REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Sinju

Sinj, Petrovac 3

Broj: Pp-3720/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje Martine Šušnjara, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika KONZUM PLUS d.o.o. i RT, zbog prekršajnog djela iz članka 149. stavka 1. točke 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22. i 59/23.), postupajući po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača pod brojem Klasa: 336-02/25-01/1638 od 16. ožujka 2025. te dopune optužnog prijedloga od 20. svibnja 2025., nakon održane glavne i javne rasprave u prisutnosti predstavnika tužitelja te u odsutnosti prvookrivljene pravne osobe i u prisutnosti drugookrivljenika, odgovorne osobe, temeljem članka 143., 179., 180., 182. i 185. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13. , 157/13., 110/15., 70/17.,118/18., 114/22.), 23. svibnja 2025. objavio je i

presudio je

Prvookrivljenik KONZUM PLUS d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 62226620908, kao pravna osoba, prekršajno osuđivana, zastupana po Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz&Šuti j.t.d.

Drugookrivljenik RT, sin pok. R i BT, dj. B, rođen **.**.1976. u [adresa], iz [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], strojar, SSS, oženjen, troje djece, srednjeg imovnog stanja, zaposlen, primanja 1700,00 eura, odgovorna osoba, neosuđivan, ne vode se drugi postupci, zastupan po Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz&Šuti j.t.d.

oslobađaju se optužbe

I. da bi 13. veljače 2025. u prodavaonici br. 760 [adresa], u [adresa], koja posluje u sastavu pravne osobe, koristili nepoštenu zavaravajuću poslovnu praksu, na način da su propustili potrošačima dati važnu obavijest da se radi o proizvodima za koje je Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo (u daljnjem tekstu Odluke) određena najviša razina cijene, kako bi potrošač donio odluku o kupnji utemeljenu na potpunoj obavijesti, propuštajući uz maloprodajnu cijenu uz proizvode za koje je propisano točkom II. stavka 1. Odluke, a koji su navedeni:

- za svinjski vrat bez kosti, po kg

(pod podtočkom 13.)

- juneći vrat s kostima, po kg

(pod podtočkom 30.)

- pile cijelo, po kg

(pod podtočkom 7.)

- svježa jaja razred M, kavezni uzgoj (pod podtočkom 12.)

- jabuka pakiranje 2kg

(pod podtočkom 20.)

jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti vizualnu identifikacijsku oznaku, pri čemu skrivanjem takve obavijesti, odnosno neisticanjem vizualne identifikacijske oznake uz naprijed navedene proizvode, potrošačima nisu dali važnu obavijest da se radi o proizvodima čija je cijena ograničena, a koja obavijest je upravo potrebna prosječnom potrošaču kako bi mogao donijeti odluku o kupnji utemeljenu na potpunoj obavijesti, te ga time navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, čime čini zavaravajuća propuštanja, slijedom čega su u svom poslovanju koristili nepoštenu poslovnu praksu – zavaravajuće radnje i zavaravajuće propuštanje,

čime da bi postupili protivno Odluci o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo, te članka 33., 34. i 35. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22. i 59/23.), a što je kažnjivo po članku 149. stavak 1. točke 49. i stavka 2. istog Zakona.

II. Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka138. stavak 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, viša tržišna inspektorica podnijela je ovom Sudu dana 19. ožujka 2025., optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Na zaključenoj glavnoj raspravi predstavnica tužitelja AT iskazuje da ostaje pri optužnom prijedlogu te isti jedino dopunjuje na način da se radi o Odluci o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo (NN 17/25.). Kao predstavnik tužitelja navodi da je ujedno i tada obavila inspekcijski nadzor te iskazuje da su okrivljenici na proizvodima iz optužnog prijedloga istaknuli cijene do najviše razine u skladu s Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijene određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo te u spis prilaže četiri preslike fotografija te da je vidljivo da je na istima istaknuta maloprodajna cijena, a što se tiče identifikacijske oznake, da ista nije bila istaknuta već su to učinili tijekom inspekcijskog nadzora. U vrijeme inspekcijskog nadzora nije stupio na snagu novi Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena, a kojim je propisana prekršajna odgovornost za neisticanje vizualne identifikacijske oznake, zbog čega je u odnosu na okrivljenike primijenjen Zakon o zaštiti potrošača jer je Odlukom koja je u vrijeme nadzora bila na snazi propisana obaveza isticanja vizualne identifikacijske oznake uz proizvode kojima je ograničena cijena. Predstavnica tužitelja iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da ostaje pri prethodno navedenom, a odluku o sankciji prepušta sudu.

3. Na zaključenu glavnu raspravu okrivljena pravna osoba nije pristupila, ali je dostavljena pisana obrana po Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz&Šuti j.t.d., te je pročitana pisana obrana, a ista se odnosi i na okrivljenu odgovornu osobu. U pisanoj obrani se navodi da okrivljenici ne spore da je doista 13. veljače 2025. izvršen inspekcijski nadzor u prodavaonici P-760 na adresi [adresa]. Ističe se kako je potrebno utvrditi sve okolnosti ovog konkretnog slučaja da bi se utvrdilo pravo stanje stvari i to osobito iz razloga što na strani okrivljenika nisu ostvarena obilježja prekršajno pravnog postupanja za koje se iste tereti, a što se obrazlaže u nastavku pisane obrane. Trgovina Konzum Plus d.o.o. postupila je prema Direktivi 98/6 EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL L80, 18.03.1998.), te je na policama ispod navedenih artikala jasno i transparentno istaknula prodajne cijene i jedinične cijene te time znatno doprinijela boljem informiranju potrošača. Takvim postupanjem potrošačima je na najlakši način omogućeno da optimalno procijene i usporede cijene proizvoda, kao i da budu informirani u donosu odluke na temelju jednostavnih usporedbi, a sve kako stoji i u navedenoj Direktivi. Dalje ističu kako je Odluka Vlade RH o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo (NN 17/25.) stupila na snagu 7. veljače 2025. te je trebalo izvršiti mnogobrojne izmjene koje su zahtijevale komunikaciju između trgovaca i dobavljača, a inspekcijski nadzor proveden je svega nekoliko dana nakon stupanja na snagu navedene odluke odnosno dana 13. veljače 2025. Nadalje, usklađivanje cijena s naznačenom uredbom nije jednostavna radna aktivnog te iziskuje veći broj radnji i to ne samo unutar društva pravne osobe, već i prema dobavljačima i brojnim drugim sudionicima prodajnog lanca, te da je navedeno osobito problematično za one trgovačke lance koji poput pravne osobe raspolažu većim brojem maloprodajnih prostora. Stoga je prilikom donošenja odluke u ovom postupku potrebno uzeti u obzir sve istaknute okolnosti obzirom da iste predstavljaju odlučne činjenice koje su od važnosti za odlučivanje o prekršajno pravnom postupanju i samom prekršajno pravnom kažnjavanju okrivljenika. Budući da je pravna osoba sastavljena od velikog broja trgovina uvedena promjena je zahtijevala veliku organizaciju na svim poslovnim razinama. Sve navedeno od utjecaja je i na procese između dobavljača i trgovačkih lanaca koji su trebali surađivati, ali nije u obzir uzeta činjenica da su dobavljači određene kontrolirane proizvode već dostavili prije donošenja Odluke i njezinog stupanja na snagu. Da smatraju kako je više nego jasno da se ne radi o jednostavnoj problematici te je utvrđivanje elemenata prekršajno pravnog postupanja potrebno promatrati uvažavajući sve okolnosti koje se tiču naznačene Odluke i obveze postupanja po istoj te bi iste valjalo cijeniti u korist okrivljenika. Smatraju kako je potrebno uvažavati načelo zakonitosti propisano prekršajnim zakonom, a prema kojem nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajno pravna sankcija za djelo koje prije nego je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom ili odlukom jedinice lokalne i područne samouprave određeno kao prekršaj i za koji zakonom ili odlukom jedinice lokalne i područne samouprave nije bilo propisano koja se vrsta i mjera prekršajno pravne sankcije počinitelju može izreći odnosno primijeniti. Ukoliko sama Odluka nije definirala ključne pojmove koji su u izravnoj uzročnoj vezi s izračunom cijena prema takvoj Odluci, a okrivljenici su obzirom na ovu pravnu prazninu postupali sukladno zakonskim odredbama drugih pozitivno pravnih propisa RH, sporno je uopće jesu li ostvarena obilježja prekršaja te je li takvo prekršajno gonjenje okrivljenika sukladno načelu zakonitosti. Podnositelj prekršajnog naloga potpuno neosnovano podvodi postupanje okrivljenika pod odredbe Zakona o zaštiti potrošača kojima se uređuje nepoštena i zavaravajuća poslovna praksa. Naime, da je potpuno nejasno iz kojeg razloga bi se u prekršajnom nalogu činjenično opisano postupanje imalo smatrati nepoštenom i zavaravajućom poslovnom praksom. Poslovna praksa smatra se zavaravajućom u slučaju kada sadrži netočne informacije. Prema članku 34. Zakona o zaštiti potrošača pojam nepoštene poslovne prakse definiran je kao suprotan zahtjevu profesionalne pažnje i ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. Dakle, trgovac u ovom konkretnom slučaju nije postupao suprotno zahtjevima profesionalne pažnje te nije doveo do bitnog utjecaja na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača, jer ni u kojem trenutku nije bilo aktivnog postupanja poslodavca da zavara i navedene kupca na kupnju spornih proizvoda. Ističe se kako u prodavaonici br. 760 [adresa], koja posluje u sastavu pravne osobe istaknuli obavijest da su snizili redovne cijene 250 proizvoda hrvatskih proizvođača te se pozivaju na fotodokumentaciju i saslušanje odgovorne osobe. Stoga ističu kako se ne smatraju krivima za prekršaj u predmetnom prekršajnom nalogu. Smisao samog kažnjavanja ima se ostvariti i u educiranju i odvraćanju počinitelja od činjenja prekršaja, te da prekršajni nalog ne može sam sebi biti svrhom, već je nužno da sud sve izneseno uzme u obzir kod odlučivanja o krivnji i visini prekršajno pravne sankcije. Pretjerani formalizam za kojim se poseže u pobijanom nalogu protivan je i stajalištu Ustavnog suda RH. Ustavni sud već godinama uporno ponavlja da su nadležna tijela, uključujući sudove dužni tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo, uvijek i bez izuzetka u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja. Ustavni sud podsjeća: Pravna sigurnost – zajedno s načelom supremacije prava – podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava, kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju uvijek će biti riječ o pretjeranom formalizmu protivno Ustavu (Ustavni sud RH, U- III/5989/2013 od 9. veljače 2016.). Također je potrebno naglasiti kako u konkretnom slučaju tužitelj izrazito kruto tumači odredbe navedenog Zakona. Naime, a kako proizlazi i iz samog naziva zakona, radi se o iznimnim mjerama kontrole cijena. Dakle, Vlada RH je Odluku o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda na malo donijela na temelju članka 6. Zakona o iznimnim mjerama, odnosno radi se o privremenoj Odluci koja tek treba ostvariti svoju namjenu kod krajnjih korisnika, ali ne na način da ista bude na štetu trgovaca. Naime, upravo navedena iznimnost (privremenost) mjere te činjenica da je zakon stupio na snagu 7. veljače 2025., a navodni prekršaj počinjen 13. veljače 2025., ukazuje na iznimno kruto postupanje tužitelja koje je u suprotnosti s načelom prevencije inspektorata, a koje postupanje mora biti edukacijsko, informativno i preventivno s namjerom otklanjanja nepravilnosti koje su posljedica nejasnih novih odluka, uputa i mišljenja Ministarstva gospodarstva, a ne represivno postupanje s ciljem narušavanja kako reputacijske pa tako i materijalne štete na strani pravne osobe. S obzirom na navedeno, predlažu da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe ili oslobađaju od kazne, podredno, ukoliko sud ipak utvrdi da su okrivljenici krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret predlaže se da sud primijeni odredbu članka 37. stavka 3. Prekršajnog zakona o ublažavanju kazne obzirom da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići i blažim kažnjavanjem.

4. Odgovorna osoba u pravnoj osobi RT iskazuje da se ne smatra krivim, te izlaže kao u pisanoj obrani, odnosno iskazuje da ostaje pri pisanoj obrani, a inače da je voditelj navedene prodavaonice, poslovođa odnosno odgovorna osoba, a na upit suda, iskazuje da je točno da uz navedene proizvode nije bila istaknuta vizualna identifikacijska oznaka, ali da su cijene bile istaknute, a isto tako da je nedostatak otklonjen tijekom inspekcijskog nadzora te da je tijekom inspekcijskog nadzora istaknuta vizualna identifikacijska oznaka. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da ništa drugo nema dodati.

5. U dokaznom postupku pročitana je prekršajna evidencija Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, obavijesti počiniteljima prekršaja, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, te je izvršen uvid u četiri preslike fotografija koje je predstavnik priložio u spis.

6. Iz prekršajne evidencije Ministarstava pravosuđa, uprave i digitalne transformacije proizlazi da je okrivljena pravna osoba do sada osuđivana, a okrivljena odgovorna osoba do sada nije osuđivana.

7. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, te cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, trebalo je okrivljenike osloboditi od optužbe.

8. Odredbom točke 7. podtočke 1. Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo, propisano je da su trgovci dužni uz maloprodajnu cijenu vidljivo i čitljivo istaknuti vizualnu identifikacijsku oznaku koja se nalazi u Prilogu I. ove Odluke i njezin je sastavni dio.

9. Odredbom članka 1. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena (NN 40/25.) propisano je da se ovim zakonom propisuju mjere izravne kontrole cijena, način provedbe mjera izravne kontrole cijena, određivanje nadležnih tijela za nadzor nad provedbom ovog Zakona, inspekcijski nadzor i prekršajne odredbe sa slučaj kršenja ovog Zakona, a koji je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja.

10. Iz citirane odredbe članka 1. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena proizlazi da se ovaj zakon koji je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja primjenjuje u onim slučajevima kada se kontrolira cijena, kada se provodi mjera izravne kontrole cijena, u ovom slučaju kada se primjenjuje Odluka o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo (NN 17/25.) te se navedeni Zakon, s obzirom na to da je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja ne može primijeniti u odnosu na okrivljenike, a što također proizlazi i iz iskaza predstavnice tužitelja koja u svom iskazu navodi da se isti zakon ne može primijeniti u odnosu na okrivljenike, a kojim je propisana prekršajna odredba za neisticanje vizualne identifikacijske oznake.

11. Iskaz predstavnika tužitelja, a koja u svom iskazu navodi da kako se u odnosu na okrivljene ne može primijeniti novi Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena, te da je zbog toga u odnosu na okrivljenike primijenjen Zakon o zaštiti potrošača, nije prihvaćen.

12. Odredbom članka 4. stavka 1. točke 14. Zakona o zaštiti potrošača definirana je odluka o kupnji, između ostalog kao svaka odluka koju donosi potrošač, a koja se odnosi na to hoće li, kako i pod kojim uvjetima kupovati, a točkom 19. definirano je da je poslovna praksa trgova prema potrošaču (poslovna praksa), kao svaka radnja, propuštanje, način ponašanja ili predstavljanja, poslovna komunikacija, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište, koju je poduzeo kupac, a izravno je povezana s promidžbom, prodajom ili isporukom proizvoda potrošaču.

13. Odredbom članka 33. Zakona o zaštiti potrošača, nepoštena poslovna praksa je zabranjena, a člankom 34. istog Zakona propisano je da je poslovna praksa nepoštena ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i u smislu određenog proizvoda bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača koje mu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena, a prema stavku 4. nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa.

14. Odredbom članka 35. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Stavkom 2. istog članka propisane su okolnosti na koje se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi, uključujući u točki 4. cijenu proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određenje pogodnosti u odnosu na cijenu.

15. Odredbom članka 36. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja kao i ograničenja konkretnog sredstva komunikacije, ne sadrži važne obavijesti, koje su, ovisno o kontekstu, potrebne prosječnom potrošaču kako bi mogao donijeti odluku o kupnji utemeljenu na potpunoj obavijesti i time ga navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a stavkom 2. podstavka 1. istog članka propisano je da se zavaravajućim propuštanjem smatra ako trgovac skriva obavijesti iz stavka 1. ovog članka ili ako su pružene obavijesti nejasne, nerazumljive, dvosmislene ili nepravodobne, a člankom 149. stavka 1. točke 49. i stavka 2. propisana je novčana kazna za pravnu i odgovornu osobu ako se koriste praksom koja je nepoštena u smislu članka 34. do 40. ovog Zakona.

16. Odredbom članka 38. Zakona zaštiti potrošača propisano je da se poslovna praksa smatra agresivnom, ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenje uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

17. Odredbom članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praski korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, da će se vodit računa o tome je li trgovac iskoristio nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koju su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

18. Iz naprijed navedenih citiranih odredbi članka 33., članka 34., članka 35. i članka 36. Zakona o zaštiti potrošača proizlazi da okrivljenici nisu ostvarili bitna obilježja prekršaja kažnjivo po članku 149. stavka 1. točke 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača.

19. Naime, imajući u vidu obranu okrivljenika, prema kojoj nije sporno da su okrivljenici uskladili cijene iz izreke presude sukladno Odluci o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo, što u svom iskazu potvrđuje i predstavnik tužitelja, navodeći da je na istim proizvodima bila istaknuta maloprodajna cijena, potrošači su imali mogućnost odlučiti se hoće li po toj cijeni kupiti određeni proizvod ili ne, što ukazuje na to da se ne može reći da bi ističući cijene uz proizvode iz izreke presude koristili nepoštenu, zavaravajuću poslovnu praksu, jer su kupci, kako je već navedeno mogli sami donijeti odluku o kupnji navedenih proizvoda uz cijenu koja je sukladna Odluci, a okolnost što uz takve cijene nisu istaknuli vizualnu identifikacijsku oznaku, a koju su tijekom inspekcijskog nadzora istakli, ne može se podvesti pod Zakon o zaštiti potrošača, već je propust u neisticanju vizualne identifikacijske oznake reguliran Zakonom o iznimnim mjerama kontrole cijena (NN 40/25.) koji je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja, te se ne može, kako to inspektorica navodi da kako novi Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena ne može primijeniti na okrivljenike jer je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja te da je iz tog razloga na okrivljenike primijenjen Zakon o zaštiti potrošača.

20. Slijedom iznesenog, u potpunosti je prihvaćena obrana okrivljenika, te uzimajući u obzir činjenični opis djela prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, nije prekršaj po Zakonu o zaštiti potrošača, te je slijedom navedenog, budući da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret, u odnosu na okrivljenike nije prekršaj, trebalo je okrivljenike temeljem odredbe članka 182. stavka 1. točke 1. osloboditi od optužbe.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 140. stavka 2. u svezi članka 138. stavka 2.,točke 2. do 4. Prekršajnog zakona i troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

22. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sinju 23. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Martina Šušnjara v.r.

Vinka Kulić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.

Dostaviti:

1. okrivljenicima

2. tužitelju

3. branitelju

4. u spis