REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-256/2017

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Marijo Depolo odvj. u Splitu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. [adresa], OIB: 22694857747, zastupan po pun. Rinaldo Mešin i Dinko Simonelli odvj. u Splitu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 02. svibnja 2025. god., u prisustvu pun. tužitelja Marijo Depolo odvj. u Splitu i pun. tuženika Dinko Simonelli odvj. u Splitu, dana 23. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

l Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukupan iznos od 8.465,69 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom za razdoblje od 01. rujna 2018 god., do 31. prosinca 2022. god., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.siječnja. 2023. god., do 29. prosinca 2023. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

U odnosu na više zatraženi iznos od 1.534,31 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao previsoko postavljen.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 3.812,30 Eur za tuđu njegu i pomoć sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od 23. svibnja 2025. god., pa do isplate. U odnosu na više zatraženi iznos od 307,70 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao previsoko postavljen.

III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi;

"Dužan je tuženik naknaditi tužitelju na ime troškova liječenja iznos od 500,00 kn / 66,37 €, te na ime naknade za uništenu odjeću i obuću ukupan iznos od 300,00 kn / 39,82 €, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do 31.05.2017. god., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 31.05.2017. god., pa do 31.12.2022. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. god., pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

IV Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.127,72 Eur.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 18. svibnja 2017. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi navodi da se je dana 17.11.2015. god., u Splitu, oko 7,40 h ujutro, na raskrižju Lovrinačke ceste i Puta Tršćenice dogodila prometna nezgoda koju je prouzročio AI upravljajući vozilom marke "Nissan Qashqai" reg. oznake [registarska oznaka] na način što je oduzeo prednost motociklu marke "Piaggio Beverly" reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj zadržavajući svoj pravac kretanja, pri čemu je došlo do sudara.

Pravni osnov ne bi trebao biti sporan, te je tuženik ponudio tužitelju za imovinsku štetu na motociklu iznos na bazi isključive odgovornosti svog osiguranika.

Tužitelj je u sudaru zadobio tzv. mnogostruki komplicirani otvoreni prijelom desne natkoljenične kosti s pomakom ulomaka, te ozljedu članka trećeg prsta desne šake zbog čega je došlo do djelomične amputacije, te prijelom prvog članka petog prsta desne šake, te potres mozga tako da se događaja uopće ne sjeća (naknadno je gubio svijest), te udarac u prsište.

Tužitelj je odmah nakon nezgode hospitaliziran, operiran, te su mu ugrađeni metalni implantati, titanski čavao. Drugom operacijom mu je izvedena dinamizacija čavla. Tužitelj se kreće uz pomoć jedne štake. Šepa na desnu nogu. Mišići desne noge su mu atrofirali. Desna noga mu je duža. Znatno su mu ograničene kretnje u kuku, te u koljenu. Ima upalu kosti. Razvila mu se pseudoartroza bedrene kosti, snimljena i dijagnosticirana. Uz napor i kraće vrijeme može hodati i stajati, ali i sjediti, a ne može ni spavati na desnom kuku. Ima i vensko oštećenje u srednjoj trećini desne natkoljenice. Psihički je sve kao mladić jako loše podnio, na psihijatrijskoj je terapiji zbog PTSP-a. Život mu je potpuno promijenjen već u mladoj dobi i naponu snage. Ne može više ni raditi u svojoj struci-automehaničar je po profesiji.

Proveo je fizikalne terapije za bedro i koljena, u kući, jer nije moglo drugačije, a potom u Splitskim toplicama (do sada 60 puta) i u Specijalnoj bolnici "Biokovka". Ima troškove ljekarne (računi), nekih pregleda i troškova prijevoza na terapije.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će tuženika obvezati da mu na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplati iznos od 180.000,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29 ZOO-a tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, da mu isplati iznos od 7.000,00 Kn za tuđu njegu i pomoć sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29 ZOO-a tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te da mu na ime troškova liječenja isplati iznos od 1.200,00 Kn i na ime uništene odjeće i obuće iznos od 800,00 Kn sve sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29 ZOO-a tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

U odgovoru na tužbu od 07. siječnja 2021. god., tuženik navodi da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 17.11.2015.g., dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a na koje se tužbom ukazuje kao štetnika, a za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP/05) - ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog oštećenja ili uništenja stvari, slijedom čega se priznaje pasivna legitimacija i osnov odgovornosti za štetu.

Imajući u vidu dokazni supstrat priložen i predložen tužbom, karakter zadobivenih povreda tužitelja utvrđen cenzorskim pregledom, tuženik izvješćuje kako je tužitelju putem punomoćnika, s osnove naknade neimovinske štete isplatio iznos od 53.000,00 kn, te s osnove imovinske štete iznos od 7.800,00 kn (ukupno 60.800,00 kn). Stoga se tuženik protivi visini tužbom zatražene naknade štete.

Tuženik osporava početak tijeka zakonskih zateznih kamata iz razloga što je nakon zaprimanja zahtjeva u mirnom postupku dana 22.05.2017.g., i utvrđenja odlučnih činjenica, tuženik postupio u skladu sa odredbama ZOOP-a, te izvršio isplatu naknade štete.

Tuženik se ne protivi dokaznim prijedlozima tužitelja, a kako tužitelj predlaže multidisciplinarno vještačenje, po više sudskih vještaka, predlaže se izvesti dokaz po nekoj od Ustanova (Medicinskim Fakultetima u RH), a sve u svrhu ekonomičnosti i ekspeditivnosti postupka, a nakon pribave cjelovitog i originalnog zdravstvenog kartona tužitelja. Također, tuženik se protivi izvođenju dokaza parcijalnim medicinskim vještačenjem, na više ročišta glavne rasprave.

Naposljetku, tuženik se iz razloga objektivnosti, protivi da vještačenje provode i mišljenje daju liječnici/vještaci koji su sudjelovali u liječenju tužitelja. Tuženik smatra potrebnim da imenovani vještak/ci u svom nalazu i mišljenju trebaju dati jasan odgovor na predmet vještačenja kroz konačno mišljenje u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja na način da će;

a) Utvrditi postotak oštećenja tjelesnog Vili duševnog zdravlja ili PTFD, ako postoji, i točno u postotku iskazati koliko ono iznosi uz primjenu „Medicinske tablice” s opisom svih ograničenja u funkcioniranju oštećene osobe u budućnosti. b) Mišljenje o postojanju i veličini PTFD-a traži od liječnika-vještaka da iskaže svoje mišljenje i o stupnju težine i razredu težine od I. do V. po „Medicinskoj skali” (radi primjene „Tablice naknada”).

c) Ako liječnik-vještak utvrdi da je oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja do 4% (TFD) ili je oštećenje zdravlja privremeno ili povremeno, obvezno se treba izjasniti je li to oštećenje ima karakter posve lake povrede opisane pod a) ili pod b) u „Medicinskoj skali" uz navođenje razloga za svoju odluku, kao i o razdoblju u kojem je kod oštećenika postoji privremeni funkcijski deficit i u kojem postotku (PPFD).

Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika PTFD, 5% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o slijedećem: (uz naglasak da se naruženost kao estetska šteta može „pojaviti” i kod opisa oštećenja kao posljedice ozljede i pod točkom c.) a) Utvrditi je li kod oštećenika tijekom hospitalizacije i rehabilitacije (do konsolidacije ozljede) došlo do pojave neuobičajenih jakih bolova /patnje/, ako da, odrediti stupanj po „Skali intenziteta" od 1 do 7, (Julinova Ijestvica) i to u stupnju od 5 do 7 jer stupnjevi od 1 do 4 su integrirani u PTFD.

b) Dati mišljenje o postojanju, prirodi i značaju naruženosti kao estetske štete, navodeći je li ona privremena (mogućnost kurativnog zalječenja/operacija ili palijativnog/šminka) ili definitivna. Procijeniti ju po uobičajenoj Ijestvici od 1 do 7, neovisno o eventualnoj funkcionalnoj ozljedi koja je već uzeta u obzir na ime funkcionalnog deficita (PTFD).

Imajući u vidu i težinu povreda, ukoliko je tužitelj zatražio i ostvario pravo na naknadu za tjelesno oštećenje na teret HZMO-a, prilikom eventualne dosude daljnje naknade, istu će biti potrebno umanjiti za iznos tih naknada.

U svrhu ekonomičnosti postupka, tuženik čini nespornim cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 25 kn, sa kamatama od presuđenja.

Osporava se potraživanje troškova iz privatnih ordinacija i klinika, obzirom je tužitelj korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja, mogao ostvariti adekvatnu medicinsku skrb i zaštitu.

Tužitelj u podnesku od 16. veljače 2021. god., navodi kako je točno da je tuženik izvršio isplatu nespornog dijela od 53.000,00 kn neimovinske štete i 7.800,00 kn imovinske štete, kako i to stoji u priloženim tuženikovim nalozima 22.09.2017.g., dakle datumski nakon podnošenja ove tužbe dana 18.05.2017.g.

Slijedom navedenog tužitelj umanjuje potraživanje naknade neimovinske štete za nesporno isplaćeni iznos od 53.000,00 kn, a što se tiče nesporno isplaćenog iznosa od 7.800,00 kn na ime imovinske štete, predlaže da sud pozove tuženika da specificira na što se točno odnosi isplaćeni iznos imovinske štete od 7.800,00 kn, s obzirom da tužitelj s osnove imovinske štete potražuje naknadu i za tuđu njegu i pomoć, i za troškove liječenja, i za uništenu odjeću i obuću, pa ovako ne zna na što se točno odnosi nesporno plaćeni dio na ime imovinske štete pa ne može točno specificirati zahtjev.

Što se tiče tuženikovih navoda o vještačenjima, tužitelj se protivi da se koristi vještvo tuženikovog cenzora na koje se tuženik poziva, kao i na vještačenje po tablicama koje upire tuženik jer je ovo predmet naknade štete i ne primjenjuje se isključivo ni jedna vrsta tablica, kao kad je u pitanju predmet osigurane svote.

Tužitelj predlaže, kako je to uobičajeno, provesti dokaz medicinskim vještačenjem po subspecijaliziranim medicinskim vještacima za ovu vrstu ozljede ortopedu s obzirom na ozljedu mnogostrukog kompliciranog otvorenog prijeloma desne nadkoljenične kosti s pomakom ulomaka, ozljede trećeg prsta desne šake s djelomičnom amputacijom i prijelom petog prsta desne šake, a vaskularnom kirurgu zbog venskog oštećenja u desnoj natkoljenici, te psihijatru jer se tužitelju razvio PTSP (a imao je i potres mozga s gubitkom svijesti). Isto se može obaviti možda čak i na jednom ročištu, ili dva, pa prema tome znatno je ekonomičnije i brže nego određivati ustanovu koja je skuplja i sporija, i s teškoćama prilikom dolaska na usmeno ročište, a koju predlaže tuženik, i po ZPP-u se određuje iznimno. Zdravstveni karton čiju pribavu predlaže i tuženik, se predlaže zatražiti od ordinacije Dr. JIL. Split, Sućidar 81/1.

Tužitelj navodi da dostavlja u prilogu i daljnju medicinsku dokumentaciju koju se moli predočiti vještacima zajedno s medicinskom dokumentacijom u tužbi.

Na pripremnom ročištu dana 19. veljače 2021. god., tuženik navodi da je iz osnova imovinske štete isplatio tužitelju za potrebe tuđe njege i pomoći iznos od 6.500,00 Kn, na ime troškova liječenja iznos od 700,00 Kn i oštećene odjeće 600,00 Kn.

Tužitelj u podnesku od 22. srpnja 2021. god., navodi da u svezi vještačenja po vaskularnom kirurgu kojeg je predložio zbog trajnog otoka desne noge, dostavlja nalaz s pregleda vaskularnog kirurga od 19.05.2021, kad mu je vaskularni kirurg napravio i ultrazvuk venskog sliva koji se pokazao urednim, te vaskularni kirurg navodi da je otok posljedica poremećenog hoda radi skraćenja kosti uz slabije djelovanje mišićne pumpe, uz činjenicu da je MSCTA verificirao pseudoartrozu sa intramedularnom osteosintezom

Slijedom navedenog, tužitelj odustaje od predloženog vještačenja po vaskularnom kirurgu kao nepotrebnim, jer mu je venski sliv uredan, pa dakle i ovi problemi potječu od pseudoartroze. Stoga predlaže s obzirom na narav ozljede pozvati vještaka ortopedske specijalizacije kako je to predloženo, te potom psihijatra.

Dostavlja u prilogu izvod iz Osnova sudske medicine za pravnike, autora UI, J, gdje se navode uobičajeni kriteriji za stupnjeve smanjenja životnih aktivnosti kod deformirajuće artroze kuka uz smanjenu pokretljivost kuka.

Sudski vještak dr. Danči Tripalo na raspravnom ročištu dana 09. lipnja 2022. god., navodi da nakon što je pregledala priloženu medicinsku dokumentaciju i tužitelja u sudnici, može kazati da je za davanje punog nalaza i mišljenja neophodno potreban klinički pregled tužitelja i novi RTG desne bedrene kosti, a nakon čega će biti u stanju procijeniti sve posljedice ozljeđivanja tužitelja u predmetnoj nezgodi.

Vještak dr. Časlav Lončar spec. psihijatar na istom ročištu navodi da je za davanje njegovog nalaza i mišljenja neophodno da svoj nalaz i mišljenje prethodno iznese prisutni vještak spec. ortoped.

Sudski vještak dr. Danči Tripalo spec. ortoped u vještvu od 18. siječnja 2023. god., navodi da je pregledala sudski spis i priloženu medicinsku dokumentaciju iz koje vidi da je tužitelj dana 17.11.2015., primljen u KBC Split na Zavod za ortopediju i traumatologiju zbog ozljeda koje je zadobio u prometnoj nesreći kao vozač motocikla. Postavljene su dijagnoze; složeni komplicirani prijelom desne natkoljenice, potres mozga, djelomična amputacija gornje falange trećeg prsta desne šake, te prijelom u području petog prsta desne šake. Isti dan je napravljena operacija desne natkoljenice kad je postavljen medularni čavao, a izvršena je i obrada rane na trećem prstu desne šake. Dana 23.11. je otpušten kući sa preporukom nastavka vježbi naučenih u bolnici, te hoda uz pomoć dvije štake. Uredno je obavljao kontrole kod traumatologa. U 4. mj. 2016. mu je preporučeno da hoda sa punim osloncem na ozlijeđenu nogu. Vršio je urednu medicinsku fizikalnu terapiju. Priloženo je i otpusno pismo stacionarne ustanove "Biokovka" u kojoj je ležao od 09.03. do 30.03. 2016., zatim su priloženi kartoni sa fizikalne terapije gdje vidi da je uredno obavljao fizikalnu terapiju u bolnici kroz 4,5,6, mjesec, zatim kroz 8 i 9. mjesec 2016., međutim na RTG snimci i kasnijim kontrolnim nalazima kod ortopeda i traumatologa, te na dubokom snimanju MSCT je uočeno da se radi još uvijek o nepotpunom zaraštavanju otprilike 1,5 cm, te je odlučeno da se napravi tzv. dinamizacija osteosinteze, tj. da se izvadi jedan čavao, te bi nakon toga bilo zaraštavanje potpuno. Ponovno je pristupio operaciji 08.03.2017., kada mu je navedeno izvršeno. Bio je jedan dan u bolnici, nakon toga su rađene kontrole kod traumatologa u kojima je i dalje preporučena fizikalna terapija, pa je priložen i karton sa fizikalne terapije iz 4. mjeseca 2017. godine, pa zatim i 9. mjeseca 2017., iz koje vidi da je uredno obavljao kroz 10. mj. 2017. godine. Na kontrolnom pregledu od 30.11.2017., na rentgenu je viđeno da nema promjena, te mu je inicirana ponovna operacija. Operiran je 20.12., kada mu je izvađena alanteza i postavljen novi intramedularni čavao. Nakon toga je ponovno odlazio na fizikalne terapije, tako je bio u Biokovci od 30.04.2018. do 21.05.2018. godine. Spisu je priložen i osobni zdravstveni karton tužitelja, u kojem nije pronašla da je imao slične ozljede prije štetnog događaja, te su priložene i rendgenske snimke od 07. mj. 2022., iz koje vidi da je prijelom uredno zarastao.

Pregledala je tužitelja u ortopedskoj ambulanti u 12. mjesecu 2022., te je ustanovila da je noga kraća 1,5 cm, te da je vidljiva umanjena mišićna masa u području desne natkoljenice sa vidljivim postoperacijskim ožiljcima. Uočljivo je šepanje za vrijeme hoda. Na rendgenu je vidljiv i kuk koji zbog ove operacije ne pokazuje artrotske promjene. Kretnje u kuku su ograničene do 1/3, a to isto vrijedi i za koljeno.

Mišljenja je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio težu tjelesnu ozljedu koja je dovela do umanjenja životne aktivnosti u iznosu od 15 %, što znači da će ulagati pojačane napore kod težih tjelesnih napora, kod dužeg hodanja, stajanja, te svih radova u čučećem i klečećem položaju. Isto tako će mu predstavljati problem nošenje težeg tereta.

Bolovi su bili jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 1 mjesec, te još slabog intenziteta 6 mjeseci.

Tuđa njega i pomoć je bila potrebna, a uključuje sve tri operacije, te oporavak najviše nakon prve operacije koji je bio dugotrajan i neuspješan, nakon koje je tužitelj morao duže vrijeme hodati na štakama, te samim tim produžio potrebu za tuđom njegom i pomoći jer nije išao uobičajenim tijekom. Nakon izlaska iz bolnice, sva tri puta, tužitelju je trebala tuđa njega i pomoć jedan mjesec tri sata dnevno, zatim 8 mjeseci 2 sata dnevno, te 1 godinu 1 sat dnevno.

Zbog vidljivog šepanja, te ožiljaka i oslabljene mišićne mase naruženje spada u srednji stupanj, koje je vidljivo tijekom cijele godine.

Na posebno pitanje navodi da je oporavak tužitelja nakon prve operacije potrajao, pa je zbog njega bila preporučena druga operacija koja je bila 2017. , u 3. mjesec., znači nakon godinu i 5 mjeseci. Što se tiče operacije i što se radilo na operaciji, a koliko se nešto proširivalo, koliko je bilo vijaka itd., pacijent je u tom momentu uspavan. Nakon operacije zbog bolova pacijent prima terapiju u bolnici, tako da su samim tim bolovi smanjeni. Nakon izlaska iz bolnice svaki pacijent individualno doživljava bolove, te uzima analgetike na usta. Teško je točno odrediti kakve je pacijent imao bolove jer u ovom slučaju čuje da je najveće bolove imao nakon 3. operacije, što samim tim znači da je stvar individualna jer i za vrijeme prve operacije se buši tzv. kanal, za vrijeme druge operacije je samo izvađen dio i praktički su bolovi vrlo mali. Što se tiče navoda da je bila komplicirana, u dokumentaciji se nigdje ne navodi kako tužitelj govori da je bila komplicirana, tj. da je dugo trajala. Samo je priloženo otpusno pismo iz kojeg vidi da je u bolnici bio jedan dan i da je izvađen vijak. Što se tiče 3. operacije u otpusnom pismu je navedeno da je napravljena 20.12.2017., nakon dvije godine, opisano je da postoperacijski tijek protječe uredno bez komplikacija, da uredno cijeli rana, te je nakon tri dana bolesnik otpušten na kućnu njegu i preporučeno mu je da hoda sa punim osloncem na operiranu nogu. U daljnjoj dokumentaciji je priloženo otpusno pismo A od 30.04. do 21.05. 2018., u kojemu se opisuje da hoda uz pomoć štake.

Na daljnje pitanje o proširenju kanala, navodi da se radi o operaciji kod koje se stavlja veći vijak zbog toga što je onaj manji, kod kojeg je isto bilo proširenje kanala, nije pokazao dobar rezultat. Uglavnom kod svake operacije takvog tipa gdje se stavlja intramedularni vijak, kanal se širi, tj. mora se proširiti da bi se nešto unutra stavilo onako kako treba biti po pravilima struke. Dakle opis operacije i što se na toj operaciji radi kod davanja njenog mišljenja neće dovesti do promjene, jer ovdje je to sve uobičajeno. Oporavak iskustveno nakon njegove treće operacije po medicinskoj dokumentaciji može reći da je bio uobičajen, da je tužitelj odlazio na pregled kod fizijatra, 1.02.2018., a nakon toga je bio u stacionarnoj ustanovi u 5. mjesecu, nakon toga vidi da stanje još nije bilo dostatno, te se preporučilo daljnje vježbanje. Nakon toga nema medicinske dokumentacije, ali može reći da je oporavak trajao najmanje 6. mjeseci. Za vrijeme svakog oporavka je oštećeni trpio bolove i to je uzela u obzir, pa kod davanja bolova koji nisu trajali 24 sata, ona ih je "zgusnula", a oni su sigurno trajali više nego što je rekla, više mjeseci jer bolovi nisu trajali po cijeli dan. Iz medicinske dokumentacije bi rekla da se tužitelj nakon prve operacije do druge nije riješio štaka, mada mu je bilo savjetovano, i on je duže vrijeme koristio nego što je uobičajeno, a zatim mu je nakon 2. i 3. savjetovano da makne štake, očekivajući da će s tim pospješiti brže zarastanje prijeloma, jer samo opterećenje pozitivno utječe na zaraštavanje. Tako vidi u nalazima da je i nakon treće operacije koristio jednu štaku na pregledu kod psihijatra, tako da ne zna točno koliko ju je dugo koristio.

Što se tiče trpljenja bolova, može pretpostaviti da je kod opterećenja imao bolove koji su trebali biti u blažem stupnju, jer je prijelom bio stabiliziran, i poslije određenog vremena bolovi prestaju. Kako je tužitelj nosio tu jednu štaku za pretpostaviti je da je s tim želio umanjiti bolove.

Na daljnje pitanje što se tiče umanjenja životnih aktivnosti, uzela je u obzir baš umanjenje zbog ozlijeđene natkoljenice, i to se odražava nakon dužeg opterećenja, na umanjenje kretnji u kuku i koljenu. Međutim, niti kuk niti koljeno nisu direktno ozlijeđeni da bi na takav način određivala umanjenje životnih aktivnosti, posebno za jedan zglob, a posebno za drugi. Uzela je u obzir oslabljenu snagu u natkoljenici koja se odražava i na susjedne zglobove, te je uzela u obzir i produženje ozlijeđene noge.

Na pitanje u kojem je stupnju oštećenje do 1/3, vještak odgovara u blagom stupnju. Kako je već rekla, tužitelju nakon prve operacije nije došlo do zaraštavanja što se vidjelo na dubinskoj pretrazi jer je bio 1,5 cm razmak između kosti i to se naziva pseudoartroza.

Na pitanje koliko bi bilo stupnjeva da je ostala pseudoartroza natkoljenične kosti, može reći da bi u tom slučaju iznosila 40 %.

Na pitanje što se tiče zabacivanja desnog stopala prema van za vrijeme hoda, što se tiče naruženja, navodei da se ono uklapa u naruženje srednjeg stupnja, te navedeno spada kao moguća komplikacija navedene operacije, jer kod postavljanja čavla može doći do rotacije jednog dijela kosti, pa kost zaraste u takvom položaju, inače se ne može navedeno naruženje kategorizirati kao naruženje jakog stupnja.

Što se tiče deficita u svakodnevnom životu, tužitelj će ulagati napore kod hodanja jer se radi o nepravilnom hodu, zatim će tada osjećati bolove, umor i ulagati će pojačane napore. Isto tako će ulagati i pojačane napore kod dužeg stajanja jer će jedan dio težine kojeg prebacuje povremeno na desnu nogu osjećati u vidu bolova na mjestu prijeloma, a i na mjestu kroz cijelu natkoljenicu gdje se nalazi čavao, tako da će mu biti isto i otežan rad u nekom prisilnom položaju, kao npr. gdje je potrebno čučnuti, kleknuti, a i podizati i držati veće terete. Isto tako će njemu otežano biti kada mora negdje doskočiti, i kod hodanja niz nizbrdicu, stepenice, kao i penjanje i hodanje po neravnom terenu, a pogotovo po brdima gdje bi bilo potrebno pravilno stajanje, a što je kod njega otežano.

Na daljnje pitanje može li se očitovati na oslabljenost desnog stopala i oslabljene snage desnog stopala, navodi da savjetuje vještačenje neurologa.

Što se tiče desne ruke, i navedene djelomične amputacije jagodice trećeg prsta, te prijeloma u području malog prsta, mišljenja je da je ozljeda u priloženoj medicinskoj dokumentaciji prilično zanemarena jer je imao značajniji problem sa desnom natkoljenicom. Kako vidi, tužitelj taj srednji prst u krajnjem zglobu drži savinut jer ga vjerojatno dovoljno ne koristi, tj. izbjegava zbog bolnosti donjeg članka na mjestu, te manje amputacije, a isto tako nema niti rendgen šake da vidi prijelom malog prsta, ali kad bi iskustveno govorila i kada gleda njegovu šaku i kretnje u zglobovima prstiju, onda bi mogla dati 2 % umanjenja životnih aktivnosti za ta dva prsta i u punom iznosu pribrojiti procijenjenom od 15 % jer jedan na drugi ne utječe. Pa bi ukupno s ortopedske strane umanjenje životnih aktivnosti iznosilo 17 %.

Liječenje je završeno nakon 3. operacije, recimo ustaljeno u 8. mjesecu 2018. godine.

Na posebno pitanje u čemu se očituje potreba za tuđom njegom i pomoći, a posebno za period procjenjen u trajanju od godine dana po 1 sat dnevno, imajući u vidu da je tužitelju u 4. mj. 2016. i 3. mj. 2017. savjetovano puno opterećenje ozlijeđene noge, navodi da se očituje kako je navela za vrijeme nošenja štake jer je tako ublažavao bol koju je trpio u vrijeme zaraštavanja, dakle pomoć mu je bila potrebna prilikom stajanja na obje noge i hodanja, zatim pomoć kod odvoženja i dovoženja npr. na fizikalnu terapiju, zatim kod kupovine, pripreme hrane, čišćenja, higijene i tako slično. Što se tiče oblačenja bila mu je potrebna tuđa njega i pomoć jer mu je bilo teško dosegnuti npr. oblačenje cipele, zatim ponekad hlača itd. Nije samo šepanje posljedica skraćenja noge, nego se šepa zbog lošije mišićne mase kod prebacivanja težine sa polovice tijela na drugu polovicu, te kako tužitelj ima i rotaciju, tako je jednim dijelom isto tako vidljivo šepanje.

Sudski vještak dr. Časlav Lončar spec. psihijatar, u vještvu od 18. siječnja 2023. god., navodi da uvidom u sudski spis, priloženu dokumentaciju i temeljem vještačenja ortopeda može dati sljedeće mišljenje:

Tužitelj je 17. studenog 2015. god., stradao u prometnoj nezgodi kao vozač skutera, a na način kako je to opisano u spisu. Zbog posljedica ozljeđivanja isti dan je zaprimljen na odjel traumatologije KBC Split, gdje je liječen do 23. studenog 2015. godine. Kao ozljede u otpusnom pismu se navodi otvoreni prijelom desene natkoljenične kosti sa pomakom ulomaka ozljede trećeg i petog prsta desne šake i potres mozga. Nakon izlaska iz bolnice uslijedilo je liječenje po ortopedu i fizijatru. Pored ambulantne fizikalne terapije u dva navrata je liječen i stacionarno. Naknadno su napravljena dva operativna zahvata, 08.03.2017. i 20.12.2017.

Zbog smetnji na psihičkom planu, tužitelj se javio psihijatru 11.04.2016. godine, koji kao dijagnoze navodi civilni PTSP i stanje poslije politraume i potresa mozga. Spisu je priloženo još dva nalaza istog psihijatra sa istim dijagnozama i to 07.12.2016. i 04.01.2017. g. Kasnije se ne nalazi u spisu psihijatrijskih nalaza.

U trenutku ozljeđivanja tužitelj je doživio "primarni strah jakog intenziteta" u trajanju 2-3 min, nastavlja se "sekundarni strah jakog intenziteta" koji je mogao potrajati 8 dana, a 5 dana je podržavan trpljenjem boli "jakog intenziteta" i trpljenjem operativnog zahvata. Strah "srednjeg intenziteta" je mogao trpjeti idući mjesec dana, a "blagog intenziteta" 6-7 mjeseci.

Zbog ograničenja u svakodnevnom funkcioniranju kako je potvrdio vještak ortoped, tužitelj će cijeli život morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom funkcioniranju uz redukciju svih drugih aktivnosti, tako da je došlo i do trajne povrede duševnog integriteta što procjenjuje da je lakšeg stupnja od 15-20 %. Izraženi postotak se uklapa u procjenu vještaka ortopeda.

Na posebno pitanje može li se vještak očitovati na dijagnozu potresa mozga sa retrogradnom amnezijom, navodi da se ovdje radi o procjeni od strane vještaka neurokirurga.

Tužitelj na ročištu dana 18. siječnja 2023. god., navodi da precizira zahtjev za naknadu za tuđu njegu i pomoć tako da potražuje iznos od 30.950,00 kn, odnosno 4.120,00 Eur za zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

Tuženik na istom ročištu navodi da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva s osnove tuđe njege i pomoći, te ističe prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva s osnova tuđe njege i pomoći.

Tužitelj potom u odnosu na prigovor zastare navodi kako se po njegovom mišljenju ne može govoriti o zastari kod ovakvog preinačenja, ali u svakom slučaju ovdje postoji kaznena presuda, pa se računaju privilegirani rokovi zastare.

U podnesku od 01. veljače 2023. god., tuženik navodi da je vještakinja dr. Danči Tripalo po pribavi i sačinjenju relevantne medicinske dokumentacije, te nakon kliničkog pregleda tužitelja obavljenog u prosincu 2022.g., utvrdila odlučne činjenice za davanje nalaza i mišljenja, te procijenila kako bi tužitelj povodom predmetnog štetnog događaja akumulirano trpio bolove jakog intenziteta u trajanju 5 dana, srednjeg intenziteta 1 mjesec, te blagog intenziteta 6 mjeseci.

Ujedno je mišljenja kako je kod tužitelja zaostao srednji stupanj naruženja, a zbog šepanja, oslabljene mišićne mase te operativnih ožiljaka, te da mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 30 dana x 3 sata, 240 dana x 2 sata te 365 dana x 1 sat.

Vještakinja je ujedno iskazala kako bi kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 15%, odnosno 17% ukoliko bi se prihvatila i iskustvena procjena vezana za desnu šaku za koju nedostaje relevantna medicinska dokumentacija.

Tuženik stavlja primjedbu na dio nalaza i mišljenja imenovane vještakinje koji se odnosi na procjenu stupnja naruženja i potrebe za tuđom njegom i pomoći u njenom ukupnom trajanju.

Nije sporno da su kod tužitelja zaostali postoperativni ožiljci, kao i da zbog razlike noge od 1,5 cm, tužitelj šepa, uz blagi izbačaj stopala prema van. Međutim, uvidom u sudnici, po stavu tuženika radi se o blagom, diskretnom šepanju, dok su ožiljci vidljivi samo u pojedinim situacijama i kod obnaženosti. Imajući u vidu da se u sudsko-medicinskoj praksi naruženje u pogledu šepanja cijeni ukoliko se radi o razlici noge većoj od 2 cm, to tuženik smatra ocjenu naruženosti u srednjem stupnju neutemeljenom. Kada se tome pridoda procjena vještakinje kako je šepanje rezultat i slabije mišićne mase (hipotrofije), tuženik ukazuje kako se ista liječi vježbanjem, odnosno povećanjem mišićne mase i snage mišića. Dakle, radi se o promjenjivoj, a ne trajno nepromjenjivoj okolnosti.

Nije sporno da je tužitelju nakon operativnih zahvata bila potrebna tuđa njega i pomoć, nemedicinskog karaktera, međutim, nedvojbeno jest kako se tužitelj mogao koristiti gornjim ekstremitetima (rukama) za čišćenje, pripremu hrane, osobnu higijenu i sl. Nošenje štake ne predstavlja tuđu njegu i pomoć, već samopomoć, dok tužitelj nije svakodnevno odlazio na fizikalnu terapiju, obavljao preglede u zdravstvenim ustanovama, već periodički, a za što mu je trebala pomoć prijevoza. Tuženik smatra kako je s obzirom na uobičajene dnevne fizičke aktivnosti imenovana vještakinja iskazala neuobičajeno dugo trajanje potrebe za njegom i pomoći, obzirom da je tužitelju u 2 navrata tijekom liječenja savjetovano puno opterećenje ozlijeđene noge. Kako bi iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazila konstanta tuđa njega i pomoć u periodu od čak 21 mjesec (godinu i 9 mjeseci), to tuženik smatra kako duljinu potrebe, kao i samu duljinu dnevne potrebe, neutemeljenom i pretjeranom.

Tuženik predlaže izvesti dokaz dopunskim usmenim očitovanjem vještakinje na sporne okolnosti.

U odnosu na mišljenje dr.Časlava Lončar, navodi da je ovaj vještak mišljenja kako je tužitelj povodom predmetnog događaja kao posljedice trpio strah jakog intenziteta 2-3 minute, a potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 8 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, blagog 6-7 mjeseci, te kako bi kod tužitelja zaostale trajne posljedice lakšeg stupnja koje se cijene 15-20%. Navedena procjena uklapa se u procjenu vještaka somatske medicine i temelji i na vještačenju ortopeda-traumatologa.

Tuženik nema većih primjedbi ni prigovora nalazu i mišljenju osim u dijelu u kojem isti cijeni primarni strah. Naime, ukoliko je tužitelj zadobio potres mozga, tada nije mogao osjećati primarni strah, obzirom je bio u nesvijesti. Kada se tome pridoda i navod iz otpusnog pisma, a na koji aludira tužitelj pitanjima vještaku – o retrogradnoj amneziji, istim se potvrđuje kako tužitelj nije mogao trpjeti primarni strah. Obzirom da se radi o općepoznatoj činjenici, tuženik u ovom dijelu smatra nepotrebnim dodatno očitovanje vještaka.

Nadalje, tuženik ukazuje kako je potpuno nepotrebno i neosnovano iskazivanje kako bi se o dijagnozi potresa mozga sa retrogradnoj amneziji eventualno očitovao vještak neurokirurg, obzirom u cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji ne prileži niti jedan jedini nalaz, odnosno dokaz ili spomen o eventualnim trajnim posljedicama nakon potresa mozga. Zadobivanje ozljede potresa mozga ne predmnijeva nužno i trajne posljedice s tog osnova, pa se jednostavno nema što vještačiti.

Identična je situacija i sa navodom o slabosti desnog stopala i eventualnoj ocjeni neurologa. U okviru priložene medicinske dokumentacije nema navoda o motoričkoj slabosti desnog stopala, niti isto postoji. Sama dr. Danči Tripalo je utvrdila kako je zabacivanje stopala prema van predstavlja posljedicu rotacije natkoljenične kosti prilikom operativnog zahvata (kao posljedica učinjene operacije). Stoga se nema što vještačiti.

Upravo je iz hodograma liječenja tužitelja razvidno kako je potrebno i nužno vještačenje obaviti po okončanju cjelokupnog liječenja, a sve kako se ne bi prikazivalo drugačije i pogrešno činjenično stanje. Upravo kao što je bilo potrebno vrijeme za zaraštanje prijeloma, to su i pitanja o hipotetskim okolnostima (postojanju pseudoartroze) koja ne predstavljaju trenutno stvarno činjenično stanje tužitelja, potpuno nepotrebni.

U preostalom dijelu, tuženik ustraje u svim navodima i prijedlozima iznesenima tijekom postupka, svakako ukazujući kako zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu ni u kojem slučaju ne mogu početi teći prije dostave cjelokupne medicinske dokumentacije zatražene od strane vještaka te njihova pregleda, a što je učinjeno u mjesecima srpnju i prosincu 2022.g.

Naime, upravo kao što ni sami imenovani vještaci, kao stručne osobe -pomagači suda, nisu mogli utvrditi obujam štete i karakter zadobivenih povreda, to isto nije bio u mogućnosti niti tuženik do trenutka dostave cjelokupne dodatne medicinske dokumentacije, vezane uz tijek odnosno hodogram liječenja, te kontrolne nalaze u pogledu zaostalih posljedica, a koje tužitelj obavio tek po pozivu vještaka i tijekom postupka.

Svakako je nesporno kako samo zdravstveno stanje tužitelja nije bilo stabilizirano u trenutku podnošenja tužbe 2017.g., obzirom je posljednji operativni zahvat obavljen u prosincu 2017.g., a stanje stabilizirano u kolovozu 2018.g., a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja saslušanih vještaka.

Tuženik se poziva na pravna stajališta sadržana u odluci Vrhovnog suda RH br. Rev-2621/2017-2 od 26.08.2020.g., i Županijskog suda u Sisku br. Gž-568/2018-2 od 04. 07. 2018. godine.

Nadalje navodi da je između stranaka nesporno kako je tuženik već isplatio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu od 53.000,00 kn (7.034,31 eura) i imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći u iznosu od 6.500,00 kn (862,70 eura), troškova liječenja 700,00 kn (92,90 eura) te oštećenu odjeću 600,00 kn (79,63 eura), dok je tuženik već predložio i učinio nespornim cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 25,00 kn/3,32 eura sa kamatama od presuđenja.

Opetovano tuženik predlaže Naslovnom sudu da u međuročišnom razdoblju, u svrhu ekspeditivnosti i ekonomičnosti postupka te postupanja u skladu sa odredbama čl.10.ZPP-a, zatraži podatke od HZMO-a je li tužitelj tražio, ostvario i u kojem iznosu naknadu sa osnova tjelesnog oštećenja.

Tužitelj u podnesku od 16. veljače 2023. god., citira vještakinju ortoped : - „Tužitelj primljen dana 17.11 2015.g. u KBC Split. „ Isti dan je napravljena operacije desne natkoljenice kad je postavljen medularni čavao“-„ oporavak tužitelja nakon prve operacije je potrajao, pa je zbog njega bila preporučena druga operacija koja je bila 2017. u 3, mjesec, znači nakon godinu i 5 mjeseci „„radi se o operaciji kod koje se stavlja veći vijak zbog toga što je onaj manji kod kojeg je bilo isto proširenje kanala nije pokazao dobar rezultat“„ oporavak iskustveno nakon njegove treće operacije po medicinskoj dokumentaciji mogu reći da je bio uobičajen, da je tužitelj odlazio na pregled kod fizijatra 01.02.2018.g., a nakon toga je bio u stacionarnoj ustanovi u 5. mjesecu, nakon toga vidim da stanje još nije bilo dostatno te se preporučilo daljnje vježbanje. Nakon toga nema medicinske dokumentacije ali mogu reći da je oporavak trajao najmanje 6 mjeseci“„ Za vrijeme svakog oporavka je oštećeni trpio bolove i to sam uzela u obzir“.

Kako vještakinja realno navodi da je za vrijeme svakog oporavka nakon operacija oštećeni trpio bolove, i da je oporavak nakon prve operacije 17.11.2015.g. potrajao pa je zbog njega bila preporučena druga operacija u 03 mjesecu 2017, dakle 16 mjeseci oporavka, i da nakon treće operacije kad je vađen vijak da bi se borerom proširio u nozi kanal i stavljena veća šipka oporavak trajao najmanje 6 mjeseci, iz toga je jednostavni zbroj da je tužitelj trpio bolove 22 mjeseca, bez računanja bolove kroz vrijeme od druge operacije nakon koje vještakinja nije navela koliko je trajao oporavak.

Dakle kako je vještačeno trajanje bolova od 5 dana jaki, srednji 1 mjesec, slabi 6 mjeseci, sveukupno oko 7 mjeseci, respektirajući navod vještakinje da bolovi nisu trajali 24 sata dnevno pa ih je vještakinja zgusnula u procjenu, ispada da su bolovi trajali u prosjeku manje od 8 sati dnevno, što tužitelj koji je sve to proživio navodi da jednostavno nije istina da ga je samo toliko bolilo dnevno, pa tužitelj predlaže da se vještakinja dopunski očituje u pogledu mogućnosti da je medicinsko opravdano u ovakvom slučaju s tri operacije (dvije smatramo očito dosta teške) da traju bolovi tužitelju u prosjeku više od 8 sati dnevno, te ukoliko je suglasna da je medicinski opravdano (tužitelj jako dobro zna što je bilo stvarno u životu ) da su bili više od 8 sati dnevno, koliko bi onda trajali bolovi, te i da se očituje koliko je trajao oporavak i bolovi za vrijeme oporavka nakon druge operacije što se nije očitovala, i koliko bi onda sveukupno trajali bolovi.

Nadalje, vještakinja navodi da kad bi tužitelju zaostala pseudoartroza koju je imao bi mu bio postotak smanjenja životnih aktivnosti od 40%, što je striktno sukladno osnovama sudske medicine koje se dostavljaju u prilogu Međutim, vještakinja za umanjenje kretnji u kuku, umanjenje kretnji u koljenu, oslabljenu snagu natkoljenice , produženje ozlijeđene noge, vještači ukupno 15% smanjenja životnih aktivnosti, iako prema gore navedenim osnovama sudske medicine (u prilogu) samo ograničenje kretnji kuka u lakom stupnju je 10%, pa ograničenje kretnji u koljenu je još 10%, a gdje je još oslabljena snaga natkoljenica, i još produžena noga, pa dakle sravnjivanjem (bez zbrajanja) istih postotaka se dođe do većeg postotka smanjenja životnih aktivnosti od 15%, i tužitelj smatra da nije ispod 20% navedenih osnova. Stoga moli vještakinju da se očituje, te ako nije primijenila ovaj izvor za vještačenje (osnove sudske medicine u prilogu) literaturu, da se očituje koji je primijenila.

U odnosu na podnesak tuženika, ovom ništa drugo nego nesretnom bogalju koji hoda nepravilno, s vidljivim šepanjem i to i zabacivanjem desnog stopala prema van, što je sve izričito korektno potvrdila i vidjela i vještakinja ortoped, u podnesku tuženik navodi da je uočio blago i diskretno šepanje, što ne ispunjava nijedna od najosnovnih kriterija, a to su pravo, razum i moralna granica, pa je sve vrlo jasno.

U pogledu početka tijeka zakonske zatezne kamate na naknadu neimovinske štete, VSRH ima prevladavajući recentni stav u smislu primjene lex specialis ZOOP. Sam tuženik je 29.08.2017.g., po zahtjevu tužitelja u mirnom postupku ponudio nagodbu (ponovo se dostavlja), te kad tužitelj nije pristao, na bazi toga je isplatio ponuđenu naknadu (i to još nešto manju od ponuđene kad tužitelj nije pristao na nagodbu), a tuženik kao i svako osiguravajuće društvo ima svoje medicinske cenzore koji su dali svoju predvidivu ocjenu temeljem koje je nagodba ponuđena, takvog je sadržaja i odgovor na tužbu pozivom u dokazima kako vidimo na mišljenje tuženikovog medicinskog vještaka, te je tuženik od dana podnošenja zahtjeva, dakle i u zakašnjenju do iznosa pravične visine naknade.

Tužitelj navodi da u pogledu tuđe njege i pomoći dostavlja podatke trenutno primjenjujuće visine tuđe i njege i pomoći od Doma Lovret od 40,00 kn po satu, a kamo li 25,00 kn što nerealno priznaje tuženik. Zakonska zatezna kamata na zahtjev tuđe njege i pomoći i pomoći teče od dana podnošenja zahtjeva u smislu lex specialis ZOOP (tako i VSRH Rev 829/17 od 30.04.2019.g.).

U pogledu navoda kako je neosnovano iskazivanje vještaka psihijatra da bi se o potresu mozga s retrogradnom amnezijom očitovao vještak neurokirurg, tužitelj navodi da je i tužitelj smatrao da se vještak psihijatar može očitovati jer nakon što je tužitelj pretrpio očito potres mozga u težem stupnju jer se događaja ne sjeća, („retrogradna amnezija“) pa ga je i nakon više od godinu dana i to 07.12.2016.g i 04.01.2017.g., psihijatar kako vidimo liječio po dijagnozom „St, post commotiem cerebri“ dakle stanje poslije potresa moga. Isti nalazi su dostavljeni uz tužbu, a sad se opet dostavljaju. Međutim vještak sigurno bolje zna od parničnih stranaka, pa sukladno uputi vještaka psihijatra se predlaže vještačenje po vještaku neurokirurgu na okolnost ozljede potresa mozga

U podnesku od 23. veljače 2023. god., tuženik navodi kako tužitelj predlaže dopunsko očitovanje vještakinje ortopeda dr. Tripalo u pogledu prosječnog trajanja bolova preko dana, prigovarajući na način da "tužitelj zna kako je stvarno bilo i da on zna istinu koliko ga je bolilo” te da se očituje o oporavku i bolovima nakon druge operacije.

Tuženik ističe kako je dr. Tripalo jasno odgovorila na upite tužitelja, dok navodi, posebno pravno zainteresirane, stranke nisu objektivni niti objektivno provjerljivi, pa da se na njima može temeljiti osnovno ili dopunsko vještačenje. Imenovana vještakinja je jasno navela kako je procijenila trajanje i intenzitet bolova, te kako je tužitelju bila propisana analgezija po potrebi, a koju je tužitelj mogao koristiti.

Tuženik ukazuje na dio nalaza i mišljenje imenovane vještakinje a koji se odnose na prigovore tužitelja; "pacijent je u tom momentu uspavan. Nakon operacje zbog bolova pacijent prima terapiju u bolnici, tako da su samim tim bolovi smanjeni. Nakon izlaska iz bolnice svaki pacijent individualno doživljava bolove te uzima analgetike na usta. Meni je teško točno odrediti kakve je pacijent imao bolove jer u ovom slučaju čujem da je najveće bolove imao nakon 3, operacije što samim tim znači da je stvar individualna jer i za vrijeme prve operacije se buši tzv. kanal, za vrijeme druge operacije je samo izvađen dio i praktički su bolovi vrlo mali. Što se tiče navoda da je bila komplicirana u dokumentaciji se nigdje ne navodi kako tužitelj govori da je bila komplicirana, tj. da je dugo trajala. Samo je priloženo otpusno pismo iz kojeg vidim da je u bolnici bio jedan dan i da je izvađen vijak"

Dakle, razvidno jest kako su bolovi nakon operacije bili vrlo mali, u bolnici je bio 1 dan, izvađen je vijak, dok u spisu nema ikakve dokumentacije o kompliciranosti zahvata.

Tuženik nadalje citira imenovanog vještaka kada anvodi "Na daljnje pitanje pun. tužitelja što se tiče umanjenja životnih aktivnosti uzela sam u obzir baš umanjenje zbog ozlijeđene natkoljenice, i to se odražava nakon dužeg opterećenja, na umanjenje kretnji u kuku i koljenu, međutim, niti kuk niti koljeno nisu direktno ozlijeđeni da bi na takav način određivala umanjenje životnih aktivnosti, posebno za jedan zglob, a posebno za drugi. Uzela sam u obzir oslabljenu snagu u natkoljenici koja se odražava i na susjedne zglobove, te sam uzela u obzir i produženje ozlijeđene noge."

Iz navedenog je razvidno kako je neosnovan prigovor tužitelja u pogledu načina utvrđenja stupnja trajnih posljedica, obzirom niti kuk, niti koljeno nisu izravno ozlijeđeni predmetne prigode, već su ograničenje kretnje posljedica ozlijeđene natkoljenice. Općepoznato jest kako se ne cijeni svaka dijagnoza, već određuje stupanj trajnih oštećenja nastalih na određenom sustavu, a kako je to pravilno i iskazala dr. Tripalo.

Nakon što je u odgovoru na tužbu ukazao na potrebu primjene znanstvenostručnih izvora i literature koja se svakodnevno koristi u sudsko- medicinskim vještačenjima, tužitelj je podneskom nadnevka 15.02.2021.g., naveo kako se ”protivi vještačenju po tablicama i ne primjenjuje se ni jedna vrsta tablica” (uz obrazloženje kako se ne radi o predmetu osigurane svote), iako je potpuno razvidno kako tuženik nije niti ukazivao na tuženikove Tablice, niti da bi se primjenjivale tablice za utvrđivanje trajnog invaliditeta, niti da se radi o ugovornom osiguranju.

Potom tužitelj, kontradiktoran sam sebi, podneskom nadnevka 21.07.2021.g., sudu i tuženiku ukazuje na Tablice Zečević-Škavić - uz tvrdnju kako se radi o ”uobičajenim kriterijima” za stupnjevanje smanjenja životnih aktivnosti/trajnih posljedica. Dakle, kada to ukazuje tuženik, tome se protivi, ali sebi uzima za pravo ukazivati na određene postojeće tablice.

Tuženik ističe kako je nužno potrebno i očekivano da se u postupcima naknade štete koriste stručno-znanstveni izvori, a temeljem kojih i vještaci, sud i stranke mogu vršiti i provjeru danih mišljenja, međutim, potrebno je da isti izvori budu relevantni i u skladu sa vremenom.

Tuženik navodi da u prilogu dostavlja upravo izvadak iz literature ”Načela sudsko-medicinskih vještačenja” - dr. OI i dr. UI [adresa].g., a iz kojeg je razvidno drugačije stanje i procjena posljedica na koje se poziva tužitelj. Literatura na koju se poziva tužitelj datira iz 1994.g., a kako je nedvojbeno i medicina i sudskomedicinska znanost i struka znatno uznapredovala od tada, te kako su se promijenio niz okolnosti i saznanja, tuženik smatra da se tužitelj ne bi trebao protiviti primjeni literature upravo autora na koje se poziva.

Međutim, kako je sam tužiteljev prijedlog načina utvrđenja ukupnog stupnja trajnih posljedica neutemeljen, a o čemu se očitovala i vještakinja dr. Tripalo, to je i u ovom dijelu irelevantan izvor tužitelja iz 1994. g.

U pogledu navoda o naruženosti, a posebno komentara tužitelja o ”pravu, razumu i moralnoj granici”, tuženik ukazuje sudu na nužnost i potrebu zaštite digniteta i integriteta stranke u postupku, kao i samog suda. Nije tužiteljska strana vertikala niti prava, niti razuma, niti morala, pa da u pogledu različitih doživljaja okolnosti i činjenica vrijeđa protivnu stranu. Dovoljno je pogledati i prisjetiti se navoda tužitelja o vještacima "favoritima". Tužitelj je na ročište pristupio bez pomagala, ne koristi štake, razlika noge je 1,5 cm, nije amputirana, nema protezu, dok je položaj stopala kao posljedica operativnih zahvata, prilikom kretanja izbačeno pod manjim, oštrim kutom. O čemu onda lamentira tužitelj!? Niti tuženik spori postojanje naruženosti, niti osporava da bi tužitelj zadobio ozbiljne povrede kritične prigode, ali po stavu tuženika ne može biti govora o srednjem stupnju naruženja koje bi bilo konstanto vidljivo radi šepanja, a koje je posljedica slabe mišićne mase natkoljenice, koja se može fizikalnom terapijom poboljšati, a time i anulirati.

Iz nalaza i mišljenja dr. Tripalo; "mu je bilo teško dosegnuti npr. oblačenje cipele, zatim ponekad hlača Itd. Nije samo šepanje posljedica skraćenja noge nego se šepa zbog Iošije mišićne mase kod prebacivanja težine sa polovice tijela na drugu polovìcu, te kako tužitelj ima i rotaciju tako jednim dijelom isto tako je vidljivo šepanje."

U okolnost načina kretanja kao i vidljivost šepanja, naposljetku se uvjerio i sam sud, koji će o istoj okolnosti iskazati svoj stav. Imajući u vidu da se u sudsko- medicinskoj praksi naruženje u pogledu šepanja cijeni ukoliko se radi o razlici noge većoj od 2 cm, to tuženik smatra ocjenu naruženosti u srednjem stupnju neutemeljenom, a na što je ukazao upravo pozivom na stručne izvore.

Tuženik opetovano ističe kako je potpuno nepotrebno i neutemeljeno izvođenje dokaza po vještaku neurokirurgu, obzirom kod tužitelja nije došlo do "liječenja" potresa mozga po psihijatru, dok iz medicinske dokumentacije ne proizlaze ikakve tegobe uzrokovane potresom mozga. Iz nalaza psihijatra razvidno je kako se isti kontrolirao radi povremenih subjektivnih tegoba (osjećaja potištenosti, bezvoljnosti, lošeg spavanja...) dok se kod psihijatra nije liječio zbog potresa mozga, kao što se kod psihijatra nije liječio od politraume, već upravo po specijalistima ortopedu, traumatologu, fizijatru i sI. Prilikom svakog nalaza i kontrole potrebno je uzeti anamnezu pacijenta/oštećenika, pa je tako i liječnik psihijatar naveo povrede koje je zadobio tužitelj. Kada se tome pridoda i navod iz posljednjeg nalaza psihijatra od 04.01.2017.g. - "česta sjećanja na nesreću" - tuženik se osnovano pita, kako je to moguće ukoliko je zadobio potres mozga, te retrogradnu amneziju - a za koju se sada predlaže vještačenje po spec. neurokirurgu.

Predlaže se odbiti prijedlog tužitelja za vještačenjem po spec. neurokirurgu, kao suvišan, te usmjeren odugovlačenju postupka, obzirom u cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji ne prileži niti jedan jedini nalaz odnosno dokaz ili spomen o eventualnim trajnim posljedicama nakon potresa mozga. Zadobivanje ozljede potresa mozga ne predmnijeva nužno i trajne posljedice s tog osnova, pa se jednostavno nema što vještačiti.

Navodi tužitelja u pogledu početka tijeka zakonskih zateznih kamata nisu utemeljeni, obzirom odredbe ZOOP-a, ZOO-a, kao i stavovi Vs RH, polaze od nepobitne činjenice da je dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija po kojoj se može donijeti odluka o obujmu i visini štete, te da je liječenje završeno, odnosno stanje ustaljeno.

U ovom predmetu nedvojbeno je kako je medicinska dokumentacija dostavljana tijekom postupka uz podneske tužitelja 15.02.2021.g., 21.07.2021.g, 22.11.2022.g., kako se ni sami vještaci nisu mogli očitovati bez dodatne medicinske dokumentacije i pregleda, a što je učinjeno u mjesecima srpnju i prosincu 2022.g. Svakako je nesporno kako samo zdravstveno stanje tužitelja nije bilo konačno, niti stabilizirano u trenutku podnošenja tužbe 2017.g., obzirom je posljednji operativni zahvat obavljen u prosincu 2017.g., a stanje stabilizirano u kolovozu 2018.g., a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja saslušanih vještaka.

Tuženik je u mirnom postupku ponudio iznos kojim je mislio okončati postupak, a koju odluku je donio iz niza razloga, a naposljetku, barem ispuniti svoju obvezu po zakonu te isplatiti nesporan iznos naknade.

Opetovano tuženik predlaže Naslovnom sudu da u nastavku postupka, u svrhu ekspeditivnosti i ekonomičnosti postupka, te postupanja u skladu sa odredbama čl.10.ZPP-a, zatraži podatke od HZMO-a je li tužitelj tražio, ostvario i u kojem iznosu naknadu sa osnova tjelesnog oštećenja.

Sudski vještak dr. Saša Devčić spec. neurokirurg u vještvu od 24. studenog 2023. god., navodi da je iz medicinske dokumentacije koja prileži sudskom spisu vidljivo da je tužitelj nastradao u prometnoj nezgodi 17. studenog 2015. godine kao vozač motocikla. Odmah nakon ozljede zaprimljen je u KBC Split, gdje je detaljno obrađen. Zadobio je komplicirani prijelom desne bedrene kosti, zatim amputaciju distalne falange trećeg prsta desne ruke, kao i prijelom distalne falange petog prsta desne ruke. Sa neourokirurške strane zadobio je potres mozga. Naime, kod prijema u bolnicu tužitelj se nije sjećao događaja koji je prethodio prometnoj nezgodi, što izravno upućuje na potres mozga. Isti dan je urađen i CT mozga. Nalaz je bio uredan. Iz otpusnog pisma nije vidljivo o kakvoj se ozljedi glave radilo, odnosno u koji dio glave je zadobio udarac. Nakon otpusta iz bolnice tužitelj je išao na redovite kontrole kod traumatologa, psihijatra i neurokirurga. Nije evidentirano neuroloških ispada.

Zbog potresa mozga, odnosno udarca u glavu tužitelj je trpio jake bolove dva dana, bolove srednjeg intenziteta tjedan dana, dok su se blaži bolovi javljali još dva mjeseca nakon ozljede. Nakon toga moguće su povremene glavobolje i vrtoglavice, naročito kod promjene vremena u trajanju od pola godine.

Zbog potresa mozga nije zaostala naruženost, potreba za tuđom pomoći i njegom je bila potrebna zbog loma bedrene kosti, a nesposobnost za rad je također vezana uz lom bedrene kosti. Obzirom da je potres mozga po definiciji kratkotrajan gubitak svijesti bez trajnih posljedica tako ni ovdje nije bilo trajnih posljedica koje bi bile vezane za potres mozga.

Na posebno pitanje vještak navodi da se njegova procjena duljine trajanja i intenziteta fizičkih bolova, kao i potrebe za tuđom njegom i pomoći preklapa sa procjenom koju je dao ovlašteni sudski vještak spec. ortoped na ročištu dana 18. siječnja 2023. godine. Nadalje, navodi da smatra da je liječenje nakon potresa mozga završeno u roku od dva mjeseca nakon ozljede.

Na poseban upit vještak navodi da je u medicinskoj dokumentaciji našao taj podatak (Izbjegavati veće psihofizičke napore) odnosno nalaz neurokirurga od 11. travnja 2016. i 29. rujna 2016. godine, ali se s tim ne bi složio iz jednostavnog razloga što bi, ako bi to bilo točno, masu sportova nestalo sa spiska. Naročito se to odnosi na boks i slične borilačke vještine jer je svaki "knockout" zapravo potres mozga. Kao što je već naveo potres mozga ne ostavlja trajne posljedice, pa prema tome niti razdražljivost.

U podnesku od 24. studenog 2023. god., tuženik navodi da nema primjedbi ni prigovora nalazu i mišljenju vještaka spec. neurokirurga dr. U. Provedenim očitovanjem dr. U u cijelosti su potvrđeni navodi tuženika izneseni tijekom postupka. Navedeno vještačenje je bilo u cijelosti nepotrebno, obzirom da je iz spisu priložene medicinske dokumentacije razvidno kako nisu navedene niti zaostale ikakve tegobe iz postkomocijskog kruga, dok je iz sudsko-medicinske prakse općepoznato kako isti predstavlja kratkotrajan gubitak svijesti.

Imajući u vidu da je primarna povreda koštano-ligamentarnih struktura kod tužitelja, to je potpuno i očekivano da su bolovi, strahovi i potreba za tuđom njegom i pomoći povrede potresa mozga, u potpunosti supsumirani u procjenu trajanja i intenziteta iskazanih po spec. ortopedu vještakinji dr. D.Tripalo.

Opetovano tuženik se predlaže Naslovnom sudu da u nastavku postupka, u svrhu ekspeditivnosti i ekonomičnosti postupka te postupanja u skladu sa odredbama čl.10.ZPP-a, zatraži podatke od HZMO-a, je li tužitelj tražio, ostvario i u kojem iznosu naknadu sa osnova tjelesnog oštećenja, te da pozove i dopunski sasluša dr. D. Tripalo na iskazane prigovore u pogledu procjene stupnja naruženja i potrebe za tuđom njegom i pomoći.

Tužitelj u podnesku od 08. siječnja 2024. god., navodi da sukladno valutnim promjenama, postavlja tužbeni zahtjev kako slijedi:

"l Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukupan iznos od 75.345,00 kn / 10.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do 31.05.2017. god., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 31.05.2017. god., pa do 31.12.2022. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. god., pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

ll Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 31.042,14 kn / 4.120,00 € za tuđu njegu i pomoć sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do 31.05.2017. god., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 31.05.2017. god., pa do 31.12.2022. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. god., pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

lll Dužan je tuženik naknaditi tužitelju na ime troškova liječenja iznos od 500,00 kn / 66,37 €, te na ime naknade za uništenu odjeću i obuću ukupan iznos od 300,00 kn / 39,82 €, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do 31.05.2017. god., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 31.05.2017. god., pa do 31.12.2022. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. god., pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Na raspravnom ročištu dana 10. siječnja 2024. god., tuženik navodi kako je uvidom u e-spis utvrdio da je dostavljen podnesak tužitelja kojim je postavljen tužbeni zahtjev. Imajući u vidu da je navedenim podneskom djelomično povučen odnosno smanjen tužbeni zahtjev za iznos od 6.855,80 Eur / 51.655,00 kn, tuženik ističe kako se ne protivi navedenoj predispoziciji tužitelja, ali u skladu sa odredbama čl. 158 i 156 st. 3 ZPP-a zahtjeva naknadu troškova postupka prema vrijednosti smanjenog dijela, a prema opisu koji dostavlja u spis.

Tužitelj na istom ročištu navodi da nije pravno prihvatljiv način na koji tuženik potražuje parnični trošak zbog smanjenja zahtjeva s obzirom da se nije protivio djelomičnom povlačenju zahtjeva, što zaista u jednom dijelu sudske prakse ukoliko se tuženik protivi istom, sud obračunava parnični trošak prema uspjehu stranaka u sporu imajući u vidu visinu zahtjeva prije djelomičnog povlačenja i protivljenja tuženika istom, o čemu će tužitelj dostaviti sudsku praksu, iako dio sudske prakse sudi i parnični trošak prema konačno postavljenom zahtjevu. Ovakav način kakav tuženik zahtjeva uopće nije prevladavajući u sudskoj praksi pravilnom primjene materijalnog prava. Tužitelj je uočio da je tuženik nakon što je tužitelj povećao zahtjev s osnova tuđe njege i pomoći prigovorio zastari preinačenja, pa je izvršio uvid u kazneni spis gdje se vidi da je osiguranik tuženika AI pravomoćno kazneno osuđen zbog izazivanja ove prometne nesreće u 2019. godini, kaznenim nalogom K-1105/19 ovoga suda, pa dakle od tada teče privilegirani rok zastare tako da sve i da se računa zastara od preinačenja na preinačeni dio, zahtjev nije u zastari, pa tužitelj predlaže da sud službeno pribavi i izvrši uvid u isti spis ovog suda.

Tuženik potom u pogledu prijedloga za pribavu kaznenog spisa, ističe kako je u ovoj pravnoj stvari zaključen prethodni postupak, pa je isti prijedlog nezakonit.

Tužitelj u podnesku od 09. travnja 2025. god., navodi da prema stavu VSRH Su-IV-16/21-8 od 26.04.2021.g., na kojeg se poziva presuda Općinskog suda u Zagrebu posl.br.: Pn-1618/2022 od 12.02.2025.g., pri smanjenju zahtjeva se radi o djelomičnom povlačenju tužbe kojem se tuženik nije protivio, pa je sud odlučio o troškovima prema vps-u iz takvog novopostavljenog zahtjeva, te u presudi sud smatra neosnovanim potraživanje troškova za povučeni dio od strane tuženika koji se nije protivio djelomičnom povlačenju, jer su iz istog Tarifnog razreda i troškovi prema vps- u ranijeg tužbenog zahtjeva i troškovi prema vps-u iz smanjenog/konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

Tako je i u tekućem predmetu isti tarifni razred (13.273,16 eur- 33.182,90 eur) i za prvotni v.p.s. iz tužbe i sada djelomičnim povlačenjem novopostavljeni v.p.s., pa dakle iz tog razloga tuženik nema pravo na tražene troškove.

Sudski vještak dr. Danči Tripalo spec. ortoped u dopuni vještva od 11. travnja 2025. god., navodi da je pročitala svoje vještvo iz 2023. godine, a imala je na uvid i prigovore od strane tuženika i tužitelja. Što se tiče prigovora na procjenu umanjenja životnih aktivnosti tužitelja, može reći da je ispravno odredila navedeno, jer se radi o kraćoj nozi do 2 cm, jer se radi o rotaciji u području operirane noge, te o umanjenoj pokretljivosti u blažem stupnju jer nije zahvaćen niti jedan zglob sa prijelomom, već je zahvaćena sredina potkoljenice. Da je zahvaćen zglob i da je utjecano na zglob onda bi naravno umanjenje životnih aktivnosti bilo veće.

Što se tiče naruženja i dalje je mišljenja da je naruženje srednjeg stupnja jer je kod tužitelja uočljivo šepanje, i to šepanje će biti veće nakon dužeg hodanja pa nije dovoljno samo vidjeti tužitelja u sudnici nego treba biti realan i znati da takva ozljeda dovodi sa samim umanjenjem životnih aktivnosti do većeg šepanja nakon dužeg hodanja, te nakon nekih težih tjelesnih radova.

Što se tiče pritužbe za procjenu kod tuđe njege i pomoći može reći da se kod tužitelja produžilo liječenje, da mu je dugo bila pseudo ortroza tj. lažni zglob zbog kojeg se daje umanjenje životne aktivnosti od 40%, pa je zbog toga trebala duža tuđa njega i pomoć jer se nije mogao oslanjati na operiranu nogu, a sve to vrijeme je bila potrebna tuđa njega i pomoć jer je koristio štake kako bi izbjegao bolove kod oslanjanja na tu nogu. I dalje je mišljenja da nema promjena u njenom vještvu, te i dalje stoji pri iskazanom.

Što se tiče bolova oni nisu trajali tako malo kako je navela npr. 6 mjeseci, oni su doista trajali duže, ali kako ih je "zgusnula" kao da su trajali 24 sata, može reći da su nekada trajali dnevno 2-3 sata, nekad 1 sat, nekad 8 sati, ovisno o aktivnosti toga dana, ovisno koliko mu je fizikalna terapija pomogla, a koliko mu je vježba izazvala bolove, ali i kada bi mu upotrebom nekih aparata smanjila bolove, pa i dalje ostaje pri procjeni koju je navela.

Stranke nisu imale pitanja vještaku.

U podnesku od 16. travnja 2025. god., tuženik navodi da dopunsko usmeno očitovanje dr. D. Tripalo nije dalo odgovore na prigovore tuženika, već predstavlja ponavljanje procjene i opravdanje već danog mišljenja. Dakle, da bi se mišljenje vještaka moglo smatrati pravilnim, obrazloženim i točnim, isto mora biti podložno objektivnoj provjeri. Nesporna je činjenica da tužitelj na ročišta pristupa bez štaka, bez pomagala, da ima diskretnu rotaciju stopala, postoperacijske ožiljke, te blago uočljivo šepanje. Eventualna slabija mišićna masa nije vidljiva u uvjetima sudnice, pa time niti prosječnim osobama koje sa tužiteljem dolaze u svakodnevni kontakt.

Nije sporno ni da tužitelj ima za 1,5 cm skraćenu nogu, te kako je uzimajući u obzir sve navedeno kod istog zaostala naruženost. Međutim, okolnost da bi kod duljih šetnji ili hodanja došlo do primjetnijeg šepanja, predstavlja apstraktnu, možebitnu mogućnost, a koja ne predstavlja srednji stupanj naruženosti.

Stoga tuženik postavlja pitanja radi provjere ovakvog zaključka:

- Kakav stupanj bi predstavljala npr. amputacija prstiju stopala ili čak samog stopala?

- Kakav stupanj bi predstavljala npr. amputacija dijela ili cijele potkoljenice? -

- Kakav stupanj bi predstavljala npr. amputacije obje potkoljenice?

Tuženik smatra kako svi navedeni slučajevi predstavljaju jedan u odnosu na drugog Viši stupanj naruženosti, koji bi bio vidljiv trećim osobama, dok predmetni tužiteljev slučaj ipak ne bi potpadao pod od vještakinje iskazani srednji stupanj naruženosti.

Nije sporno da je tužitelju nakon operativnih zahvata bila potrebna tuda njega i pomoć, nemedicinskog karaktera, da se koristio štakama, međutim, nedvojbeno jest kako se tužitelj mogao koristiti gornjim ekstremitetima (rukama) za čišćenje, pripremu hrane, osobnu higijenu i sl. Kako tužitelj nije svakodnevno odlazio na fizikalnu terapiju, obavljao preglede u zdravstvenim ustanovama, već periodički, a za što mu je trebala pomoć prijevoza, a da svakodnevne radnje higijene i u kućanstvu traju kratkotrajno i trenutno, to je neosnovano da je isti čak 8 mjeseci trebao pomoć 2 sata dnevno, a potom još cijelu 1 godinu po 1 sat dnevno.

Stoga se ustraje u prigovorima na sporni dio vještačenja, te se u skladu sa odredbama čl.261.ZPPa, predlaže izvesti dokaz novim ortopedskim vještačenjem na sporne okolnosti (stupanj naruženosti i trajanje potrebne tude njege i pomoći).

U preostalom dijelu, tuženik ustraje u svim navodima i prijedlozima iznesenima tijekom postupka, svakako ukazujući kako zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu u ni u kom slučaju ne mogu početi teći prije dostave cjelokupne medicinske dokumentacije zatražene od strane vještaka te njihova pregleda, a što je učinjeno u mjesecima srpnju i prosincu 2022. g. (vs RH Rev-2476/2016-2 od 06.09.2023.g.).

Svakako je nesporno kako samo zdravstveno stanje tužitelja nije bilo stabilizirano u trenutku podnošenja tužbe 2017.g., obzirom je posljednji operativni zahvat obavljen u prosincu 2017.g., a stanje stabilizirano u kolovozu 2018.g., a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja saslušanih vještaka.

Tuženik se poziva na pravna stajališta sadržana u odlukama Vrhovnog suda RH br. Rev-2621/2017-2 od 26.08.2020.g., br. Rev-901/2023-2 od 03.04.2024.g., br. Rev-489/2024-2 od 15.05.2024.g., Županijskog suda u Sisku br. Gž-568/2018-2 od 04.07.2018.g., i Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-454/2023-2 od 20.12.2023.g Tužitelj u podnesku od 28. travnja 2025. god., navodi kako tuženik opetovano predlaže službenu pribavu podataka od socijalnog tijela je li tužitelj podnio i da li prima naknadu za tjelesno oštećenje, sve kako bi u slučaju primanja se ista uračunala u naknadu neimovinske štete.

Međutim, sukladno ovlaštenju iz 382 st.2 ZPP, VSRH u odgovoru na važno pitanje radi jedinstvene primjene prava kako se ovo pravno pitanje ne bi različito rješavalo pred različitim sudovima, zauzeo je stav, da se oštećenom u parnici radi naknade štete ne mogu umanjivati njegova prava po toj osnovi koja mu pripadaju po osnovi zakona o socijalnoj skrbi, slijedom čega ne dolazi do bilo kakvog uračunavanja i odbijanja od ostvarenih vidova štete, niti se činjenica ostvarivanja prihoda iz socijalne skrbi trebaju cijeniti prilikom utvrđivanja visine štete zbog povrede prava osobnosti (odluka VSRH Rev 745/2022 od 09.11.2022.g. u prilogu).

Na ročištu 18.01.2023.g., nakon što je tužitelj preinačio povećanjem tužbeni zahtjev s osnova tuđe njege i pomoći sukladno netom provedenom ortopedskom vještačenju, tuženik je istaknuo prigovor zastare istog preinačenja.

Međutim, VSRH je sukladno ovlaštenju iz čl, 382 st.2 ZPP, u odgovoru na važno pitanje radi jedinstvene primjene prava kako se ovo pravno pitanje ne bi različito rješavalo pred različitim sudovima, zauzeo stav da kod preinake tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva, zastara je prekinuta već podnošenjem tužbe (odluka VSRH Rev 482/24 od 27.08.2024.g u prilogu, pozivom na Revd 3756/23, Rev 1016/23).

Iako je vještakinja ortoped korektno naglasila da tužiteljevo šepanje uočljivo (nepravilan hod sa zabacivanjem stopala prema van) i da je sve veće nakon dužeg hodanja i nakon nekih težih tjelesnih radova, te da se kod tužitelja produžilo liječenje jer je dugo imao pseudoartorzu jer prvom operacijom nije došlo do zaraštavanja nego tek nakon druge operacije (koja pseudoartroza po vještakinji je 40% smanjenja životnih aktivnosti), tužitelj jednostavno zbog neistinitosti nije suglasan sa ocjenom dužine trajanja bolova nakon tri operacije (prva stavljen modularni čavao i oporavak je po vještakinji potrajao, druga nakon godinu i pet mjeseci kad je vađen jer iz prve operacije nije dao dobar rezultat, borerom proširen kanal u nozi i stavljena veća šipka i oporavak najmanje 6 mjeseci, sve po vještakinji, te treća nakon koje je imao također oporavak po vještakinji).

Unatoč tome što je vještačenjem potvrdila da je za vrijeme svakog oporavka nakon svake od operacija, tužitelj trpio bolove, vještakinja je ostala pri svojoj ocjeni dužine bolova od 5 dana jaki ,1 mjesec srednji, slabi 6 mjeseci, te se nije očitovala na prigovor koliko su precizno trajali bolovi s obzirom na dužinu opravaka nakon druge najteže operacije za koji oporavak je i sama navela da je trajao najmanje 6 mjeseci, te je za cijelo vrijeme trajanja bolova u odnosu na prigovor uopćeno navela da ih je "zgusnula" jer da su trajali „nekad 8 sati, nekad 2-3 sata, nekad 1 sat“, ali nije navela kada sve to točno i precizno jer, da vidimo potrebnu preciznost takve matematike, jer ovako unatoč dva ponovljena vještačenja nije ponudila precizne odgovore osim uopćenog da su bolovi "zgusnuti" jer su imali različita trajanja u danu (ali koliko i kada to nismo dobili odgovor, da bi se mogla provjeriti egzaktnost konačnog rezultata) kako se došlo do ovakvog trajanja bolova koje trajanje je vještačeno, po tužitelju, kao da se radilo o nekom drugom bolesniku, a ne ovom kojemu nakon prve operacije nije došlo do zarastanja nego do pseudoartroze (40% sža) pa istu trpi 1 godinu i 5 mjeseci kad je izvađen vijak iz prve operacije, proširen kanal i stavljena veća šipka, i onda od toga oporavak s bolovima i po samoj vještakinji najmanje 6 mjeseci, i onda i treća operacija koja je također iziskivala uobičajen oporavak s bolovima i po samoj vještakinji. S obzirom da je vrlo jasno o kakvom se liječenju radilo zbog toga nema razloga tražiti novo ortopedsko vještačenje

Na raspravnom ročištu dana 02. svibnja 2025. god., tužitelj navodi kako tuženik prigovara procjeni naruženosti i procjeni tuđe njege i pomoći, te predlaže novo ortopedsko vještačenje na te okolnosti. Međutim, kako čitamo u pogledu naruženosti tuženik navodi neistinitu i doslovnu izmišljenu konstrukciju koju podmeće kao premisu, citira se "nesporna je činjenica da tužitelj ima blago uočljivo šepanje". Temeljem toga i nečega takvog neistinitog predlaže da se drugi vještak očituje da se ne radi o srednje teškom stupnju naruženja. Zaista, blago uočljivo šepanje može biti između blagog i srednjeg stupnja naruženja, međutim ovdje se nažalost uopće ne radi o nikakvom blago uočljivom šepanju. Kako čitamo u predmetu vještakinja je pred vještačenje pregledala tužitelja, navela je na ročištu za vještačenje da tužitelj zabacuje desno stopalo prema van da nepravilno hoda, sjetimo se da je na tom ročištu tužitelj hodao u sudnici. Čak i pred zadnje ročište je na opetovane prigovore tuženika ponovno promatrala tužitelja kako hoda u hodniku i ponovno ostala kod svoga da zabacuje desno stopalo prema van i nepravilno hoda, što naravno da je srednji stupanj naruženja, a onako kako izgleda tužitelj životno je to najmanje srednji stupanj ako ne i gore.

Što se tiče prigovora na trajanje tuđe njege i pomoći koja je vještačena kroz 1 godinu 1 sat, 8 mjeseci 2 sata i 1 mjesec 3 sata, što je po tuženiku navodno pretjerano tužitelj citira vještvo vještakinje ortopeda u kojem opisuje liječenje i to da je tužitelj nakon što nije uspjela prva operacija, imao sve do druge operacije pseudo artrozu sa 40% smanjenja životnih aktivnosti i vještakinja navodi da mu je trebala zbog toga duža njega i pomoć jer se nije mogao oslanjati na operiranu nogu, te nakon godinu i 5 mjeseci mu je proširivana rupa u nozi da bi se ugradila veća šipka, te mu je od vještakinje daljnji oporavak bio još 6 mjeseci, dakle već smo na 2 godine i 1 mjesec, pa je imao i treću operaciju nakon koje po vještakinji također trebao oporavak.

Dakle, slijedom navedenog prigovori tuženika na vještačenje naruženje i tuđe njege i pomoći su u potpunoj suprotnosti sa dokazima u spisu, jer dokazi u spisu ne daju prema citiranom baš nikakvu sumnju da vještačenje u dijelovima za koje tuženik traži novo nije pravilno.

Tužitelj predlaže s obzirom da je predmet detaljno raspravljen kroz 15 održanih ročišta da se zaključi raspravljanje i donese presuda.

Tuženik na istom ročištu navodi da ustraje u primjedbama ortopedskom vještačenju, te na sporne okolnosti stupnja naruženosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom predlaže novo vještačenje.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja, Račun br. 1159/2 Specijalističke ordinacije za ortopediju mr. sc. VI, dr. med. od 17.11.2016. god., Svjedodžbu o završnom ispitu Obrtne tehničke škole Split Kl. 602- 03/93-01-1615, Ur. br. 532-02-2/594-01-20 od 30. rujna 2000. god., Račune ljekarne Prima Pharme od 29.10.2016., 26.01.2017. god., 10.03.2017. god., Račune ljekarne Splitsko-dalmatinske županije od 30.12.2016. god., 09.12.2016. god., 22.07.2016. god., 30.12.2016. god., 31.01.2017. i 27.02.2017. god., Račune ljekarne Kovačić- Pavlina Split od 09.03.2017., 28.03.2017., 24.03.2017., i 05.01.2017. god., Račun od 26.03.2017. god., Zapisnik o očevidu PU Splitsko-dalmatinska, Postaja prometne policije Split, br. 511-12-36-KU-86-15 od 17.11.2015. god., Situacijski plan od 17.11.2015. god., Presudu ovog suda posl. br. K-515/2016 od 01. rujna 2016. god., Obavijest tuženika br. 1518 1051 1733 od 08.02.2016. god., Interni nalog za jednokratnu isplatu od 20.09.2017. god., Nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta- oštećenju funkcionalnih sposobnosti zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 31.05.2016. god., Rješenje Hrvatskog Zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split, Kl. UP/I-502- 03/17-01/55, Ur. br. 338-17-81-17-5 od 29.05.2017. god., Izvod iz stručne literature- osnova sudske medicine za pravnike UI KI, Ispis kartona pacijenta Ordinacija opće medicine Jadranka Bandalo Žebčević dr. med. za razdoblje od 16.04.2009. god. do 30.08.2021. god., Obavijest Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split, br. 308/2021 od 17. veljače 2021. god., Nacrt Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 29.08.2017. god., Obavijest – obrazložena ponuda tuženika br. 1718 1050 0853 od 29.08.2017. god., Izvadak iz priručnika Načela sudsko-medicinskih vještačenja- RI, UI, [adresa] 2010. god., Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-1618/2022-24 od 12. veljače 2025. god., Presudu Vrhovnog suda RH br. Rev 745/2022-2 od 09. studenog 2022. god. i br. Revd- 428/2024-4 od 27. kolovoza 2024. god., Rješenje Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-2081/2023-2 od 19. siječnja 2024. god., Presudu ovog suda posl. br. Pn-119/2023- 15 od 27. ožujka 2025. god., te izveo dokaz medicinskim vještačenjima od strane stalnih sudskih vještaka dr. Danči Tripalo, spec. ortoped i dr. Časlav Lončar, spec. psihijatar, na raspravnom ročištu dana 18. siječnja 2023. god., medicinskim vještačenjem od strane stalnog sudskog vještaka dr. Saša Devčić, spec. neurokirug na raspravnom ročištu dana 24. studenog 2023. god., te dopunskim medicinskim vještačenjem od strane stalnog sudskog vještaka dr. Danči Tripalo, spec. ortoped, na raspravnom ročištu dana 11. travnja 2025. godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045 st. 1, da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046, propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Nadalje je u odredbama čl. 1100 st.1 i st. 2 ZOO-a, propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja, te pravni osnov odštetne odgovornosti tuženika za prouzročenu neimovinsku i imovinsku štetu tužitelju u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 17. studenog 2015. god., u Splitu na raskrižju Lovrinačke ceste i Puta Tršćenice. Sporna je visina štete.

Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), propisuje u odredbi čl. 261 st. 2, da će se ukoliko je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, vještačenje obnoviti s istim ili drugim vještacima, dok je u odredbi st. 3 istog članka, propisano da će se u slučaju ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražiti mišljenje drugih vještaka.

Sud će dakle, obnoviti vještačenje sa istim ili drugim vještacima ili pak zatražiti mišljenje drugih vještaka, jedino u slučaju kada smatra da je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili proturječan sa izviđenim okolnostima, ili ako se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a nikako samim time što jedna od parničnih stranaka ustraje u iznesenim prigovorima na provedena vještačenja.

Ovaj sud cijeni da su nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped, kao i dopuna nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped, logični, uvjerljivi i lišeni bilo kakvih proturječnosti, pa je valjalo odbiti prijedlog tuženika da se izvede dokaz novim medicinskim vještačenjem, po drugom sudskom vještaku spec. ortopedu.

Pri tome valja imati u vidu i činjenicu da su ovlašteni sudski vještaci medicinske struke prilikom davanja svojih nalaza i mišljenja o posljedicama zadobivenih tjelesnih ozljeda, svakako ovlašteni primjenjivati i razne znanstveno stručne izvore i medicinsku literaturu (Medicinske tablice, Tablice naknada, Julijanove ljestvice, Osnove sudske medicine, Osnove medicine za pravnike, Načela sudskomedicinskih vještačenja i dr.), međutim, pri tome svakako nisu i obvezani na njihovu primjenu.

Uostalom, valja primijetiti da na raspravnom ročištu dana 11. travnja 2025. god., na kojem je izveden dokaz dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped, između ostaloga i na okolnosti istaknutih prigovora tuženika na njen nalaz i mišljenje, tuženik nije imao pitanja za imenovanog sudskog vještaka po završetku njenog izlaganja, da bi potom tuženik u podnesku od 16. travnja 2025. god., ustrajao u istaknutim prigovorima na ortopedsko vještvo u dijelu koji se odnosi na procjenu stupnja naruženosti i trajanje potrebne tuđe njege i pomoći, postavljajući i pitanja radi provjere njegovih zaključaka o posljedicama tužiteljevih ozljeda koje se odnose na šepavost, te predlažući izvođenje dokaza novim ortopedskim vještačenjem na sporne okolnosti (stupanj naruženosti i trajanje potrebne tuđe njege i pomoći).

Osim toga, ovaj sud cijeni da eventualno ostvarena prava tužitelja na primitak po osnovi naknade za tjelesno oštećenje na teret sredstva HZMO-a, nisu od nikakvog značaja za donošenje odluke o visini pripadajuće naknade tužitelju iz osnova naknade neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti, te u cijelosti prihvaća pravno stajalište sadržano u priloženoj presudi Vrhovnog suda RH br. Rev 745/2022 od 09.11.2022. god., a na koje stajalište se poziva tužitelj u podnesku od 28. travnja 2025. godine.

Nadalje valja istaknuti da su djelomično povlačenje tužbe (povlačenje jednog ili nekoliko od više kumuliranih tužbenih zahtjeva) i smanjenje tužbenog zahtjeva (potraživanje manjeg novčanog iznosa iz istog činjeničnog i pravnog osnova), dvije potpuno različite procesne radnje. Tuženik je u mogućnosti protiviti se djelomičnom povlačenju tužbe (povlačenje jednog ili nekoliko od više kumuliranih tužbenih zahtjeva), ali se u konkretnom slučaju radi o smanjenju jednog postojećeg kondemnatornog tužbenog zahtjeva radi isplate iz osnova naknade štete, neovisno o vidovima štete za koje se potražuje naknada, a kojem smanjenju se tuženik nije u mogućnosti protiviti, pa tako niti s uspjehom potraživati naknadu parničnog troška u dijelu za koji je postojeći tužbeni zahtjev radi isplate smanjen.

Naime, nikakve dvojbe nema da je kao medicinski laik nakon neophodno potrebnog izvođenja dokaza medicinskim vještačenjima od strane ovlaštenih sudskih vještaka odgovarajuće specijalizacije, kojim vještačenjima su od strane stručnih osoba utvrđeni opseg i težina svih posljedica zadobivenih ozljeda tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi, a što tužitelj kao medicinski laik svakako nije u mogućnosti utvrditi, tužitelj ovlašten bilo preinačiti tužbu povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, bilo smanjiti postojeći tužbeni zahtjev, i to sve bez ikakvih mogućnosti da mu zbog toga što kao medicinski laik nije u mogućnosti utvrditi opseg i težinu svih posljedica zadobivenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi, tužbeni zahtjev u povećanom dijelu padne u zastaru, ili pak da bude u obvezi naknaditi tuženiku parnični trošak u dijelu za koji je postojeći tužbeni zahtjev radi isplate pripadajuće naknade smanjen.

Tuženik stoga tijekom postupka neosnovano potražuje parnične troškove za kako navodi povučeni dio tužbenog zahtjeva, pritom ne razlikujući parnične radnje djelomičnog povlačenja tužbe tj. povlačenja jednog ili nekoliko od više kumuliranih tužbenih zahtjeva, i smanjenja postojećeg kondemnatornog tužbenog zahtjeva radi isplate iz osnova naknade štete sukladno provedenim medicinskim vještačenjima.

Uostalom, tijekom postupka nije niti bilo preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva. Naime, tužbom se potražuje iznos od 189.000,00 kn/25.084,61 eur, podneskom od 16. veljače 2021. god., tužbeni zahtjev je smanjen za iznos od 53.000,00 kn, pa se dakle, potražuje iznos od 136.000,00 kn/18.050,30 eur, dok je podneskom od 08. siječnja 2024. god., tužbeni zahtjev ponovno smanjen budući da se potražuje iznos od 107.187,14 kn/14.226,18 eur, pa je svako protivljenje preinaci tužbe od strane tuženika bespredmetno.

U odredbi članka 230. st. 1 ZOO-a, propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, zastarijevanje se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Predmetna prometna nezgoda se je dogodila dana 17. studenog 2015. god., liječenje tužitelja nakon zadobivenih ozljeda u štetnom događaju je završeno i zdravstveno stanje se ustalilo nakon trećeg operativnog zahvata tijekom mjeseca kolovoza 2018. god., a predmetna tužba je podnesena dana 18. svibnja 2027. god., pa je dakle, predmetna tužba podnesena i prije nego li je otpočeo teći zakonski zastarni rok od tri godine koji teče od saznanja za štetu i štetnika, odnosno od mjeseca kolovoza 2018. god., radi čega je istaknuti prigovor zastare potraživanja odbijen kao neosnovan.

Neosnovano tuženik prigovara i zatraženom tijeku zakonskih zateznih kamata navodeći da kamate ne mogu teći prije dostave tuženiku cjelokupne medicinske dokumentacije, a sve iz razloga jer da niti tuženik, kao i sudski vještaci, nije mogao utvrditi obujam štete prije dostave cjelokupne medicinske dokumentacije, a ovo stoga što i nakon dostave cjelokupne medicinske dokumentacije tijekom postupka, tuženik i nadalje tvrdi da je u cijelosti obeštetio tužitelja nakon što je utvrdio obujam štete u mirnom postupku, i to isplatom iznosa od ukupno 60.800,00 kn dana 22. rujna 2017. godine.

Slijedom naprijed navedenog, a sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped, a imajući u vidu težinu zadobivenih povreda i sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih bolova jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, naknada u iznosu od 500,00 Eur, fizičkih bolova srednjeg intenziteta u trajanju od 1 mjeseca, naknada u iznosu od 1.500,00 Eur, te fizičkih bolova slabog intenziteta u trajanju od 6 mjeseci, naknada u iznosu od 3.000,00 Eur, odnosno ukupno uslijed svih oblika fizičkih bolova, novčana naknada u iznosu od 5.000,00 Eur.

Imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped, te opseg i težinu utvrđenih trajnih posljedica, životnu dob tužitelja (rođen **.**.1983..), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja uslijed duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od ukupno 17%, novčana naknada u iznosu od 3.000,00 Eur.

Obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped, životnu dob tužitelja (rođen **.**.1983..), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti uslijed duševnih bolova zbog konstantno uočljive naruženosti u srednjem stupnju zbog kraće desne noge za 1,5 cm uz šepanje, i zabacivanje desnom nogom prema van, novčana naknada u iznosu od 5.000,00 Eur.

Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka dr. Časlav Lončar spec. psihijatar, o pretrpljenom primarnom i sekundarnom strahu, ovaj sud je smatrao da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja zbog pretrpljenog straha, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, novčana naknada u iznosu od 2.500,00 Eur.

Prema tome tužitelju iz osnova naknade neimovinske štete pripada isplata iznosa od ukupno 15.500,00 Eur, a budući da je tuženik u mirnom postupku s osnova neimovinske štete isplatio tužitelju iznos od 53.000,00 Kn / 7.034.31 Eur, tuženik je iz osnova naknade neimovinske štete obvezan na isplatu iznosa od 8.465,69 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od završetka liječenja tj. dana 01. rujna 2018. god., pa do isplate, dok je u odnosu na više zatraženi iznos od 1.534,31 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao previsoko postavljen (toč. I izreke presude).

Tužitelju je prema mišljenju sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped trebala tuđa pomoć i njega nemedicinskog karaktera u trajanju od 1 mjeseca 3 sata dnevno, 8 mjeseci po 2 sata dnevno, i 1 godinu po 1 sat dnevno, dakle ukupno 935 sati.

Imajući u vidu da potrebnu njegu i pomoć tužitelju nisu pružale za to osposobljene stručne osobe, već su mu pomoć i njegu pružali ukućani, protek vremena i inflatorna kretanja, a kod nepostojanja orijentacionih kriterija Vrhovnog suda RH za ovaj vid imovinske štete, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju tužitelju valja kao sadašnju cijenu priznati iznos od 5,00 eur po satu njege i pomoći nemedicinskog karaktera.

Prema tome, imajući u vidu sadašnju cijenu usluge njege i pomoći nemedicinskog karaktera u iznosu od 5,00 eur po satu njege i pomoći, tužitelju za potrebnih 935 sati njege i pomoći, pripada novčana naknada u visini od 4.675,00 Eur, a budući da je tuženik u mirnom postupku iz ovog osnova isplatio tužitelju iznos od 6.500,00 Kn / 862,70 Eur, tuženik je iz ovog osnova obvezan na isplatu iznosa od 3.812,30 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja, pa do isplate, dok je u odnosu na više zatraženi iznos od 307,70 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao previsoko postavljen (toč. II izreke presude).

Tužitelj je u dokazne svrhe na okolnost troškova liječenja dostavio Račun br. 1159/2 Specijalističke ordinacije za ortopediju mr. sc. VI, dr. med. od 17.11.2016. god., u iznosu od 300,00 kn, te račune za kupovinu lijekova u ukupnom iznosu od 383,70 kn, dakle, sveukupno u iznosu od 683,70 kn. Ostale eventualne troškove ne spominje, dok među strankama nije sporno da mu je od strane tuženika u mirnom postupku na ime troškova liječenja isplaćen paušalni iznos od 700,00 kn, pri čemu ovaj sud prihvaća kao osnovan prigovor tuženika kojim osporava potraživanje troškova iz privatnih ordinacija i klinika, obzirom da je tužitelj korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja, mogao ostvariti adekvatnu medicinsku skrb i zaštitu.

Osim toga, tužitelj niti ne navodi koja odjeća i obuća mu je uništena u štetnom događaju, pa imajući u vidu cijene odjeće i obuće u vrijeme štetnog događaja, ovaj sud cijeni da je nespornom isplatom paušalnog iznosa od 600,00 kn u mirnom postupku, tužitelju od strane tuženika isplaćena primjerena naknada za uništetu odjeću i obuću.

Radi navedenoga, u cijelosti je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na potraživanje troškova liječenja i uništene odjeće i obuće, te je donijeta odluka kao u toč. III izreke presude.

Radi svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP-a. Imajući u vidu uspjeh stranaka u sporu cijeneći visinu tužbenog zahtjeva (pravni osnov nesporan), tužitelj je uspio u sporu u iznosu od 12.277,99 eur, dok je tuženik uspio u sporu u iznosu od 1.948,20 eur (12.277,99 eur - 1.948,20 eur = 10.329,79 eur). Tužitelju su stoga priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav tužbe 100 bod., pristup na pet ročišta po 100 bod., pristup na dva ročišta po 50 bod., pristup na tri ročišta po 25 bod., sastav tri podneska po 100 bod., a priznati su i troškovi PDV- a u iznosu od 537,50 eur, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju su priznati i opravdani troškovi provedenih medicinskih vještačenja u ukupnom iznosu od 440,22 eur. Tuženika je stoga valjalo obvezati da naknadi tužitelju razmjeran iznos parničnog troška u iznosu od 3.127,72 eur.

U Splitu, 23. svibnja 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika