Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-1211/2018-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jasminki Biloš, odvjetnici iz Osijeka, protiv tužene BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Atili Čokolić, odvjetniku iz [adresa], radi povrede prava osobnosti i naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. travnja 2025., u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, tuženice i punomoćnika tuženice, te uz javnu objavu presude, 23. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tužena LORETANA BL iz [adresa], povrijedila moralna autorska prava tužiteljice PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na način da je u znanstvenom radu "Sintaktičke odlike glagolskih oblika u starih slavonskih pisaca" objavljenom u "Šokačka rič 7", Zbornik radova znanstvenog skupa Slavonski dijalekt s međunarodnim djelovanjem, Vinkovci, 13. i 14. studenog 2009.g., Zajednica kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko- srijemske županije, Vinkovci, 2010. i u radu "Štokavski hrvatski književni jezik u 18.st." koji je objavljen u Povijesti hrvatskog jezika, 3. Knjiga: 17. i 18. stoljeće, Croatica, Zagreb, studeni 2013., objavljena početkom 2014.g., prepisala dijelove autorskog rada tužiteljice "Atributna uloga glagolskih pridjeva sadašnjih i prošlih u hrvatskom književnom jeziku 19.st." (Riječ, 1995., god. 1. str. 17. – 27)" i "Pasivna rečenica u Veberovoj Skladnji" (Riječki filološki dani, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa, Riječki filološki dani, knjiga II, Rijeka, 1998. str. 89. – 96.), odnosno, iz tužiteljičine knjige "Jezik zagrebačke filološke škole", Matica Hrvatska Osijek, 1998.g., kao svoja znanstvena postignuća sve bez navođenja tužiteljice PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao autora i bez njenog dopuštenja, te se nalaže tuženoj LL iz [adresa], da prestane sa povredom moralnog prava autora tužiteljice PL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te joj se zabranjuje svako takovo postupanje ubuduće.
2. Utvrđuje se da je tužena LORETANA LL iz [adresa], povrijedila pravo osobnosti tužiteljice PL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pravo na ugled, čast, privatnost i dostojanstvo tužiteljice sadržajem dopisa Časopisu Kolo, objavljenog kao "Kroatistikom uzvodno-rasprava o autorstvu (2) Reagiranje prof.dr.sc. BL na polemički tekst prof. dr.sc. PL "Kroatistikom uzvodno-rasprava o autorstvu" objavljen u časopisu Kolo br.3/2015." u časopis Kolo, broj 4/2015 2016.g., Nakladnik Matica Hrvatska Zagreb, Martičina 2-Strossmayerov Trg 4.
3. Nalaže se tuženoj LORETANI FARKAŠ iz [adresa], isplatiti tužiteljici ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 15.926,00 EUR-a, na ime naknade štete po osnovi povrede moralnog prava autora i povrede dostojanstva, ugleda, časti i prava na privatni život, sa zateznom kamatom koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
4. Dopušta se tužiteljici ČL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da na trošak tužene BL iz [adresa], zatraži objavu ove presude u časopisu Kolo, Nakladnik Matica Hrvatska Zagreb, Martičina 2-Strossmayerov Trg 4 po pravomoćnosti presude.
5. Nalaže se tuženoj tužiteljici naknaditi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja presude do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II/ Nalaže se tužiteljici ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženici LORETANI FARKAŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak postupka u iznosu od 1.562,50 EUR-a (tisućupetstošezdesetdvaeura-pedesetcenti) u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je redovita sveučilišna profesorica na Filozofskom fakultetu u Osijeku u trajnom zvanju, te glavna urednica časopisa Jezik od 2005. Ističe kako je objavila izvorne znanstvene radove Atributna uloga glagolskih pridjeva sadašnjih i prošlih u hrvatskom književnom jeziku od 19. st. (Riječ, 1995., god. 1. str. 17.-27.) i Pasivna rečenica u Veberovoj Skladnji (Riječki filološki dani, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa, Riječki filološki dani, knjiga II, Rijeka, 1998., str. 89. – 96.). Dodaje, kako su njezini radovi izvorni znanstveni radovi i prije nego što su objavljeni o tim se temama nije u hrvatskom jezikoslovlju pisalo na taj način ili se uopće nije pisalo. Ističe kako je tuženica prepisivala iz dva njezina navedena rada u svom radu koji je objavljen u Zborniku radova sa znanstvenog skupa "Slavonski dijalekt" pod nazivom Sintaktičke odlike glagolskih oblika u starih Slavonskih pisaca i u radu koji je objavljen u Povijesti hrvatskog jezika, 3. Knjiga: 17. i 18. stoljeće "Štokavski hrvatski književni jezik u 18. st.". Nadalje, navodi da je knjiga iz tiska izašla u prosincu 2013., a u prodaji je bila početkom 2014. Ističe kako je njezin pristup pasivu tuženica prepisala. Navodi kako se u radovima drugih autora ne može pronaći da bi tko o pasivu pisao na identičan način, ali postoje slične interpretacije, no ne doslovne kao njezine. Tužiteljica navodi kako tuženica opisuje glagolske pridjeve sadašnje i prošle u slavonskih književnika 18.st. i uglavnom se služi nazivom particip govoreći o posve istom sadržaju o kojem govori i ona kada opisuje glagolske pridjeve na građi 19. st. i to, ističe, posve istom metodologijom i sa posve istim zaključcima. Ističe kako su tuženicin opis i njezin glavninom na vlas isti i kao što je bilo sa pasivom, nema navodnika, nema upućivanja na podrijetlo i nema tužiteljičina imena čak ni u popisu literature, odnosno tuženica je u radovima koje je prepisivala nije spomenula, pa čak ni u popisu literature. Isto tako, tužiteljica navodi da bi tuženica morala objaviti znanstvene radove, kako bi napredovala u zvanju, pa je tako u studenom 2010. sa suautoricom HL u zbornik radova Šokačka rič, Vinkovci, 2010. objavila rad "Sintaktičke odlike glagolskih oblika u starih slavonskih pisaca", u kojem je radu prepisala više ulomaka iz autorskog teksta njezine knjige Jezik zagrebačke škole, odnosno iz njezina dva izvorna znanstvena rada i to Atributna uloga glagolskih pridjeva sadašnjih i prošlih u hrvatskom književnom jeziku 19. st. i Pasivna rečenica u Veberovoj Skladnji, bez navođenja imena autora, naziva knjige i izdavača, bez upućivanja na njezin rad i apostrofiranja dijelova koje je prepisala iz njezina rada; te dodaje kako je tuženica nije "citirala" niti je u popisu literature navela kao izvor njezine radove. Nadalje, navodi kako je tuženica u svom radu Štokavski hrvatski književni jezik u 18. st. navela više ulomaka iz autorskog teksta njezine knjige Jezik zagrebačke škole i knjige Pasivna rečenica Veberovoj Skladnji bez isto tako navođenja imena autora, naziva knjige i izvođača, kao i navođenja u popisu literature njezinih radova. Nadalje, tužiteljica navodi kako se radi povrede svog autorskog prava obraćala prijavom od 31. ožujka 2014. Etičkom povjerenstvu Filozofskog fakulteta u Osijeku, te da je Etičko povjerenstvo fakulteta u Osijeku 3. lipnja 2014. u vrijeme kada je tuženica već bila izabrana za dekanicu Fakulteta, odbacilo njezinu prijavu. Tužiteljica ističe kako je na odluku Etičkog povjerenstva fakulteta utjecala činjenica da je tuženica u to vrijeme bila dekanica Filozofskog fakulteta, zbog čega se članovi nisu htjeli osobno dovesti u sukob s tuženicom, te dodaje kako na isto ukazuje i činjenica da je Etičko povjerenstvo Sveučilišta obavijestilo Odbor za etiku u znanosti i viskom obrazovanju "da svojim odlukama ne bi željelo utjecati na sudske postupke koji se vode između tužiteljice i tuženice". Nadalje, tužiteljica navodi da se radi povrede njezinog autorskog prava na Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju raspravljalo o njezinoj prijavi protiv tuženice te da je navedeni Odbor predao prijavu na postupanje Etičkom povjerenstvu Sveučilišta J.J. Strossmayera, te navodi kako je Etičko povjerenstvo Sveučilišta u Odluci od 12. listopada 2017. donijelo zaključak da je rad tuženice u određenim dijelovima plagijat, da u određenim dijelovima rada postoje određene podudarnosti s njezinim radom koje imaju elemente plagiranja od strane tuženice te da temeljem čl. 11. Etičkog kodeksa osobito u duhu znanstvene korektnosti i čestitosti znanstvenog istraživanja je potrebno navesti svu literaturu relevantnih autora za određena područja. Nadalje, navodi da je tuženica 15. veljače 2016., kao dekanica Filozofskog fakulteta dostavila dopis – reakciju uredništvu Časopisa Kolo i predsjedniku Matice Hrvatske, koji je bio vrlo osobne naravi i u kojem ju je, kao dekanica Fakulteta, diskreditirala na profesionalnoj i ljudskoj razini, te je tuženica u tom dopisu zahtijevala i javnu ispriku uredništva Časopisa Kolo. Nadalje, navodi kako je Časopis Kolo objavio dopis tuženice, međutim, isti se nije ispričao tuženici i između ostalog osudili svako prepisivanje od strane tuženice i javno diskreditiranje tužiteljice od strane tuženice na neprofesionalan način i bez ijednog stručno-znanstvenog protuargumenta na argumentirane. Tužiteljica navodi da je redovna sveučilišna profesorica na Filozofskom fakultetu u Osijeku u trajnom zvanju te glavna urednica časopisa jezik od 2005. do danas, te da kao profesorica i glavna urednica časopisa Kolo uživa ugled u javnosti, među studentima i radnim kolegama pa je navedeno diskreditiranje od strane tuženice teško povrijedilo njezin ugled i čast, dostojanstvo i pravo na privatni život. Tužiteljica ističe kako je tuženica u neprimjerenom dopisu, koji je uputila časopisu Kolo i predsjedniku Matice hrvatske, iznijela niz neistina, kao npr. da godinama prijavljuje kolege, da vrijeđa kolege u službenoj komunikaciji i dr., sve u cilju sramoćenja i diskreditacije nje, kao osobe i znanstvenice. Tužiteljica navodi a je postupanjem tuženice, kako je to opisano u tužbi, pretrpjela povredu prava zaštićenih odredbama čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, prava osobnosti – pravo na ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatni život i povrede moralnih prava autora, zbog čega traži od suda da utvrdi učinjene povrede i naloži tužiteljici da prestane s povredom prava osobnosti i da joj naknadi prouzrokovanu štetu prema općim pravilima o popravljanju štete. Prema tome, navodi, za povredu moralnog prava autora potražuje naknadu od 80.000,00 kn, za povredu ugleda i časti radi sadržaja dopisa upućenog časopisu Kolo i predsjedniku Matice Hrvatske traži naknadu u iznosu od 40.000,00 kn. Slijedom svega navedenog, tužiteljica je predložila sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev te je potraživala i naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate.
1.1. Na ročištu održanom 27. veljače 2025. tužiteljica je uredila toč. III. tužbenog zahtjeva na način da je umjesto iznosa od 120.000,00 kn potraživala iznos od 15.926,00 EUR-a.
2. U odgovoru na tužbu tuženica je poriče da je prepisivala u svojim radovima od tužiteljice, što je gruba kleveta i neistina. Navodi kako tužiteljica piše u tužbi da je ona svoje radove objavila 1998., te da je upravo iz tih radova iskoristila za svoj rad neke dijelove koje je objavila u svojem radu koji je objavljen 2013., pri čemu tuženica ističe da je prošlo od tada punih 6 godina, pa se postavlja pitanje kada je to tužiteljica "otkrila" korištenje njezina teksta u "tuđe svrhe" i detektirala plagiranje. Tuženica navodi kako nije točan navod da nitko prije tužiteljice o pasivu nije pisao na sličan način, jer je o tom pitanju pisao akademik GL još 1986., što je bilo prije 1998., kada je tužiteljica ušla u to područje kroz svoje radove. Pojašnjava kako se priklanja ekspertizama vodećeg hrvatskog sintaktičara akademika GL kojega je navodila u popisu literature i čija je "Sintaksa hrvatskoga književnoga jezika: nacrt za gramatiku" objavljena još 1986., dakle 9 i 12 godina prije tužiteljičinih radova. Pri tome naglašava kako se koristila tim izvorom u svojim radovima, a ne izvorom koji neutemeljeno nameće tužiteljica. Isto tako, navodi kako je ranije provedeno vještačenje na Filozofskom fakultetu u Osijeku od strane stručnjaka za to područje o eventualnim podudarnostima između radova tužiteljice i nje, a u kojem vještačenju nije utvrđeno bitno podudaranje, odnosno zanemarivo. Tuženica naglašava da je neistina da je napredovala u više zvanje na temelju radova koje navodi tužiteljica da su plagirani sa njezinih ranijih radova. Isto tako, navodi da nije donosila u korištenoj literaturi radove tužiteljice zato što ih niti nije koristila, već je koristila druge autore koje je uredno citirala i navodila u literaturi, a koji su i prije tužiteljice objavili svoje radove o istim temama. Nadalje, navodi da nije točno da je bila izabrana za dekanicu Filozofskog fakulteta u vrijeme kada je tužiteljica pokrenula prijavu Etičkom povjerenstvu Filozofskog fakulteta u Osijeku, te da je Etičko povjerenstvo fakulteta dana 3. lipnja 2014. donijelo mišljenje, a u to vrijeme nije bila dekanica, te je dekanica tek od 1. listopada 2014., prema tome, navodi nije moglo biti upliva na tu odliku od strane uprave fakulteta što tužiteljica pokušava imputirati. Navodi kako tvrdnja tužiteljice da se članovi Etičkog povjerenstva FFOS-a nisu htjeli "osobito dovesti u sukob s dekanicom" je u potpunosti neistinita. Ističe kako se tužiteljica potpuno neutemeljeno poziva na dopis Etičkog povjerenstva Sveučilišta od 12. listopada 2017., a koje nije bilo ovlašteno postupati po navedenom predmetu, te naglašava, kako je tužiteljica prekršila etičke norme obrativši se Etičkom povjerenstvu Sveučilišta J.J. Strossmayera jer je bila nezadovoljna odlukom Etičkog povjerenstva FFOS-a, a koja odluka je konačna. Nadalje, navodi da je uputila osobno pismo akademiku ZL, predsjedniku Matice hrvatske, te je u privatnom dopisu (o čemu su bili obaviješteni i urednici časopisa Kolo) izrazila čuđenje da je akademik ZL dopustio objavljivanje jednog takvog teksta koji nikako ne pripada znanstvenom diskursu, nakon čega joj je, navodi, ZL dana 17. veljače 2016. odgovorio i naveo da nije ni vidio tekst tužiteljice. Isto tako, navodi, nakon što je u časopisu Kolo u broju od 14. lipnja 2016. objavljeno njezino privatno pismo akademiku ZL, po objavi je uputila dopis akademiku ZL s upozorenjem da je navedeno pismo bilo upućeno osobo akademiku te kako nije tražila objavljivanje tog pisma niti bilo kakvog demantija, te je istaknula kako je uredništvo časopisa Kolo bez njezinog dopuštenja objavilo pismo, a čime je uredništvo Kolo prekršilo Kazneni zakon RH. Nadalje, navodi da je TL, glavni urednik časopisa Kolo, kojega osobno ne poznaje, tužiteljici dao kopiju tog pisma upućenog akademiku ZL, u kojemu je zaokruženo ime TL, što govori o povezanosti tužiteljice i glavnog urednika časopisa "Kolo" te o očitoj namjeri da nju javno diskreditiraju. Nadalje, ističe kako se u cijelosti protivi postavljenim iznosima za povredu moralnog prava u iznosu od 80.000,00 kn te povredu časti i ugleda zbog teksta objavljenog u časopisu Kolo u visini od 40.000,00 kn. Prvenstvo ističe prigovor zastare potraživanja jer je od dana saznanja za eventualne povrede, kako tvrdi tužiteljica, prošlo više vremena nego je zakonski rok za podnošenje takve tužbe. Nadalje, navodi da nije ni jasna uzročno-posljedična veza iz pisma koji je uputila akademiku ZL, a koje se objavilo u časopisu Kolo, s obzirom da nije napisala demanti niti tražila objavu tog teksta, zbog čega se od nje ne može tražiti naknada štete zbog povrede ugleda i časti. Shodno tome, istaknula je i prigovor promašene pasivne legitimacije u tom dijelu tužbenog zahtjeva. Slijedom svega navedenog, predložila je sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice te da naloži tužiteljici da joj naknadi prouzročeni parnični trošak.
3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je Riječ i stranice rada rad tužiteljice Atributna uloga glagolskih pridjeva sadašnjih i prošlih u hrv. jeziku (list spisa 13-14), preslik početne stranice časopisa Riječki filološki dani i stranice rada Pasivna rečenica u Veberovoj Skladnji (list spisa 15-16), preslik radova iz knjige tužiteljice Jezik zagrebačke filološke škole koji su javnobilježnički ovjereni (list spisa 17-27 ), prelsik naslovnice i dijelova rada u zborniku Šokačka rič 7, a koji su javnobilježnički ovjereni (list spisa 28-33), preslik naslovnice Povijest hrvatskoj jezika,
3. knjiga, str. rada tuženice (list spisa 34-37 ), preslik vještačenja povrede autorskih prava od 30. travnja 2015. (list spisa 38-46), preslik zapisnika sjednica Fakultetskog vijeća od 26. listopada 2011. i izvješća (list spisa 47-65), mišljenje Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Osijek od 3. lipnja 2014. (list spisa 66-68 ) prijava tužiteljice Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju od 16. studenog 2015. i dopuna prijave tužiteljice Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju od 5. veljače 2016. i 10. svibnja 2016. (list spisa 69-84) dopis Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju upućen Etičkom povjerenstvu sveučilišta od 1. lipnja 2016. (list spisa 85), odluka Etičkog povjerenstva Sveučilišta od 12. listopada 2017. (list spisa 86), članak Kroatistikom uzvodno – rasprava o autorstvu PL (list spisa 87- 115), dopis tuženice od 15. veljače 2016. uredništvu Časopisa Kolo i predsjedniku Matice Hrvatske (list spisa 116-118), dopis tuženice objavljen u časopisu Kolo br 3/2015 (list spisa 119-122), preslik časopisa Kolo br. 4/2015 (list spisa 123-127), presudu Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pr-421/2015-51 od 18. studenog 2016. (list spisa 128-144), presudu Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gž R-698/2016-2 od 7. prosinca 2017. (list spisa 145-149), Potvrdnica za tužiteljicu (list spisa 173), preslik iz časopisa Hrčak (list spia 174-175), preslik iz časopisa Jezik (list spisa 176- 177), dostavnica br. 68-2013 (list spisa 178), diplomski rad tužiteljice (list spisa 179- 213), dopis pun. tuženice upućen Rektoratu Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku i Etičkom povjerenstvu od 28. studenog 2017. (list spisa 214-215), preslik Izvještaja za izbor Sande PL od 14. siječnja 1994. (list spisa 216-219), rad tuženice Jezik hrvatskoga biblijskog prvotiska (list spisa 220-221), preslik dijela rada tužiteljice Atributna uloga glagoljskih pridjeva sadašnjih i prošlih u hrv. književnom jeziku (list spisa 222), rad Engleske riječi u jeziku hrv. medija ŽL (list spisa 223-225), rad Status glagolskih pridjeva NL (list spisa 226-227), rad JL i ŽL na engl. jeziku (list spisa 228-235), rad O odnosu elementa se i zamjenice sebe PLZ (list spisa 236-237), rad na njemačkom jeziku autora ĆL (list spisa 238-242), rad Rečenice kao dopune uz psihološke glagole u hrv. jeziku PLZ (list spisa 243-245), rad FL (list spisa 246-249),rad KL Pridjevi na –ći glagolskog postanja u hrv. rječnicima (list spisa 250-251 i 258), rad doc.dr. AL Logo set llittera (list spisa 252-257), rad Sintaksa pasiva ĐL (list spisa 259-261), preslik časopisa Lingua Montenegrina (list spisa 262-269), magistarski rad SL (list spisa 269-272), preslik iz časopisa Šokačka rič 5 (list spisa 273-277), očitovanje Etičkog povjerenstva Sveučilišta J.J. Strossmayera od 5. travnja 2016. (list spisa 278-279), dopis Rektorata upućen odvj. Atili Čokoliću od 14. veljače 2018. (list spisa 280), Odluka RH, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 15. lipnja 2016. (list spisa 281), preslik iz portala Novosti članka OL: P se silno kompromitirao (list spisa 282-285), mišljenje Rektorata, Etičkog kodeksa Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera od 30. travnja 2014. (list spisa 286), ispis s stranice scholar.google.hr za CL te ispis svih objavljenih radova tužiteljice (list spisa 287-308) te je saslušao svjedoke i parnične stranke. Sud je izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda Pr-421/2015.
4. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženice za pribavom podataka od časopisa Jezik o glavnom uredniku časopisa te podaci od Filozofskog fakulteta u Osijeku o statusu tužiteljice jer tuženica nije specificirala koje činjenice bi se trebale utvrditi navedenim dokazima. Isto tako dobio je i dokazni prijedlog tuženice za saslušanjem RL jer okolnosti o kojima bi trebale iskazivati se mogu utvrditi uvidom u zapisnik o kojima bi trebala iskazivati (navodi tuženice), kao i dokazni prijedlog za saslušanjem bivše dekanice jer okolnosti o kojima bi trebala iskazivat nisu bitne za utvrđenje je li tužiteljici povrijeđena autorska prava i povrijeđen čast i ugled što je predmet spora.
4.1. Sud nije provodio dokazni prijedlog saslušanjem svjedokinje EL, koja se sada preziva B iz razloga što je tuženica na raspravi održanoj 11. travnja 2025. odustala od tog dokaznog prijedloga. Na ročištu održanom 22. listopada 2024 tužiteljica je odustala od saslušanja svjedoka TL zbog njegove visoke životne dobi. Nadalje, tuženica je na ročištu održanom 11. travnja 2025. odustala od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedokinje EL, koja se sada preziva B.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženice radi naknade štete koju je tužiteljica trpjela zbog povrede autorskih prava i objave dopisa tuženice uredniku časopisa Kolo a koje je objavljeno u navedenom časopisu.
7. Među parničnim strankama je sporno je li nastupila zastara tražbine tužiteljice radi naknade štete zbog povrede moralnih autorskih prava tužiteljice, te je li tuženica pasivno legitimirana radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti zbog sadržajem dopisa tuženice časopisu Kolo. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.
8. Iz časopisa Riječ, iz 1995. proizlazi da je objavljen rad tužiteljice kao izvorni znanstveni rad - Atributna uloga glagolskih pridjeva sadašnjih i prošlih u hrv. jeziku (list spisa 13-14) a u kojem radu tužiteljica piše o glagolskim pridjevima sadašnjim i prošlim.
9. Iz preslike početne stranice časopisa Riječki filološki dani iz 1998., proizlazi da je u istom objavljen rad tužiteljice kao izvorni znanstveni rad - Pasivna rečenica u Veberovoj Skladnji (list spisa 15-16) a u kojem radu se tužiteljica bavi Veberovim opisom pasiva.
10. Iz preslike radova iz knjige tužiteljice Jezik zagrebačke filološke škole iz 1998. (list spisa 17-27 ) proizlazi da su u knjizi obrađene teme – Glagolski pridjevi prošli i sadašnji u atributivnoj ulozi.
11. Iz preslike dijelova rada u zborniku Šokačka rič 7 iz 2009. proizlazi (list spisa 28- 33) da je navedeni zbornik radova znanstvenog skupa Slavonski dijalekt s međunarodnim sudjelovanjem a u kojem se nalazi rad tuženice BL i HL pod nazivom Sintaktičke odlike glagolskih oblika u starih slavenskih pisaca u kojem se, između ostalog, obrađuje pasiv i particip
12. Iz preslike Pregleda poglavlja Povijest hrvatskoj jezika (list spisa 34-37) proizlazi da je tuženica objavila rad Štokavski hrvatski književni jezik u 18. stoljeću, a u kojem radu se bavi, između ostalog, pasivom i participom,
13. Iz vještačenja povrede autorskih prava od 30. travnja 2015. (list spisa 38-46) VL, a koje je tužiteljica dostavila uz tužbu, proizlazi da u radovima BL – Štokavski hrvatski književni jezik u 18. stoljeću, Povijest hrvatskog jezika, 3. knjiga, nalaze potpuno istovjetni tekstovi kao pod oznakom I sporni, oznakama 7 i 8, a koji su dijelovi iz radova tužiteljice.
14. Iz zapisnika sjednica Fakultetskog vijeća od 26. listopada 2011. i izvješća (list spisa 47-65) proizlazi da je na dnevni red navedene sjednice bilo i izbor izv.prof.dr.sc. BL u znanstveno-nastavno zvanje redovite profesorice iz područja humanističkih znanosti, polje filologija, te da za izbor u zvanje redovite profesorice treba ispuniti četiri (4) od osam (8) uvjeta Rektorskog zbora.
Dr.sc.IL ispunjava šest (6) uvjeta.
15. Iz mišljenja Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Osijek od 3. lipnja 2014. (list spisa 66-68) proizlazi da je prijava prof. dr. sc. PL, u trajnom zvanju, protiv prof. dr.sc. BLZ zbog kršenja Etičkog kodeksa Sveučilišta J.J. Strossmayera po člancima 14., 15. i 17. odbacuje kao neosnovana. Nadalje, navodi da su postupali povodom prijave prof.dr.sc. PL, u trajnom zvanju od 31. ožujka 2014., te da je sjednica održana 30. travnja 2014. a kojoj sjednici je pristupila prof.dr.sc. LLZ. Nadalje proizlazi da je rezultatom analize radova utvrđeno da se može izračunati da je u tekstu prof. PL slično 4,65% prvobitnog predmetnog teksta, Ako se analizira sam sadržaj navedenih fragmenata, uočava se kako je u pet od ukupno osam navoda riječ o pregledu osnovne tematike rada i njezine pokrivenosti u suvremenoj jezikoslovnoj literaturi i normativnim priručnicima te o definicijama pasiva koje predstavljaju jedno od općih mjesta u radovima koji se na području jezikoslovne kroatistike bave tom tematikom, dok se u preostala tri navoda govori o općim morfosintaktičkim obilježjima participa u hrvatskom jeziku, o čemu se u hrvatskoj gramatičkoj tradiciji također već dugo govori i te su definicije nezaobilazne u radovima navedene tematike, pa tako upravo u razlikovanju glagolskih priloga sadašnjih i glagolskih pridjeva (participa) govori i GL u pasusu 1015. Sintakse hrvatskog književnog jezika (1086., 1991., 462) a upravo za jedinica stoji i u fusnoti broj 3. te u popisu literature analiziranog rada. Što se tiče drugog rada koji se navodi u prijavi, prebrojavanjem znakova s bjelinama utvrđeno je kako tekst rada obaseže 72,27 kartica, dok je prebrojavanjem znakova s bjelinama u dva fragmenta teksta koje navodi podnositeljica prijave dobiva iznos od 0,46 kartice, pa je postotak sličnosti između tekstova s slučaju drugog rada 0,63%. Što se tiče sadržajne strane tih fragmenata, i u tom slučaju radi se o opisu morfosintaktičkih obilježja participa te o njihovu razlikovanju od glagolskih proširaka, pa se prethodna napomena odnosi i na njih.
16. Iz prijave tužiteljice Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju od 16. studenog 2015. i dopuna prijave tužiteljice Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju od 5. veljače 2016. i 10. svibnja 2016. (list spisa 69-84) proizlazi da je navedenu prijavu podnijela tužiteljica protiv tuženice zbog kršenja Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, a u kojoj prijavi navodi da se tuženica poslužila njezinim znanstvenim radovima te preuzela zaključke iz njezinih istraživanja kao svoje bez citiranja i navođenja radova.
17. Iz dopisa Odbora za etiku u znanost i visokom obrazovanju proizlazi da je isti upućen Etičkom povjerenstvu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku u kojem navode da smatraju da je pitanje plagijata u znanstvenoj djelatnosti u nadležnosti akademske zajednice i njezinih etičkih tijela a ne suda, te mole da Savjet donese odluku o pitanju plagijata koje je pokrenula prof.dr.sc. ŠL.
18. Iz odluke Etičkog povjerenstva Sveučilišta od 12. listopada 2017. (list spisa 86) proizlazi da je navedeno etičko povjerenstvo Sveučilišta donijelo slijedeće zaključke: utvrdilo je da rad u cjelini nije plagijat, ali u nekim dijelovima rada postoje određene podudarnosti koje imaju elemente plagiranja od strane prof.dr.sc. BL.
19. Iz članaka Kroatistikom uzvodno – rasprava o autorstvu PL (list spisa 87-115), proizlazi da je isti objavljen u Kolo 3/2015.
20. Iz dopisa tuženice od 15. veljače 2016. uredništvu Časopisa Kolo i predsjedniku Matice Hrvatske (list spisa 116-118) proizlazi da je navedeni dopis sačinila tuženica i uputila ga akademiku ZL, predsjedniku Matice hrvatske, a u kojem se osvrće na članak PL Kroatistikom uzvodno- rasprava o autorstvu , te tuženica iznosi svoje viđenje odnosno da ju je neugodno iznenadilo što je tekst objavlj u časopisu čiji izdavač je Matica Hrvatska, a isti je potpisan kao naknadnik. Nadalje, u dopisu se obraća navedenom akademiku ZL te piše osobne stavove o prof.dr.sc. ČL, te navodi kako je u navedenom objavljenom članu navedeno niz neistina na njezin račun i na račun njezinog znanstvenog rada. Na kraju teksta navodi da od uredništva časopisa Kolo zahtjeva javnu ispriku.
21. Iz preslike objavljenog članka Kroatistikom uzvodno – rasprava o autorstvu 82) objavljeno je – Reagiranje prof.dr.sc. BL na polemički tekst prof.dr.sc. PL objavljen u časopisu Kolo broj 3/2015. (list spisa 119-122) proizlazi da je dopis tuženice upućen akademiku ZL i časopisu Kolo u cijelosti objavljen. U pripomenama navedeno je da se poimence obraća akademiku ZL a članovima uredništva Kolo „samo“ dostavlja tekst, pa je Uredništvo časopisa Kolo odlučilo u cijelosti objaviti njezino neprimjereno reagiranje na prethodni polemički tekst prof. PL. Za takvu odluku bila je presudna činjenica da je Kolo časopis koji je posve otvoren za iznošenje različitih autorskih stajališta.
22. Iz diplomskog rada tužiteljice iz 1982. (list spisa 179-213) proizlazi da je diplomski rad imao temu Vrste pasivnih rečenica u suvremenom hrvatskom književnom jeziku.
23. Iz dopisa pun. tuženice upućen Rektoratu Sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku i Etičkom povjerenstvu od 28. studenog 2017. (list spisa 214-215) proizlazi da se na mišljenje Etičkog povjerenstva znanstveno-nastavne i umjetničko-nastavne jedinice te na mišljenje Etičkog povjerenstva Sveučilišta ne može podnijeti žalba, te da se na Mišljenje Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta ne može podnijeti žalba, te ne postoji drugostupanjsko etičko tijelo.
24. Iz dopisa Rektorata upućen odvj. Atili Čokoliću od 14. veljače 2018. (list spisa 280) proizlazi da je Odluka Etičkog povjerenstva od 12. listopada 2017. konačna jer se temeljem čl. 32 Etičkog kodeksa Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku na mišljenje Etičkog povjerenstva Sveučilišta ne može podnijeti žalba.
1 0
25. Iz uvida u priklopljeni spis ovog suda Pr-421/2015 proizlazi da je presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pr-421/15-51 od 18. studenog 2016., utvrđeno da je tužiteljica kao radnik Filozofskog fakulteta u Osijeku trpjela uznemiravanje i povredu prava osobnosti te Filozofskom fakultetu u Osijeku naloženo da tužiteljici naknadi štetu u iznosu od 30.000,00 kn. Prvostupanjska presuda u navedenom dijelu potvrđena je presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-698/16-2 od 7. prosinca 2017.
26. Iz iskaza svjedokinje ČLZ proizlazi da rad Sintaktičke odlike glagolskih oblika starih slavonskih pisaca je rad koji je 2009. izlagala na znanstvenom skupu Slavonski dijalekt, u okviru manifestacije Šokačka rič. Dobila je navedeni rad te ga je izlagala i to je jedini njezin doprinos u vezi tog rada. Ne zna tko je rad pisao, niti na koji je način rad pisan. Godine 2009. diplomirala je i tada nije bila zaposlenica Filozofskog fakulteta, a nije ni sada. Može reći da su predmet rada, a to može reći samo s obzirom na naslov samog rada, da su sintaktička ustrojstva, odnosno, rečenična ustrojstva koja su bila obilježja starih slavonskih pisaca. Ne sjeća se o kojim rečeničnim ustrojstvima je bilo riječ. Upoznata je sa znanstvenim citiranja i parafraziranjem odnosno znanstvenim bontonom, a je li tuženica upoznata s istim, na to pitanje ne može odgovoriti jer ne zna. Ne može se sjetiti je li bila upoznata s radom tužiteljice Jezik zagrebačke filološke škole (knjiga) i rad u knjizi je Glagolski pridjevi prošli i sadašnji u atributnoj ulozi. Rad nije pisala, samo ga je izložila. Morala bi provjeriti je li taj rad naveden u croris-bibliografiji.
26.1. Iskaz svjedokinje ČLZ sud je ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća, te je u skladu s iskazom tuženice u dijelu u kojem je iskazivala o njezinom doprinosu u navedenom radu.
27. Iz iskaza svjedoka DL proizlazi da je bio član Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta u tom mandatu, a predsjednik povjerenstva bio je HLZ. To je bilo prije 10 g. pa se ne sjeća svih detalja. Sjeća se da je bila tužba prof. PL protiv prof. BL, a radi plagiranja. Na Sjednici Etičkog povjerenstva prof. PL nije pristupila na saslušanje, a Etičko povjerenstvo funkcionaria na način da uzima izjave od podnositelja prijave i prijavljenog, te ih saslušava. Prof. BL je pristupila i dala izjavu i odgovarala na pitanja. Predložio je da se napravi analiza utvrđivanja postupka identičnosti teksta ili podudarnosti teksta. Prof. HLZ je preuzeo to osobno odraditi. U to vrijeme nije bilo alata koji se sada koriste za utvrđivanje plagijata te je on koliko mu je poznato to radio ručno. Utvrdio je da je podudarnost u jednom tekstu 4%, a u drugome manje od 1%. Na temelju toga donijeli su mišljenje da prijava prof. PL nije osnovana. Napominje da Etičko povjerenstvo ne donosi odluke nego daje mišljenja koja ne obvezuju. U to vrijeme prof. BL je bila prodekanica. Etičko povjerenstvo može procesuirati sve osim dekana, a njega procesuira Sveučilište. Sveučilište nije nadređeno i neposredno više tijelo Etičkom povjerenstvu Filozofskog fakulteta. Mišljenje Etičkog povjerenstva je konačno i ne postoji drug instanca. U sljedećem sazivu bio je predsjednik povjerenstva i tada je stigla predstavka od Sveučilišta u kojem su tražili da se očituju te se očitovao da je odluka Etičkog povjerenstva konačna i isti dopis Sveučilišta je shvatio kao pritisak. Rekli su im da nisu nadređeni. Nadležnost i djelokrug Etičkog povjerenstva kao i Sveučilišta propisana je Statutom Sveučilišta. Nije upoznat s tim je li o istom pitanju Sveučilište donosilo neku svoju odluku. Etičkog povjerenstvo se sastoji od članova koji su različite struke, a on je po struci biolog.
1 1
Etičko povjerenstvo može tražiti ekspertizu, ali budući da su članovi povjerenstva i to prof. ML iste struke kao i tužiteljica i tuženica, nisu tražili ekspertizu, nisu radili vrednovanje radova, nego samo kvantitativnu analizu sa ciljem utvrđivanja podudarnosti. Nakon što je prof. ML proveo analizu radova, o rezultatima istog ih obavijestio te su na Sjednici glasovali i donijeli odluku tj. mišljenje. Bilo je davno, ali koliko se sjeća, bit prijave bio je taj da je prof. PL tužila prof. BL da je jedan dio teksta identičan dijelu teksta iz njezina rada. Dopis Sveučilišta je doživio kao pritisak iz razloga što je Etičko povjerenstvo sveučilišta nadležno za procesuirane dekana i prorektora, dok je Etičko povjerenstvo fakulteta nadležno za ostale prof. sa tih fakulteta, te je njihovo mišljenje Etičkog povjerenstva fakulteta konačno i nije podložno reviziji. S obzirom da nije bila praksa da se Etičko povjerenstvo sveučilišta upliće u rad Etičkog povjerenstva fakulteta smatrali su da time vrše pritisak na njih da ne mogu donijeti vlastito mišljenje jer je prekršen etički kodeks. Ne može se točno sjetiti kada je prof. BL izabrana za dekanicu, ali u vrijeme kada su dobili prijavu prof. PL u to vrijeme nije sigurno, odnosno pretpostavlja da nije bila dekanica. Je li izabrana za dekanicu tijekom trajanja mandata Etičkog povjerenstva, nije siguran i ne može se sjetiti. Svjedok nije razumio pitanje tužiteljice koje glasi: je li točno da ste prihvatili mišljenje g. ML bez da ste ulazili u srž problema" te je naveo da je već odgovorio kako su donijeli mišljenje te je dodao da je kao član Etičkog povjerenstva je u dobroj vjeri predložio da se utvrdi da li je riječ o plagijatu te predložio da se izvrši kvantitativna analiza radova.
28. Iz iskaza svjedoka UL proizlazi da je 5 članova Povjerenstva i svatko je imao po jedan glas u konačnoj odluci. Kada su zakazali sjednicu Etičkog povjerenstva izvršen je jedan pritisak na naš rad i to na način da je prof. PL poslala okružni mail svima, a koji je dobila i njegova supruga, koja je zaposlenica fakulteta, a u tom mail-u ga je pokušala diskreditirati da kao podređeni, u to vrijeme docent, neće moći napraviti sve što je trebalo i tražila je da ga se izuzme zbog sukoba interesa. Na sjednici Fakultetskog vijeća prvo se glasovalo hoće li mu se dati povjerenje ili ne, nije imao ništa protiv da ga se zamijeni, ali nitko nije htio to mjesto i njemu je izglasano to povjerenje. Sazvao je sjednicu i na sjednicu je sazvao i prijaviteljicu i prijavljenu, prof. PL nije došla, postavljali su pitanja prof. BL koja je iznosila svoje odgovore. Član povjerenstva DL je zatražio da se utvrdi materijalna podudarnost u rečenicama i tvrdnjama te definicijama u dva sporna rada, te je zatražen uvid u dokumente kako bi se mogla utvrditi podudarnost. Ručno je brojao i utvrđivao podudarnost teksta. Ističe da se kategorija plagijata može i tumači se na različite načine, pa postoje i autoplagijati. Osobito se osporava definicija kao plagijat. Ručno je brojao, to je bio prvi korak te je utvrdio postotak podudarnosti. Prema jednoj definiciji plagijata, plagijat postoji kada se pet do šest riječi u nizu podudaraju, a nisu navedeni navodnici ili referenca, a po drugoj definiciji, uz materijalnu podudarnost, treba utvrdit da li je bilo svjesno i namjerno uzimanje tuđih misli, znanstvenih spoznaja i rezultata istraživanja. Utvrdio je da je ukupno u korpusu teksta materijalna podudarnost neznatna, te u tom trenutku nisu imali alate kakvi se danas koriste za utvrđivanje podudarnosti teksta. Utvrdili smo podudarnost u postupku koji je bio nebitan, ali su dalje analizirali sadržaj podudarnosti. Utvrđena je podudarnost u općenitoj tvrdnji koja se pojavljivala u radu GL i koju je je tvrdnju citirala prof. PL u svom radu i prof. ČLZ. U radu tuženice se ta tvrdnja pojavljivala i bila je navedena kao tvrdnja GL. Smatrao je da je to potpuno legitimno jer tvrdnja nije preuzeta zlonamjerno i tendenciozno, jer je bila
1 2
vezana za referencu GL na koju se referirala i prof. PL, odnosno ta tvrdnja se provlačila kroz radove. Smatrao je da prof. BL nije tuđe misli predstavljala kao svoje jer je bila riječ o općenitoj tvrdnji koje nikome ne koriste, odnosno nitko nema materijalne koristi. Nakon što su utvrdili materijalnu podudarnost, išao je utvrđivati sadržaj, to je ovo što je prethodno obrazložio i treći korak koji su radili je bila analiza motiva te su utvrdili da tuženica nije imala nikakav motiv da bi namjerno preuzela tuđe misli i tvrdnje kao svoje. Ekspertiza je ovo što je radio. Prof. BL je, u trenutku kada su odlučivali i donosili odluku, bila prodekanica i tada aktualna kandidatkinja za dekanicu. Postala je dekanica 1. listopada 2014., a ovo se događalo u ljeto te godine. Na sjednici su članovi Etičkog povjerenstva donijeli izvješće uz sitne korekcije i ono je prihvaćeno i potpisano. Etičko povjerenstvo je sastavljeno od različitih struka, on je konkretno kroatist, jedan kolega je bio biolog, studentica je bila sa psihologije i jedna kolegica prof. sa psihologije i pravnica RL. Pretpostavlja da je okružni mail bio usmjeren isključivo protiv njega , te isto pretpostavlja jer je bio jedini član koji je mogao nešto relevantnog u vezi ekspertize ponuditi s obzirom na svoju struku. Tužiteljica i tuženica se bave kroatistikom ali kolegica PL se bavi u većem djelu suvremenom kroatistikom, a kolegica BL najvećim dijelom bavi starijom poviješću hrv. jezika i to su vrlo raznorodna područja. Nazivi particip,padež su opće imenice u hrvatskom jeziku i one su svačije. Nadalje, navodi da ako bi se išlo na striktnu definiciju da se radi o plagijatu ako se pojave 5 riječi istih u nizu, onda bi se moglo reći da je plagijat kada se koriste definicije, ali on to tako ne tumači. Nadalje, navodi da ako postoje objavljena dva tri ili više autora koja su se bavila jezičnim formama, a peti autor citira samo jednog ili dva, a zanemari ostale, da to nije plagijat jer nema preuzimanja u svoju korist. Moguće je i da autor teksta nije bio upoznat da neki drugi je neki drugi autor koristio isti citat, te je u takvoj situaciji dovoljno citirati starijeg autora koje je prvi uporabio tu formu, ako se ne preuzima tvrdnja kao svoja. Ako se radi o općenitim formulacijama smatra se korektnim citirati onoga koji je prvi nešto ustvrdio, ali ako se radi o nekakvim originalnim spoznajama tada se moraju citirati svi. U konkretnom slučaju bila je riječ o općoj formulaciji. Nadalje, navodi da koliko se sjeća pozivi za sjednicu Etičkog povjerenstva su poslani i u pisanom obliku, kuvertirani, a možda je i i mail-om poslao poziv. U svakom slučaju fakultetska služba je slala kuvertirane sa povratnicom poziv, a pretpostavio je da je pošiljka uručena jer nam nije dostavljeno da nije uručeno. Poslije sjednice im se nije javila g. PL. Nadalje, navodi da je u Etičkom povjerenstvu jedini doista bio stručan za utvrđivanje kvantitativne podudarnosti, a kasnije su svi članovi povjerenstva zajedno utvrđivali kvalitetu, odnosno sadržaj i zajedno su donosili mišljenje koje su svi potpisali. ŠL je tražila njegovo izuzeće i kao razlog za izuzeće navodila je da je bio asistent prof. L pa neće napraviti ništa što bi moglo našteti prof. BL jer su prof. BLZ i prof. L dobri prijatelji. Drugi razlog je bio to da je docent bez samostalnog rada, što nije točno, jer je u to vrijeme imao i samostalne radove. Isto tako razlog za izuzeće postavio je Č kao razlog naveo je slučaj koji je istraživao DORH, a vezano za događaj sa njim i njegovim nećakom na fakultetu i ističe da je taj postupak okončan, da je nećak priznao krivnju, on nije pozvan kao svjedok u tom predmetu. Nakon što je svjedoku predočena knjiga u kojem se nalazi rad GL i nakon upita tužiteljice je li se u svom mišljenju pozivao na taj rad, odgovorio je da u odnosu na cijeli tekst se radi o omjerima u odnosu na cijeli tekst i oni su radili usporedbu kvantitativnu u odnosu na omjere u konkretnom tekstu. Od tužiteljice nije tražio e- inačice njezinih tekstova jer ih je imao na papiru.
1 3
29. Iskaz svjedoka DL i UL sud je ocijenio vjerodostojnim jer su detaljni, jasni, bez proturječnosti i nejasnoća. Isto tako iskazi su sukladni u dijelu u kojem navode o načinu na koji je Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta utvrđivalo jesu li radovi tuženice a radi kojih je prijavljena, plagijat, odnosno jesu li prepisani iz radova tužiteljice. Isto tako, iskazi navedenih svjedoka suglasni su i u dijelu u kojem navode da u vrijeme odlučivanja Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta tuženica nije bila dekanica.
30. Iz iskaza svjedoka OL proizlazi da je zaposlen u Institutu za hrvatski jezik. Nije stručnjak za plagijate, njegova iskustva sa plagijatima su ravna nuli. Recenzira znanstvene radove, urednik je u znanstvenom časopisu. Opće definicije ne treba citirati i navoditi autore, to se podrazumijeva. Nadalje, navodi da je dobio upit i da je odbio mogućnost da on ili netko drugi iz Instituta vještači u tom slučaju. Izuzeo se iz toga jer bi njegova ekspertiza ili nekog iz Instituta bila protumačena kao pristrana, jer je vidio u časopisu Jezik, čija je urednica ŠL, da je bilo tekstova koji su bili po njegovoj ocijeni neobjektivni i koji mu se nisu sviđali. Navodi da je imao 2014. sudski spor koji je izgubio 2015., koji je pokrenuo zbog jednog članka objavljen u časopisu Jezik, koji je uređivala prof. ŠL. Poznato mu je da se prof. ŠL bavi standardologijom, autorica je školske gramatike i pravopisa, a g. BL se bavi poviješću hrv. jeziku. To je jedno i drugo jezikoslovlje, ali je različito. Nadalje, navodi da je sasvim logično da nitko nema pravo da svojata definiciju. Nadalje, navodi da kada su se više autora iz područja jezika bavila istom temom ili pojmom treba se citirati, odnosno uzimati od onoga tko je rodonačelnik, odnosno tko je prvi to navodio ako je to moguće. Nadalje, navodi da nije proučavao rad tužiteljice, te ističe da je on jezikoslovac i da se bavio dijalektologijom.
30.1. Iskaz svjedoka OL sud je ocijenio vjerodostojnim jer je svjedok iskazivao o onome što zna i čime se bavi, te o čemu ima neposredna saznanja (da je odbio vještačiti je li rad tuženice plagijat).
31. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je prvi put primijetila da se njezini radovi koriste na drugim radovima na skupu Šokačka rič koji je bio 2009. Tada sam se obratila suautorici ČLZ, te joj rekla da bi ju trebali citirati. Kada je izašao Zbornik radova u istom nije bila citirana. Ističe da to nisu opće tvrdnje, nego rezultati njezinih cjelovitih istraživanja i nisu tvrdnje koje se mogu naći kod drugih autora. Nije podnosila tužbe jer mislila da će to riješiti preko Etičkog povjerenstva. U vrijeme odlučivanja Etičkog povjerenstva prof. BL je bila izabrana za dekanicu, ali je stupila na dužnost 1.10., pa sam smatrala da Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta (FF) ne može odlučivati. Poziv za sjednicu Etičkog povjerenstva FF našla je na svojem radnom stolu na fakultetu i to dva dana nakon što je održana sjednica. Nije slala okružnicu svim članovima, kako je to naveo svjedok UL, nego se obraćala Rektoratu da on provede postupak, a to je tadašnja dekanica PE spustila na Fakultetsko vijeće. Rektorat je donio mišljenje da se trebaju akademski ponašati, te je naveo i da bi trebale citirati autore čije radove koristimo. S obzirom da nije dobila zadovoljštinu zbog pisanja dijelova mojih radova obratila sam se i etičkom povjerenstvu Hrvatskog sabora, koje je imalo sjednice u vezi njezine prijave, ali je ono prestalo s radom, a tadašnji predsjednik povjerenstva bio je raspoložen svjedočiti ovom postupku, no ima više od 90 godina i nije sposoban svjedočiti, to joj je njegov sin rekao da on ne može svjedočiti. Nakon toga je našla da je isto to prepisano u novom radu prof. BL i tada je podnijela sudsku tužbu. Što se tiče rada koji je objavila u Kolu, navodi da nije
1 4
pisala na osobnoj razini. Nakon što je moj rad objavljen, prof. BL je poslala dopis prof. ZL i TL, koji je preminuo, odnosno dopis je bio upućen Matici hrvatskoj i TL kao uredniku časopisu Kolo i njegovim suurednicima. Ne zna zašto su dopis prof. BL objavili u časopisu Kolo, zna samo da kada je dobio dopis TL mi poslao mail i rekao da će to objaviti i pitao ju da se očituje, nije se htjela očitovati. Bilo joj je grozno, bilo joj je neugodno ići na fakultet i stati pred ljude, držati predavanja, ispalo je da je maloumno dijete i tako se osjećala, imala je osjećaj da ju i drugi tako doživljavaju. Bilo joj je neugodno stati pred studente jer zna da se čita časopis Kolo i da misle da je ona ta koja maltretira druge ljude. Nakon što je mail g. BL objavljen u Kolu, tuženica joj se nije ispričala, nije tražila demant, nego je provodila dva stegovna postupka protiv nje. Nadalje, navodi da može reći da je prof. GL najveći hrv. jezikoslovac, ali da se nije bavio područjem kojim se ona bavi. On je napisao knjigu Sintaksa hrv. jezika i u jednom dijelu spominje dio kojim se ona bavila. Ona je u svom radu citirala prof. GL njegova tri retka, a koja tri retka je prof. BL navela, ali je u nastavku koristila isti njezin tekst koji sam je koristila nakon citata GL. Što se tiče pasiva, to nisu opće tvrdnje, prva je osoba u Hrvatskoj koja se bavila pasivom i 1988. je magistrirala na pasivu i prvi rad o pasivu je objavljen godinu dana poslije i to je bio njezin rad. Nije tražila novo sazivanje nove sjednice Etičkog povjerenstva zato što je u Mišljenju Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta bilo navedeno da je to Mišljenje konačno. Na daljnji upit zašto nakon dva dana od održavanja sjednice Etičkog povjerenstva, kada ste vidjeli poziv, zašto tada niste zatražili sazivanje nove sjednice jer u to vrijeme nije još bilo dovedeno mišljenje, navela je da poznaje Pravilnik o radu Etičkog povjerenstva i tamo je pisalo da je mišljenje končano i da nema prava žalbe. Nadalje, navodi da je smatrala da je gospodin UL bio pristran jer je par mjeseci prije toga bio asistent prof. L i morao mu pogodovati jer je ovisio o njemu, a ona je imala postupak koji je dobila zbog mobinga najviše prof. L prema njoj. Osim toga bili su prijatelji, g. UL je nakon toga nekoliko godina postao prodekan za vrijeme dok je dekanica bila g. BL. Dekan izabire prodekana.
31.1. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem navodi kada je saznala, odnosno posumnjala da su njezini radovi korišteni u radovima tuženice. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem navodi da ne zna zašto je mail tuženice objavljenu časopisu Kolo, te da joj je nakon navedene objave časopisa kolo bilo neugodno i teško. Isto tako, sud je ocijenio vjerodostojnim iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi o radovima koje je objavila tijekom svoga rada.
32. Iz iskaza tuženice proizlazi da je s tužbama i različitim progonima od strane tužiteljice već preko 30 godina izložena, te se već preko 30 godina povlači po sudovima i drugim institucijama. Upravo iz tog razloga je nastojala izbjegavati bilo što što se tiče tužiteljice pa je izbjegavala i njezine radove. Bave se različitim područjima hrv. jezika, njezino primarno područje je suvremeni hrv. jezik, a imala je nekoliko radova i knjiga o povijesti hrv. jezika, dok je njezino primarno područje povijest hrvatskog jezika i hrvatska dijalektologija. Ova dva rada koja su predmet ovog postupka objavila je kao i drugih 70tak radova, objavila je 5 samostalnih knjiga i 2 poglavlja u knjigama. To što je u fokusu tužiteljice je područje sintakse, a sintaksa nije njezino primarno područje kojim bavi, bavi se fonološkim i morfonološkim pitanjima, sintaksom rijetko i nije upućena u sintaksu. Postotak podudarnosti je minimalan postotak, apsolutno odbacuje njezine tvrdnje da je prepisivala njezine radove jer joj isti nisu bili poznati. Ne ulazi u rad tužiteljice, kao što je navela, iz
1 5
osobnih razloga njezin rad ne želi pratiti. Rad Šokačka rič je rad kojim je navedena suautorica i ČLZ koja je u to vrijeme bila njezina asistentica i koju je stavila u rad kako bi ista mogla napredovati, ali preuzima svu odgovornost vezano za taj rad, navodi da je ona rad napisala. Citirala je prof. GL i prof. BE. Radovi prolaze kroz filter i moraju ići na recenziju i kod urednika. Šokačku rič je recenzirala prof. dr.sc. BE i recenzent bi joj vratio da je bilo nešto pogrešno, a išlo je i uredniku. Drugi rad Štokavski hrvatski književni jezik u 18. stoljeću koje zapravo čini poglavlje knjige i to je recenzirao akademik GL. On joj je vratio recenziju s primjedbama, ali se iste nisu odnosile na navedene dijelove. Prva nije ništa pisala protiv tužiteljice, u Kolu je bio objavljen članak prof. ŠL da ju se prikaže kao jednu od najpoznatijih plagijatorica njezinih radova i to na nekih 29 str., to je bilo apsolutno neakademska situacija. Kolu je bio izdavač Matica hrvatska, akademik ZL bio je predsjednik Matice hrvatske i njezin bivši profesor, pa je prvotno pismo uputila akademiku ZL. Pismo u kojem je iznijela svoje čuđenje da je dopustio da izađe rad s ciljem da ju se difamira, akademik ZL joj je odgovorio u privatnom pismu da on nije dao dopuštenje, a isto tako ni ona nije dala dopuštenje i privolu da se objavi njezino pismo nego je to učinio TL, koji je bio u dobrim odnosima s prof. ŠL. Prof. H joj je rekao da su ŠL i TL spremili za nju nešto pakleno što će objaviti u Kolu, a misli na rad prof. ŠL. Misli da je objava tog rada u Kolu bio akademski presedan. Poziv za sjednicu Etičkog povjerenstva joj je poslan s povratnicom na kućnu adresu. Za dekanicu je izabrana u svibnju, 28. ili 29.5.2014, a stupila je na mjesto dekanice 1.10.2014. U vezi obveze citiranja radova, a u slučaju kada se više znanstvenika bavi određenim pitanjem iz istog područja navodi da se citira se ono čime se koristite, uvijek pazi na tu akademsku čestitost da navede izvore koje je koristila. Nadalje, u vezi bodovanja njezinih radova navodi da je rad Šokačka rič bodovan i uzet je u obzir prilikom njezinog napredovanja. Ističe da je on osporavan od strane prof. ŠL, koja je bila u Matičnom povjerenstvu, ali je u konačnici ipak priznat taj rad. Ističe da je na taj rad dobila dva boda, a da je ukupno imala 76 bodova, a za napredovanje za više zvanje bilo je potrebno 54-56 bodova. Što se tiče drugog rada, ono nije uzeto u obzir zato što u vrijeme njezinog napredovanja u redovnu prof. u trajnom zvanju jer se u tom stadiju se ne gledaju radovi nego uvjeti Rektorskog zbora.
32.1. Iskaz tuženice sud je ocijenio vjerodostojnim jer je jasan i bez proturječnosti. U dijelu u kojem je tuženica iskazivala o dosadašnjem području njezinog rada je u skladu s materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu, a vezano napredovanja u viša zvanja u kojem su navedeni radovi i područje interesa tuženice. Nadalje, iskaz tuženice da je u radu koji je sporan i za koji tužiteljica tvrdi da je prepisan od nje, tuženica citirala prof. G koji je i prije tužiteljice pisao o istom o čemu je pisala i tužiteljica, je u skladu s Mišljenjem Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta u Osijeku koji je nadležno tijelo za utvrđivanje plagijata, a koje mišljenje je konačno. Osim toga, navedeni rad, kao i rad Štokavski hrvatski književni jezik u 18. stoljeću, je i recenziran.
32.2. Iskaz tuženice sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem navodi da je bez njezinog odobrenja u časopisu Kolo objavljeno njezino pismo upućeno prof. ZL i časopisu Kolo a kojem iznosi svoje viđenje objave rada prof. ŠL – Kroatistikom uzvodno – rasprava o autorstvu, jer je navedeni dio iskaza u skladu sa sadržajem navedenog pisama (list spisa 116-118) iz kojeg proizlazi da nije dala
1 6
odobrenje, dopuštenje a niti je tražila da se javno objavi navedeno njezino pismo - dopis.
32.3. Iskaz tuženice sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem navodi da je na dužnost dekanice stupila 1. listopada 2014., odnosno nakon što je donesena odluka Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta u Osijeku. Iz mišljenja Etičkog povjerenstava Filozofskog fakulteta u Osijeku proizlazi da je mišljenje doneseno 3. lipnja 2014., a sjednica održana 30. travnja 2014.
33. Ocjenom svakog dokaza posebno i svakog dokaza zajedno sud je utvrdio:
- da je 2009. tužiteljica saznala za rad tuženice Sintatičke odlike glagolskih oblika starih slavenskih pisaca, na skupu Šokačka rič, a da je isti objavljen još 2010. u Zborniku radova znanstvenog skupa Slavonski dijalekt s međunarodnim sudjelovanjem, te da u istom nije citirana, ali da tada nije prijavila kršenje zbog mlade kolegice HL koja je bila suatorica
- da je tužiteljica za rad tuženice Štokavski hrvatski književni jezik u 18. st., Povijest hrvatskog jezika, 3. knjiga:17 i 18 st, Croatica, Zagreb, studeni 2013. saznala prije 2014. kada je podnijela prijavu Etičkom povjerenstvu Filozofskog fakulteta u Osijeku, ta da u istom nije citirana,
- da je tužiteljica podnijela prijavu Etičkom povjerenstvu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Osijeku 31. ožujka 2014. (navela u tužbi) te da je sjednica Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta u Osijeku održana 30, travnja 2014., a mišljenje je doneseno 3. lipnja 2014.
- da u vrijeme podnošenja prijave Etičkom povjerenstvu Filozofskog fakulteta u Osijeku, kao i održavanja sjednice 30.travnja 2014., tuženica nije bila izabrana za dekanicu, te da je ista stupila na dužnost dekana 1. listopada 2014.
- da je Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta jedino nadležno tijelo koje odlučuje je li nešto plagijat (dopis Odbora za Etiku u znanosti i visokom obrazovanju od 1. lipnja 2016., list spisa 85),
- da je konačnim mišljenjem Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta od 3. lipnja 2014. prijava tuženice protiv tužiteljice odbačena kao neosnovana, jer tuženicini radovi radi kojih je prijavljena nisu plagijat. Utvrđena je podudarnost teksta u radovima tuženice s radovima tužiteljice, i to u jednom radu 4,65% a u drugom radu 0,63%. Međutim, u radu u kojem je podudarnost teksta 4,65%, u spornom dijelu je tuženica citirala prof. GL, a kojega je citirala i tužiteljica i koji je prvi pisao o navedenom. Nadalje, u spornim dijelovima rada tuženice riječ je o općim morfološkim obilježjima participa u hrvatskom jeziku,
- da je tužiteljica podnijela tužbu sudu 20. prosinca 2018.
- Da je u časopisu Kolo objavljen dopis-pismo tuženice koje je uputila 15. veljače 2016. uredništvu časopisa Kolo i predsjedniku Matice Hrvatske akademiku ZL, te da ista nije zahtijevala da se navedeno objavi, niti je dala pristanak ili dopuštenje za objavu navedenog dopisa-pisma,
- da iz objave navedenog dopisa-pisma tuženice u časopisu Kolo, iz pripomenama proizlazi da je Uredništvo odlučilo u cijelosti objaviti navedeni tuženicin dopis.
34. Etičkim kodeksom, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera od travnja 2011. (javno dostupan), čl. 14. propisano je da se plagiranjem smatra svako prepisivanje riječi i rezultata drugih autora i prikazivanje kao svojih. Preuzimanje ideja i zamisli također
1 7
se smatra plagiranjem. Čl. 30. propisano je da je Etičko povjerenstvo Sveučilišta nadležno za pokretanje i provedbu postupka zbog kršenja Kodeksa kada je prekršitelj rektor ili prorektor Sveučilišta te čelnici znanstveno-nastavnih i umjetničko nastavnih sastavnica (dekani/pročelnici). Etičko povjerenstvo znanstveno-nastavne i umjetničko-nastavne sastavnice nadležno je za pokretanje i provedbu postupka zbog kršenja Kodeksa kada je prekršitelj zaposlenik znanstveno-nastavne i umjetničko nastavne sastavnice Sveučilišta. Odredbom čl. 32. propisano je da se na mišljenje znanstveno-nastavne sastavnice ne može podnijeti žalba.
35. Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta kao nadležno tijelo sukladno čl. 14. i 30. Etičkog kodeksa Sveučilišta konačnim mišljenjem od 3. lipnja 2014. prijavu tuženice protiv tužiteljice odbacilo je kao neosnovanu, jer tuženicini radovi radi kojih je prijavljena nisu plagijat.
35.1.Ovaj sud je imajući na umu prednje navedeno, kao i da iz iskaza svjedoka DL i UL proizlazi da je u prijavljenim radovima tuženice postojala podudarnost s radovima tužiteljice, i to u jednom radu podudarnost 4,65 % a u drugom radu podudarnost 0,63%, te da su osim podudarnosti utvrđivali i analizirali sadržaj. U radu u kojem je utvrđena podudarnost 4,65% bilo je riječ o općenitoj tvrdnji koja se pojavila u radu GL (koji je o tome pisao prije tužiteljice) i koja tvrdnja je bila je navedena kao tvrdnja GL uz referencu GL. Podudarnost u drugom radu je 0,63% i zanemariva je. Imajući na umu sve navedeno, tuženica nije tuđe misli prisvajala kao svoje jer je riječ o općenitim tvrdnjama, te da je u jednom radu uz sporni dio teksta citiran GL, a koji je o istome pisao na isti način prije tužiteljice, te navedeni sporni dijelovi rada tuženice nisu bit rada, zaključak rada, nego općenita tvrdnja koja se provlači kroz tekst. Ovdje se posebno ističe da tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, nije dokazala da je tuženica imala namjeru njezine misli svojatati kao svoje a što je nužni uvjet kako bi se moglo utvrditi je li riječ o plagijatu (čl. 14. Etičkog kodeksa).
36. Nadalje, tuženica je dokazala da nije napredovala u veće znanstveno zvanje na temelju rada koje tuženica osporava jer je tuženica za sporni rad bodovana s 2 boda, a imala je ukupno 76 bodova, a za napredovanje je bilo potrebno 54-56 bodova. Što se tiče drugog rada, ono nije uzeto u obzir zato što u vrijeme njezinog napredovanja u redovnu prof. u trajnom zvanju se ne gledaju radovi nego uvjeti Rektorskog zbora. Isto tako, ističe se da su sporni radovi tuženice recenzirani, te da je obveza recenzenata iste vratiti u slučaju da su dijelovi ili cijeli plagirani.
37. Slijedom svega navedenoga, a osobito imajući na umu mišljenje nadležnog Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Osijek od 3. lipnja 2014. kao i iskaze svjedoka DL i UL, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan u dijelu u kojem zahtjeva da sud utvrdi da je tuženica povrijedila moralna autorska prava tužiteljice navedenim radovima, kao i da joj se naloži da prestane s povredom moralnog prava i zabrani svako takvo postupanje ubuduće.
38. Nadalje, budući da nije osnovan tužbeni zahtjev kojom tužiteljica traži da se utvrdi povreda njezinih moralnih autorskih prava, nije osnovan niti zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog povrede moralnih autorskih prava. Ovdje se posebno ističe da i u slučaju kada bi bio osnovan tužiteljicin zahtjev za utvrđenjem da je tuženica
1 8
povrijedila njezina moralna autorska prava da bi tužiteljicin zahtjev za naknadu štete bio u zastari. Naime, tužiteljica je za rad tuženice saznala 2009. - Sintatičke odlike glagolskih oblika starih slavenskih pisaca, na skupu Šokačka rič, a isti objavljen je objavljen 2010. u Zborniku radova znanstvenog skupa Slavonski dijalekt s međunarodnim sudjelovanjem, da je tužiteljica za rad tuženice Štokavski hrvatski književni jezik u 18. st., Povijest hrvatskog jezika, 3. knjiga:17 i 18 st, Croatica, Zagreb, od studenog 2013. Slijedom navedenoga, tužiteljica je podnijela tužbu 820. prosinca 2018) nakon proteka trogodišnjeg (od saznanja) i petogodišnjeg (od kad je šteta nastala) zastarnog roka iz čl. 230. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO).
39. Osnovan je tuženicin prigovor promašene pasivne legitimacije a vezano za tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tuženica povrijedila pravo osobnosti tužiteljice PL, pravo na ugled, čast, privatnost, sadržajem dopisa časopisu Kolo, kao i naknade štete zbog povrede časti i ugleda objavom navedenog dopisa-pisma.
39.1. Naime, tuženica nije dala pristanak urednicima časopisa Kolo, niti je dala odobrenje, a nije niti zahtijevala da se objavi njezin dopis-pismo od 15. veljače 2016., nego je navedenim dopisom-pismom iznijela svoje nezadovoljstvo na objavljivanje rada tužiteljice Kroatistikom uzvodno-rasprava o autorstvu, a navedeni dopis-pismo je uputila akademiku ZL i dostavila uredništvu Časopisa Kolo (list spisa 116-118).
39.2. Nadalje, iz pripomenama iza objavljenog članka Kroatistikom uzvodno – rasprava o autorstvu objavljeno je – Reagiranje prof.dr.sc. BL na polemički tekst prof.dr.sc. PL objavljen u časopisu Kolo broj 3/2015. (list spisa 119-122) proizlazi da je Uredništvo časopisa Kolo odlučilo u cijelosti objaviti tuženicino reagiranje na prethodni polemički tekst prof. PL iako im je tuženica samo dostavila na uvid dopis – pismo koje je poslala akademiku ZL, predsjedniku Matice Hrvatske.
39.3. Ovdje se posebno ističe da je tužiteljica prije objave navedenog dopisa-pisma tuženice bila obavještena da će se isto u cijelosti objaviti (proizlazi iz iskaza tužiteljice) te je pozvana da se očituje o tome, a nije se očitovala.
39.4. Dakle, tuženica nije dala odobrenje urednicima časopisa Kolo da objave njezino pismo upućeno akademiku ZL, a o namjeri objavljivanja tuženicinog pisma-dopisa je bila obavještena tužiteljica koja se nije navedenom protivila.
39.5. Sukladno čl. 1045. ZOO-a odgovornost za štetu postoji ako se dokaže subjetka koji je prouzročio štetu, štetu, štetnu radnju, uzročno-posljedična veza. Ovaj sud je utvrdio da ne postoji odgovornost tuženice za štetu tužiteljici jer štetu tužiteljici nije prouzročila tuženica i ne postoji uzročno – posljedična veza između radnje tuženice i to upućivanja dopisa-pisma akademiku ZL i dostavi istog urednicima časopisa Kolo i objave navedenoga u časopisu Kolo i štete koju je tužiteljica pretrpjela navedenom objavom. Slijedom navedenoga, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi da je tuženica objavom navedenog pisma-dopisa povrijedila pravo osobnosti tužiteljice i u dijelu u kojem
1 9
tužiteljica zahtjeva naknadu štete zbog povrede povrede dostojanstva, ugleda, časti i prava na privatni život objavom navedenog članka.
40. Nadalje, budući da je ovaj sud utvrdio da je tužiteljica znala da urednici časopisa Kolo planiraju navedeni dopis-pismo tužiteljice od 15. veljače 2016. objaviti u časopisu Kolo, te da je ista pozvana da se očituje, kao i da se tužiteljica nije očitovala, a i imajući na umu da ne postoji uzročno posljedična veza između objave navedenog dopisa-pisma tuženice i štete tužiteljice, ovaj sud je odbio kao neosnovan i tužbeni zahtjev tužiteljice za objavom ove presude u časopisu Kolo, Nakladnika Matice Hrvatske.
41. Tužiteljica je u cijelosti izgubila u sporu pa je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a dužna naknaditi tužiteljici trošak postupka. Tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak pristupa na ročište održano 21. ožujka 2019. u iznosu od 250,00 EUR-a sukladno Tbr.9. toč.2. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 11. listopada 2024. i 11. travnja 2025., za svako ročište 500,00 EUR-a sukladno Tbr.9. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.562,50 EUR-a.
41.1. Sud tuženici nije priznao trošak sastava podneska od 6. lipnja 2019., 13.veljače 2020., 1. lipnja 2023. i 13. veljače 2025., jer navedenim podnescima moli odgodu ročišta i nisu bili potrebni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
Osijek, 23. svibnja 2025.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DOSTAVITI:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženice
