REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,

Poslovni broj Pn-54/2022-12

52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 26. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja AG i punomoćnice tuženika KG, **.**.2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.325,14 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe do 31.12.2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, te iznos od 7.768,61 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.07.2024. do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena te naknaditi mu troškove parničnog postupa, a sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem HZMO-a, Područnog ureda u Puli, broj 127965 od 20. svibnja 2013. osiguraniku BG priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 12. listopada 2012. kod kojeg je zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad. Objašnjava da se 1. veljače 2007. dogodila prometna nezgoda u kojoj je ŽG upravljao osobnim automobilom krećući se iz pravca Stancija Pelićeti u pravcu raskrižja s kolnikom državne ceste broj 66 pa dolaskom na predmetno raskrižje protivno odredbi članka 57. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije propustio sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska. Ušavši u križanje u smjeru "OKZ Valtura" u trenutku kada je državnom cestom broj 66 krećući se iz pravca Mosta Raša u pravcu Pule naišao osiguranik tužitelja PG, upravljajući motociklom pa je došlo do sudara na način da je PG prednjim dijelom motocikla udario u prednji lijevi bočni dio osobnog automobila, prilikom čega je osiguranik tužitelja pao s motocikla i zadobio teške tjelesne ozljede. Pred Općinskim sudom u Puli preveden je kazneni postupak u predmetu posl.br. K-571/07 u kojem je donesena pravomoćna presuda kojom je ŽG proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće u kojoj je teško stradao osiguranik tužitelja. U postupku koji je tužitelj vodio pri Trgovačkom sudu u Pazinu poslovni broj P-1599/2015 za razdoblje od 22. lipnja 2014. do 31. svibnja 2014. pravomoćno je dosuđena naknada štete tužitelju, kao i u postupku pred Trgovačkim sudom u Pazinu, posl.br. P-287/2019 za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 31. ožujka 2019. Tužitelj je nastavio s isplatama mirovine svom osiguraniku BG te je za razdoblje od 1. travnja 2019. do 31. ožujka 2022. ukupno isplaćen iznos od 78.407,18 kuna, koji iznos se za 20% umanjuje u odnosu na utvrđenu suodgovornost tužiteljeva osiguranika te stoga iznosi 62.725,74 kn, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku.

1.1. Tužitelj u podnesku od 9. srpnja 2024. dodatno navodi da je i nakon podnošenja tužbe nastavio s isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku BG pa je u razdoblju od 1. travnja 2022. do 30. lipnja 2024. istom isplatio 9.710,77 eura što uz umanjenje od 20% utvrđene suodgovornosti osiguranika tužitelja iznosi 7.768,61 eura pa u tom smislu vrši preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva kojim u konačnici zahtjeva isplatu ukupnog iznosa od 16.093,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe odnosno od preinake do isplate, za razdoblje od 1. travnja 2019. do 30. lipnja 2024. Tuženik se predmetnoj preinaci nije usprotivio, stoga je sud istu dopustio, na temelju odredaba članka 190. stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ocijenivši da je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu svojem osiguraniku PG zbog ozljede na radu zadobivene u prometnoj nezgodi od 1. veljače 2007.kako to proizlazi iz rješenja tužitelja br. 127965 od 20. svibnja 2013. Nije sporno da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je prouzročilo prometnu nezgodu bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 011605887560, kao i da je osiguranik tužitelja PG djelomično odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 20%. Također, nije sporno da su se između parničnih stranaka vodili postupci za naknadu štete kod Trgovačkog suda u Pazinu pod poslovnim brojevima P-1599/15 i P-287/19 koji su pravomoćno okončani. Međutim, tuženik se protivi tužbenom zahtjevu. Tužitelj se poziva na odredbe članka 161., članka 164. stavka 1. i 5. ZOMO-a (NN 157/13 i dr.), a tuženik smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan jer se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP, NN br. 151/05), budući taj propis regulira prava i obveze proizašle iz obveznih osiguranja u prometu, a kako je osiguranik tužitelja stradao u prometnoj nezgodi treba se primijeniti članak 27. koji propisuje slijedeće: „1. Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st.1.); 2. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka, smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st.2.); 3. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (st.3.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st.4.).

2.1. Tuženik smatra da je u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, budući je taj zakon bio na snazi u trenutku kada su izvršene isplate mirovine od strane tužitelja. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev-x- 388/2018-2 od 25.08.2020., Rev-5292/2019-2 od 16.06.2020. i Rev-2320/2015-2 od 19.05.2019. U konkretnom slučaju je osiguraniku tužitelja utvrđena invalidska mirovina zbog ozljede na radu radi koje je nastupila profesionalna nesposobnost za rad te se ne radi o situaciji iz članka 27. stavka 3. ZOOP-a, jer ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Tijekom prethodnog postupka dodatno ističe da je tijekom ovog postupka došlo do promjene pravnog shvaćanja u odnosu na primjenu materijalnog prava u ovakvim postupcima u korist argumentaciji tuženika. Stoga smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim.

3. U dokaznom postupku pročitani su rješenje HZMO-a, nalaz i mišljenje vještaka, nalaz i mišljenje vještaka revizora, zapisnik o očevidu, ovosudna presuda posl.br. K- 571/07, presuda Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž-211/08, presuda Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-1599/2015, odluka VTS Pž-1708/18, odluka VTS-a Pž-318/20, odluka TS Pazin P-287/19, dopis HZMO-a, kartica uplata, dokazi o uplatama za daljnje razdoblje te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja niti pasivna legitimacija tuženika s obzirom da je osiguranik tuženika ŽG pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj K-571/07 od 2. travnja 2008. proglašen krivim za izazivanje prometne nezgode u kojoj je stradao osiguranik tužitelja PG. Uz to, nije sporno da je osiguraniku tužitelja BG rješenjem tužitelja broj 127965 od 20. svibnja 2013. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad do koje je došlo zbog zadobivene ozljede na radu, a riječ je upravo o ozljedi iz predmetne nezgode. Između stranaka nije sporna niti suodgovornost osiguranika tužitelja od 20%, a niti visina tužbenog zahtjeva koja se temelji na ispravama i obračunu tužitelja.

5.1. Predmetne činjenice, osim što između stranaka nisu sporne, proizlaze i iz dostavljene spomenute dokumentacije.

6. Unatoč nizu nespornih činjenica, između stranaka je sporno trpi li tužitelj štetu isplatama invalidske mirovine svom osiguraniku BG odnosno ima li tužitelj od tuženika pravo potraživati tako isplaćene mirovine pozivom na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Navedeno tuženik osporava upirući na primjenu odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatrajući da se taj propis odnosi na obvezu tuženika kao osiguratelja spram tužitelja.

6.1. Tužitelj tvrdi da u ovom predmetu potražuje naknadnu štete koja mu nastaje isplatama invalidske mirovine BG navodeći da se isplatom takve mirovine umanjila imovina tužitelja zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika u omjeru od 80%. Budući su izdaci isplate mirovine za tužitelja nastali primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: ZOMO-a), smatra da je tuženik primjenom odredaba članka 161. do 170. ZOMO-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, dužan tužitelju naknaditi pretrpljenu štetu.

6.2. S druge strane, tuženik se protivi takvim tvrdnjama tužitelja upirući na nužnu primjenu odredaba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP) koji regulira prava i obveze proizašle iz obveznih osiguranja u prometu, uzimajući u obzir da je osiguranik tužitelja ozljedu na radu pretrpio u prometnoj nezgodi i da tuženik ima status osiguratelja, a ne štetnika. Smatra da primjenom te odredbe tužitelj ne trpi štetu, a inzistira na tome da je teret dokaza osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva na tužitelju.

7. Dakle, predmet ovoga spora je pravno pitanje koje se odnosi na primjenu propisa i to treba li primijeniti odredbe članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju koji predviđa pravo tužitelja na naknadu stvarne štete ili pak odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji predviđa odgovornost tuženika za naknadu štete, ali na reducirani način.

8. Stav je ovoga suda da u ovom predmetu o zahtjevu tužitelja treba odlučiti primjenom odredaba ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelju šteta nastala, konkretnije u vrijeme vršenih isplata.

9. Predmetni propis predstavlja lex specialis u odnosu na tuženika kao osiguravajuće društvo. Naime, odredbe članka 161. ZOMO-a propisuje pravo tužitelja kao zavoda koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja na naknadu stvarne štete, međutim predmetne su odredbe općenite jer se one ne odnose isključivo na osiguratelje. S druge strane, upravo je odredbama ZOOP-a predviđen opseg prava zavoda i konkretna obveza osiguratelja. Tuženik kao osiguratelj nije odgovoran za nastanak štetnog događaja i nema ulogu štetnika, već osobe koja je odgovorna za naknadu štete na temelju obveza preuzetih iz sklopljenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila. Isto pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 850/22 od 25. listopada 2022.

10. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu, u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka određeno je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe. Stavak 3. određuje da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

11. Dakle, obveza tuženika za naknadu štete tužitelju postojala bi samo ako bi postojala razlika između iznosa mirovine koju tužitelj svom osiguraniku isplaćuje i iznosa mirovine koju bi tužitelj isplaćivao u slučaju ozljede na radu. Iz navedene odredbe nameće se zaključak da inače postoji razlika u visini predmetnih mirovina. Međutim, u ovom slučaju, tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu upravo zbog ozljede na radu pa tuženik ispravno navodi da zbog toga razlika ne postoji. Iz navoda tužitelja proizlazi da i tužitelj upravo na navedeni način tumači normu članka 27. ZOOOP-a i da je stava da se ovdje radi samo o pravnom pitanju, s obzirom da nije predložio dokaz provođenjem financijskog vještačenja.

12. S obzirom da je ovaj sud stava da u ovom predmetu treba primijeniti odredbu članka 27. ZOOP-a te da je utvrđeno da tužitelj svom osiguraniku isplaćuje mirovinu upravo zbog ozljede na radu, zaključak je ovoga suda da razlika na koju bi tužitelj eventualno imao pravo u ovom slučaju ne postoji, a tužitelj, na kojemu je teret dokaza, drugačije nije dokazao.

13. Slijedom svega navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci presude.

U Puli 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku