Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-12/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužiteljice LRF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1385/2023-52 od 28. studenog 2024., 23. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika i preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1385/2023-52 od 28. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka preko iznosa od 918,58 eura do iznosa od 1.309,20 eura (za iznos od 390,62 eura), na način da se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka za taj daljnji iznos od 390,62 eura odbija kao neosnovan .

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2013. do rujna 2014. u ukupnom iznosu od 47,67 eura zajedno s pripadajućom kamatom koja teče na točno označene iznose od dospijeća do isplate, a kako je to sve specificirano u izreci presude, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I. izreke).

Odlukom o troškovima postupka u točci II. izreke presude naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.309,20 eura, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. Protiv odluke o parničnom trošku u točci II. izreke žali se tuženik, pobijajući je zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se odluka u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, te traži naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 eura.

2.1. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu predložila istu odbiti i potvrditi pobijanu odluku.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio.

5. U ovom predmetu prvostupanjski sud je donio presudu poslovni broj Pr- 5315/2018-23 od 26. veljače 2020. kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 5.401,51 kn. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-570/2020 od 21. srpnja 2020. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 27/2021-2 od 12. travnja 2023. prihvaćena je revizija tuženika u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici 3.785,03 kune bruto sa pripadajućim zateznim kamatama izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te je prihvaćena i u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka pa je za te dijelove ukinuta prvostupanjska i drugostupanjska presuda te je predmet u ukinutom dijelu vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

6. Ispitujući pobijano rješenje (prema odredbi članka 129. stavka 5. ZPP-a, odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem) i postupak koji je prethodio njegovu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381., ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upire tuženik, jer su u obrazloženju rješenja navedeni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje proturječnosti u smislu ove zakonske odredbe zbog kojih njegovu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati.

8. U ovoj fazi postupka sporno je, je li prvostupanjski sud pravilno donio pobijanu odluku o parničnom trošku, koja se temelji na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP- a, u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

9. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je kako će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika prema kojima je sud trebao tužiteljici priznati trošak jednokratne nagrade s obzirom na vrijednost predmeta spora u fazi nakon donošenja revizijske odluke, za navesti je ZPP ne poznaje naknadu troškova prema pojedinim fazama postupka, stoga su takvi navodi neosnovani.

11. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici priznao trošak sastava podneska od 14. prosinca 2018. kojim se očituje na odgovor na tužbu, jer navedeni trošak nije bio nužan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, sve sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a. Naime, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o "tipskom predmetu", posebno imajući u vidu činjenicu da tužiteljica u podnesku u kojem se očituje na odgovor na tužbu tuženika u bitnom ponavlja navode iz tužbe, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Navedeno je u skladu i s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 2. rujna 2021.

12. Nadalje, pravilno tuženik ističe i da prvostupanjski sud nije trebao priznati trošak sastava šest podnesaka, s obzirom na to da su uistinu za vođenje postupka bili potrebni samo podnesci od 27. studenog 2019., 14. siječnja 2020. i 10. svibnja 2024. kojima je preciziran tužbeni zahtjev, i to, s obzirom da se ne radi o obrazloženim podnescima, prema Tbr. 8.t.4., a ne prema Tbr.8.t.1. Tarife, kako je to prvostupanjski sud odlučio. Podnesci od 10. svibnja 2019., 28. svibnja 2019. i 14. ožujka 2024., kojima je sudu dostavljen dokaz o uplati predujma za izradu vještva, nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

13. U odnosu na priznati trošak pristupa na ročišta, suprotno mišljenju tuženika, i po shvaćanju ovog suda sva ročišta je tužitelju i trebalo priznati prema Tbr.9.t.1. Tarife, kao što je trebalo priznati pristup na ročište za objavu prema Tbr.t.3. Tarife.

13.1. Naime, tužitelju koji je zastupan po odvjetniku na temelju Tbr. 9. 3. Tarife pripada i trošak odvjetničkog zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda, zbog čega je u ovom slučaju pravilno prvostupanjski sud dosudio trošak za pristup na ročište na kojem se objavljuje presuda.

13.2. Odredbom članka 335. ZZP-a propisano je donošenje, objava, pisana izrada i dostava presude, te tako stavkom 6. citirane odredbe propisano kako je ročište na kojem se presuda objavljuje sud dužan zakazati na ročištima kojima je glavna rasprava zaključena. Ako jedna od stanaka nije prisustvovala ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena sud će je pismeno obavijestiti o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište.

13.3. Iz dikcije odredbe članka 335. ZPP-a potpuno jasno proizlazi kako ročište na kojem se presuda objavljuje nije dispozitivna stanačka radnja kao što to uostalom nisu ni ostala ročišta koja se održavaju tijekom postupka (pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu).

13.4. Odredbe za održavanje ročišta su kogentne prirode, te je sud jedini ovlašten zakazivati ročišta, time da je slobodan u određivanju termina za ročište, te može (ali i ne mora uvažiti stranačke prijedloge).

13.5. Prema tome nema govora o tome da bi se sukladno odredbi članka 155. ZPP moglo govoriti o trošku koji nije bio nužan za vođenje parnice. Uostalom i po pravnom shvaćanju izraženom na sjednici građanskog odjela Županijskog suda u Splita održanoj dana 1. rujna 2020. većinom glasova prihvaćen je stav da stranci pripada trošak odvjetničkog zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda sukladno odredbama Tbr. 9.3 Tarife.

14. Slijedom naprijed navedenog, kako pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici nije trebalo priznati dosuđeni trošak sastava podnesaka od 14. prosinca 2018., 10. svibnja 2019., 28. svibnja 2019. i 14. ožujka 2024. (ukupno 250,00 eura), kao i više dosuđeni iznos za podneske od 27. studenog 2019., 14. siječnja 2020. i 10. svibnja 2024. (ukupno 140,62 eura), što ukupno iznosi 390,62 eura, trebalo je preinačiti pobijano rješenje i u tom dijelu odbiti njezin zahtjev na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu odbijen je jer iz stanja spisa ne proizlazi da bi isti bio plaćen.

Split, 23. svibnja 2025.

SUDAC

Boris Mimica