REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru
Obala Bana Berislavića 1
21220 Trogir
Poslovni broj: P-3437/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Divna Ivančev u pravnoj stvari tužitelja: ĆN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21220 Plano zastupanog po punomoćniku HN, protiv tuženika: HRVATSKA AGENCIJA ZA MALO GOSPODARSTVO, INOVACIJE I INVESTICIJE, OIB 25609559342, Ksaver 208, 10000 Zagreb, zastupan po punomoćniku Josip Butković,odvjetnik u Zagrebu; radi: utvrđenja, nakon zaključene glavne rasprave od 08.travnja 2025.godine, a objavljene na ročištu dana 23. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je prestala novčana tražbina u iznosu od 93.154,00 EUR, s pripadajućim kamatama, radi čijeg je osiguranja na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], upisane površine 1053 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u isključivom vlasništvu tužitelja, uknjiženo založno pravo (hipoteka) pod brojem: Z-2599/05, a koje je s imena i koristi OTP banka Hrvatska d.d. Zadar preneseno na ime tuženika uknjižbom na istoj nekretnini pod brojem: Z-35110/2018, te se ovlašćuje tužitelj neposredno na temelju ove presude u nadležnoj zemljišnoj knjizi zatražiti i postići upis brisanja navedenog založnog prava (hipoteke) u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], upisane površine 1053 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], za cijelo.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena."
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je tužitelj je isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane površine 1053 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Na navedenoj nekretnini je u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina], pod brojem: Z- 2599/05, uknjiženo založno pravo (hipoteka) radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 93.154,00 EUR, s pripadajućim kamatama, a koje je založno pravo (hipoteka) s imena i koristi OTP banka Hrvatska d.d. Zadar preneseno na ime tuženika uknjižbom na istoj nekretnini pod brojem: Z-35110/2018. Založno pravo temeljem članka 346. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prestaje kada prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, ako nije što drugo zakonom određeno. Prema članku 347. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da bi založno pravo na nekretnini (hipoteka) prestalo, nije dovoljno da je prestala tražbina koju je osiguravalo, već hipoteka prestaje brisanjem iz zemljišne knjige. Upravo sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama, novčana tražbina radi čijeg je osiguranja na predmetnoj nekretnini u nadležnoj zemljišnoj knjizi uknjiženo sporno založno pravo (hipoteka) je prestala izvršenjem izvansudske nagodbe između ranijeg vlasnika ove nekretnine Kuntenta d.o.o. i ranijeg vjerovnika iste novčane tražbine OTP banka Hrvatska d.d. Zadar. Sukladno toj činjenici, navedeni raniji vjerovnik ove novčane tražbine je, kao ovrhovoditelj, još 27. veljače 2018. godine povukao podneseni prijedlog za ovrhu radi njezinog namirenja u ovršnom postupku protiv navedenog ranijeg vlasnika nekretnine, kao ovršenika, a koji se postupak pred Naslovnim sudom vodio pod posl.br.: Ovr-4521/2015 i koji je upravo uslijed ovog povlačenja prijedloga za ovrhu pravomoćno okončan rješenjem o obustavi ovršnog postupka donesenim 2. Svibnja 2018. godine. Dakle, novčana tražbina radi čijeg je osiguranja na predmetnoj nekretnini u nadležnoj zemljišnoj knjizi uknjiženo sporno založno pravo (hipoteka) je u cijelosti prestala ispunjenjem navedenom ranijem vjerovniku iste novčane tražbine, u vremenu prije nego je 25. rujna 2018. godine, pod brojem: Z-35110/2018, na predmetnoj nekretnini uknjižen prijenos ovog založnog prava (hipoteke) s imena i koristi tog ranijeg vjerovnika na ime tuženika. Prestankom novčane tražbine osigurane spornim založnim pravom (hipotekom), zbog akcesorne prirode založnog prava (hipoteke) ostvarile su se pretpostavke za njegovim brisanjem iz zemljišne knjige. Tužitelj je u više navrata kontaktirao tuženika radi izdavanja brisovnog očitovanja, no bezuspješno.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu od 19.09.2023.godine ističe da se tuženik u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tuženika. Točno je da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, zk.odjel Trogir, KO [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. čbr. [katastarska čestica] površine 1053 m2 te da na istoj nekretnini postoji upisano založno pravo u korist tuženika pod brojem Z-35110/2018. Tužitelj je navedenu nekretninu stekao Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 13.09.2021. od LIPI DVORI d.o.o., OIB: 96099597879, dok su oni stekli nekretninu od KUNTENTA d.o.o., Marasovićeva 27, Split, OIB: 08321923315 (prijašnji vlasnik nekretnine/korisnik kredita/nalogodavac garancije) (dalje: založni dužnik) te je istu stekao opterećenom založnim pravom u korist tuženika, dakle tužitelj je bio upoznat sa obvezom prema tuženiku. OTP banka d.d., Ulica domovinskog rata 3, Zadar, OIB: 52508873833 (korisnik garancije) (dalje: založni vjerovnik) i založni dužnik sklopili su 27.09.2006. Ugovor o dugoročnom kreditu gdje je čl. 7. ugovorena garancija tuženika u iznosu od 80% kredita, dok je dodatkom I. od 23.10.2006. ugovorena garancija tuženika u iznosu od 50% glavnice kredita.
Nadalje, tuženik je sa založnim vjerovnikom kao kreditorom/korisnikom garancije i založnim dužnikom kao nalogodavcem garancije sklopio Ugovor o davanju garancije broj 13/00444 od 27.10.2006. kojim ugovorom se tuženik obvezao založnom vjerovniku isplatiti garanciju do 50% dokumentiranih neplaćenih potraživanja po glavnici, a najviše 350.000,00 kuna u slučaju neizvršavanja obveze od strane založnog dužnika. Tuženik je 06.11.2006. izdao Garanciju br. 13/00444 kojom se obvezao založnom vjerovniku na isplatu gore navedenog iznosa. Založni vjerovnik je založnom dužniku dana 03.06.2014. otkazao Ugovor o kreditu budući da Založni dužnik nije izvršavao ugovorne obveze, slijedom čega je dana 21.07.2014. tuženiku dostavljen Poziv na plaćanje po garanciji. Slijedom navedenog, tuženik je 14.11.2014. založnom vjerovniku isplatio garanciju u iznosu od 140.970,04 kn i time ispunio svoju ugovornu obvezu iz predmetne Garancije i Ugovora o kreditu. Točno je da je Založni vjerovnik je 28.02.2017. dao izjavu kojom potvrđuje da je tražbina založnog vjerovnika prema založnom dužniku u cijelosti namirena i to između ostalog, garancijom tuženika, što je tužitelj u tužbi očito izostavio. Slijedom isplate po garanciji, nastupila je zakonska subrogacija u skladu sa čl. 110. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da na jamca koji je namirio vjerovnikovu tražbinu prelazi ta tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima njena ispunjenja. Stoga, u trenutku namirenja tražbine založnog vjerovnika na tuženika su prešla sva sporedna prava i svi predmeti osiguranja tražbine, a što između ostalog uključuje i založno pravo na predmetnoj nekretnini. Tuženik je 18.09.2018. podnio zahtjev za zamjenu založnog prava sa dosadašnjeg nositelja na tuženika te je istom udovoljeno 25.09.2018. pod brojem Z-35110/2018 pa je tuženik upisan u zemljišnoj knjizi kao nositelj založnog prava u prvom redu upisa.
Slijedom navedenog, tražbina tuženika nije prestala, niti je tuženik sa tužiteljem ili sa nekim trećim sklopio pravni posao iz kojeg bi proizašlo da je tražbina tuženika prestala, stoga tuženik i dalje ostaje upisan kao nositelj založnog prava na predmetnoj nekretnini sve do potpunog namirenja.
Sukladno navedenome predlaže se sudu u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz nadoknadu troškova postupka tuženika.
3.U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u Izvadak iz zemljišne knjige ZU 6242 K. O. [katastarska općina] i Izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz ZU 6242 K. O. [katastarska općina], oba od 06.07.2023.godine, pregledao spis Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru pod posl.br. Ovr-4521/15 te pregledao spise Z-35110/2018 i Z- 2599/05 i saslušao svjedoka TN.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je prestala novčana tražbina u iznosu od 93.154,00 Eura s kamatama radi čijeg je osiguranja na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja bilo uknjiženo založno pravo ( hipoteka) koje s imena i koristi OTP Banke d.d. Zadar preneseno na tuženika te zahtjev za brisanjem navedenog založnog prava.
5.Nesporno je, a što je utvrđeno uvidom u Ugovor o dugoročnom kreditu broj 060922474100 od 27.09.2006.godine, da je OTP Banka d.d. Zadar kao kreditor, sa Kuntentom d.o.o. za trgovinu i usluge kao korisnik kredita uz sudjelovanje jamca TN te JN kao zalogodavca i DN kao supružnika zalogodavca, zaključili Ugovor o dugoročnom kreditu, koji je solemiziran od strane Javnog bilježnika Ivana Rajčić u Splitu dana 28.09.2006.g, pod br. Ou-561/06-1, gdje je u točci 1. istog označeno namjena i to za kupnju zemljišta i izgradnju Pogona za pjeskarenje, gdje banka odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu od 93.154,00 Eura obračunato po srednjem tečaju HNB za Eur na dan korištenja kredita a koji kredit se može koristiti do 31.12.2006.godine uz uvjet pribavljanja svih sredstava osiguranja otplate kredita u skladu s tim Ugovorom članak 2., kao što je krajnji rok povrata kredita 31.01.2017.godine a koja otplata se vrši u 36 jednakih mjesečnih rata, od kojih prva dospijeva na naplatu 01.04.2008.godine a zadnja 01.01.2017.godine. Člankom 7. su određena sredstva osiguranja radi redovne otplate/ vračanja kredita i to uz tri bianco vlastite akceptirane mjenice korisnika kredita s klauzulom " bez protesta" uz mjenično očitovanje te tri bianco vlastite akceptirane mjenice jamca s klauzulom " bez protesta" uz mjenično očitovanje, te po jednu zadužnicu korisnika kredita i jamca ovjerenih od strane Javnog bilježnika te garanciju Hrvatske agencije za malo gospodarstvo ( HAMAG Zagreb) u visini 80% glavnice kredita. Tom istom točkom zalogodavac, korisnik kredita i jamac izričito i neopozivo dozvoljavaju da se upiše hipoteka u korist banke na nekretnini upisanoj u Zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Trogiru ZU6242 K. O. [katastarska općina] na kat. čest. [katastarska čestica], radi osiguranja svih tražbina banke prema korisniku kredita nastalih na temelju ovog Ugovora o kreditu, dok je člankom 9. ugovoren raskid ugovora neotplaćenih iznosa kredita sa pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima dospijevaju odmah na naplatu i koji se vrši u pisanom obliku i gdje je korisnik kredita suglasan da raskid nastupa na snagu danom kojim je predana na poštu preporučena obavijest o raskidu ugovora i tona adresu koju je korisnik kredita dao banci.
6.Nesporno je i da su dana 23.10.2006.godine zaključili Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu kojim je izmijenjen iznos garancije Hrvatske agencije za malo gospodarstvo te umjesto visine 80% glavnice kredita, ista izmijenjena na 50% i koje založno pravo, radi osiguranja navedene tražbine, je upisano na ime OTP Banke d.d. u teretovnici u ZU6242 K. O. [katastarska općina] pod brojem Z-2599/05 dana 02.10.2006.godine.
7.S obzirom da korisnik kredita nije otplaćivao uredno rate, a što je utvrđeno pregledom ovršnog spisa OVR-4521/2015, to je banka dana 03.06.2014.godine korisniku kredita otkazala ugovor, a što je utvrđeno uvidom u Otkaz ugovora o dugoročnom kreditu sadržana na listu 13 spisa pod posl. br. Ovr- 4521/2015, a iz kojeg je razvidno dospjela novčana tražbina u iznosu od 283.851,47 kuna/ 37.419,62 Eura i iz kojeg otkaza je razvidno da će ukoliko se ne plati ovaj iznos, pokrenuti postupka kod nadležnog suda radi podmirenja svojeg potraživanja, a koji postupak je i pokrenut 29.07.2014.godine, s time da je OTP Banka dana 21.07.2014.godine tuženiku dostavila poziv za plaćanje po garanciji,budući da je tuženik sa OTP Bankom kao kreditorom/korisnikom garancije i založnim dužnikom (Kuntenta d.o.o.) kao nalogodavcem garancije,sklopio Ugovor o davanju garancije broj 13/00444 od 27.10.2006.godine,kojim ugovorom se tuženik obvezao OTP Banci kao založnom vjerovniku isplatiti garanciju do 50% dokumentiranih neplaćenih potraživanja po glavnici a najviše 350.000,00 kuna u slučaju neizvršavanja obveze od strane založnog dužnika. Tuženik je 06.11.2006.godine izdao garanciju broj 13/00444 kojom se obvezao založnom vjerovniku na isplatu gore navedenog iznosa. Kako je založni vjerovnik to jest OTP Banka, 21.07.2014.godine dostavila tuženiku poziv na plaćanje,a tuženik je 14.11.2014.godine založnom vjerovniku, odnosno OTP Banci, isplatio garanciju u iznosu od 140.970,04 kune odnosno 18.397,88 Eura,a za koji isplaćeni iznos se upravo Kuntenta d.o.o. u žalbi na Rješenje o ovrsi od 02.12.2014.godine pozvala i glede koje žalbe je za taj dio Županijski sud u Splitu svojim rješenjem GŽ Ovr-1647/2015 od 01.rujna 2015.godine, obustavio ovrhu.
8.Nesporno je i da je u nastavljenom postupku, sada pod posl. br. Ovr-4521/15 zaključena vansudska nagodba za preostali iznos tražbine, i to za iznos od 162.686,92 kune, prema izvatku iz poslovnih knjiga OTP Banke od 02.12.2014.godine Kuntenta d.o.o. isplatila OTP Banci i uslijed čega je došlo do povlačenja ovrhe a što je razvidno i iz zapisnika Ovr-4521/15 od 04.10.2017.godine, gdje se izrijekom kaže da je između stranaka postignut sporazum o mirnom izvansudskom rješenju preostalog dugovanja i to upravo na način da u jednom kraćem roku tuženik podmiri dio preostalih zateznih kamata.
9.Upravo ovo pobija navode tužitelja, odnosno saslušane svjedokinje TN, koja tvrdi da nije znala da je tuženik OTP Banci isplatio iznos garancije, posebno da je ta isplata izvršena van zakonom određenog roka za isplatu, odnosno nakon proteka roka od 90 dana od dana poziva na garanciju.
10.Sukladno članku 2 Ugovora o davanju garancije broj 13/00444 tuženik se obvezuje donijeti odluku o isplati po garanciji u roku od 30 dana od kompletiranja dokumentacije od strane kreditora, ali ne kasnije od 90 dana od zaprimanja zahtjeva za plaćanje po garanciji s rokom važenja garancije ovisno o ugovorenom roku otplate kredita a najduže do 60 dana od dospijeća posljednje rate kredita.
11.Kako je poziv na plaćanje od strane OTP Banke tuženiku dostavljen 21.07.2014.godine, a odluku o isplati tuženik donio dana 16.10.2014.godine te iznos garancije isplatio 14.11.2014.godine, to je razvidno da je odluka o plaćanju garancije donesena u roku od 90 dana kako to propisuje članak 2. Ugovora o davanju garancije a što sve ukazuje da je neosnovan prigovor tužitelja o vandobnosti te isplate, budući da tvrde da je plaćanje izvršeno 14.11.2014.godine to jest 116 dana od zaprimanja poziva za plaćanje koji je bio 21.07.2014.godine. Ovdje je bitno da je odluka o isplati donesena sukladno članku 2. Ugovora o garanciji u roku od 90 dana a koji rok je bio od 21.07.2014.godine do 21.10.2014.godine. Kako je odluka o isplati donesena 16.10.2014.godine to je razvidno da je ista donesena u rokovima propisanim člankom 2. Ugovora o garanciji. Isplata izvršena dana 14.11.2014.godine izvršena je unutra roka od 60 dana od dospijeća posljednje rate kredita koja je trebala biti 01.01.2017.godine, tako da način isplate između OTP Banke i tuženika je poseban sporazum na koji u ovom slučaju tužitelj, nema mogućnosti utjecaja.
12.Nadalje, isplatom po garanciji nastupila je zakonska subrogacija u skladu sa člankom 110. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) koji propisuje da na jamca koji je namirio vjerovnikovu tražbinu ( tražbina OTP Banke) prelazi ta tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima njena ispunjenja. U trenutku namirenja tražbine založnog vjerovnika na tuženika su prešla sva sporedna prava i svi predmeti osiguranja tražbine a što između ostalog uključuje i založno pravo na predmetnoj nekretnini. To založno pravo sa OTP Banke na tuženika je prešlo 25.09.2018.godine a koji upis je izvršen pod brojem Z- 35100/2018 temeljem zahtjeva tuženika za zamjenu založnog prava sa dotadašnjeg nositelja na tuženika i gdje je od tada tuženik upisan u zemljišnoj knjizi kao nositelj založnog prava u prvom redu upisa a koji zahtjev za upis je tuženik podnio nakon što je od OTP Banke dobio potvrdu da je dugovanje po kreditu broj 060922474100 otplaćeno u cijelosti te da je OTP Banka prestala sa aktivnostima naplate tkzv. povrat instrumenata osiguranja po garanciji broj 13/004444.Ovo potvrđuje da tražbina tuženika nije prestala a niti je tuženik sa tužiteljem ili sa nekim trećim, sklopio pravni posao iz kojeg bi proizašlo da je tražbina tuženika prestala, a koji upis kao nositelja založnog prava na predmetnoj nekretnini ostaje sve do potpunog namirenja, odnosno namirenja iznosa garancije koje je tužitelj dužan naknaditi tuženiku. Iz tih razloga odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja budući da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 347. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 1432/12, 152/14,81/15).
13.Zbog svega rečenoga odlučeno je kao u izreci presude s time da odluka o trošku nije donesena budući da ista nije zatražena.
U Trogiru, 23. svibnja 2025.
Sudac
Divna Ivančev
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
3. u spis
