REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U GOSPIĆU

STALNA SLUŽBA U OTOČCU

PREKRŠAJNI ODJEL

Bartola Kašića 7, 53220 Otočac

Posl. broj: Pp-498/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Ljiljani Popović-Crnić, uz sudjelovanje zapisničarke Tanje Dujmović, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice RDP iz [adresa], a zbog prekršaja iz čl. 181. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("NN" 67/08, 48/10, 74/11, 80/13,158/13, 92/14, 64/15, 108/17 ,70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23) u daljnjem tekstu: Zakon o sigurnosti prometa na cestama, temeljem optužnog prijedloga Policijske postaje Gospić Klasa: 211-07/25-5/7431, Urbroj: 511-04-05-25-1 od 21. ožujka 2025. nakon provedene glavne i javne rasprave dana 6. svibnja 2025. u prisutnosti okrivljenice i odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, dana 7. svibnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENICA: RDP r. RDP, kći R i RD r. B, rođena **.**.1963. u [adresa], prebivalište [adresa], državljanka Republike Slovenije, umirovljena ekonomistica, pismena, udana, majka četvero djece, pismena, VSS, mirovina u iznosu 1.600,00 eura, prekršajno nekažnjavana prema vlastitoj izjavi, kazneno neosuđivana, vodi se drugi prekršajni postupak zbog prekršaja u prometu pred istim sudom, ne vodi se kazneni postupak

k r i v a  j e

što je dana 21. ožujka 2025. godine u 14,40 sati, na odmorištu "Zir" zapad, autocesta A1, nakon što je prethodno prouzročila prometnu nesreću upravljajući osobnim vozilom marke "Audi" reg. oznake i broja MBDB-553 (SLO), na zahtjev policijskih službenika Policijske postaje Gospić, odbila ispitivanje alkoholiziranosti pomoću alkometra kao i preliminarno testiranje na opojne droge testom "Drager drug check 3000 stk 6",

d a k l e, kao sudionik prometne nesreće postupila protivno odredbi čl. 181. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

pa je time počinila prekršaj iz čl. 181. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

zbog čega se na temelju istog propisa

k a ž n j a v a

NOVČANOM KAZNOM U IZNOSU OD 1.320,00 EURA (TISUĆUTRISTODVADESETEURA).

Okrivljenica je dužna platiti novčanu kaznu u roku od 60 (šezdeset) dana po pravomoćnosti presude. Temeljem odredbe čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona ("NN"107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenica plati dvije trećine (880,00 eura /osamstoosamdeseteura/) izrečene novčane kazne u navedenom roku.

Primjenom odredbe čl. 58. Prekršajnog zakona okrivljenici se izriče zaštitna mjera zabrane korištenja strane vozačke dozvole za upravljanje motornim vozilima «B» kategorije na području republike hrvatske u trajanju od 1 (jednog) mjeseca, a koja počinje teći od izvršnosti presude (čl. 58. st. 2. Prekršajnog zakona).

Okrivljenica je dužna u istom roku po pravomoćnosti presude platiti trošak postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (četrdeseteura). U protivnom će se izvršiti prisilna naplata.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Gospić podnijela je optužni prijedlog pod brojem: Klasa:

211-07/25-5/7431, Urbroj: 511-04-05-25-1 od 21. ožujka 2025. protiv okrivljenice RDP, a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci.

2. Okrivljenica RDP je na raspravi pred sudom izjavila da se ne smatra krivom za prekršaje za koje se tereti, smatra se krivom jedino za prouzročenu prometnu nesreću dana 21. ožujka 2025. godine na odmorištu "Zir", autocesti A1, smjer jug, kada je upravljala osobnim vozilom marke "Audi" reg. oznake i broja MBDB553 (SLO) i to na način da je premještala svoje vozilo za nekoliko parkirnih mjesta pri čemu je nastupila neznatna šteta na oba vozila, a vlasnik drugog vozila je tražio nerazmjernu naknadu štete - 2.000,00 eura i onda je zvao policiju. Ne smatra se krivom za odbijanje ispitivanja alkoholiziranosti jer nije točno da je odbila ispitivanje alkoholiziranosti. Kada je u pitanju testiranje na droge sjeća se da su ju policijski službenici pitali je li uzimala kakvu drogu, na što je ona rekla da ne samo da ju nije uzimala nego da ju nikada nije vidjela, no ispitivanje na droge joj uopće nisu nudili. Kada je prilikom poziva za raspravu dobila primjerak optužnog prijedloga , bila je iznenađena da se uopće spominju droge pa je na Internet išla vidjeti kako se to ispitivanje vrši i sigurna je u potpunosti da joj je samo u dva navrata ponuđeno ispitivanje alkoholiziranosti pomoću alkometra, ona bi puhnula ali su policijski službenici rekli da to nije dobro, službenica joj je iz usta izvadila cjevčicu. U završnoj riječi izjavila je da iako smatra da nije kriva, ako bi sud odlučio da jest, predloženu kaznu smatra nerazmjernom težini prekršaja i svakako prestrogom pa moli da sud navedene okolnosti razmotri prije donošenja odluke.

3. U dokaznom su postupku pročitani zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, naredba o određivanju mjere opreza, službena zabilješka ovlaštenih službenih osoba /list 4. – 6. i list 9. spisa/ te je izvršen uvid u potvrdu Odjela za prekršajne evidencije MPUDT RH /list 11. - 12. spisa/. Nadalje su u dokaznom postupku ispitani svjedoci BD i KD.

3.1. Svjedokinja BD, policajka iskazala je da je zajedno s kolegom išla na očevid povodom dojave o prometnoj nesreće koja se dogodila 21. ožujka 2025. godine na odmorištu "Zir" , A1 smjer jug. Dojavio je vlasnik oštećenog vozila navodeći kako se ne može dogovoriti s vozačicom. Prilikom dolaska na mjesto prometne nesreće , u sklopu vršenja očevida, a što je uobičajena procedura, vozačici je ponudila ispitivanje pomoću alkometra, a što je ista odbila. Uobičajena je procedura da se sudioniku prometne nesreće ponudi ispitivanje alkoholiziranosti, vozač je dužan podvrgnuti se jer u protivnom čini prekršaj. Okrivljenica je bila pod vidnim utjecajem alkohola što je bilo osjetno po zadahu. Način na koji je odbijala alkotestiranja unatoč jasnoj uputi da treba puhati 3-5 sekundi u jednom dahu, sigurno je 5-6 puta puhnula kratko i onda se odmah alkometar zaustavi i mora se resetirati da se to ponovi. Upozorili su je da u slučaju odbijanja alkotestiranja mora poći s njima u postaju nakon čega su joj opet dali da proba puhnuti uz uputu kako da to učini no i tada je, dva ili tri puta učinila isto, a što se smatra odbijanjem. Nakon svega toga, a prije odvođenja u postaju, pitali su okrivljenicu (ne sjeća se točno ona ili kolega) je li konzumirala droge i je li voljna podvrgnuti se ispitivanju na droge ili lijekove na što je ona rekla da to ne želi i na taj način odbila. Tu nije bilo nikakvog razloga da se ponavlja kao kod alkotesta jer je druga procedura. Na upit suda što ih je potaknulo da okrivljenici ponude ispitivanje na prisutnost droga, iskazala je da se ista ponašala neuobičajeno i čudno - prilikom ispitivanja alkoholiziranosti postupala je mimo uputa, odnosila se k tomu podrugljivo i pljuckala. Na primjedbu okrivljenice da je puhala po uputama vezano za ispitivanje alkoholiziranosti i da nije odbila ispitivanje a da joj ispitivanje na droge nitko nije ni ponudio niti smatra da su za to postojali razlozi jer se nije ponašala kako svjedokinja opisuje, svjedokinja je u potpunosti ostala pri svom iskazu. Na navod okrivljenice da se moguće radi o pristranosti u korist vlasnika oštećenog vozila i da ne zna zašto se policija prema njoj tako grubo ponašala, svjedokinja iskazuje da ne poznaje vlasnika vozila niti se ponašala grubo prema okrivljenici.

3.2. Svjedok KD, policajac, iskazao je da je na očevid prometne nesreće koja se dogodila 21. ožujka 2025. godine na odmorištu "Zir", autocesta A1, smjer jug, zajedno kolegicom BD išao povodom dojave vlasnika oštećenog vozila koji je javio da se ne uspijeva dogovoriti s gospođom koja mu je oštetila vozilo u prometu, da je ta gospođa neugodna te moli da se požure ako mogu. Dolaskom na mjesto događaja zatekao je oštećeni bijeli "Caddy" dok je vozilo kojim je upravljala okrivljenica bilo prepakirano. Utvrdio je oštećenja, podudarala su se. Obratio se okrivljenici tražeći od nje da mu da dokumente - vozačku dozvolu, prometnu dozvolu, osobnu ili putovnicu, dokaz o polici osiguranja na što je ona pitala što će mu dokumenti. Tu je uskočio njen suprug i dao sve dokumente, i svoje i njezine. Nakon toga, kao što je i uobičajena procedura, ponuđeno joj je ispitivanje alkoholiziranosti pomoću alkometra koje je okrivljenica odbila, unatoč jasnim uputama da puhne u izdahu 3-5 sekundi. Ne treba biti jak izdah ali treba biti jedan izdah, a okrivljenica je postupala na način da bi samo malo puhnula, više izvan nego u alkometar ali kratko tako da je uređaj svaki puta trebalo resetirati. Tako je postupila više od 5-6 puta, a kada se končano utvrdilo da više neće i da nastavlja tako puhati unatoč upozorenju da će se to smatrati odbijanjem, da se odbijanje smatra prekršajem zbog kojeg mora biti dovedena u postaju, ponuđeno joj je i preliminarno testiranje na droge – to joj je ponudio samo jednom, rekla je "ne". Za cijelo to vrijeme je svaki put imala pitanje "zašto?", primjerice gdje je vozilo, kakva je to šteta na vozilu, gdje je šteta, gdje je oštećenje,nosila je sunčane naočale i uglavnom se ponašala kao da se ništa nije dogodilo i kao da su policijski službenici bez ikakve veze došli na mjesto događaja i obraćali joj se. Istaknuo je da se kod okrivljenice osjetio zadah na alkohol, izraz očiju joj nije vidio jer je imala naočale. Okrivljenici je ponuđeno preliminarno testiranje na droge zbog toga što se ponašala neuobičajeno u smislu tog uzastopnog odbijanja ispitivanja alkoholiziranosti kao i način komunikacije kako je opisao kao i činjenica da je kroz tu komunikaciju pljuckala. Ostavila je dojam koji odstupa od većine slučajeva u sličnim postupanjima pa ga je to potaknulo da joj ponudi preliminarno testiranje. Na primjedbu okrivljenice da se nije ponašala kako opisuje, svjedok ostao pri svom iskazu, oštećenika nije poznavao, na očevidu prvi puta vidio i njega i okrivljenicu i okrivljeničinog supruga.

4. U odredbi čl. 181. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je: "Policijski službenik koji obavlja očevid prometne nesreće u kojoj je nastala materijalna šteta, podvrgnut će sudionike prometne nesreće ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i aparata, radi provjere ima li u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima. Ako se tim ispitivanje utvrdi da sudionik ima u organizmu droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, policijski službenik odvest će ga u zdravstvenu ustanovu na liječnički pregled te na uzimanje krvi i urina radi analize." .

4.1. U odredbi 181. st. 8. istoga Zakona propisano je: "Novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kaznit će se za prekršaj osobe iz stavka 1. ovoga članka koje se odbiju podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i aparata, radi provjere ima li u organizmu alkohola droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima ili ako odbije otići na liječnički pregled te na uzimanje krvi i urina radi analize.".

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je smatrao dokazanim okrivljeničino djelo kako je opisano u izreci. Obranu okrivljenice sud je ocijenio neuvjerljivom i usmjerenom ka izbjegavanju odgovornosti za opisani prekršaj. Nasuprot tomu, iskaze svjedoka BD i KD sud je ocijenio uvjerljivima, okolnosnima i u bitnom podudarnima, a svjedoke osobama koje su objektivne, nesrodne i nepristrane te nemaju interesa nauditi okrivljenici , jasno i određeno su iskazali o njezinom ponašanju temeljem neposrednog zapažanja pa im je sud poklonio vjeru.

6. Nesporno je, dakle, u postupku utvrđeno da je okrivljenica postupila protivno odredbi čl. 181. st. 1. citiranog Zakona na način da je koristila alkometar suprotno načinu na koji se treba koristiti , a logično je i životno zaključiti da se radi o uobičajenom (i propisanom) postupku ispitivanja alkoholiziranosti koji ne zahtjeva nikakvu posebnu stručnost niti trud, dok je ispitivanje na prisutnost opojnih droga odbila. Međutim, protivno optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja, sud smatra da se radi o jednom prekršajnom djelu okrivljenice, a ne o dva prekršaja (odvojeno odbijanje ispitivanja alkoholiziranosti i odbijanja ispitivanja prisutnosti droga).

7. Stoga je u djelu okrivljenice RDP, sud našao obilježja prekršaja iz citirane odredbe navedenog propisa pa ju je proglasio krivom i izrekao joj odgovarajuću kaznu. Pri određivanju vrste i mjere sankcije uzete su u obzir sve okolnosti iz čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona koje utječu da kazna po vrsti mjere bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Naročito otegotne okolnosti u postupku nisu utvrđene dok je dosadašnje nekažnjavanje okrivljenice kao i okolnost da nije poduzela ni jednu radnju kojom bio odugovlačila postupak (iz druge države uredno pristupila na prvo zakazano ročište pred sudom) sud cijenio kao naročito olakotne okolnosti pa joj je izrekao minimalnu propisanu kaznu za ovakav prekršaj.

8. Sud je prihvatio prijedlog ovlaštenog tužitelja da se okrivljenici primijeni zaštitna mjera zabrane korištenja strane vozačke dozvole za upravljanje motornim vozilima «B» kategorije na području Republike Hrvatske, ocjenjujući prijedlog opravdanim, obzirom da se radi o okrivljenici koja se kao vozačica ponijela u konkretnom slučaju izrazito neodgovorno i pritom pokazala upornost pa sud ocjenjuje da se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići samo novčanom kaznom već je potrebno izreći i zaštitnu mjeru kako bi se utjecalo na okrivljenicu ali i na druge sudionike u prometu (specijalna i generalna prevencija) da se ubuduće klone izvršenja ovakvih i drugih prekršaja. Obzirom na okrivljeničinu dob i dosadašnje nekažnjavanje sud je ocijenio da se radi postizanja svrhe kažnjavanja okrivljenici ne treba izreći zaštitna mjera u trajanju od šest mjeseci kako je predložio ovlašteni tužitelj, već da će se svrha kažnjavanja postići izrečenom novčanom kaznom uz minimalno propisano trajanje zaštitne mjere od jednog mjeseca.

9. Trošak postupka određen je primjenom odredbe čl. 140. st. 1. u svezi čl. 138. st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona, a obuhvaća paušalni trošak suda, ovisno o složenosti i trajanju postupka te imovnom stanju okrivljenice.

U Otočcu 7. svibnja 2025.

ZAPISNIČARKA

SUTKINJA

Tanja Dujmović,v.r.

Ljiljana Popović-Crnić,v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 (osam) dana po primitku presude.

Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u dva istovjetna primjerka

Dostaviti: 1. okrivljenici,

2. ovlaštenom tužitelju,

3. ref. za izvršenje kazne,

4. spis.-