Pr-191/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužitelja Konstruktor-inženjering d.d. u stečaju, Split, Svačićeva 4, OIB: 81356391287, zastupanog po stečajnom upravitelju Josipu Hrgi, protiv tuženika NH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jeličić & partneri d.o.o., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom 23. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba kao nedopuštna.

II Nalaže se tužitelju da isplati tuženiku na ime naknade parničnog troška iznos od 125,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari 10.5.2016. podnio tužbu kojom traži da sud donese presudu kojom će se proglasiti nedopuštena pljenidba i prijenos u postupku koji se vodi kod Financijske agencije temeljem Zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 22.02.2016. godine radi naplate tražbine utvrdene ovršnom ispravom-obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće-solidarna pomoć za 11/2014, a koji postupak se vodi pred Općinskim sudom u Splitu broj Ovr-1370/16 i kojom će se naložiti tuženiku da nakaditi tužitelju trošak po ovršnom predmetu broj Ovr-1370/2016, kao i parnični trošak u ovom postupku.

1.1. Tužitelj u tužbi ističe da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Ovr-1370/16 od 15.04.2016. godine tužitelj upućen pokrenuti parnični postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod Financijske agencije po zahtjevu za izravnu naplatu, koji je tuženik podnio dana 22.02.2016. godine, a radi naplate tražbine utvrđene ovršnom ispravom obračunom poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće. Naime, tuženik da je Financijskoj agenciji dana 22.02.2016. godine podnio Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju obračuna poslodavca/tužitelja o neisplati dospjelog iznosa plaće i to, Zahtjev za izravnu naplatu na temelju obračuna solidarne pomoći 11/2014, uz zatezne kamate koje nisu određene u obračunu poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, po propisanoj stopi od dana dospijeća do isplate, a naplatu kojih kamata zahtijeva u cijelosti. Tuženik da predmetnim Zahtjevom potražuje više nego što je pripada u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine. Naime, sukladno odredbama člarka 93.st.3. Zakona o radu (NN 93/14) obračuni koji ipso iure imaju snagu ovršne isprave da su taksativno nabrojani u stavku 1. I 2. navedenog članka, a to su obračun plače, obračun naknade plaće i obračun otpremnine. Solidarna pomoć da je materijalno pravo radnika koje nije izričito propisano u Zakona o radu, već da predstavlja pamoć radniku u slučaju bolovanja dužeg od 90 dana radi nabavka medicinskih pomagala i pokrića participacije pri kupnji lijekova, a koja je uređena Kolektivnim ugovorom za graditeljstvom (NN 12/08-pročišćeni tekst), a koji se primjenjuje poslodavca, odnosno tužitelja. Naime, poslodavac da može, ako se za to steknu uvjeti, isplatiti solidarnu pomoć u slučajevima naznačenim člankom 62. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo. Dakle, ističe tuženik, iznos solidarne pomoći koja je eventualno naznačena na ispravi poslodavca-ne predstavlja sastavni dio plaće, a niti naknadu plaće u smislu članka 91.st.3. Zakona o rada, odnosno ista se ne može smatrati plačom, niti naknađom plače več drugim materijalnim pravom radnika. Stoga se, zbog stroge normativne formulacije obračun solidarne pomoći (kao materijalno pravo sukladno kolektivnom ugovoru) ne može smatrati ovršnom ispravom, a zbog čega posljedično isprava na temelju koje je tuženik tražio naplatu novčane tražbine nije podobna za ovihu, te istu "čini neurednom i nepodobnom za ovrhu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 17.4.2025. navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te da osporava činjeničnu i pravnu osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik, među ostalim ističe, da tužbom u ovom predmetu tužitelj traži da sud proglasi nedopuštenom pljenidbu i prijenos u postupku pred Financijskom agencijom temeljem tuženikova zahtjeva za izravnu naplatu od 22. veljače 2016.g. radi naplate tražbine utvrđene ovršnom ispravom obračunom poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće - solidarna pomoć za 11/2024 u postupku tog suda poslovni broj Ovr- 1370/16. Tužitelj navodi da njegovo ovlaštenje za pokretanje ovog postupka proizlazi iz rješenja tog suda broj Ovr-1370/16 od 15. travnja 2016.g., no tužitelj ovršenik nije postupio sukladno rješenju suda jer u tužbi ističe sasvim različite razloge od onih koje je isticao u žalbi protiv rješenja o ovrsi i zbog kojih ga je, sud, što proizlazi iz obrazloženja rješenja od 15 travnja 2016.g., uputio u parnicu. Naime, prema izričitoj odredbi čl. 55. st 3. Ovršnog zakona, tužbu kojom pokreće parnicu u koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodu koje je upućen u parnicu. Iz obrazloženja rješenja o upućivanju u parnicu proizlazi da je u prijedlogu povodom ovdje tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenom tužitelj kao razlog nedopuštenost ovrhe istaknuo tvrdnju da tražbina tuženika kao ovrhovoditelja nije prioritetna tražbina budući da je nastala nakon predstečajne nagodbe, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten zahtijevati ovrhu ovršenika. Dakle, u podnesenoj tužbi tužitelj da ističe potpuno druge razloge zbog kojih smatra da ovrha ni dopuštena, i to da isprava temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi nema snagu ovršne isprave jer je u njoj navedeno drugo materijalno pravo radnika, a ne plaća ili naknada plaće. Budući da to nije razlog koji je istaknut u ovršnom postupku, a slijedom toga to nije ni razlog zbog kojeg je ovršenik upućen u parnicu, tuženik je mišljenja da tužitelj nema ovlaštenje, tj valjani temelj za pokretanje ovog postupka pa da je tužba u ovoj pravnoj stvari nedopuštena pa tuženik predlaže da sud donese rješenje kojim će ju odbaciti, a podredno da donese odluku kojom će iz prethodno navedenih razloga tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3. Iz spisu priloženog rješenja Općinskog suda u Splitu br. Ovr-1370/16 od 15.4.2016. proizlazi da je ovdje tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenom ovrhe jer je tužitelj kao razlog nedopuštenosti ovrhe istaknuo tvrdnju da tražbina tuženika kao ovrhovoditelja nije prioritetna tražbina budući da je nastala nakon predstečajne nagodbe, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten zahtijevati ovrhu ovršenika. S obzirom su navodi ovršenika ovdje tužitelja predstavljali žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, sud je ovršenika tim rješenjem primjenom odredbi čl. 50. i 52. OZ-a uputio pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

4. Tužitelj je pokrenio ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštene, ali u tužbi ističe druge razloge zbog kojih smatra da je ovrha nedopuštena od onih razloga koje je istaknuo u žalbi u ovršnom postupku u povodu kojih je upućen u parnicu i to, da isprava temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi nema snagu ovršne isprave

5. Kako je odredbom čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona (“Narodne novine” br. 112/12, 25/13, 93/14, u tekstu OZ) propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, proizlazi da je tužba u ovoj pravnoj stvari nedopuštena pa ju je kao takvu valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I.

6. Tuženiku je s obzirom na uspjeh u postupku na temelju odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP), popisanog troška (list 31), označene vrijednosti predmeta spora (625,00 kn / 83,00 eura) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa) određen trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova (Tbr.7. t. 9. Tarife), što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife), uvećano za 25% PDV (Tbr. 46. Tarife) daje 125,00 Eura koliko je naloženo tužitelju da isplati tuženiku na ime naknade parničnog troška, odnosno odlučeno je kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Splitu, 23. svibnja 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda.

DNA:

- stečajnom upravitelju tužitelja

- pun. tuženika

- u spis