ono što tužitelj potražuje kondemnatornim dijelom tužbenog zahtjeva jest razlika između redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu i onih redovnih kamata prema naknadnim tuženikovim Odlukama o kamatnim stopama, te razliku u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF-a na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćao zbog rasta tečaja te valute, te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tuženik stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.

16. Na okolnost visine tražbine tužitelja i tijeka kamata, odnosno izračuna razlike između iznosa koji je tužitelj plaćao po osnovi valutne klauzule i iznosa koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po HV, stalnom sudskom vještaku.

17. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi da razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 1.619,35 EUR.

18. U svom pisanom očitovanju od 15. siječnja 2025., očitujući se na podnesak tužitelja od 2. prosinca 2024. glede računatih tzv. negativnih razlika, vještak navodi da u točki 3. Nalaza prikazuje izračun razlike anuiteta s osnove primjene valutne klauzule za cijelo vrijeme trajanja kredita, dok su u točki 1. Zaključka Nalaza su prikazane samo razlike anuiteta s osnove primjene valutne klauzule za koje je Nalazom utvrđen više plaćen iznos.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je jasan stručan, detaljno obrazložen i izrađen na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije, a ni stranke nisu imale prigovora na isti u računskom dijelu.

20. Kako je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužitelju dosuđen iznos od 1.619,35 EUR po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, temeljem čl. 1111. ZOO-a.

21. Budući da je razlog ništetnosti prijeporne ugovorne odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tužitelju je uz primjenu odredbe čl. 1115. ZOO-a dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekućim od prvog idućeg dana nakon dana kad su plaćeni (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

22. Zatezne kamate na pojedine svote su dosuđene od dospjelosti tj. prvog dana nakon toga u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

23. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.619,35 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23), u daljnjem tekstu: OT.

24. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 1.10.2024., 3.4.2025., 13.5.2025. i 23.5.2025. (Tbr 9. toč. 1., 3. i 5. OT 300 bodova), sastava podneska od 4.12.2024. i 23.1.2025. (Tbr 8. toč. 1. OT 200 bodova), odnosno ukupno 600 bodova ili 1.200,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u iznosu 300,00 EUR, trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje 250,00 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.750,00 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

25. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 23. svibnja 2025. do isplate u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- tuženiku