REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1897/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Lari Denona, odvjetnici u Rijeci, Dolac 9/II, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB:18683136487, radi poreza na promet nekretnina, 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/18- 01/3046, URBROJ: 513-04-20-2 od 30. siječnja 2020. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Delnice, KLASA: UP/I-410- 20/2014-01/287, URBROJ: 513-007-08-07/2018-0024 od 31. srpnja 2018.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Delnice, KLASA: KLASA: UP/I-410-20/2014-01/287, URBROJ: 513- 007-08-07/2018-0024 od 31. srpnja 2018, kojim je tužiteljici, za nekretnine stečene temeljem presude Općinskog suda u Delnicama posl. br. P-315/13 od 17. siječnja 2014. (pravomoćna 19. ožujka 2014.) utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 3.131,09 kn.

2. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, te u tužbi, u bitnome, navodi da u predmetnom slučaju ne postoji osnova za razrez poreza na promet nekretnina po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Delnicama poslovni broj: P-315/13, s obzirom na to da navedena presuda nije temelj stjecanja nekretnina koje su predmet oporezivanja u konkretnom upravnom postupku. Navodi da je iz presude i iz sudskog spisa vidljivo da je od osnutka katastra kao jedini i isključivi posjednik predmetnih nekretnina bio upisan N (Ć) Jerbić, djed tužiteljice, kojeg su naslijedili tužiteljičina baka ĆP i tužiteljičin otac CP, a njega potom tužiteljica, njena sestra EP i majka NPZ. Ističe da kontinuitet samostalnog posjeda i stvarnog vlasništva ima po prednicima više od osamdeset godina, te dodaje da je suvlasnica predmetnih nekretnina postala otvaranjem nasljedstva iza pok. Ane Jerbić 1986. godine, odnosno iza pok. Dragutina Jerbića 1988. godine, pa ukazuje da je predmetne nekretnine nasljeđivanjem i dosjelošću stekla prije više od trideset godina, ali da je radi usklađenja stvarnog i zemljišnoknjižnog stanja bila primorana pokrenuti postupak protiv uknjižene suvlasnice BP koja nije bila stvarna vlasnica. Pored navedenoga, tužiteljica napominje da je predmetna sudska presuda deklaratornog karaktera, a ne konstitutivnog, jer tom presudom nije ništa stečeno, već je istom samo utvrđeno da je tužiteljica zajedno sa svojom sestrom i majkom već ranije stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina. S tim u vezi ukazuje na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-9369/2000 od 20. ožujka 2003. i U-III-4295/2012 od 23. rujna 2015. u kojima je izraženo stajalište da ne postoji obveza plaćanja poreza na promet nekretnina ako iz okolnosti parničnog postupka slijedi da su stranke dugogodišnji posjednici nekretnine čije vlasništvo su stekle nasljeđivanjem od svojih prednika. Dodaje da je Ustavni sud time ukazao na pogrešnu primjenu materijalnog prava u slučaju da upravno tijelo formalistički primjenjuje odredbe Zakona o porezu na promet nekretnina koje propisuju plaćanje poreza na temelju sudske odluke, te da je nužno ocijeniti sadržaj pravomoćne sudske odluke i parničnog predmeta iz kojeg ista potječe. Stoga, kako iz parničnog predmeta poslovni broj: P- 315/13 Općinskog suda u Delnicama proizlazi da je pravo vlasništva stečeno nasljeđivanjem od neposrednih prednika, to tužiteljica zaključuje da u konkretnom predmetu nema osnove za obvezivanje na plaćanje poreza na promet nekretnina, kakav stav da je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske zauzeo u presudama poslovni broj: Us-9832/2010 od 15. studenog 2012., Us-1188/2011 od 12. ožujka 2014., te Us- 8999/2008 od 8. prosinca 2010., dok je isti stav zauzeo i ovaj Sud u presudi poslovni broj: UsI-80/13 od 30. lipnja 2014. Zaključno, ističe prigovor zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetne porezne obveze.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U sporu je provedena rasprava, čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da osnovu za oporezivanje u konkretnoj upravnoj stvari čini presuda Općinskog suda u Delnicama, posl. br. P-315/13 od 17. siječnja 2014., koja je postala pravomoćna 19. ožujka 2014., a kojom je utvrđeno da su tužiteljica, NPZ i EP vlasnice (svaka u 1/3 dijela) nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok iz obrazloženje navedene sudske odluke slijedi da su pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekle dosjelošću i nasljeđivanjem još prije 1990. godine, i to od svojih pravnih prednika u uspravnoj liniji (oca, bake i djeda).

8. Odredbom čl. 4. Zakona o porezu na promet nekretnina (NN br. 69/97, 26/00, 153/02, 22/11; dalje: Zakon) propisano je da je predmet oporezivanja promet nekretnina. Prometom nekretnina smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (st. 1.). Pod stjecanjem nekretnine (u smislu st. 1. istog čl.) smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluke suda ili drugog tijela, te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba (st. 2.).

9. Odredbom čl. 13. tč. 1. ZPPN-a propisano je da porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju bračni drug, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji koji su u odnosu na umrlog ili darovatelja.

10. Odredbom čl. 14. st. 2. Zakona propisano je da ako se stječe nekretnina na temelju odluke suda ili drugog tijela, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke (st. 2).

11. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih zakonskih normi Sud nalazi da su osporavana rješenja poreznih tijela utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što prigovorima iznijetim u tužbi tužitelj nije doveo u sumnju.

12. Prema ocjeni ovog Suda, presuda Općinskog suda u Delnicama posl. br. P- 315/13 od 17. siječnja 2014., koja je postala pravomoćna 19. ožujka 2014. predstavlja pravni temelj za upis tužiteljičinog prava vlasništva nad predmetnim nekretninama, pa je porezno tijelo po pravilno utvrdilo da je po istoj presudi došlo do prometa nekretnina, u smislu odredbe čl. 4. st. 1. i . 2. Zakona.

13. Slijedom prethodnog navedenog, Sud nalazi da tužiteljica neosnovano prigovora da se u ovom slučaju nije radilo o stjecanju nekretnina prema navedenoj odredbi čl. 4. Zakona nego da je iste nekretnine stekla nasljeđivanje od svojih pravnih prednika. Naime, u ovom slučaju se prometom nekretnina, odnosno stjecanjem nije moglo smatrati nasljeđivanje u smislu čl. 4. st. 2., a u svezi s čl. 13. st. 1. Zakona, već se stjecanjem smatra odluka suda, a svaka, pa i deklaratorna, jer je i deklaratorna odluka suda pravna osnova upisa prava vlasništva, kao konstitutivnog akta za stjecanje prava vlasništva.

Isto pravno shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (Usž-4989/2018 od 14. veljače 2019., Usž-1955/2019 od 19. prosinca 2019.).

Glede prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske, na koju se tužiteljica poziva u ovom sporu, valja navesti da ista nije primjenjiva u konkretnom slučaju budući se ne radi o istom činjeničnom supstratu.

14. U odnosu na prigovor tužiteljice da je u predmetnoj upravnoj stvari nastupila apsolutna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetne porezne obveze, navodi se da od 1. siječnja 2015. kada je zastara počela teći, pa do dana donošenja osporavanog drugostupanjskog rješenja od 27. lipnja 2019. nije protekao šestogodišnji apsolutni zastarni rok, iz kojeg razloga navedeni prigovor tužiteljice nije osnovan.

15. Što se tiče relativne zastare valja navesti da je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. U-zpz-135/2021 od 3. rujna 2022, kojim su ukinute presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Usž-2975/2020 od 28. travnja 2021. i presuda ovog Suda posl. br. Us I-325/2020 od 4. svibnja 2020., taj sud zauzeo stav da nije nastupila relativna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze u tijeku žalbenog postupka (pred tuženikom).

16. Slijedom svega navedenoga, Sud utvrđuje da pobijanim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I izreke.

17. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Rijeci 23. svibnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice Lari Denona, odvjetnici u Rijeci, Dolac 9/II

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5