Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-810/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Psp-10/2023-12 od 21. siječnja 2025., 23. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Psp-10/2023-12 od 21. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je tuženik u mirnom i nesmetanom posjedu stana u [adresa], 1. kat, stan br. 7, površine 72,81 m² samovlasno nazivao tužitelja te članove njegove obitelji od 23. svibnja 2023. do 25. svibnja 2023. kada je samovlasno zalijepio na vrata poziv tužitelju kojim ga je izložio sramoćenju pred susjedima, potom oštetio ulazna vrata stana, odnosno kada je samovlasno 26. svibnja 2023. nazvao sina tužitelja GV zahtijevajući da uđe u stan, pa da se tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće u posjedovanju predmetnog stana, pod prijetnjom novčane kazne (točka I. izreke).
2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., - dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači i prihvati tužbeni zahtjev.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
2.2. Žalba nije osnovana.
3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. u svezi s člankom 381. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
3.1. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja. Rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga rješenja i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost rješenja.
3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.
4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite na stanu u [adresa], 1. kat, stan br. 7, površine 72,81 m², koji se nalazio u njegovom posljednjem mirnom posjedu, na način da je tuženik od 23. svibnja 2023. do 25. svibnja 2023. samovlasno nazivao tužitelja i članove njegove obitelji, kao i što je samovlasno zalijepio na vrata tog stana poziv čime je tužitelja izložio sramoćenju pred susjedima i uslijed čega su mu oštećena ulazna vrata, te na način da je 26. svibnja 2023. samovlasno pozivao sina tužitelja kad je zahtijevao da uđe u stan.
5. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:
- da je dopisom Klasa: 371-01/15-02/1023, Urbroj: 251-14-31-2/012-21-16 od 2. prosinca 2021. upućenog Upravnom odjelu u IX. PP Zagreb tuženik zatražio da se tužitelj odjavi s adrese stana jer ga ne koristi za stanovanje već samo povremeno navraća,
- da je na ulazna vrata predmetnog stana tuženik zalijepio poziv naslovljen na prezime FV kojim se poziva korisnik stana da u roku od osam dana osobno dođe u prostorije tuženika,
- da je tuženik kao najmodavac sklopio s UV, kao najmoprimcem, ugovor o najmu stana na određeno vrijeme sa zaštićenom najamninom 25. kolovoza 2009., za stan u [adresa], I. kat, stan oznake 7, površine 72,81 m², KLASA: 370-01/08-02/613, u formi javnobilježničkog akta, pod brojem OV- 10410/09, te da su u ugovoru kao članovi obiteljskog domaćinstva navedeni tužitelj kao suprug najmoprimca, kćer ĐV i sinovi GV i PV,
- da je UV kao tužiteljica u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj P-9730/09 podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora i sklapanja novog ugovora o najmu te je pravomoćnom presudom toga suda tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan,
- da je dopisom od 18. srpnja 2017. tuženik obavijestio tužitelja da preuzima ugovor o najmu stana, a s obzirom na to da u stanu živi sam zbog malih primanja da neće moći plaćati režijske troškove pa da traži da se riješi zahtjev za dodjelu stana prema listi prioriteta i da mu se omogući drugi odgovarajući stan,
- da je UV **.**.2017. prijavila prebivalište na drugu adresu u [adresa], zajedno s još troje članova domaćinstva (djecom), dok je tužitelj ostao i nadalje prijavljen na adresi predmetnog stana, s tim da je za njega pokrenut postupak odjave prebivališta,
- da iz spisa koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj P-9730/09 proizlazi da su službene osobe tuženika ZV, AV, NV i ČV pokušale izvršiti kontrolu predmetnog stana u nekoliko navrata i to 5. prosinca 2017., 3. siječnja 2018., 12. siječnja 2018., 22. veljače 2018. te 28. ožujka 2018., u različitim satima na svaki od naznačenih datuma te da nitko nije zatečen u stanu,
- da je MUP RH dopisom od 18. svibnja 2023. obavijestio tuženika da je Upravni sud u Zagrebu poništio rješenje o odjavi VV s adrese predmetnog stana i predmet vratio na ponovni postupak, pa da je IX. Policijska postaja Zagreb zatražila žurna očitovanja od najmodavca o činjenicama vezanim za predmetni stan, a sve radi mogućnosti pravovremenog postupanja po rješenju Upravnog suda u Zagrebu,
- da je tuženik 22. svibnja 2023. dao nalog za očevid u pogledu korištenja stana na adresi u [adresa], 1. kat, stan br. 7, u svezi postupanja po zahtjevu MUP-a radi odjave prebivališta, a u nalogu da je navedeno da ukoliko nitko ne bi bio zatečen u stanu da se na ulazna vrata stana zalijepi priložena obavijest,
- da je 23. svibnja 2023. tuženik pokušao izvršiti kontrolu stana, međutim, da nije ušao u stan, a neposredni susjed da nije vidio nekoliko godina da netko ulazi u stan,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da predmetni stan koristi cijelo vrijeme.
5.1. Na temelju utvrđenog prvostupanjski je sud smatrao da tužitelj nije dokazao činjenicu posljednjeg mirnog posjeda spornog stana u vrijeme kada je po njegovim navodima izvršeno smetanje posjeda, kao i da nije dokazao da bi postupanje tuženika bilo samovlasno i kao takvo predstavljalo čin uznemiravanja posjeda. Nadalje, taj je sud smatrao da tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati posjedovnu zaštitu za verbalno smetanje posjeda koje prema činjeničnim navodima iz tužbe nije učinjeno spram njega već spram članove njegove obitelji te spram sina tužitelja.
5.2. Isto tako, prvostupanjski je sud smatrao da tuženik nije zabranio tužitelju korištenje stana za koji tvrdi da se nalazi u njegovom posjedu, kao i da mu nije onemogućio to korištenje smatrajući da verbalno smetanje posjeda mora biti učinjeno tako da se ozbiljnom prijetnjom onemogući i pokoleba posjednik da vrši posjed, a što u konkretnom slučaju nije, a što tuženik i ne tvrdi, pa je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.
6. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na rezultatima provedenih dokaza i njihovoj valjanoj ocjeni, pa ih kao logična i uvjerljiva u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Iz članka 22. stavak 1. ZV- a proizlazi da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz stavka 2. i 3. tog članka proizlazi kako sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, a pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.
7.1. Stoga, smetanje posjeda postoji ako je posjednik uznemiravan u faktičnoj vlasti ili mu je oduzeta (članak 20. stavak 2. ZV). Posjed prava stvarne služnosti se može smetati bilo kojim činom bez obzira na to u koju je svrhu i kojim povodom je poduzet (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-427/2014-2 od 4. ožujka 2020.).
8. Verbalno smetanje bi bilo učinjeno tako da se ozbiljnom prijetnjom onemogući i pokoleba posjednik da koristi svoje pravo. Stoga, da bi određeni verbalni izričaj mogao imati značaj verbalnog smetanja posjeda i rezultirati promjenom u faktičnom stanju korištenja nekretnine, mora biti takvog sadržaja i intenziteta da kod prosječne osobe uzrokuje strah za vlastiti integritet da ga objektivno odvrati od izvršavanja posjeda.
9. U konkretnom slučaju, kako je već navedeno, prvostupanjski sud je iz rezultata dokaznog postupka te imajući u vidu među strankama nesporne činjenice, pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o smetanju posjeda.
9.1. I prema stajalištu ovog suda nisu ostvareni zakonski razlozi za tužiteljevu posjedovnu zaštitu, jer u konkretnom slučaju se ne radi o takvom postupanju tuženika ni njegovim činima ni verbalnim izričajem koje je dovelo do promjena u korištenju predmetnog stana. Ovdje treba primijetiti kako ni i iz sadržaja tužbenog zahtjeva ne proizlazi da je došlo do promjene u posjedovnom stanju, a što u postupku stranke nisu niti isticale.
10. Tužitelj u žalbi ustraje u svojim navodima kako je posjednik predmetnog stana pa da je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da on ne bi bio u posjedu tog stana. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja i sadržaja tužbenog zahtjeva irelevantni su ti žalbeni navodi kod činjenice da se posjedovno stanje predmetnog stana nije promijenilo.
10.1. Isto tako, neosnovano tužitelj ističe kako mu je onemogućeno pošteno suđenje jer sud nije izveo predložene dokaze za saslušanjem svjedoka EV i SV, iz razloga što i po stavu ovog suda saslušanje tih svjedoka ne bi dovelo do drukčije odluke u ovom postupku.
11. Ni ostalim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke jer je prvostupanjski sud sve njegove prigovore tijekom postupka pravilno raspravio i u obrazloženju pobijane presude naveo jasne, određene i iscrpne razloge zbog kojih je donio prvostupanjsku odluku, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
12. S obzirom na to da nisu ostvareni razlozi trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku te odlučiti kao u izreci, ovoga rješenja.
Split, 23. svibnja 2025.
S U T K I N J A
Sonja Meštrović
