REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-201/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja OĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Dominiku Brekalo, odvjetniku u Požegi, Dragutina Lermana 6, protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o., Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, 10000 Zagreb, OIB 17863542417, zastupan po OD Nadramija & Partneri, Kranjčevićeva 10, 10000 Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vr. p. s. 2.485,99 eura, nakon javne glavne rasprave zaključene 25. travnja 2025. u nazočnosti opunomoćenik tužitelja, a u nenazočnosti uredno pozvanog opunomoćenika tuženika, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Svea Ekonomi d.o.o., Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10000 Zagreb, OIB 17863542417, da tužitelju MĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime povrata stečenog bez osnove isplati iznos od 2.485,99 EUR (dvijetisućečetristoosamdesetpeteuradevedesetdevetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnu kamatnu stopu proizašlu iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 % poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), na iznose od:

- 772,31 eur počev od 13. veljače 2024.

- 199,81 eur počev od 11. ožujka 2024.

- 377,29 eur počev od 8. travnja 2024.

- 551,98 eur počev od 10. svibnja 2024.

- 584,60 eur počev od 7. lipnja 2024.

pa sve do isplate, a u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Svea Ekonomi d.o.o., Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, 10000 Zagreb, OIB 17863542417, da tužitelju MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka

u

iznosu

od

981,97

EUR

(devetstoosamdesetjedaneurodevedesetsedamcenti) sa zateznom kamatom počev od 23. svibnja 2025. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tuženika Svea Ekonomi d.o.o., Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, 10000 Zagreb, OIB 17863542417, da sud odredi prekid postupka u ovoj građansko-pravnoj stvari do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Gž- 451/2024 od 12. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj OĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u tužbi koju je podnio protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o., Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10000 Zagreb, OIB 17863542417, i u tužbenim navodima isticao kako je presudom ovog suda poslovni broj: P-23/2024-15 od dana 30. travnja 2024., proglašena nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Brekala, Dragutina Lermana 6, Požega, poslovni broj Ovrv-171/13 od dana 14. veljače 2013., a koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 1. ožujka 2013. te je presudom Županijskog suda u Vukovaru, Gž-451/2024-4 od dana 12. rujna 2024. odbijena žalba kao neosnovana, te potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-23/24-15 od 30. travnja 2024.

Tužitelju je temeljem rješenja o ovrsi na Javnog bilježnika Ante Brekala, Dragutina Lermana 6, Požega, poslovni broj Ovrv-171/13 , a za koje je pravomoćno utvrđeno gore navedenim presudama da su pljenidba i prijenos novčanih sredstava nedopušteni ustegnuto s računa 2.485,99 EUR.

Kako je presudama pod točkom 1. utvrđeno da je prijenos i pljenidba nedopušten, tuženik je iznos iz točke 2. stekao bez osnove i pozivajući se na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, a kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, a slijedom čega tužitelj od tuženika zahtjeva da mu tuženik vrati stečeni novčani iznos od 2.485,99 EUR i to sa zateznom kamatom od dana kada su pojedinačni novčani iznosi neosnovano ustegnuti sa računa tužitelja i doznačeni tuženiku pa sve do isplate, a i da tuženik tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude pa sve do isplate.

2. Tuženik Svea ekonomi d.o.o. u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelj ustao tužbom radi stjecanja bez osnove kojom traži povrat sredstava koje je tuženik naplatio podnošenjem FINI na naplatu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanog od strane javnog bilježnika Ante Brekala, Požega, poslovni broj Ovrv-171/13 od 14. veljače 2013. Tužitelj ulaže ovu tužbu pozivajući se na pravni institut stjecanja bez osnove, tvrdeći da je presudom Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-23/2024-15 od 30. travnja 2024., potvrđenom presudom Županijskog suda u Vukovaru, Gž-451/2024-4 od dana 12. rujna 2024., otpala osnova za naplatu tražbine. Osnova za naplatu predmetnog duga bilo je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdano od strane javnog bilježnika Ante Brekala, Požega, poslovni broj Ovrv-171/13 od 14. veljače 2013. Navedena osnova nije otpala, niti su se sudski postupci na koje se tužitelj poziva vodili radi valjanost navedene osnove. Navedeno rješenje o ovrsi izdano od strane javnog bilježnika Ante Brekala, Požega, poslovni broj Ovrv-171/13 od 14. veljače 2013. godine još uvijek je valjano, a presudom na koju se u ovoj pravnoj stvari poziva tužitelj utvrđena je nedopuštenom samo naplata po toj osnovi. Predmetna presuda nije ulazila u valjanost i/ili postojanje osnove. Tuženik, stoga, smatra da je presudom Općinskog suda u Požegi, posl.br. P- 23/2024-15 od 30. travnja 2024. godine, potvrđenom presudom Županijskog suda u Vukovaru, Gž-451/2024-4 od dana 12.rujna 2024.godine, doduše, prestalo pravo tuženika da po navedenoj osnovi vrši naplatu, ali ta presuda nije ni na koji način utjecala na postojanje, niti valjanost, osnove. Kada je pravo na isplatu po valjanoj osnovi prestalo, tada se jedino svaki daljnji primitak može smatrati primitkom bez pravne osnove. Sličnog stajališta je VTSRH (presuda od 19. ožujka 2014. posl.br. Pž-1970/10) u kojoj navodi da je dužniku na raspolaganju mogućnosti pobijanja zadužnice, pa tako dužnik može u posebnoj parnici tražiti utvrđenje njezine neistinitosti te sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima zahtijevati utvrđenje njezine ništetnosti, može tužbom pobijati zadužnicu zbog poslovne nesposobnosti i mana volje, a ako je od dužnika bila naplaćena tražbina utvrđena u zadužnici, dužnik može u posebnoj parnici tražiti vraćanje onoga što je naplaćeno na temelju zadužnice, s osnove stjecanja bez osnove. U konkretnom je slučaju sud utvrdio da su pljenidba i prijenos nedopušteni. To je utvrđenje procesne naravi, te se kao takvo može odnositi isključivo na mogućnost naplate po navedenoj osnovi, no ne utječe na valjanost osnove, iz kojeg razloga tuženik smatra da takva presuda ne može djelovati retroaktivno, već se može odnositi samo kao zabrana buduće naplate po predmetnoj osnovi.

Čak i za slučaj da Sud zauzme stav da se u konkretnom slučaju ipak imaju primijeniti pravna pravila instituta stečenog bez osnove, tužitelj nije imao pravo potraživati kamate na naplaćena sredstva, a sve imajući na umu da je u stavku 2. članka 1117. ZOO-a određeno da se stjecatelj smatra poštenim do trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka (u konkretnom slučaju - revizije) i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatom od trenutka kada je postao nepošten. U konkretnom je slučaju tuženik na presudu Županijskog suda u Vukovaru, Gž-451/2024-4 od dana 12.rujna 2024.godine uložio Prijedlog za dopuštenje Revizije, o kojem još uvijek nije riješeno što znači da je tuženik još uvijek pošten stjecatelj, te da tužitelj nema pravo potraživati kamate.

Nesporno je da je presudom Općinskog suda u Požegi, posl.br. P-23/2024-15 od dana 30. travnja 2024., proglašena nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava po gore opisanoj osnovi, te da je ta presuda postala pravomoćna nakon što je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru, Gž-451/2024-4 od dana 12.rujna 2024. U navedenom je postupku usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, te su pljenidba i prijenos proglašeni nedopuštenima, iz razloga što su sudovi zauzeli stav da tuženik nije pružio dokaze da je potraživanje iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ante Brekala broj Ovrv-171/13 od 14. veljače 2013. na valjanoj pravnoj osnovi preneseno od strane Zagrebačke banke d.d. na tuženika kao novog ovrhovoditelja. Obzirom da su u konkretnom slučaju sudovi prebacili teret dokaza sa tužitelja na tuženika, zanemarujući činjenicu da je u konkretnom slučaju, FINA, koja provodi ovrhu sukladno odredbama Ovršnog zakona, temeljem članka 32 i 209 Ovršnog zakona, provela promjenu ovrhovoditelja, tuženik je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavio Prijedlog za dopuštenje revizije i predložio ovom sudu da odredi prekid postupka u ovoj građansko-pravnoj stvari do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o Prijedlogu ovdje tuženika.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj je istakao kako tuženik neosnovano i paušalno ističe navode pod točkom I. i II., te je očigledno da odugovlači ovaj postupak. Istakao je da se sudska praksa koju tuženik dostavlja ne može se primijeniti na ovaj postupak jer je nesporna činjenica kako je pravomoćno utvrđeno da je nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Brekala, Dragutina Lermana 6, Požega, poslovni broj Ovrv-171/13 od dana 14. veljače 2013., temeljem koje je tužitelju ustegnuto sa računa 2.485,99 eura, što je upravo stjecanje bez osnove. Tužitelj se protivio prijedlogu tuženika da naslovni sud odredi prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer tuženik predlaže prekid postupka po osnovi koja nije određena u Zakonu o parničnom postupku kao jedan od razloga za određivanje prekida postupka. Nadalje, očigledno je da tuženik čini sve kako bi odugovlačio ovaj postupak, te tužitelj još jednom ističe kako navedeni prijedlog nema zakonskih uporišta.

4. U podnesku od 23. travnja 2025. tuženik je javio ovom sudu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, Gž-451/2024-4 od dana 12. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, posl.br. P-23/2024-15 od dana 30.travnja 2024.

U konkretnom je slučaju Prijedlog za ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika podnijela Zagrebačka banka d.d., te je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ante Brekala broj Ovrv-171/13 od 14. veljače 2013. dostavila FINI na naplatu. Dana 4. kolovoza 2018. FINA je prestala izvršavati osnovu za plaćanje budući da na računu tužitelja nije bilo dovoljno novca da se Zagrebačka banka namiri u cijelosti kroz vrijeme od tri godine od primitka rješenja o ovrsi kod FINE. Nakon što je tuženik otkupio predmetnu tražbinu od Zagrebačke banke d.d. ponovno je dana 14. prosinca 2023. aktivirao osnovu na FINI, nakon čega je tužitelj pokrenuo postupak radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, u kojem je postupku pravomoćno uspio. Dakle, u trenutku ponovne aktivacije osnove na FINI tražbina s osnove pravomoćnog rješenja o ovrsi Ovrv-171/13 od 14. veljače 2013. nesporno je postojala, tvrdi tuženik. Kako tužitelj nikada nije uložio prigovor na rješenje o ovrsi, niti je na bilo koji drugi način osporio postojanje duga tada tuženik zaključuje da je osnova za aktivaciju na FINI postojala na dan 14. prosinca 2023., a nakon toga dana je tužitelj pokrenuo postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

Iz navedenog proizlazi da tuženik nije naplatio nepostojeću tražbinu, niti je sama osnova naknadno otpala, već je tuženik presudom Općinskog suda u Požegi, posl.br. P-23/2024-15 od dana 30. travnja 2024. izgubio samo procesnu mogućnost naplate svoje, još uvijek postojeće i nepodmirene tražbine, putem izravne naplate na FINI. Pored navedenog, tuženik ističe kako iznos od 53,09 EUR kojeg tužitelj potražuje u svojoj tužbi, ne predstavljaju sredstva koja tuženik naplatio po predmetnoj ovrsi, već je to iznos naknade koja se FINI plaća prilikom podnošenja osnove na naplatu. Slijedom navedenog, tuženik u cijelosti osporava visinu i osnovu tužbenog zahtjeva, te predlaže da naslovni sud odbije tužbu tužitelja, te ga obveže na snašanje troškova postupka.

5. Između stranaka nije sporno da je ovaj sud presudom poslovni broj P-23/2024-15 od 30. travnja 2024. proglasio nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Brekala, D. Lermana 6, Požega, poslovni broj: Ovrv-171/13 od 14. veljače 2013., a koje je postalo pravomoćno i ovršno 1. ožujka 2013., a drugostupanjski sud i to Županijski sud u Vukovaru je povodom izjavljene žalbe tuženika Svea Ekonomi d.o.o. protiv ove prvostupanjske presude, žalbu tuženika odbio kao neosnovanu te je potvrdio presudu ovog suda od 30. travnja 2024.

6. Također nije sporno da je FINA Sektor poslovne mreže RC Osijek postupila po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Brekala, u predmetu poslovni broj: Ovrv-171/13 od 14. veljače 2013. i 13. veljače je prenijela novčana sredstva sa računa ovršenika OĐ i doznačila novčana sredstva za korist ovrhovoditelja Svea Ekonomi d.o.o. i to iznose od 53,09 EUR, 60,16 EUR i 659,06 EUR, dana 13. veljače 2024., novčani iznos od 189,81 EUR zaplijenila je i prenijela sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja, 11. ožujka 2024., iznos od 377,29 EUR, 8. travnja 2024., iznos od 551,98 EUR, dana 10. svibnja 2024. i iznos od 584,60 EUR, dana 7. lipnja 2024.

7. Sporno je između stranaka je li tuženik kao stjecatelj novčanih sredstava iste stekao bez valjane pravne osnove na dane kada su novčana sredstva ustegnuta tužitelju i doznačena tuženiku.

8. Ocjena je ovog suda da je u ovom sporu tj. u ovoj građansko-pravnoj stvari valjalo primijeniti pravilno odredbe materijalnog prava, a to znači da je sud imao obvezu najprije utvrditi pripremno ročište kako bi dao mogućnost strankama da iznose i dalje svoje pravne stavove i eventualno predlažu druge dokaze, a sud je bio u obvezi zaključiti prethodni postupak i odlučiti koje dokaze će izvesti na glavnoj raspravi. Budući da je tuženik u podnesku izjavio da njegov opunomoćenik neće nazočiti pripremnom ročištu i predložio da se isto održi u njegovoj odsutnosti, sud je sukladno članku 291. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) raspravljao s opunomoćenikom tužitelja, a što znači da je pripremno ročište provedeno u nenazočnosti uredno pozvanog opunomoćenika tuženika, kao što je i zaključen prethodni postupak u kojem je sud odlučio čitati presude Općinskog i Županijskog suda te izvršiti uvid u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u predmetu javnog bilježnika Ante Brekala, poslovni broj: Ovrv-171/13 od 14. veljače 2013., od 19. rujna 2024. (stranica 5 spisa).

9. U smislu odredbe članka 292.a ZPP-a sud je s obzirom na okolnosti da ročištu nije nazočio opunomoćenik tuženika, a predložio je da se pripremno ročište održi u njegovoj nenazočnosti, kao i na činjenicu da je bilo ekonomično nastaviti postupak na istom ročištu čitanjem navedenih presuda i vršenjem uvida, nastavio glavnu raspravu na ročištu od 25. travnja 2025. kada su u dokaznom postupku pročitane presude ovog suda, poslovni broj: P-23/2024-15 od 30. travnja 2024. i presuda Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Gž-451/2024-4 od 12. rujna 2024., a izvršen je i uvid u specifikaciju izvršenih osnova za plaćanje iz predmeta Ovrv-171/13, a koje je aktivirano 14. prosinca 2023.

10. Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesno analizirajući provedene dokaze, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka, valjalo je zaključiti da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

11. Naime, odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe na imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijevaju se i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

12. Istina da je osnova za pljenidbu i prijenos novčanih sredstava postojala u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Brekala, poslovni broj: Ovrv-171/13 od 14. veljače 2013., ali je kasnije otpala jer je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj: P-23/2024-15 od 30. travnja 2024. (pravomoćna 12. rujna 2024.), a jer ju je potvrdio Županijski sud u Vukovaru, presudom poslovni broj: Gž- 451/2024-4 od 12. rujna 2024., upravo proglašena nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Brekala, D. Lermana 6, Požega, poslovni broj: Ovrv-171/13 od 14. veljače 2013., a koja je postalo pravomoćno i ovršno 1. ožujka 2013.

13. Dakle, kako je FINA13. veljače 2024. doznačila sa računa tužitelja za korist tuženika novčane iznose od 53,09 EUR, 60,16 EUR i 659,06 EUR, tada treba zaključiti da je tuženik u obvezi vratiti ove novčane iznose sa zateznom kamatom od dana plaćanja tj. od 13. veljače 2024. pa sve do isplate, sukladno odredbi članka 1115. ZOO/05 jer je ovom odredbom propisano da ako je stjecatelj nepošten tada treba platiti zateznu kamatu od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

14. Pravomoćna presuda je utvrdila da je bilo nedopušteno provesti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja, tamo ovršenika i doznačiti ih za korist tuženika, tamo ovrhovoditelja, a onda ovaj sud zaključuje da je tuženik, tamo ovrhovoditelj bio nepošteni stjecatelj novčanih sredstava i za to je dužan platiti zateznu kamatu na ukupan iznos od 772,31 EUR od 13. veljače 2024. pa do isplate sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO/05.

15. Iznos od 199,81 EUR doznačen je za korist tuženika kao ovrhovoditelj 11. ožujka 2024., iznos od 377,29 EUR doznačen je za korist tuženika kao ovrhovoditelja 8. travnja 2024., iznos od 551,98 EUR doznačen je za korist tuženika kao ovrhovoditelja 10. svibnja 2024., a iznos od 584,60 EUR doznačen je za korist tuženika kao ovrhovoditelja 7. lipnja 2024., pa je od tih datuma tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan tužitelju platiti i zateznu kamatu sve do isplate.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a jer je tuženik izgubio spor, a kako je tužitelja zastupao opunomoćenik – odvjetnik tada je sud sukladno odredbi članka 155. stavak 1. i 3. ZPP-a prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice i te troškove je odmjerio prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

17. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 2.485,99 EUR, nedvojbeno proizlazi da je opunomoćenik – odvjetnik za sastav tužbe pravilno zahtijevao 100 bodova ili 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), a kako je prema Tbr. 54. vrijednost boda 2,00 eura i kako se Tarifa primjenjuje prema vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja sudske odluke (Tbr. 52. točka 3.) valjalo je utvrditi da je za sastav tužbe odvjetnik pravilno zahtijevao navedeni novčani iznos, a kako je sastavio jedan obrazloženi podnesak od 23. prosinca 2024. te i nazočio raspravi od 25. travnja 2025. tada mu na temelju Tbr. 8. točka 1. Tarife pripada nagrada u iznosu od 100 bodova ili 200,00 EUR. To je bio sastav obrazloženog podneska i u tom podnesku se tužitelj putem opunomoćenika očitovao na odgovor na tužbu tuženika pa je i ovaj zahtjev osnovan. Nazočnost ročištu za glavnu raspravu daje opunomoćeniku pravo zahtijevati nagradu od 100 bodova ili 200,00 EUR temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife, a kako je opunomoćenik nazočio i ročištu za donošenje, objavu i uručenje pisanog sastava presude, tada mu pripada 50 bodova ili 100,00 EUR. Sveukupan izdatak tužitelja po osnovi zastupanja iznosi 700,00 EUR, a kako je opunomoćenik obveznik plaćanja PDV-a po stopi od 25 %, sukladno Tbr. 46. Tarife, tada je ukupan trošak zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku utvrđen iznosom od 875,00 EUR.

18. Ovom novčanom iznosu valjalo je pribrojiti izdatak radi plaćanja sudskih pristojbi za podnesenu tužbu i za donesenu presudu, sve sukladno odredbi članka 4. stavak točka 1. i 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23), a što znači da je tužitelj platio pristojbu na tužbu u iznosu od 35,66 EUR, a pri tome koristeći povlasticu iz odredbe članka 7. stavak 1. ZSP/18, a kako je u obvezi platiti sudsku pristojbu za donesenu presudu u iznosu od 71,31 EUR (bez povlastice), tada je ukupan iznos troška za sudske pristojbe 106,97 EUR ili zbirno trošak tužitelja iznosi 981,97 EUR koji je tužitelju dosuđen sa zateznom kamatom u smislu odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a jer je zateznu kamatu tužitelj zahtjevao.

19. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 23. svibnja 2025.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Dominik Brekalo, Dragutina Lermana 6, [adresa] Požega

2. OD Nadramija & Partneri, Kranjčevićeva 10, [adresa] Zagreb