Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: Pn-85/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika Općina Gunja, Gunja, Vladimira Nazora 97, OIB: 80621259595, zastupanog po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku u Županji, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 10. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Krunoslava Glokovića, odvjetnika u Županji, te zamjenika punomoćnika tuženika OĆ, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Dražena Štivića, odvjetnika u Županji, a koja presuda je donesena i objavljena 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općina Gunja, Gunja, Vladimira Nazora 97, OIB: 80621259595, da tužitelju GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime prouzročene štete i time nastalih u vezi troškova iznosa od 837,40 eura (slovima: osam stotina trideset sedam eura i četrdeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. od 23. svibnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se tužitelj odbija sa zahtjevom za dosudu zakonske zatezne kamate tekuće od 6. kolovoza 2022. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Općina Gunja, Gunja, Vladimira Nazora 97, OIB: 80621259595, da tužitelju GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.939,82 (slovima: tisuću devet stotina trideset devet eura i osamdeset dva centa) po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do ukupno zatraženog iznosa troška od 2.167,14 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako iz priložene potvrde Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Postaja granične policije Vrbanja od 15. veljače 2022., koja temeljem čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku predstavlja javnu ispravu, odnosno potvrdu o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija, proizlazi da su psi lutalice počinile imovinsku štetu na osobnom automobili marke BMW registarske oznake i broja [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika, čija visina štete je utvrđena po ovlaštenom BMW servisu AC VUKO d.o.o. HR-Slavonski Brod, u što ne treba sumnjati, jer je svim mještanima nažalost opće poznata situacija sa problemima pasa lutalica na području Općine Gunja koja je u zadnje vrijeme eskalirala, jer već duže vrijeme nema poduzimanja adekvatnih mjera koje bi taj problem učinkovito otklonile. Tužitelj smatra da tuženik odnosno Općina [adresa] odgovara tužitelju zbog postupanja protivno čl. 62. st. 1. Zakona o zaštiti životinja, jer je propustila sukladno navedenoj odredbi organizirati poslove sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja, što je za posljedicu imalo da su u ovom slučaju organizirano i to više pasa lutalica koji predstavljaju opasnu stvar lutali područjem u nadležnosti tuženika bez ikakva nadzora i na taj način prouzrokovali štetu na osobnom vozilu u vlasništvu tužitelja, a nije niti shodno sadržaju Odluke o uvjetima i načinu održavanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama, te divljim životinjama, tuženik Općina Gunja osnovala sklonište za životinje koje do današnjeg dana ne postoji, što sve odštetnu odgovornost tuženika čini neupitnom. Da aktivna legitimacija proizlazi dokazanim temeljem priložene prometne dozvole, te potvrde Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Postaja granične policije Vrbanja od 15. veljače 2022. Da je visina štete dokazana temeljem utvrđene procjene štete po ovlaštenom serviseru BMW vozila AC VUKO d.o.o. HR-Slavonski Brod na ukupni iznos od 6.059,36 kn, uvećano za plaćeni trošak izvoda štete od 250,00 kn. Da oštećeno vozilo još uvijek nije popravljeno, a iz dokaza priloženih u tužbi proizlazi da šteta saniranja u ovlaštenom servisu iznosi 6.059,36 kn. Nadalje navodi kako se tužitelj prije podnošenja ove tužbe obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom od 31. ožujka 2022., kojem nije udovoljeno, pa je tužitelj time primoran na pokretanje ove tužbe. Slijedom svega izloženog, tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presuda kojom će naložiti tuženiku da tužitelju na ime imovinske štete nastale na vozilu naknadi iznos od 6.309,36 kn što čini protuvrijednost od 837,40 eura, te da obveže tuženika na naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i po osnovu i po visini tužbenog zahtjeva. Kako je neosnovan i proizvoljan navod tužitelja da je šteta dokazana „Potvrdom PGP Vrbanja”, jer predmetna „Potvrda” samo potvrđuje da je TĆ prijavila činjenice koje se u „Potvrdi” navode, ali to ne znači niti može značiti da sadržaj „Potvrde” predstavlja stvaran opis navodnog štetnog događaja. Tuženik također osporava da se navodni štetni događaj dogodio upravo na opisani način, jer je malo vjerojatno da će bilo koji pas „napasti” na vozilo u mirovanju, obzirom da je u prirodi psa da napada vozila u kretanju, slijedom čega nije dokazano niti da bi se štetni događaj dogodio upravo na području Općine Gunja slijedom čega ne postoji, niti odgovornost tuženika kako to tumači tužitelj. Nadalje, osporava pasivnu legitimaciju, jer se navodni štetni događaj dogodio u dvorištu tužitelja. Prema vlasničkom listu za k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], proizlazi da tužitelj i TĆ na navedenoj nekretnini imaju pravo stanovanja i plodouživanja, slijedom čega se smatraju posjednicima opisane nekretnine. Stoga, kako se navodni štetni događaj dogodio upravo na nekretnini u posjedu tužitelja, to je tužitelj u okolnostima konkretnog slučaja, a u smislu čl. 4. st. 1. točke 23. Zakona o zaštiti životinja bio posjednik životinje (neovisno stalni ili privremeni) jer, niti tvrdi, niti dokazuje da bi pas/psi silom ušli (provalili) u njegovo dvorište, niti je prijavio inspekciji ili tuženiku postojanje pasa koji bi bili izgubljeni ili napušteni. Da obveza tuženika, kako je propisana Zakonom o zaštiti životinja, podrazumijeva nadležnost samo za pse odnosno životinje koje su napuštene i/ili izgubljene i nalaze se na javnim površinama, ali ne i na životinje koje se nalaze na privatnim posjedima (dvorištima), jer se podrazumijeva da se radi o životinjama koje su u posjedu vlasnika, korisnika ili skrbnika koji stalno ili privremeno odgovara za zdravlje i dobrobit životinje, tako da tuženik uopće nema nadležnosti provjeravati vlasništvo/korisništvo/skrbništvo životinja koje se nalaze na privatnom posjedu odnosno da li je takva životinja napuštena ili izgubljena. Osim toga, fotografija objekta koji je u posjedu tužitelja jasno dokazuje da je posjed - dvorište - ograđeno ogradom, pa je stoga logično i životno da u dvorište ne mogu ući životinje bez dopuštenja posjednika, a ako se to i dogodilo tuženik prigovara podijeljenoj odgovornosti, jer je sasvim sigurno da životinje (psi) ne bi ušli u dvorište da je ograda bila zatvorena, pa time do navodne štete ne bi niti došlo. Tuženik nadalje navodi da slike koje je tužitelj priložio ne pružaju nikakvu (pr)ocjenu, niti dokaz o tome je li oštećenja na vozilu potječu upravo od pasa i to upravo pasa koji su napušteni i/ili izgubljeni, jer se u dvorištu u kojem se navodno štetni događaj dogodio stalno nalazi pas i taj pas nije, niti napuštena, niti izgubljena životinja, pa stoga tuženik osnovano prigovara da postoji realna i životna mogućnost da je štetu načinio upravo pas koji stalno bude u tome dvorištu. Tuženik osporava, neovisno prigovoru nepostojanja osnove odgovornosti, i visinu štete, obzirom da prema procjeni procjenitelja Euroherc osiguranja d.d. visina štete iznosi 2.458,88 kn, a prema predračunu servisa ista iznosi 6.059,36 kn što je gotovo tri puta veća vrijednost. Naime, tuženik smatra da, niti prema procjenitelju, niti prema servisu nema potrebe za promjenom dijelova, nego se radi tek o oštećenju koje se može sanirati u svakoj malo boljoj praonici vozila priručnim sredstvima, tuženik osnovano prigovara da su obje procjene doista pretjerane i nesukladne stvarnoj šteti. Nadalje tuženik kao neosnovan osporava zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata, jer zatezne kamate na takvu štetu mogu teći tek od dana donošenja presude (isto između više Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 74/01-2 od 7. veljače 2002.). Tuženik dakle osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i po osnovu i po visini tužbenog zahtjeva, smatra neosnovanim i proizvoljnim navod tužitelja da je šteta dokazana „Potvrdom PGP Vrbanja”, jer predmetna „Potvrda” samo potvrđuje da je TĆ prijavila činjenice koje se u „Potvrdi” navode, ali to ne znači niti može značiti da sadržaj „Potvrde” predstavlja stvaran opis navodnog štetnog događaja. Tuženik također osporava da se navodni štetni događaj dogodio upravo na opisani način, jer je malo vjerojatno da će bilo koji pas „napasti” na vozilo u mirovanju, obzirom da je u prirodi psa da napada vozila u kretanju, slijedom čega nije dokazano, niti da bi se štetni događaj dogodio upravo na području Općine Gunja, slijedom čega ne postoji, niti odgovornost tuženika kako to tumači tužitelj. Radi svega naprijed navedenog tuženik predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te tužitelju naloži da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Vukovarsko-srijemska, Postaja granične policije Vrbanja od 15. veljače 2022. s lista 4 spisa, presliku prometne dozvole s lista 5 i 6, Ponudu AC VUKO d.o.o. s lista 7, radni nalog BM Service s lista 8, dokument AC VUKO d.o.o. s lista 9 do 11, račun broj 86/1/67 BM Service s lista 12, izvid štete broj 210999910037/1 sačinjen po Euroherc osiguranje Podružnica Osijek s lista 13, odštetni zahtjev s lista 14 do 15 s pripadajućom potvrdom o primitku s lista 16, fotografije oštećenog vozila s lista 17 do 21, zemljišnoknjižni izvadak s lista 29 do 31, fotografiju s lista 32, zemljišnoknjižni izvadak s lista 53 do 55, fotografija s lista 56, izvid štete broj 210999910037/1 sačinjen po Euroherc osiguranje Podružnica Osijek s lista 67, fotografije s lista 68 do 71, prijava zahtjeva za naknadu štete s lista 72 i 73, pročitan je dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Vukovarsko- srijemska, Postaja granične policije Vrbanja od 7. siječnja 2022. s lista 34, izvršen je uvid u presliku prometne dozvole s lista 75 i u presliku vozačke dozvole s lista 76 i 77, u dopis Veterinarske stanice Županja d.o.o. od 5. prosinca 2023. s lista 82, saslušan je tužitelj kao parnična stranka i svjedoci NĆ i TĆ, proveden je dokaz strojarskim vještačenjem po vještaku prometno-strojarske struke Luka Lešić, dopunskim strojarskim vještačenjem, te saslušanjem navedenog vještaka na raspravnom ročištu od 11. rujna 2024. i 10. travnja 2025., a sud nije izvodio dokaz očevidom na licu mjesta, kako je to predložio tuženik, vještačenjem po vještaku veterinarske struke, na okolnost utvrđenja da li su oštećenja na vozilu nastala za vrijeme, dok je vozilo mirovalo ili je bilo u pokretu ili je mirovalo, kao i na okolnost utvrđenja da li je uopće moguće utvrditi visinu štete po veterinarskom vještaku na temelju dokaza koji postoje u spisu, budući da je punomoćnik tuženika odustao od ovog dokaznog prijedloga. Sud također nije izvodio dokaz saslušanjem komunalnog redara VĆ na okolnost da li je ikada primio kakvu prijavu o postojanju pasa lutalica od tužitelja, te njegove supruga ili sina, odnosno drugih osoba, a kako je to predložio tuženik, niti dokaz saslušanjem svjedoka CĆ, vlasnika Veterinarsko-higijeničarskog servisa Tip-top Vinkovci, a koji je angažiran od strane tuženika da na području Općine Gunja obavlja poslove zbrinjavanja napuštenih i izgubljenih životinja, te na okolnost primanja prijava o napuštenim ili izgubljenim životinjama, kako je to predložio tuženik, a koji dokazi su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, a sud nije izvodio, niti dokaz novim strojarskim vještačenjem kako je to predložio tužitelj, dok drugih dokaza nije bilo.

4. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako provedeni dokazni postupak, te na temelju ovako izvedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra osnovanom, stoga je tužbeni zahtjev djelomično usvojen, a djelomično odbijen, na način kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke ove presude.

5. Među strankama je nesporno:

- da je u potvrdi Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Postaja granične policije Vrbanja od 15. veljače 2022., navedeno da su 19. studenog 2021. oko 7,00 sati, tri crna psa, najvjerojatnije lutalice, ušli u dvorište obiteljske kuće TĆ, te izgrizli branik u blizini lijevog blatobrana na osobnog automobilu marke BMW registarske oznake i broja [registarska oznaka], da je navedena potvrda sačinjena temeljem iskaza prijavitelja TĆ, koja je supruga tužitelja, da temeljem čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku ova potvrda predstavlja javnu ispravu, odnosno potvrdu o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija,

- da je vlasnik navedenog osobnog automobila tužitelj RĆ, pa je stoga i aktivna legitimacija tužitelja nesporna, a ovo je utvrđeno iz priložene prometne dozvole,

- da je visina štete utvrđena po ovlaštenom BMW servisu AC VUKO d.o.o. HR- Slavonski Brod, te da je šteta utvrđena u ukupnom iznosu od 6.059,36 kn, uvećano za plaćeni trošak izvoda štete od 250,00 kn,

- da oštećeno vozilo još uvijek nije popravljeno,

- da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom od 31. ožujka 2022., kojem nije udovoljeno,

- da se štetni događaj dogodio 19. studeni 2021., a da je tužba sudu podnesena 6. kolovoza 2022.,

- da je iz Potvrde Veterinarske stanice d.o.o. Županja utvrđeno da je TĆ posjedovala psa u periodu od 26. svibnja 206. do 8. travnja 2019., a NĆ (sin tužitelja) je posjedovao psa u periodu od 14. siječnja 2019. do 24. ožujka 2021., te da u istoj tužitelj uopće nije evidentiran kao vlasnik ili posjednik pasa,

- da je tužitelja AC VUKO d.o.o. HR-Slavonski Brod teretio za iznos od 250,00 kn što čini protuvrijednost od 33,18 eura na ime obavljenog izvida štete, a ovo je utvrđeno iz radnog naloga broj 51-01-0000122-22 sa lista 8 spisa,

- tijekom postupka nije utvrđeno tko je vlasnik pasa koji su oštetili vozilo tužitelja, odnosno da je njihov vlasnik nepoznat,

- da je tuženik Općina Gunja sa Veterinarsko-higijeničarskim servisom "Tip- Top" i Skloništem za životinje Vinkovci, sklopila Ugovor o postupanju s napuštenim životinjama, odnosno Ugovor o skloništu za životinje, sukladno čl. 62. Zakona o zaštiti životinja ("Narodne novine" broj: 102/2011 i 32/2019; u daljnjem tekstu: Zakona o zaštiti životinja).

6. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva, način na koji se dogodio štetni događaj (da li je moguće da bi bilo koji pas "napao" i oštetio vozilo u mirovanju); da li se štetni događaj dogodio na području mjesta Općine Gunja (u dvorištu tužitelja) ili ne; da li je tužitelj bio u obvezi prijaviti tuženiku postojanje izgubljenih ili napuštenih pasa koji bi ušli u dvorište tužitelja, te da li je to preduvjet za odgovornost tuženika za ovu štetu; da li tuženik odgovara za štetu od napuštenih ili izgubljenih pasa koji se nalaze na privatnim posjedima ili samo za štetu od tih pasa nastalu na javnim površinama, pa je tako sporna i odgovornost tuženika za štetni događaj, a time i pasivna legitimacija tuženika; da li je tužitelj pridonio nastanku štete time što je dopustio da u njegov posjed dvorišta koje je ograđeno ogradom uđe životinja bez njegova dopuštenja, ili postoji mogućnost da je kapija bila otvorena; također je sporno da li oštećenja na vozilu potječu od pasa tužitelja ili od pasa koji su napušteni i/ili izgubljeni (a imajući u vidu da se u dvorištu u kojem se dogodio štetni događaj stalno nalazio i pas tužitelja, za kojeg nije isključeno da je i on počinio štetu); sporna je i visina štete; a sporan je i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu na vozilu tužitelja.

7. Na okolnost nastanka i dinamike štetnog događaja saslušan je tužitelj, te svjedoci NĆ, sin tužitelja, te TĆ, supruga tužitelja.

8. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da on nije neposredni očevidac štetnog događaja, da je on kritične zgode otišao kombijem na posao, dok je svoj automobil ostavio u dvorištu kuće u kojoj živi sa suprugom i sinom, da ga je kritičnog dana nazvao sin NĆ, te mu saopćio da je vidio da su u dvorište ušli psi koji su vijali mačku, koja se zavukla u prednji lijevi blatobran automobila, i da su ti psi oštetili automobil u njegovom vlasništvu, da automobil nije popravljen, da mu je supruga TĆ rekla da je ona bila očevidac štetnog događaja, te da je pokušala otjerati pse, što je ostalo bezuspješno, da se radilo o tri psa, koje je ona tužitelju točno opisala. Da se tužitelj odmah po štetnom događaju čuo sa komunalnim redarom tuženika, koji mu je rekao da pretpostavlja čiji su to psi, no nikada nije dokazano vlasništvo tih pasa, te da Općina ima veliki problem sa psima lutalicama i da ne znaju što će s njima napraviti, a da ima saznanja da se ti psi koji su mu oštetili automobil i dalje kreću u blizini kuće u kojoj živi tužitelj. Naveo je da u vrijeme štetnog događaja, niti on, niti njegovi ukućani nisu bili vlasnici psa. Da se kritične zgode automobil u njegovom vlasništvu nalazio parkiran u njihovom dvorištu u otvorenoj garaži, da je dvorište bilo ograđeno i zatvoreno, a da bi psi ušli u dvorište potrebno je ili da se otvori kapija, ili da se preskoči ograda kojom je dvorište bilo ograđeno. On smatra da psi nisu mogli sami otvoriti kapiju, ali tvrdi da su oni došli upravo s ulice, iz razloga što su i on i njegovi ukućani ranije viđali ove iste pse da lutaju po ulici, a ponekad ih je znalo biti i više od tri. Također je naveo da njegovi susjedi u vrijeme štetnog događaja nisu bili vlasnici pasa, da e pokušao preko Euroherc osiguranja kod kojeg je ugovorio policu obveznog osiguranja za vozilo u svom vlasništvu ostvariti naknadu štete, da su oni za potrebe obeštećenja sačinili fotografije, no njemu od strane toga osiguranja šteta nikada nije plaćena. Pojasnio je da je u svom posjedu i ranije imao problema sa psima lutalicama koji su mu ušli u kokošinjac i pogušili kokoši, te da problem sa psima lutalicama konstantno postoji u Općini Gunja.

9. Svjedok NĆ je naveo da se ne sjeća kada se točno dogodio štetni događaj, no može reći da se kritične zgode probudio u 6,30 sati, upalio kombi kojim ide na posao, otvorio kapiju od ulice kako bi mogao izaći kombijem, te se vratio u kuću kako bi popio kavu prije posla, da je odjednom začuo lavež, te je izašao odmah van i vidio dva psa, a potom i trećeg svi rase G kako skaču i grebu po autu koji su istrčali iz garaže. Da je tu odmah došla i njegova majka TĆ, koja je također bila očevidac štetnog događaja, da su oni potrčali prema psima koji su se udaljili, da se automobil tužitelja nalazio parkiran u garaži, da je kasnije vidio da su psi ušli stoga što se u dvorištu nalazila njihova mačka, a pretpostavlja da se ona sakrila od pasa negdje u automobil u predjelu kotača. Ne zna točno odakle su točno došli ti psi, no pretpostavlja da su došli sa ulice, a te pse je viđao po ulici i prije štetnog događaja, a i dan danas oni lutaju po ulici. Ne može tvrditi čiji su to psi, ali budući da se neometano i bez nadzora kreću ulicom pretpostavlja da su to ničiji psi, odnosno lutalice. Da kritične zgode nitko od njih ukućana koji žive na adresi u [adresa], nije imao u vlasništvu ili posjedu psa, da zna da je susjed preko puta imao psa, ali radi se o lovačkom psu koji je uvijek bio zatvoren i pod nadzorom. Da je i on osobno o štetnom događaju izvijestio PGP Vrbanja i tuženika, te da se tuženik oglušio vezano za štetni događaj, da kada je otvarao kapiju na vidiku nije bilo pasa lutalica, te da je kapija od otvaranja do štetnog događaja bila otvorena u trajanju od pet minuta.

10. Svjedok TĆ navela je da nije sigurna u datum nastanka štetnog događaja, no da su kritične zgode njezin sin NĆ i ona pili kavu u kući, on je prije toga otvorio ulaznu kapiju, te su začuli lavež pasa u dvorištu i izašli iz kuće, te su vidjeli na dvorištu tri psa, koje su zatekli kod automobila, oko kojeg su skakali i grebali ga, iz razloga što se njihova mačka zavukla u blatobran vozila, da se radilo o iznimno agresivnim i "bijesnim" psima kojima su se oni bojali prići, da je ona škafom čak pokušavala otjerati pse na način da je udarala u škaf, uslijed čega su onda psi i pobjegli. Da su psi s izgrizli prednji lijevi blatobran i izgrebali ga, te su izgrebali automobil s obje strane, a tada psi nisu uhvatili mačku koja se zavukla pod blatobran. Da ona nije vidjela da su psi došli upravo s ulice, no to pretpostavlja, jer je i prije štetnog događaja, a i kasnije viđala i viđa navedene pse koji se kreću po ulici i prave im probleme, te napadaju aute i po ulici, a po tom pitanju nitko ništa nije poduzeo, iako je i ona u više navrata o tome obavještavala komunalnog redara tuženika HĆ, na što joj je on odgovorio da je Općina tu nemoćna i nešto u stilu da se ništa u tom smislu ne može poduzeti, iako je on o tome obavijestio Općinu. Također je navela da čak i kada bi kapija bila zatvorena oni mogli ući, jer ih je vidjela da su kritične zgode upravo i pobjegli kroz taj otvor između kapije i odvoda. Smatra da kritične zgode psi nisu mogli doći s neke druge strane, jer je sve bilo zatvoreno i ograđeno, navodi da oni tada nisu imali vlastite pse, samo mačku, a isključuje mogućnost da bi ovo počinili susjedni psi, jer susjedne pse poznaje i oni su pod nadzorom odnosno vezani. Navela je da je kapija bila otvorena možda između 15 i 20 minuta, jer njihov sin nije mogao drugačije vozilom izaći iz dvorišta.

11. Na okolnost uzročno posljedične veze između djelovanja pasa i nastale štete (da li oštećenja na vozilu potječu upravo od pasa) kao i na okolnost visine štete, izveden je dokaz strojarskim vještačenjem po vještaku prometno-strojarske struke Luki Lešić, dopunskim strojarskim vještačenjem i saslušanjem navedenog vještaka.

12. Iz nalaza prometno-strojarskog vještaka Luke Lešić, od 22. travnja 2024., proizlazi da na vozilu u vlasništvu tužitelja postoje dijelovi za popravak i to lakše oštećeni: branik prednji obloga, blatobran desni, vrata prednja desna, vrata stražnja desna, poklopac stražnji, blatobran lijevi, poklopac motora, vrata prednja lijeva, stranica stražnja lijeva, da je za iste potrebno 5 sati obavljanja limarskih radova, da cijena 1 sata limarskog rada iznosi 15,00 eura, a pet sati 75,00 eura; da je potrebno 20 sati lakirerskih radova, da cijena 1 sata lakirerskog rada iznosi 15,00 eura, a 20 sati 400,00 eura; da je potrebno još uračunati potrošni materijal u vrijednost od 350,00 eura, pa je stoga mišljenje vještaka da cijena popravka vozila sa potrošnim materijalom iznosi 825,00 eura, bez PDV-a. Da je prometno-strojarski vještak uz konzultacije s veterinarom mišljenja da je nastalu štetu na vozilu tužitelja moglo proizvesti djelovanje životinje, da na našem području življenja postoje tri vrste životinja koje su svojim djelovanjem mogle napraviti štetu ovog obima na osobnom automobilu, a to su najčešće pas, moguće lisica, a također u zadnje vrijeme moguće i čagalj, a da je zbog izostanka stanovništva u našim selima sve češći dolazak divljači u naselje - kuće. Da svi navedeni imaju sličan otisak zuba kao i kandže na šapama, kojima su mogli proizvesti nastalu štetu na osobnom automobilu tužitelja. Zaključno, vještak utvrđuje da je nastala šteta na vozilu u vlasništvu tužitelja proizvod djelovanja životinje na limu istog, grebanjem kandži i utjecajem zubi, a koja oštećenja su mogla nastati i djelovanjem pasa, kako je to opisao tužitelj.

13. Na navedeni nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, osim što je naveo da smatra da tužitelju svakako pored utvrđenog iznosa štete pripada i daljnji trošak plaćenog izvoda štete i poreza na dodanu vrijednost, dok je tuženik imao primjedbe na isti.

14. Na raspravnom ročištu od 11. rujna 2024., a vezano za primjedbe tuženika, prometno-strojarski vještak se očitovao da ne može, niti isključiti, a niti potvrditi da je šteta na vozilu tužitelja nastala izričito djelovanjem pasa, a na daljnji upit je naveo da se o tome eventualno može očitovati i to može utvrditi vještak veterinarske struke. Tuženik je tijekom postupka predlagao da se provede vještačenje po vještaku veterinarske struke, no od tog dokaznog prijedloga je odustao (list 108 spisa). Na primjedbu tuženika da je vještak sačinio nalaz i mišljenje bez pregleda oštećenog vozila, isti vještak potvrđuje da nije vršio pregled vozila, nego je traženo utvrdio temeljem podataka kojima je raspolagao u sudskom spisu. Naveo je da smatra da nije imao uvid u automobil na kojem je nastala šteta, te da o tome nije, niti kontaktirao tužitelja radi eventualne provjere da li tužitelj i nadalje raspolaže navedenim vozilom. Također nije utvrdio, niti spornu primjedbu tuženika da li je tužitelj u međuvremenu eventualno izvršio popravak vozila, a ukoliko mu sud naloži dopunsko vještačenje u smislu da izvrši pregled oštećenog vozila, te da utvrdi činjenicu da li je tužitelje eventualno u međuvremenu popravio vozilo, to će i učiniti. Na primjedbu odnosno upit odgovaram da on kao prometno-strojarski vještak nije u mogućnosti utvrditi da li su oštećenja na vozilu tužitelja nastala za vrijeme njegovog kretanja ili mirovanja, no smatra da to nije, niti bitno za ovaj predmet, jer nema razlike pri nastanku štete vezano za to da li se vozilo kretalo ili ne, te dodaje da, ako se vozio kretalo bilo kojom brzinom većom od minimalno cca 30 km/h, takva oštećenja nisu mogla nastati, a pri mirovanju vozila i pri brzini manjoj od 30 km/h ovakva oštećenja su mogla nastati. U cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 22. travnja 2024. Na poseban upit da tužitelj u međuvremenu nije popravio spornu štetu na vozilu, a i nadalje je u posjedu istog, a s obzirom na dan izvođenja vještačenja (22. travnja 2024.) u odnosu na dan kada je vještak saslušan, da li je došlo do povećanja cijena mehaničarskih usluga rada i materijala, odgovara da u ovom kratkom periodu nije došlo do nekih velikih povećanja cijena rada popravka i materijala. Tuženika je naveo da nigdje u spisu ne postoji dokaz o mjestu događaja, da sud naloži vještaku da po kazivanju tužitelja fotografira lice mjesta događaja, te da se vještak očituje da li je to moguće učiniti, a sve po nalogu suda, na što je vještak potvrdno odgovorio.

15. Budući da je prvobitni pisani nalaz i mišljenje vještak prometno-strojarske struke sačinio bez uvida u oštećeno vozilo i bez pregleda oštećenog vozila, a obzirom na nespornu činjenicu da je sud utvrdio da vozilo nije popravljano od nastanka štete, sud je navedenom vještaku naložio provođenje dopunskog strojarskog vještačenja na temelju uvida na licu mjesta i pregleda oštećenog vozila.

16. Nakon uvida na licu mjesta i pregleda oštećenog vozila vještak je 18. studenog 2024. sačinio dopunski nalaz i mišljenje u kojem je naveo da je u svom nalazu i mišljenju od 22. travnja 2024. naveo kako visina štete na oštećenom automobilu marke BMW 520 d iznosi 825,00 eura, te da je nastala šteta proizvod djelovanja životinje na limu istog, grebanjem kandži i utjecajem zubi, a koja oštećenja su mogla nastati i djelovanjem pasa, kako je to prijavio RĆ; a u svom dopunskom pisanom nalazu i mišljenju od 18. studenog 2024. vještak je nakon pregleda oštećenog vozila i uvida na licu mjesta dao zaključno mišljenje, u kojem navodi kako visina štete na oštećenom automobilu marke BMW 520 d iznosi 785,00 eura, bez pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost, da se štetni događaj dogodio u [adresa] u [adresa], u dvorištu iste, da su oštećenja na vozilu nastala grebanjem oštrih predmeta po limariji osobnog automobila, moguće od oštrih kandži i zubi životinja, te da su oštećenja mogla nastati i djelovanjem pasa.

17. Na ovako dopunjeni nalaz i mišljenje parnične stranke su imale primjedbi.

18. Vezano za primjedbe i pitanja parničnih stranaka saslušan je vještak na raspravnom ročištu od 10. travnja 2025.

19. Očitujući se na primjedbe parničnih stranaka vještak je naveo da vezano za pitanje/primjedbu tužitelja koji navodi da je u sudski spis priložio ponudu broj 57- 10-0001012-23 od 18. rujna 2023., ovlaštenog servisera AV VUKO d.o.o. temeljem koje proizlazi nespornim dokazano da popravak nastalih oštećenja iznosi 1.214,24 eura, što nalaz i mišljenje vještaka u dijelu utvrđenja visine nastale štete činim neosnovanim, vještak je naveo da ponudu ovlaštenog servisa smatra nerealnom, a razlog je poseban cjenovnik ovlaštenih servisa koji je na tržištu značajno visoki, a budući da to nije račun već ponuda, ista nije obvezujuća. Vještak je svoj nalaz dao na osnovu prosječnih cijena rada autolimarskih radionica, a ne po cjeniku ovlaštenog servisera. Vezano za primjedbu tužitelja i upit koju je stručnu građu i literaturu u izradi nalaza i mišljenja koristio vještak, te iz koje godine, vještak je naveo da je u vrijeme izrade pisanih vještačenja koristio prosječni cjenovnik autolimarskih radiona s našeg područja, oštećenja proizašla u ovom predmetu u to vrijeme su mogla biti otklonjena, a prema izračunu (procjeni) u pisanom nalazu. Dakle, cjenovnike koje je naveo potiču iz vremena izrade pisanih nalaza i mišljenja, ali ne specijaliziranih i ovlaštenih servisa koji su na tržištu daleko skuplji, nego na temelju lokalnih autolimarskih radionica koje su daleko jeftinije od ovlaštenih servisa ( npr. Zubak, Šanto i dr.). Na primjedbu tuženika da li se vještak može decidno očitovati što je uzrok štetnog događaja, da li pas ili mačka, vještak je odgovorio da on nije veterinar, no može reći da je štetu uzrokovala životinja sa krupnijim otiskom šape i sa krupnijim kandžama od mačke. Na upit da li su oštećenja mogla nastati uslijed djelovanja kandži i zubi životinje - mačke, vještak je odgovorio da ne može odgovoriti na ovo pitanje zato što on nije veterinarske struke. Na upit tužitelja da li je u izračun uvršten porez na dodanu vrijednost, odgovara da u iznos koji je vještak dao nije uračunat porez na dodanu vrijednost. Radi svega naprijed navedenog vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 22. travnja 2024. i dopune od 18. studenog 2024.

20. Imajući u vidu da je prometno-strojarski vještak dodatno izvršio očevid na licu mjesta i uvid u sporna oštećenja, te shodno tome pisano dopunio svoj nalaz i mišljenje, a što je sve fotografirao i o čemu je kao sastavni dio dopunskog nalaza i mišljenja priložio fotografije, te da je iscrpno odgovorio na sva pitanja i primjedbe parničnih stranaka, one ga ničim nisu dovele u dvojbu, niti sumnju, te tim više sud ovakav nalaz i mišljenje vještaka, kao i dopunu, smatra u cijelosti stručnim, vjerodostojnim i istinitim, i prihvaća ga u cijelosti. Upravo iz ovih razloga onda sud, niti nije izvodio dokaz novim strojarskim vještačenjem, kako je to predložio tužitelj, a novo vještačenje se ukazalo kao nepotrebno.

21. Imajući u vidu ovakav nalaz i mišljenje, da je prometno-strojarski vještak, uz usmene konzultacije sa vještakom veterinarske struke, utvrdio da su oštećenja na vozilu tužitelja mogla nastati djelovanjem kandži i zubi životinja krupnijih od mačaka- pasa, a napose uzimajući u obzir iskaze saslušanih svjedoka ĐĆ i TĆ, te tužitelja, koji su u najvećem dijelu podudarni, a iz kojeg je utvrđeno da se štetni događaj dogodio upravo djelovanjem pasa lutalica, stoga sud nije imao razloga posumnjati u iskaze istih, istima je povjerovao i zaključio da su oštećenja na vozilu tužitelja uzrokovana djelovanjem kandži i zubi pasa lutalica, te upravo na način kako su oni štetni događaj i opisali. Ovakav stav sud je zauzeo pogotovo imajući u vidu da je utvrđeno da ukućani koji žive u istom kućanstvu kao i tužitelj u vrijeme štetnog događaja nisu imali vlastitoga psa, niti da bi pas mogao doći eventualno iz susjednog dvorišta, kao i da su u dvorište ušle neke druga životinje osim tri psa "lutalice". Stoga je imajući u vidu sve navedeno sud utvrdio da su štetu upravo počinili psi lutalice, da ih tuženik nije adekvatno organizirao poslove sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja, kako je to bio dužan temeljem čl. 62. Zakona o zaštiti životinja ("Narodne novine" broj: 102/2017 i 32/2019), dakle, tuženik je počinio propust u organizaciji poslova sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja, što je za posljedicu imalo oštećenje imovine - automobila u vlasništvu tužitelja, a tuženik se nije pridržavao, niti Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama, te divljim životinjama (objavljeno u Službenom vjesniku Općine Gunja, broj1/2018 od 24. siječnja 2018.).

22. Ovdje je potrebno napomenuti da Zakonom o zaštiti životinja nisu definirani psi ili mačke lutalice, ali on sadrži definicije izgubljene životinje. Izgubljena životinja je životinja koja je napustila posjednika bez njegove volje i on je traži (čl. 4. st. 1. t. 7. i 12.), dok je napuštena životinja, životinja koju je posjednik svjesno napustio Nadalje, Zakon obvezuje posjednika izgubljene životinje na dužnost da njezin nestanak prijavi skloništu za životinje u roku od 3 dana, a nestanak psa i osobi ovlaštenoj za vođenje upisnika pasa, dok je nalaznik napuštene ili izgubljene životinje dužan o njezinom nalasku obavijestiti sklonište za životinje koje mora osigurati skupljanje napuštenih i izgubljenih životinja, ako se ne može odmah utvrditi njihov vlasnik, i njihov smještaj (članak 55. Zakona o zaštiti životinja).

23. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja normirano je da obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave, dakle općine i gradovi, koje putem svojih predstavničkih tijela i u skladu s njihovim općim aktima ujedno propisuju uvjete i način držanja kućnih ljubimaca, način kontrole njihova razmnožavanja, uvjete i način držanja vezanih pasa, te način postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama (članak 62. Zakona o zaštiti životinja). Dakle, općine i gradovi su na temelju navedenih zakonskih odredbi obvezne donijeti podzakonske propise kojima se na toj normativnoj razini detaljno razrađuje ova materija. Općinsko vijeće Općine Gunja tu materiju propisalo je Odlukom o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca, načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama, te divljim životinjama (Službeni vjesnik Općine Gunja broj 1/2018.). Ta Odluka donosi definicije izgubljene i napuštene životinje identične onima u Zakonu, ali i definira pse i mačke lutalice odnosno slobodno živuće mačke kao životinje kojima je posjednik nepoznat i o kojima se nitko ne brine (čl. 2. st. 1. t. 3. Odluke). Nastavno, Odluka normira da skupljanje, prevoženje i smještaj neupisanih pasa nepoznatih posjednika, mačaka lutalica i drugih napuštenih i izgubljenih životinja obavlja sklonište za životinje na najprikladniji način, primjenom odgovarajuće opreme i bez zlostavljanja, sukladno propisima o zaštiti životinja, da se s njima postupa sukladno mjerodavnim propisima, te da troškove njihovog skupljanja, prevoženja, smještaja u sklonište za životinje i nad njima provedenih veterinarsko-zdravstvenih mjera podmiruje posjednik životinje, ako je poznat ili se njegov identitet naknadno utvrdi, a u protivnom se ti troškovi podmiruju iz općinskog proračuna (čl. 22. i 23. Odluke). Odlukom je propisano da se ugovorom sklopljenim između Općine Gunja i skloništa za životinje reguliraju međusobni odnosi i visina naknade za poslove koje obavlja sklonište za životinje (čl. 23. Odluke, Općina Gunja je Ugovor o skloništu za životinje sklopio s Veterinarskom-higijeničarskim servisom "Tip-Top" i skloništem za životinje, Vinkovci).

24. Dakle, iz navedenih odredaba Odluke, kao i sličnih ili čak identičnih odluka drugih jedinica lokalne samouprave kojima je regulirana ta materija, proizlazi deliktna odnosno odštetno-pravna odgovornost gradova i općina za naknadu štete koju na njihovom području oštećenicima počine psi ili mačke lutalice, jer su one ex lege dužne donijeti podzakonske propise kojima normiraju tu materiju i propisuju način postupanja s psima ili mačkama lutalicama za čije su zbrinjavanje mjerodavna skloništa za životinje koja s jedinicama lokalne samouprave ugovorno reguliraju međusobna prava i obveze. Iz toga proizlazi da, ako neki oštećenik pretrpi štetu od psa lutalice (od sraza sa istim, ugriza) ili na bilo koji drugi način bude oštećen od psa lutalice, a koja šteta je produkt propusta jedinice lokalne samouprave da pse i mačke lutalice zbrine u skladu s mjerodavnom zakonskom i podzakonskom regulativom, za njezinu naknadu odgovorna je upravo ta jedinica lokalne samouprave po općim propisima obveznog prava sukladno relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: Zakona o obveznim odnosima) u vezi s navedenim odredbama Zakona o zaštiti životinja i odredbama Odluke pojedine jedinice lokalne samouprave koja normira tu materiju.

25. Stoga, nije u pravu tuženik kada osporava svoju odgovornost za štetu uzrokovanu po psu lutalici, a Općina je odgovorna za štetu počinjenju po životinji koja luta, a čiji vlasnik je nepoznat, jer je u smislu citirane Odluke obvezana hvatati, te čuvati ili usmrtiti odnosno obavijestiti o tome (kad nije utvrđen vlasnik). Ovakav stav zauzet je i u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2745/1998- 2 od 20. lipnja 2001. Dakle, Uvjete i način držanja pasa, te o načinu postupanja s neregistriranim psima kao i psima i mačkama lutalicama propisuje i te poslove obavlja općinsko vijeće. Točno je da jedinica lokalne samouprave nije vlasnik pasa lutalica i da djelatnost njihovog zbrinjavanja nije opasna djelatnost. Prema materijalno-pravnom shvaćanju kod predmetnih štetnih događaja odgovornost jedinica lokalne samouprave može se prosuđivati po oba kriteriju objektivne odgovornosti i po kriteriju pretpostavljene krivnje, ovisno o činjeničnim okolnostima u konkretnom slučaju. Naime, u slučaju kad pas lutalica napadne oštećenika i prouzroči mu tjelesne ozljede on se nesumnjivo, nedvojbeno i neupitno mora smatrati opasnom stvari, a jedinica lokalne samouprave odgovarati po kriteriju objektivne odgovornosti. Međutim, kada pas lutalica uđe u nečije dvorište i vlasniku ošteti vozilo i na taj mu način počini imovinsku štetu tada, pas ne predstavlja opasnu stvar, pa odgovornost treba prosuđivati po kriteriju predmnijevane(pretpostavljene) krivnje. Dakle, šteta iz predmetnih štetnih događaja može biti imovinska, neimovinska ili oboje, a u svim slučajevima aktivno procesno legitimiran je oštećenik, a pasivno grad ili općina na čijem je području šteta počinjena. Za naknadu štete koju prouzroče psi ili mačke lutalice deliktno su odgovorne jedinice lokalne samouprave, gradovi i općine, na području kojih je šteta pričinjena. Pravno uporište njihove odgovornosti nalazi se u mjerodavnim odredbama Zakona o zaštiti životinja koje ih obvezuju na organizaciju skupljanja i smještaja pasa ili mačaka lutalica u sklonište za životinje, njihovo osnivanje i financiranje, te donošenje podzakonskih propisa kojima se normiraju uvjeti i način držanja kućnih ljubimaca, način kontrole njihova razmnožavanja, uvjeti i način držanja vezanih pasa, te način postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama. Hoće li u konkretnom slučaju jedinice lokalne samouprave oštećeniku odgovarati po načelu kauzaliteta ili načelu predmnijevane krivnje ovisi o činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaja temeljem kojih se prosuđuje mogu li se u njima psi ili mačke lutalice u pravnom smislu smatrati opasnom stvari ili ne. U konkretnom slučaju tuženik se smatra osobom koja je po zakonu dužna vršiti nadzor nad psima lutalicama (hvati, čuvati, te u konačnici usmrtiti psa koji je bez nadzora), te je stoga odgovoran oštećenim osobama-tužitelju za naknadu štete, po načelu predmnijevane krivnje, jer je šteta u uzročnoj vezi sa propustom tuženika u vršenju nadzora nad psima lutalicama, pa je stoga neosnovan prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Ove poslove tuženik može povjeriti drugoj pravnoj osobi, no time ne može isključiti svoju odgovornost za štetu koja bi proistekla iz propusta u obavljanju navedenih poslova.

26. Da bi postojala odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju, nije uvjet da tužitelj prijavi tuženiku postojanje izgubljenih ili napuštenih pasa koji bi ušli u dvorište tužitelja, niti da je šteta nastala na javnim površinama, ovo stoga što tuženik kao jedinica lokalne samouprave odgovara za štetu koja je produkt propusta jedinice lokalne samouprave da pse i mačke lutalice zbrine u skladu s mjerodavnom zakonskom i podzakonskom regulativom, odgovara po općim propisima obveznog prava sukladno relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, u vezi s navedenim odredbama Zakona o zaštiti životinja i odredbama Odluke pojedine jedinice lokalne samouprave koja normira tu materiju, na cijelom području Općine, bez obzira da li je šteta nastala na privatnom posjedu ili na javnoj površini tuženika.

27. Zakon o zaštiti životinja obvezuje posjednika izgubljene životinje na dužnost da njezin nestanak prijavi skloništu za životinje u roku od 3 dana, a nestanak psa i osobi ovlaštenoj za vođenje upisnika pasa, dok je nalaznik napuštene ili izgubljene životinje dužan o njezinom nalasku obavijestiti sklonište za životinje koje mora osigurati skupljanje napuštenih i izgubljenih životinja, ako se ne može odmah utvrditi njihov vlasnik, i njihov smještaj (članak 55. Zakona o zaštiti životinja), no niti to nije preduvjet za odgovornost tuženika za nastanak štete nastale od napuštenih ili izgubljenih životinja.

28. Vezano za eventualni doprinos tužitelja vlastitoj šteti, a koji se po mišljenju tuženika sastoji u tome da je tužitelj pridonio nastanku štete, time što je dopustio da se njegovo ograđeno dvorište uđe životinja bez njegovog dopuštenja, odnosno time što je kapija bila otvorena, stav je ovoga suda da je tužitelj odnosno da su njegovi ukućani postupali savjesno, jer je tijekom postupka utvrđeno da je kapija bila otvorena u trajanju od minimalno 5 do maksimalno 20 minuta, a što se može smatrati redovnim, prosječnim i uobičajenim vremenom u kojem se može izvršiti radnja izlaska vozila iz garaže i dvorišta, pa stoga sud zaključuje da ne postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, a nije našao, ni da postoji doprinos trećih osoba nastanku štetnog događaja.

29. Imajući u vidu sve navedeno, sud je tužitelju mogao dosudio na ime naknade štete na oštećenom vozilu, a sukladno dopunskom nalazu i mišljenju prometno-strojarskog vještaka naknadu iznosa od 785,00 eura, i pripadajući porez na dodanu vrijednost (po stopi od 25%) u iznosu od 196,00 eura, odnosno ukupno 981,25 eura, te na ime izvida štete koju je tužitelj priložio uz tužbu i bez kojega tužitelj nije mogao precizirati svoj tužbeni zahtjev još iznos od 250,00 kn što čini protuvrijednost od 33,18 eura, pa se tužitelju moglo ukupno dosuditi na ime ovih troškova 1.014,43 eura, no budući da je tužitelj svojim tužbenim zahtjevom potraživao ukupni iznos od 6.309,36 kn što čini protuvrijednost od 837,40 eura, radi suđenja u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva i izbjegavanja prekoračenja istog, tužitelju se mogao dosuditi samo zatraženi iznos od 837,40 eura, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

30. Tijekom postupka nije utvrđeno da je tužitelj kao oštećenik osoba koja kao porezni obveznik ima pravo na odbitak iznosa poreza na dodanu vrijednost, pa stoga o ima pravo na naknadu poreza na dodanu vrijednost koji će platiti za uslugu popravaka oštećenog vozila.

31. Odluka o tijeku i stopi zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. Zakona o obveznim odnosima, imajući u vidu da se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti na oštećenom vozilu, pa tužitelj ostvaruje pravo na dosudu zakonske zatezne kamate na istu tek od dana donošenja prvostupanjske presude, a ovo pogotovo imajući u vidu da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, koja je kao novčana utvrđena odlukom suda i čija je visina utvrđena tek odlukom suda, a što je i u skladu sa mnogobrojnom sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2001-2 od 7. veljače 2002.), pa je stoga tužitelju kamata dosuđena od presuđenja do isplate, te je sa zahtjevom za naknadu iste od podnošenja tužbe tužitelj odbijen.

32. Iskazivanje dosuđenoga iznosa tužitelju u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

33. Sud nije izvodio dokaz očevidom na licu mjesta, kako je to predložio tuženik, ovo stoga što je vještak pri izradi dopunskog nalaza i mišljenja vršio uviđaj na licu mjesta štetnog događaja, pa se izvođenje ovog dokaza ukazalo kao nepotrebno.

34. Sud nije izvodio dokaz vještačenjem po vještaku veterinarske struke (na okolnost utvrđenja da li su oštećenja na vozilu nastala za vrijeme dok je vozilo mirovalo ili je bilo u pokretu ili je mirovalo, kao i na okolnost utvrđenja da li je uopće moguće utvrditi visinu štete po veterinarskom vještaku na temelju dokaza koji postoje u spisu), budući da je punomoćnik tuženika odustao od ovog dokaznog prijedloga.

35. Sud također nije izvodio dokaz saslušanjem komunalnog redara VĆ (na okolnost da li je i kada tuženik primio kakvu prijavu postojanju pasa lutalica od tužitelja, te njegove supruga ili sina, odnosno drugih osoba), a niti dokaz saslušanjem svjedoka CĆ, vlasnika Veterinarsko-higijeničarskog servisa Tip- top Vinkovci, (a koji je angažiran od strane tuženika da na području Općine Gunja obavlja poslove zbrinjavanja napuštenih i izgubljenih životinja, te na okolnost primanja prijava o napuštenim ili izgubljenim životinjama, kako je to predložio tuženik, a koji dokazi su predloženi), a kako je to predložio tuženik, ovo stoga što su ti dokazi predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, a osim toga oni, niti nisu relevantni za utvrđenje spornih činjenica u ovom postupku, pa se i njihovo izvođenje ukazalo kao nepotrebno.

36. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem tekstu: Zakona o parničnom postupku), imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23: u daljnjem tekstu: Odvjetničke tarife).

37. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati su troškovi sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife, sastav 2 obrazložena podneska (od 4. svibnja 2024. i 5. prosinca 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife), na ime zastupanja tužitelja na 5 ročišta prema Tbr. 9. toč 1. Odvjetničke tarife (od 23. ožujka 2023., 15. veljače 2024., 11. rujna 2024., 25. veljače 2025. i 10. travnja 2025.), svaka radnja po 75 bodova, odnosno ukupno 600 bodova, a što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 150 bodova, iznosi ukupno 750 bodova, što preračunato u eure, a imajući u vidu vrijednost odvjetničkog boda, iznosi ukupno 1.500,00 eura.

Tužitelju je također priznat zatraženi iznos od 400,00 eura na ime troška strojarskog vještačenja, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura i na presudu u iznosu od 19,91 eura.

Dakle, tužitelju je na ime parničnog troška priznat ukupni iznos od 1.939,82 eura.

38. Temeljem čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku na dosuđeni parnični trošak priznato je pravo i na zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja odluke, s obzirom da je takav zahtjev za naknadu ove kamate postavljen.

39. Odštetni zahtjev predstavlja trošak koji je potreban u smislu odredbe čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Točno je da podnošenje odštetnog zahtjeva osiguratelju nije procesna pretpostavka utuženja štete, no to međutim predstavlja radnju uz koju odredba čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima veže dospijeće pravične novčane naknade, dakle početak zatezne kamate, zbog čega se sastavljanje takvog odštetnog zahtjeva osnovano tretira izdatkom u povodu postupka sukladno odredbi čl. 151. st. 1. Zakona o parničnom postupku (ovakav stav je zauzet i u odluci Županijskog sud u Varaždinu poslovni broj 10 Gž-30/11-2 od 7. ožujka 2011.). Trošak na ime sastava odštetnog zahtjeva predviđen je sukladno Tbr. 28. Odvjetničke tarife, a radi se o trošku nastalom prije pokretanja parnice, u smislu čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je trošak odštetnog zahtjeva potraživao kao dio parničnog troška, stoga sud nije dosudio tužitelju naknadu troška na ime odštetnoga zahtjeva u iznosu od 187,50 eura, ovo imajuću u vidu da ga tužitelj nije ispravno postavo, jer on nije sadržan u tužbenome zahtjevu s glavnom stvari, i nije postavljen kao sporedni zahtjev uz glavni (nego je postavljen kao dio zahtjeva za naknadu parničnog troška, odnosno sastavni dio troškovnika tužitelja).

40. Tužitelju nije priznat zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eura, na ime zastupanja tužitelja na ročištu za objavu i uručenje presude ovo stoga što on nužno ne mora pristupiti na ovo ročište da bi saznao o sadržaju presude, a bez obzira da li na isto pristupi o sadržaju presude može saznati na e- oglasnoj ploči suda, pa se ovaj trošak ukazao kao trošak koji nije nužan i potreban za vođenje parnice. Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljenja na ročištu za objavu presude i na e-oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena primjena odredaba čl. 154. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa čl. 155. st. 2. Zakona o parničnom postupku i odredbom Tbr. 9. toč. 3. Odvjetničke tarife na obvezu protivne strane da taj trošak nadoknadi. Obaveza je suda zakazati i održati ročište za objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe. Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna, te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se presuda u tom slučaju objavljuje. Budući da ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu presude pristupe, pa čak, ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući da se sa sadržajem presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak za objavu presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Odvjetnik koji ne pristupi na ročište za objavu presude, iako je uredno pozvan, ne trpi zbog toga nikakve procesno pravne posljedice, odnosno sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe, ni na pravilnost dostave, jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za objavu presude. Dakle, pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e-oglasne ploče, na koju se objavljuje cjelovit tekst presude. U ovom kontekstu potrebno je razlikovati troškove nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane, te koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, od onih koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, te ih stoga odvjetnik može na temelju Odvjetničke tarife naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć.

U Županji 23. svibnja 2025.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji,

2. Tuženik po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku u Županji.