REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-679/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženika ZA, 43. Drinske brigade 12, Goražde, Bosna i Hercegovina, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4130/2020-15 od 11. lipnja 2024., dana 23. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4130/2020-15 od 11. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja prvostupanjski sud se oglasio nenadležnim i ukinuo sve provedene radnje u postupku te odbacio tužbu.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga. Predlaže da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Kako tužitelj u žalbi ne navodi u čemu nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, iako se općenito poziva na taj zakonski žalbeni razlog, ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), na bitne povrede odredaba parničnog postupka nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, pa je ovaj žalbeni razlog utvrđen neosnovanim.
6. Od bitnih činjenica prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik osoba sa prebivalištem (domicilom) u [adresa], a da tužitelj ima sjedište (domicil) u Republici Hrvatskoj, te se stoga radi o sporu s međunarodnim elementom, pa su za ocjenu postojanja nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, uzimajući u obzir da je spor započeo 24. kolovoza 2020., mjerodavne odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17 i 67/23, dalje ZMPP) koji je stupio na snagu 29. siječnja 2019. Sukladno odredbi članka 46. stavak 1. ZMPP-a u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena, u daljnjem tekstu: Uredba). Sukladno članku 4. stavak 1. Uredbe osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice. Nadalje, temeljem članka 5. stavak 1. Uredbe osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe. Sukladno članku 28. stavak 1. Uredbe sud na svoju nadležnost pazi po službenoj dužnosti, kao i sukladno članku 16. stavak 1. ZPP-a. Kako je domicil tuženika u Bosni i Hercegovini, to ne postoji nadležnost ovog suda sukladno članku 4. stavak 1. Uredbe, a s obzirom da se u ovom sporu radi o pravnom institutu stjecanja bez osnove, nema osnove niti za nadležnost suda Republike Hrvatske sukladno članku 5. stavak 1. Uredbe temeljem odredbi odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe (tako i presuda Suda Europske Unije C-242/20 u predmetu Hrvatske šume d.o.o. Zagreb protiv BP Europa SE).
7. Sve utvrđene činjenice između stranaka ni nisu sporne, te se žalbom osporava samo primjena materijalnog prava prilikom donošenja pobijane odluke, tako da se izjavljena žalba ukazuje neosnovanom i u okviru istaknutog zakonskog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Kao što je prvostupanjski sud pravilno naveo, obzirom da tuženik ima domicil u Bosni i Hercegovini, u ovom parničnom predmetu treba primijeniti odredbe ZMPP, s tim da je sukladno odredbi članka 46. stavak 1. ZMPP propisano da u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena, u daljnjem tekstu: Uredba). Odredbom članka 46. stavak 2. ZMPP je propisano da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljka 2. i 3. poglavlja II Uredbe iz stavka 1. tog članka i kad tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije. Dakle, kako ovdje tuženik ima prebivalište u Republici [adresa] koja nije članica Europske unije, onda glede nadležnosti suda Republike Hrvatske treba primijeniti tu odredbu članka 46. stavak 2. ZMPP, a ne odredbu članka 5. stavak 1. Uredbe broj 1215/2012, na koju se upućuje sadržajem žalbe.
9. U vezi primjene navedenih propisa treba uzeti u obzir i tumačenje iz presude Suda Europske unije C-242/20 u predmetu Hrvatske šume d.o.o. Zagreb protiv BP Europa SE, u primjeni prethodno važeće Uredbe Vijeća (EZ) broj 44/2001 od 22. prosinca 2000. godine, ali je to tumačenje primjenjivo i u odnosu na tumačenje sada važeće Uredbe, jer se odnosi na tumačenje istih pojmova. Iako se ovdje ne radi o stvari koja je povezana s ugovorom, jer nikakav ugovor između stranaka nije zaključen obzirom da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na institutu stjecanja bez osnove Sud EU u gore naznačenoj presudi je istaknuo da se zahtjev na temelju stjecanja bez osnove temelji na obvezi koja ne proizlazi iz štetnog događaja, naime, ta obveza nastaje neovisno o tuženikovu postupanju, tako da ne postoji uzročna veza koja bi se mogla utvrditi između štete i njegovog eventualnog protupravnog činjenja ili propuštanja, te da slijedom toga tužba za povrat na temelju stjecanja bez osnove ne može biti obuhvaćena stvarima koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazi delikte (slično stajalište zauzeo je i VTS RH u svojoj odluci Pž4124/2022-6 od 30. kolovoza 2023. godine).
10. S obzirom da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 80/22) došlo do brisanja ranije odredbe članka 58. ZPP-a, više ne postoji domaći pravni propis kojim se izričito regulira sudska nadležnost domaćeg suda u konkretnoj pravnoj stvari, što ističe i sam tužitelj u žalbi, za odlučivanje o apsolutnoj nadležnosti dolaze u obzir i mogu se primijeniti upravo naprijed navedene odredbe na koje se poziva prvostupanjski sud u svom obrazloženju, zbog čega se podnesena žalba tužitelja i u tom dijelu ukazuje neosnovanom.
11. Zbog svega naprijed navedenog sud drugog stupnja je odbio podnesenu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje u cijelosti, te je temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, odlučio kao u izreci ovoga rješenja.
U Požegi, 23. svibnja 2025.
Sudac
Berislav Devčić
