REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI – POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Ovr-342/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

Z A K L J U Č A K

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudske savjetnice Katarine Licardo, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, sa sjedištem na adresi [adresa], OIB 23759810849, protiv ovršenice ŽČS iz [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Tea Tončić, odvjetnica u Puli sa sjedištem na adresi [adresa], odlučujući o prijedlozima ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim te za odgodu izdavanja naloga bankama za pljenidbu i prijenos zaplijenjenih sredstava, 23. svibnja 2025.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenica u roku od 15 (petnaest) dana od dostave ovog zaključka i rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P- 279/2011 od 28. veljače 2012., zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 3/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske) i

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za pljenidbu novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-279/2011 od 28. veljače 2012., kao nedopušten.

II Odbija se prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-279/2011 od 28. veljače 2012., kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenica je 24. travnja 2025. ovome sudu dostavila podnesak nazvan „ŽALBA OVRŠENIKA temeljem čl.284.st.5. OVRŠNOG ZAKONA U SVEZI S čl.53. OVRŠNOG ZAKONA“ u kojem navodi da je ovrhovoditelj 24. ožujka 2025. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne odluke ovoga suda, odnosno presude zbog ogluhe poslovni broj P-279/2011 od 28. veljače 2012. koja je postala pravomoćna i ovršna 18. listopada 2013. Međutim pozivom na odredbu članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje: ZOO) ukazuje da je tražbina ovrhovoditelja zastarjela, i to stoga što je proteklo više od deset godina od nastupa pravomoćnosti i ovršnosti presude zbog ogluhe (18. listopada 2013). Predlaže da Financijska agencija obustavi ovrhu te da odgodi pljenidbu i prijenos zaplijenjenih sredstava. Potražuje trošak sastavljanja podneska u iznosu od 250,00 EUR i trošak sudskih pristojbi.

2. Ovrhovoditelj se, iako uredno pozvan, nije očitovao na podnesak ovršenice.

3. Ovršenica se u podnesku poziva na odredbu članka 284. stavka 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 3/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: OZ) kojom je propisano da ovršenik može tijekom izvansudske ovrhe protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od tog suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje, međutim iz sadržaja predmetnog podneska, kao i priloženog zahtjeva za izravnu naplatu, proizlazi da se protiv ovršenice ne vodi postupak izvansudske ovrhe već postupak izravne naplate, pa u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba članka 284. OZ-a, već odredba članka 210. OZ-a (pravna sredstva ovršenika).

4. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz odredbe članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, s time da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (odredbe članka 50. i članka 53.).

5. Iz sadržaja podneska ovršenice proizlazi da je predmet ovog postupka zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog nastupa zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a), budući da bi posljedica takve odluke bila obustava postupka koji se vodi kod Financijske agencije, kao i zahtjev za odgodu izdavanja naloga bankama za pljenidbu i prijenos zaplijenjenih sredstava.

6. Zbog u prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim istaknutog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a ovršenica je upućena u parnicu, dok je prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za pljenidbu novčanih sredstava ocijenjen nedopuštenim, a prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava neosnovanim.

7. U odnosu na prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim primjenjiva je odredba članka 52. stavka 1. OZ-a sukladno kojoj će sud prvoga stupnja, ako je žalba izjavljena iz razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ-a, dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu (odredba stavka 2.), dok ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijeti će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. tog članka zbog kojeg je izjavio žalbu (odredba stavka 3.). Prema odredbi stavka 4. citiranoga članka, iznimno od odredbe stavka 3. toga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. toga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

7.1. Odredbom članka 233. stavka 1. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina. Tijek zastare reguliran je odredbom članka 215. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što propisano, s time da prema odredbi članka 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

7.2. Prema odredbi članka 25. stavka 1. OZ-a sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno.

7.3. Međutim ovršenica je u naknadno dostavljenom podnesku navela da joj tužba i presuda zbog ogluhe na temelju koje se provodi postupak izravne naplate nikada nisu dostavljeni, zbog čega najavljuje podnošenje zahtjeva za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti predmetne presude. Budući da je riječ o okolnostima koji su od značaja za početak tijeka zastare, da se ovrhovoditelj o svim navedenim tvrdnjama nije očitovao, a ovršenica osnovanost svojih tvrdnji nije dokazala javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, pri čemu nije riječ o općepoznatim činjenicama ili činjenicama koje se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, primjenom odredbe članka 52. stavka 3. OZ-a i to zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a upućena je u parnicu (izreka zaključka).

8. U vezi prijedloga za odgodu valja reći da se provođenje ovrhe kod Financijske agencije sastoji od dvije ovršne radnje – prvo izdavanja naloga za zapljenu, a potom izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava – no da su ovršenici u tijeku postupka izravne naplate na raspolaganju samo dva pravna sredstva (odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim), pa u smislu odredbe članka 210. stavka 1. OZ-a ovršenica ima u pogledu odgode pravo podnijeti prijedlog za odgodu samo jedne ovršne radnje (izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava), a ne svih ovršnih radnji (i zapljene novčanih sredstava po računima). Njezin je prijedlog dakle djelomično nedopušten (odgoda zapljene), dok se u dijelu u kojem je dopušten (odgoda prijenosa) tek odgovarajuće primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe (odredba članka 65. OZ-a). Stoga je, u dijelu koji je nedopušten, odbačen (točka I izreke rješenja).

9. Odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika, ako učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz postojanje taksativno određenih okolnosti (iz odredbe stavka 1. točaka 1. do 11. tog članka), u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu.

9.1. U konkretnom slučaju samim podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim ispunjena je objektivna pretpostavka za odgodu ovrhe, odnosno pretpostavka iz odredbe članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a (ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz odredbe članaka 52. ili 53. tog zakona ili podnio tužbu iz odredbe članaka 52. ili 55. tog zakona), jer se na takav prijedlog primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

9.2. Međutim ovršenica uopće ne tvrdi da je vjerojatno da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je vjerojatno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Dakle, ovršenica je posve propustila naznačiti postojanje subjektivne pretpostavke iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a i za to priložiti dokaze, pa je takav prijedlog u dopuštenom dijelu ocijenjen neosnovanim, radi čega ga je trebalo odbiti (točka II izreke rješenja).

10. Ovršenica je zatražila naknadu troškova postupka po osnovi sastavljanja prijedloga u iznosu od 250,00 EUR te trošak sudskih pristojbi, međutim kako je upućena u parnicu, a prijedlog je djelomično i odbačen kao nedopušten, odnosno odbijen kao neosnovan, nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 14. stavka 5. OZ-a prema kojoj bi imala pravo na naknadu neosnovano prouzročenog troška, pa je takav zahtjev ocijenjen neosnovanim, radi čega ga je trebalo odbiti (točka III izreke rješenja).

11. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Puli, 23. svibnja 2025.

Sudac

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv zaključka nije dopuštena žalba.

Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršenici putem punomoćnice

3. Financijskog agenciji – odmah i po pravomoćnosti