REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Poslovni broj: Pp-3443/2024-6

Stalna služba u Pakracu

Prekršajni odjel

Pakrac, Trg pape I.Pavla II 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu ovog suda Miri Vrbica, uz sudjelovanje Brigite Kasner kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČZ kojeg brani Bojan Doneski, odvjetnik iz ZOU Bojan Doneski i dr. iz Garešnice, zbog prekršaja iz čl.282. st.9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br.67/08, 48/10- Odluka Ustavnog suda broj U-I-3084/08 i U-I-3419/08, 74/11, 80/13 i 158/13. Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH broj U-I-323/09, 92/14, 64/15, 108/17, 70/2019, 42/20, 114/2022 i 133/2023) pokrenutog izdanim prekršajnim nalogom PP Pakrac broj: 211-07/24-1/15498 od 11.10.2024. i

nadopunom prekršajnog naloga od 16.04.2025., nakon održane glavne i javne rasprave dana 21. svibnja 2025.g. u nazočnosti okrivljenika, a u nenazočnosti tužitelja, dana 23. svibnja 2025. javno uz objavljivanje

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: TZ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Č i T, rođ. M, rođ. **.**.1989. u [adresa], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], a s boravištem u [adresa], neoženjen, bez djece, pismen, završio SSS, bez zanimanja,

nezaposlen, prima invalidninu oko 300,00 eura i živi od ušteđevine,

vlasnik osobnog vozila marke BMW 2009.g.p. i motocikla marke Suzuki 2008.g.p., osuđivan prekršajno, vodi se drugi prekršajni postupak i kazneni postupak protiv istoga na istom sudu, nije pod istragom, neodlikovan

kriv je

što je:

I dana 11. listopada 2024.g. u 19:00 sati u Pakracu, ul. Krndija 73 zatečen da

upravlja osobnim automobilom marke „BMW“ reg. oznaka [registarska oznaka], a odbio se podvrgnuti ispitivanju prisutnosti opojnih droga ili lijekova u organizmu,

dakle, kao vozač motornog vozila odbio se podvrgnuti ispitivanju prisutnosti opojnih droga,

čime je počinio prekršaj iz čl.282. st.1., a kažnjivo po čl.282. st.9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II Na temelju odredbe čl.282. st.9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

okrivljeniku

izriče se

NOVČANA KAZNA u iznosu od 1.320,00 eura (jednatisućatristodvadeset eura)

III Kako je okrivljenik bio zadržan od 11.10.2024. u 20:10 sati i zadržavanje j

je trajalo do 12.10.2024.g. u 07:00 sati, to se oduzimanje slobode u vezi s prekršajem uračunava u izrečenu novčanu kaznu kao 1 dan 39,82 eura, a što je 2 dana 79,64 eura, tako da okrivljenik ima za platiti još 1.240,36 eura (jednatisućadvijesto četrdeseteuraitridesetšestcenti) – temeljem čl.40. Prekršajnog zakona.

IV Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 60 dana od

pravomoćnosti presude, a ukoliko okrivljenik ne plati izrečenu novčanu kaznu u cijelosti ili djelomice u ostavljenom roku novčana kazna naplatiti će se prisilno temeljem čl.34. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/2022).

Ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene novčane kazne (826,91 eura (osamstodvadesetšesteuraidevedeset jedancet)) smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena, temeljem čl.152. st.3. Prekršajnog zakona.

V Okrivljenik je dužan u smislu čl.138. st.2. t.3. Prekršajnog zakona platiti

troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeseteura), u roku od 60 dana od pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom naplatiti prisilno.

VI Okrivljeniku se izriče i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim

vozilom «B» kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a vrijeme za koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta uračunat će se u izrečenu zaštitnu mjeru.

Mjera počinje teći od izvršnosti presude, temeljem čl.58. st.2. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. PU Požeško-slavonska, PP Pakrac izdala je prekršajni nalog pod brojem: 211-

07/24-1/15498 od 11.10.2024. i nadopunu prekršajnog naloga od 16.04.2025. u smislu čl.239. u vezi s čl.234. Prekršajnog zakona radi prekršaja opisanog u izreci ove presude. U povodu prigovora okrivljenika ovaj sud je predmetni prekršajni nalog stavio izvan snage i nastavio redovni prekršajni postupak.

2. Okrivljenik TZ pozvan temeljem čl.171a Prekršajnog zakona da se

očituje o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj koji mu se stavlja na teret izjavljuje da je razumio optužni prijedlog i ne osjeća se krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Okrivljenik ispitan izjavljuje da se toga dana vraćao iz Daruvara, kao treće vozilo u koloni, a dok su došli do autobusne postaje tu su se opet upalile rotirke, a zatim se je isključio na toj autobusnoj stanici. Gospodin MZ je zahtijevao test na droge, a na droge se nije htio testirati, jer je shvatio da se tu ne radi o nikakvom prekršaju koji je počinio.

Obrana u završnom govori ističe kako nakon provedenog dokaznog postupka nije na nedvojben način utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj kako je to činjenično i pravno označeno u izreci pobijanog naloga. Prije svega, a što i proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka evidentno je da kritične zgode kod okrivljenika nisu postojali nikakvi znakovi koji bi upućivali da je isti pod utjecajem droga ili lijekova. Čl. 282. St.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da policijski službenik može vozača prije poduzimanja radnje testiranja uređajima podvrgnuti postupku prepoznavanja znakova koji su posljedica prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova, dakle s obzirom da u kontaktu s okrivljenikom nisu prepoznati nikakvi znakovi utjecaja droge ili alkohola, postupajući policijski službenik nije imao zakonskog osnova okrivljenika podvrći testiranju na droge, putem raspoloživih testova. Upravo mu je citirana zakonska odredba omogućavala provođenje predmetnog postupka prepoznavanja znakova utjecaja, na koji način je policijski službenik, a ovdje svjedok mogao raspoznati eventualne znakove koji bi doveli u sumnju činjenicu da li se okrivljenik eventualno nalazi pod utjecajem droga ili lijekova. Tim više što je svjedok osposobljen kako za vršenje testiranja putem testova tako i za provođenjem predmetnog postupka prepoznavanja znakova. IZ navedenog razloga obrana smatra da su ovakvim olakim postupkom traženja testiranja na droge i lijekove prema okrivljeniku koji nije pokazivao niti jedan znak utjecaja droga ili lijekova povrijeđena okrivljenikova ustavna prava i to prvenstveno pravo na obranu i pravo da se tek u sumnji prema nekoj osobi može postupati na odgovarajući način. Iz navedenih razloga, a i iz razloga što je prekršajni nalog nerazumljiv predlaže se okrivljenika osloboditi od optužbe u ovom predmetu i nemaju drugih dokaznih prijedloga.

Okrivljenik u završnom govoru stranaka izjavljuje da ostaje kod svoje obrane,

ne osjeća se krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret i nema drugih dokaznih prijedloga.

3. Svjedok MZ ispitan izjavljuje da je navedenog dana zatekao

okrivljenika da upravlja osobnim automobilom opisanim u optužnom aktu i kretao se je iz smjera Omanovca prema [adresa] i u [adresa] u [adresa] na autobusnom ugibalištu je upalio plava bljeskajuća svjetla na službenom vozilu i dao mu je znak da se okrivljenik tamo zaustavi. Izvršena je kontrola dokumenata vozača, da se utvrdi identitet. Izvršili su alkotestiranje okrivljenika, gdje nije bilo rezultata, odnosno izostala je reakcija. Okrivljeniku je zatim ponuđeno i testiranje na droge, a na što je isti odbio. Okrivljenik je upozoren da odbijanjem testiranja čini prekršaj iz čl.282. st.9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i još ga je jednom upitao da li se želi podvrći testiranju na droge, a što je isti odbio. Sačinjen je prekršajni nalog i zapisnik o ispitivanju na opojne droge. Siguran je da se je okrivljenik odbio podvrći ispitivanju na opojne droge i to prvi put nakon čega je upozoren da odbijanjem čini prekršaj, a zatim ga je i drugi put pitao da li se želi podvrći testiranju na opojne droge, a što je isti odbio. Zaustavio je okrivljenika iz razloga redovne kontrole prometa. Zapisnik je bio sačinjen isključivo radi odbijanja testiranja na droge.

4. Okrivljenik ima primijetiti na iskaz svjedoka da mu gospodin MZ nije niti

jednom rekao da odbijanjem alkotestiranja čini prekršaj. Gospodin MZ je samo spomenuo test na droge, ništa više od toga.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao je naredbu o

određivanju mjere opreza (str.8), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga, ili lijekova u organizmu (str.9), naredba o smještanju u posebnu prostoriju do prestanke djelovanja opojnog sredstva (str.10-11), izvadak iz prekršajne evidencije (str.12-13) i ispitan je svjedok MZ.

6. Odbija se dokazni prijedlog obrane da se kao svjedok ispita policijski službenik

GZ, kao nepotreban, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju već izvedenih dokaza.

7. Nakon ovako provedenog postupka, ocjenjujući provedene dokaze zasebno i

sve dokaze zajedno, te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud nalazi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

8. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika da se je navedenog dana vraćao iz

Daruvara, kao treće vozilo u koloni. Dok su došli do autobusne postaje i tu su se upalile rotirke, a zatim se je isključio na toj autobusnoj stanici. Gospodin MZ je zahtijevao test na droge, a na droge se nije htio testirati, jer je shvatio da se tu ne radi o nikakvom prekršaju koji je počinio, koja obrana je neuvjerljiva i usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, već je povjerovao iskazu svjedoka BZ da je navedenog dana zatekao okrivljenika da upravlja osobnim automobilom opisanim u optužnom aktu i kretao se je iz smjera Omanovca prema [adresa] i u [adresa] u [adresa] na autobusnom ugibalištu su zaustavili vozilo okrivljenika. Okrivljeniku je zatim ponuđeno i testiranje na droge, a na što je isti odbio. Okrivljenik je upozoren da odbijanjem testiranja čini prekršaj iz čl.282. st.9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i još ga je jednom upitao da li se želi podvrći testiranju na droge, a što je isti odbio. Siguran je da se je okrivljenik odbio podvrći ispitivanju na opojne droge i to nakon što mu je dva puta to ponuđeno, a o čemu je sačinio i zapisnik o ispitivanju na opojne droge, koji je iskazivao jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, a koja se temelji na neposrednom opažanju djelatnika policije, a sud ne vidi razloga zašto bi isti neosnovano teretio okrivljenika, a koji iskazuje sukladno drugim provedenim dokazima, uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti opojnih droga u organizmu (str.9) utvrđeno je da je okrivljenik odbio ispitivanje na prisutnost opojnih droga, jer nije bilo razloga da se posumnja u istinitost navoda zapisnika, a na zapisnik okrivljenik nije imao ništa primijetiti, iz čega ovaj sud zaključuje da je okrivljenik navedenog dana zatečen da upravlja osobnim vozilom opisanim u optužnom aktu, a isti se odbio podvrgnuti ispitivanju prisutnosti opojnih droga u organizmu, pa ovaj sud smatra dokazanim djelo okrivljenika kako je to opisano u izreci ove presude, a nalazeći u djelu obilježja prekršaja iz citiranog propisa proglasio ga krivim i osudio ga na zakonom propisanu najmanju novčanu kaznu za taj prekršaj.

Sud je u tijeku dokaznog postupka na nedvojben način dokazao odlučne činjenice iz kojih proizlazi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, jer iz iskaza samog okrivljenika proizlazi da se je kretao iz smjera Daruvara, bio je treće vozilo u koloni, te je isključio na autobusnoj stanici nakon što su se upalile rotirke, dakle okrivljenik je zatečen da upravlja osobnim automobilom, a odbio se je testirati na droge, jer se tu ne radi o nikakvom prekršaju koji je počinio. Dakle, okrivljenik priznaje da je zatečen da upravlja osobnim vozilom i odbio se je testirati na droge, pa samim time priznaje činjenični opis djela, a to što se okrivljenik ne osjeća krivim to je njegov osobni stav.

To proizlazi i iz iskaza svjedoka BZ da je zatekao okrivljenika da upravlja osobnim automobilom, isključio je istoga iz prometa i ponudio mu je testiranje na droge, a što je isti odbio, unatoč upozorenju da odbijanjem čini prekršaj. Iz zapisnika o ispitivanju opojnih droga (str.9) vidljivo je da se je okrivljenik odbio testirati na prisutnost opojnih droga. Iz provedenog postupka proizlazi da je okrivljenik prihvatio alkotestiranje, ali se je odbio testirati na droge, očito je imao nekakav razloga zašto se je odbio testirati na droge.

U čl.282. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da policijski službenik obavljajući poslove iz čl.4. st.1. istoga zakona može vozača i drugog sudionike u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.), radi utvrđivanja prisutnosti u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanja urina ili na liječnički pregled.

U čl.282. st.9. istoga zakona propisno je da će se kazniti za prekršaj vozač motornog vozila koji se odbije podvrgnuti ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina.

Nije na odmet ni spomenuti da se protiv okrivljenika kod istoga suda vodi još jedan postupak zbog prekršaja iz istog zakonskog opisa.

9. Pri odmjeravanju novčane kazne okrivljeniku sud je uzeo u obzir kao olakotne

okolnosti da okrivljenik do sada nije prekršajno osuđivan, a što je utvrđeno uvidom u izvod iz prekršajne evidencije (str.br.12-13) i mala primanja, a kao otegotne okolnosti težinu počinjenog djela i upornost u činjenju djela, pa mu je izrekao zakonom propisanu najmanju novčanu kaznu za taj prekršaj držeći da će se i s tako izrečenom novčanom kaznom okrivljenik ubuduće kloniti činjenja takvih ili sličnih prekršaja, te da će se i tako postići svrha kažnjavanja, s tim da je zakonom za taj prekršaj propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 EUR ili kazna zatvora do 60 dana.

10. Odluka o uračunavanju okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu vremena koje

je proveo u uhićenju temelji se na čl.40. Prekršajnog zakona.

11. Sud je prihvatio prijedlog tužitelja da se okrivljeniku izrekne i zaštitna mjera

zabrana upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca, jer je okrivljenik tom prilikom počinio jedan od najtežih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a uvidom u upisnik ovoga suda utvrđeno je da je protiv okrivljenika u tijeku prekršajni postupak zbog prekršaja iz istog zakonskog opisa, a i drugih prekršaja, pa je po mišljenju ovog suda neophodno izreći zaštitnu mjeru i okrivljenika na određeno vrijeme isključiti iz prometa kako bi se okrivljenik onemogućio da ubuduće čini takve ili slične prekršaje, te da će se s predmetnom mjerom u navedenom trajanju postići svrha kažnjavanja

12. Odluka o troškovima postupka za okrivljenika temelji se na odredbi čl.138.

st.2. t.3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na troškove vođenja prekršajnog postupka određene u paušalnom iznosu, u smislu točke I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), a određeni su razmjerno dužini trajanja, složenosti postupka i imovinskim prilikama okrivljenika, a sud je istoga obvezao na platež navedenih troškova, jer je isti proglašen krivim.

13. Na temelju iznesenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Pakracu, 23. svibnja 2025.g.

ZAPISNIČAR:

SUDAC:

Brigita Kasner v.r.

Mira Vrbica v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dva istovjetna primjerka.

DNA:

1. Okrivljeniku

2. branitelju

3. tužitelju

4. spis