Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, M. Gupca 22

Poslovni broj: P- 486/2022.-29.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji toga suda Nives Škudar, u pravnoj stvari tužitelja MC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Franji Kalebu, odvjetniku u Zagrebu, Petrinjska 11, protiv tuženice PC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u OD Ćurković i Šanjug d.o.o. [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 17. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika i u prisutnosti punomoćnice tuženice, dana 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici PC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju TC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 823.50 eura , sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 1. listopada 2021. do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužnoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.076,66 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja I.st.presude do isplate, po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 20. srpnja 2022. podnio tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi navodi da su tuženica, kao naručitelj radova i tužitelj kao izvođač radova, ugovorili su radove na adaptaciji stana tužene u Zagrebu, Galjufova 22, prema specifikaciji radova, za iznos od 46.800,00 kn.

1.1. Tuženica je na ime akontacije platila tužitelju iznos od 40.000,00 kn. Tijekom radova uočena je potreba za izvanrednim, izvantroškovničkim radovima na koje je pristala tuženica, u iznosu od 4.400,00 kn. Po završetku svih radova, krajem rujna 2021 godine, a koje je radove tuženica okarakterizirala kao kvalitetne i sukladne dogovoru odrađenog posla, tužena je odbila tužitelju platiti iznos od 6.800,00 kao cijenu radova te iznos od 4.400,00 kn kao cijenu izvanrednih, izvantroškovničkih radova te je tako ostala dužna iznos od 11.200,00 kn. Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

1.2. Budući da je tuženica odbila platiti tužitelju preostali iznos utvrđen specifikacijom, tužitelj se putem punomoćnika obratio tuženoj radi naplate svoga izvršenog posla i razrješenja ovoga spora mirnim putem. Tuženica je odbila platiti tužitelju preostali iznos, navodeći da je iznosom od 40.000,00 kn platila za sve izvedene radove u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da je zaprimila tužbu tužitelja kojom se traži isplata iznosa od 11.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.listopada 2021 godine, pa do isplate, po stopi određenoj čl.29 Zakona o obveznim odnosima te naknaditi prouzročene troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke suda prvoga stupnja, pa do isplate, po stopi određenoj čl.29 Zakona o obveznim odnosima.

2.1. U tužbi se navodi da su tuženica kao naručitelj radova i tužitelj kao izvođač radova, ugovorili radove na adaptaciji stana tužene u Zagrebu, Galjufova 22, prema specifikaciji radova, za iznos od 46.800,00 kn te da je tuženica na ime akontacije platila tužitelju iznos od 40.000,00 kn. Također, navodi se da je po završetku svih radova, krajem rujna 2021 godine, tuženica odbila tužitelju platiti iznos od 6.800,00 kao cijenu radova te iznos od 4.400,00 kn kao cijenu izvanrednih, vantroškovničkih radova te je tako ostala dužna tužitelju iznos od 11.200,00 kn. III. Tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te pobija tužbu iz razloga navedenih u nastavku ovog odgovora na tužbu. Prvenstveno se ističe da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaze kojima bi dokazao svoje navode iz tužbe i samo djelomično opisuje slijed događaja i dostavljenu dokumentacije između stranaka. Tuženica pojašnjava da je tužitelj nakon razgovora sa tuženicom koje bi radove trebalo izvršiti u stanu u [adresa] u [adresa], dana 24.08.2021. g. donio prvu ponudu na iznos od 53.210,00 kn za izvođenje radova, vlastoručno napisanu, bez datuma, potpisa i žiga (koju ponudu je tužitelj dostavio uz tužbu).

2.2. U predmetnoj ponudi je tužitelj detaljno naveo i specificirao radove koje će izvesti, materijale koje će ugraditi te naknadu koju je tuženica po izvedenim radovima dužna platiti i to: 1) demontaža sanitarija stare instalacije u zidu i dr. navedeno za iznos od 2.500,00 kn 2) montaža nove instalacije vodovoda i kanalizacije i dr. navedeno za iznos od 15.500,00 kn 3) preinaka plinske instalacije za iznos od 3.000,00 kn 4) centralno grijanje sav potreban materijal bojler, cijevi, radijatori i dr. navedeno za iznos od 24.410,00 -montaža bojlera radijatora, cijevi uštemane u pod puštanje u pogon serviser za iznos od 7.800,00 kn Predmetnom ponudom je tužitelj detaljno specificirano koje se radove obvezuje izvesti i što ugraditi za ukupan iznos od 53.210,00 kn. S obzirom da je ista ponuda bila tuženici previsoka tužitelj je dana 30.08.2021. g. tuženici dostavio drugu ponudu, također vlastoručno napisanu, bez datuma, potpisa i žiga, u iznosu od 49.932,00 kn, kojom su obuhvaćeni identični radovi kao i na ponudi od 24.08.2021.g. umanjenu u odnosu na centralno grijanje na 21.132,60 kn, te je u konačnici ponuda smanjena na iznos od 46.932,00 kn koji iznos tužitelj navodi u tužbi. Tuženica je izvršila tužitelju uplatu akontacije u iznosu od 40.000,00 kn. Tužitelj je u obje ponude detaljno naveo materijal koji mu je potreban za ugradnju i koje će radove izvršiti uz fiksni iznos naknade koju će tuženica po dovršetku radova platiti, predmetna ponuda je bila fiksna, tužena je prihvatila platiti fiksni iznos za navedene radove u ponudi te stranke nisu ugovorile nikakve vantroškovničke radove koje sada tužitelj u iznosu od 4.260,00 kn neosnovano potražuje u ovom postupku.

2.3. Tužitelj je završni obračun dostavio tuženoj dana 24.11.2021.g. premda nije završio ugovorene radove i nije došlo do primopredaje završenih radova. Iz završnog obračuna - specifikacije plaćanja VTR radova koju je dostavio tužitelj proizlazi da se VTR radovi odnose većinom na cijenu materijala (cijevi i ventile) za koje tužena smatra da su obuhvaćeni i u ponudi od 24.08.2021.g. jer se bez njih ne bi mogli izvršiti ugovoreni radovi, u stavkama montaže instalacije vodova, kanalizacije i centralnog grijanja. Upravo da se izbjegne dodatno plaćanje od ponuđenog i prihvaćenog iznosa u ponudi od 30.08.2022.g. tužena je tražila fiksnu ponudu u kojoj će biti obuhvaćen materijal i radovi te je osporila specifikaciju – završni obračun u dijelu koji se odnosio na VTR radove u iznosu od 4.260,00 kn.

Ujedno tužitelj u završnom obračunu potražuje od tuženice i iznos od 6.932,00 kn koji iznos je tuženica u cijelosti osporila.

2.4. U odnosu na neplaćeni iznos od 6.932,00 kn tuženica ističe da isti nije platila jer:

-u ponudi od 24.08.2021. g. navedena je demontaža 5 radijatora, a doista su demontirana 4 radijatora, što je i sada moguće vidjeti u stanu

- „demontažu i odvoz“ plinske instalacije u ukupnom iznosu od 2.500,00 kn, tužitelj je samo odvezao radijatore i bojler jer su bili u funkciji, neoštećeni i još iskoristivi, a ostalu sanitariju iz kupaone i staru instalaciju odvezla je tuženica na reciklažno dvorište, budući da se radi o paušalnom iznosu, tužena taj iznos umanjuje za 500,00 kn

-montaža grube i fine nove instalacije

- od nabrojenog iz ponude nije: izvedena instalacija pa niti montaža umivaonika u wc-u

-montaža perilice suđa, miješalice i povezivanje sudopera na kanalizacijski sustav

-montaža perilice rublja

-montiran je veliki umivaonik bez ormarića,

- GEBERIT I TECE podžbukne konzole .

2.5. U odnosu na račune koje je tužitelj dostavio uz tužbu nejasno je na što se isti odnose, te ujedno isti nisu pravno relevantni jer je tužitelj ugovorio fiksni iznos za izvedene radove i ugrađeni materijal koji je u konačnici trebao nabaviti i platiti tužitelj i ugraditi za cijenu dogovorenu iz ponude. Tužitelj je uz tužbu dostavio utužene račune. U odnosu na dostavljeni račun br. 26026-20-1 od 11.10.2021. g. u iznosu od 2.852,57 kn i račun br. 31346-20-1 od 29.11.2021. g. u iznosu od 284,14 kn tuženica ističe da ih je sama kartično platila te u prilog tome se dostavljaju kopiju istog i slip na kojem je vidljiv broj kartice putem koje je transakcija izvršena.

2.6. I u konačnici tuženica ističe da je puštanje bojlera u pogon koji je bio obuhvaćen ponudom tužitelja platila tuženica tvrtki AKI-D-VOD d.o.o. ovlaštenom serviseru za puštanje u rad bojlera i dobivanje garancije u iznosu od 1.687,50 kn.

2.7. Tužena predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u ponudu tužitelja na listu 8 spisa, u račune na listu 9 do 31 spisa, u prikaz vantroškovničkih radova na listu 45 spisa, u ponudu od 30. 08. 2021. na listu 47 spisa, u račune na listu 48 i 49 spisa, saslušao tužitelja na ročištu 5. lipnja 2023. te tuženu na zapisniku od 14. rujna 2023. u svrhu dokazivanja, te svjedoke ĐC, NC, DC, na ročištu 17. ožujka 2025., proveo građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Zvonku Benjaku te istog vještaka saslušao na ročištu 17.ožujka 2025. godine.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan do iznos od 823,50 eura.

5. Tužitelj u bitnom u svom iskazu navodi da je prema detaljnom opisu tužene, a vezano uz radove koje je trebalo napraviti u stanu u [adresa] u [adresa] sačinio svoju ponudu, a koja prileži spisu na listu 8 spisa, te je ta prvobitna ponuda od 53.210,00 kuna dogovorno smanjena za jedno 3.000,00 ili 4.000,00 kuna, a sav naručeni materijal od M je podigao i dovezao ga na mjesto ugradnje. Navodi da je izvršio sve dogovorene radove, međutim da je tužena u tijeku izvođenja radova mijenjala projekat na način da je tražila da se izmijeni mjesto bidea, WC školjke te su promijenjene dimenzije tuš-kade, te je tražila da se nakon položenih vodovodnih cijevi i cijevi za centralno grijanje spuste niže u betonsku armaturu na podu, a što je njemu kompliciralo posao jer je morao dodatno provjeravati sa manometrom da ne bi došlo kakvih oštećenja ili puštanja, a nakon završenih radova u kupaonici je napravljena i toplinska proba, odnosno da li je centralno grijanje u funkciji kao i topla voda te je provjerom utvrđeno da je sve u redu. Tužitelj nadalje navodi kako je točno da nije izvršio montažu perilice suđa u kuhinji, miješalice i povezivanje sudopera na kanalizacijski sustav iz razloga jer ga tužena za to nije zvala, ali je on sve instalacije pripremio za spajanje tih uređaja. Potvrđuje da nije montirao perilicu rublja u maloj kupaonici i da je demontirao pet ogrijevih tijela i to 4 radijatora i jednu "lojtricu" a koji su svi bili stari preko 30 godina i potpuno neupotrebljivi. Otprilike te starosti bio je i bojler Vailant pa se u tom dijelu i osporava tvrdanja tužene da su radijatori i bojler bili iskoristivi, te je on to odvezao na krupni otpad. Tvrdi da u ponudi nije bilo navedeno niti je on imao obvezu odvoza građevinskog otpada u smislu šute, keramičkih pločica, WC školjke, već je to bila obveza drugog izvođača gsp. DC, te i demontaža plinske instalacije nije bila u njegovoj domeni nego o domeni gosp. BC jer je on ovlašten plinoinstalater. Navodi da je serviseru za Vailant bojlere P T platio 600 kuna a radi provjere puštanja u pogon bojlera i ispravnosti istoga, te je on izdao potvrdu da je sa bojlerom sve u redu, međutim navodi da nema pisanog traga o njegovoj isplati od 600 kuna gosp. Đ budući da je on u mirovini i nije obrtnik. Navodi da je u stanu tužene obavljao poslove demontaže instalacije centralnog grijanja, vodovodne instalacije i kanalizacije, kao i montažu nove instalacije centralnog grijanja, vodovodne instalacije i kanalizacije. Navodi da u svojoj ponudi nije naveo vantroškovničke radove pa čak niti paušalno jer se niti prilikom jednog izvođenja posla ne može sa sigurnošću ustanoviti koliko će oni iznositi, te pojašnjava da u ponudu nisu bili uključene i mješalice odnosno pipe za kupaonicu i kuhinju te različiti ventili jer su i cijene i kvaliteta pojedinih tih proizvoda vrlo različiti, pa to bira i plaća investitor, te nadalje navodi da je on te kutne ventila naveo kao izvantroškovnički trošak jer ih je on kupio i ugradio.

6. Tužena se u svom iskazu osvrnula na račune koje je tužitelj dostavio u spis te je osporila račun od 11. listopada 2021. koji glasi na iznos od 3.478,75 kuna, uz tvrdnu da je taj račun ona platila, a kao dokaz kartičnog plaćanja je dostavila u spis i potvrdu tako da je po umanjenju rabata po ponudi platila iznos od 2.852,57 kuna, a isto tako je osporila račun i od 29. 11. 2021. kojeg je ona također osobno platila, a što je vidljivo iz priležećih slipa o plaćanju navedenog računa kojeg je dostavila u spis. U odnosu na ostale račune smatra da su nejasni, te se ne može utvrditi na što se isti odnose niti koliko je prema navedenim računa bilo potrebno materijala za ugradnju pojedinih stavki iz računa. Tvrdi da je 2002. godine kupljen bojler i radijatori, jer do tada u stanu nije bilo centralnog grijanja, a kada su ti radijatori i bojler demontirani tužitelj ih je odvezao na njemu nepoznato mjesto, ali tvrdi da ih nije odvezao na deponij već da je to iskoristio na neki drugi način. Suglasna je da su demontirana 4 radijatora i lojtrica i da su ugrađena tri radijatora i jedna lojtrica. Osporava da bi postojala bilo kakva razlika u nivou podova između pojedinih prostorija u stanu već je sve bilo u istom nivou, te je i tužitelj bio upozoren da bi cijevi za centralno grijanje odnosno vodovodne cijevi trebalo položiti dublje u podlogu jer će u protivnom smetati ulaznim vratima i podovima. Tvrdi da je tužitelj od početka imao detaljan nacrt izgleda kupaone sa položajem i dimenzijama tuš kade i cijevima koje je bilo potrebno ugraditi te je zajedno sa njom išao u poduzeće Petrokov i bio prisutan pri kupnji tuš kabine koja je bila dimenzija 140 x 80, a tužitelj je tražio da tvornički izreže na dimenziju 130x80 a što je i učinjeno a što je i ona još dodatno platila. Navodi kako u cijelosti osporava sve vantroškovničke radove koje tužitelj od nje potražuje jer na iste nije bila upozorena niti se oni spominju u bilo kojem iznosu. Osim toga smatra da je plaćanjem iznos oda 40.000,00 kuna izvršila u cijelosti svoju obvezu i tužitelju platila sve radove koje je izveo. Nije nikada od njega dobila račun o izvedenim radovima niti je od njega dobila izjavu ovlaštenog servisera o ispravnom funkcioniranju bojlera, a radi čega je kasnije imala problema, te je na koncu za takvu izjavu gsp.Đ platila 1.630,00 kuna, iako je u tužiteljevoj ponudi i ukupnim troškovima bila sadržana i takva izjava koju je trebao izdati tužitelj i ona je bila uračunata u cijenu usluga i radova. Tužena još pojašnjava da su se ona i tužitelj konačno usuglasili o visini ponude te je to bila i treća ponuda tužitelja o kojoj nema pisanog traga i koja je iznosila 46.932,00 kune, budući da je druga ponuda u iznosu od 49.932,00 kuna, umanjene za stavku plinske instalacije u iznosu od 3.000,00 kuna.

7. Zbog oprečnih izjava tužitelja i tužene o tome koji su radovi izvršeni prema ponudi te koja je vrijednost izvršenih radova kao i cijene ugrađenih materijala i vrijednost vantroškovničh radova, sud je na suglasni prijedlog stranaka prove građevinsko vještačenje po ovlaštenom građ. vještaku dipl.ing. Zvonku Benjaku.

7.1. Vještak je u svom nalazu naveo da od početka cjelokupni posao od nuđenja i dogovora nije usklađen sa pozitivnom praksom, jer su radovi dogovoreni u paušalnim iznosima bez precizno iskazanih količina za sve radove, iz čeg proizlazi da se kod obračuna ne izvodi dokaznica mjera za pojedini izvedeni rad, već se obračun radi u paušalnom iznosu prema ponuđenim stavkama iz ponude.

7.2. Vještak je koristio dostupnu dokumentaciju u spisu te utvrdio da nije moguće utvrditi cijenu ugrađenog materijala jer nema specifikacije točno ugrađenog materijala kao niti izmjere količina izvedenih radova na licu mjesta. Isto tako, vještak je naveo da niti iz dostupne dokumentacije niti iz izjave stranaka tijekom postupka, a koje su među sobom oprečne, nije moguće precizno utvrditi koji su radovi prema ponudi točno izvedeni, a to se odvozi na odvoz otpadnog materijala, šute, raznih korekcija pozicija sanitarija tijekom izvođenja radova te tko je što platio i tome slično.

7.3 Iz opisa pojedinih radova u dogovorenoj ponudi kao i temeljem iskustva u obavljanju stručnog nadzora nad građenjem, zaključuje da je stavka 1 (list 8 spisa) dijelom sporna i to u dijelu u kojem tužena navodi da sav materijal nije odvezen na deponiju dok tužitelj tvrdi da je on zbrinuo sav materijal pa bi se vrijednost ovih radova moglo umanjiti za iznos od 300 kuna tako da umjesto 2.500,00 kuna, vrijednost tih radova iznosi 2.200,00 kuna u paušalnom iznosu. U odnosu na stavku 2. ponude, list 8 spisa, smatra da su radovi u cijelosti izvedeni s time da ta stavka opisuje radove izrade nove instalacije vodovoda i kanalizacije te materijale koji se trebaju ugraditi. Prema opisu rad obuhvaća izradu svih instalacija pod žbukom i u podu do mjesta koja treba napojiti vodom i izvesti odvodnju od tih mjesta: WC, umivaonik, sudoper, perilica suđa, tuš, perilica rublja, bide, veliki umivaonik sa ormarićem i bojler. Svi radovi su u cijelosti izvedeni osim instalacija za mali umivaonik u WC-u te završne montaže perilica, sudopera i miješalica. Zbog toga se vrijednost ovih radova umanjuje sa 15.500,00 kuna za 800 kuna pa iznosi 14.700,00 kuna.

7.4. Vještak se također osvrće i na navod tuženice da je ona platila dobavu uzidnih konzola za Wc i bide, ali isto ne dokazuje računima pa se njihova vrijednost ne odbija od vrijednosti izvedenih radova. U odnosu na st. 4. (list 8) koja se odnosi na instalaciju grijanja i kompletan cijevni razvod, bojler i radijatori, ventili, kompletno sa puštanjem u pogon po ovlaštenom serviseru bila je dogovorena cijena u paušalnom iznosu od 21.132,30 kuna koja cijena se odnosi na materijal + 7.800,00 kuna za montažu sveg materijala i puštanje u pogon bojlera po ovlaštenom serviseru, smatra se ne može potraživati bilo kakova razlika u cijeni s naslova ovih radova, vrijednost tih radova prema mišljenju vještaka valja umanjiti za iznos od 1.687,50 kuna, a koji se odnosi na izdavanje pravovaljane potvrde o provedenom puštanju bojlera u pogon, a što je nesporno izvedeno po tvrtki AKI-D-Vod d.o.o.,

7.5. Vještak se u svom nalazu osvrnuo i na vrijednost izvedenih vantroškovničkih radova (list 45 spisa) navodeći da nema osnova za traženje razlike u vrijednosti bojlera jer je tužitelju prije početka radova isplaćen avans u iznosu od 85,23% od dogovorene vrijednosti radova a koji između ostalog pokriva i eventualno povećanje cijene.

7.6. Navodi da su dodatni spojni i potrošni materijal (kutni ventili, zvučna izolacija, kutni adapteri, ukrasna rozeta, razna fleksibilna crijeva) obračunati u iznosu od 1.250,00 kuna, a isti materijal su dio sanitarija, a čija nabava je u obvezi tužene.

7.7. Obzirom da za taj materijal nema točne specifikacije procjenjuje da je njihova vrijednost sa troškovima nabave iskazana realno kao i cijena aluminijske cijevi 40 x 40 mm dužine ukupno 4 metra u iznosu od 400 kuna, a dok se bakrena cijev za grijanje u dužini od 15 metara i u iznosu od 810,00 kuna, ne može priznati jer se odnosi na dio radova obračunatih u stavku 4 ponude. Isto tako montaža tuš stijene priznaje se kao vantroškovnički trošak te je uz dorade stijene cijena od 800 kuna realna.

7.8. Prema tome, vrijednost izvedenih vantroškovničkih radova prema nalazu vještaka iznosi 2.450,00 kuna, a ne kako je to tužitelj troškovnikom zatražio u iznosu od 4.260,00 kuna, a sveukupna vrijednost izvedenih radova prema zaključku vještaka iznosi 46.594,80 kuna, a od čega vrijednost radova prema ponudi i dogovoru između stranaka iznosi 44.144,80 kunauz napomenu da se cijena ugrađenog materijala ne može utvrditi iz dostavljene dokumentacije jer nema specifikacije točno ugrađenog materijala kao niti izmjere količina izvedenih radova, a računi tužitelja u tom pogledu nisu vjerodostojni.

8. Na nalaz i mišljenje građevinskog vješaka tužena je svojim podneskom od 26. veljače 2025. iznijela određene primjedba a rdi čega je isti vještak pozvan na ročište a radi usmenog obrazloženja pisanog nalaza i mišljenja i odgovora na pitanja tuženice.

9. Na ročištu 17. ožujka 2025. vještak je ponovio svoje navode da kada su radovi ugovoreni u paušalnim iznosima onda se ne radi dokaznica za pojedini rad gdje se navodi točna izmjerena količina tih radova, već se ugovaraju u paušalnim iznosima. Nadalje je odgovorio na koji način je utvrdio vrijednost odvoza demontiranog materijala na deponij u iznosu od 300 kuna, te naveo da je na temelju iskustva utvrdio da je iznos od 300 kuna primjeren kao umanjenje za vrijednost neodveženog materijala ukoliko je točno da taj materijal nije odvezen.

9.1. Nadalje, u odnosu na st. 2. svojeg nalaza (izrada nove instalacije vodovoda i kanalizacije) odgovara da je do umanjenja od 800 kuna došao na temelju poznavanju cijena na tržištu za ovakav i rad i temeljem iskustva, a obzirom da je nesporno da tužitelj nije izvršio instalacije za mali umivaonik u WC-u te završne montaže perilica, sudopera i miješalica. U odnosu na vantroškovničke radove i postavljeno pitanje od strane tužene da li je neposredno moguće utvrditi dodatni spojni potrošni materijal u iznosu od 1.250,00 kuna, i montaža tuš stijene od 800 kuna, obzirom da je montaža tuš stijene bila obračunata u montaži instalacije vodovoda i kanalizacije, vještak je odgovorio da su prema podacima u spisu ti dodatni spojni potrošni materijali bili u nabavi u obvezi tužene, a tužena nije dostavila račune za nabavljene dijelove, a kako bi se svi radovi mogli kompletirati to je iste nabavio izvođač, odnosno tužitelj, da bi mogao u cijelosti izvesti radove koji su prema navodima vještaka kao takvi u cijelosti i izvršeni. Vezano uz vantroškovnički trošak koji se odnosi na montažu tuš stijene u iznosu od 800 kuna odgovara da tuš kabina nije bila predviđena osnovni ugovorom, da je potreba za istom iskrsla naknadno i da je tijekom izvođenja radova došlo do potrebe preinake te tuš kabine, radi čega smatra da je cijena od 800 kuna potpuno primjerena.

9.2. Nadalje vještak pojašnjava definiciju vantroškovničkih radova navodeći da su to oni radovi koji se trebaju izvesti da bi se osnovni radovi stavili u funkciju, a to mogu biti radio koje naručitelj odnosno investitor naknadno naručuje jer smatra da ih u tijeku radova treba izvesti, a uobičajeno je da se i izvođač i naručitelj oko tih radova dogovaraju a o čemu je izvođač trebao staviti pisanu ponudu o cijeni tih vantroškovničkih radova i sa kojom su se stranke trebale suglasiti, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

10. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj i tuženik su zaključili ugovor o djelu, a prema odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada ili slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

11. Valja navesti da za sklapanje ugovora o djelu zakon ne propisuje obvezan pisani oblik, već je valjan i usmeni ugovor o djelu.

12. Tijekom postupka je nesporno utvrđeno da je između stranaka vrijedila ponuda koja nije sačinjena u pismenom obliku, a prema kojoj ponudi vrijednost ugovorenih radova navedenih na listu 8 i 47 spisa iznosi ukupno 46.932,00 kuna.

13. Nadalje, nesporno je da je tužena platila tužitelju akontaciju u vezi sa naručenim radovima u iznosu od 40.000,00 kuna.

14. Ostaje sporno da li su isplatom iznosa od 40.000,00 kuna plaćeni svi izvedeni radovi od strane tužitelja, kako to tvrdi tužena, ili je tužena u obvezi isplatiti tužitelju preostali iznos izvedenih radova, kao i vantroškovničke radove koji su iskrsli tijekom izvođenja radova i za koje niti tužitelj niti tužena prilikom usaglašavanja sa ponudom nisu znali da li će isti postojati i u kojoj visini. Zbog manjkavosti dokumentacije vezane uz račune koje je tužitelj dostavio u spis, a koji se dijelom ne mogu povezati sa izvedenim radovima u stanu tužene a koji su i dijelom neosnovani iz razloga jer je primjerice račun broj 26026-20-1 od 11. listopada 2021. platila tužena u iznosu od 2.852,57 kuna, a što je ista dokazala i dostavom slipa koji prileži na listu 49 spisa, a isto tako je platila i račun broj 31346-20-1 od 29. studenoga 2021. u iznosu od 284,14 kuna, što je također dokazala slipom o plaćanju predmetnog računa na listu 48 spisa, sud je proveo građevinsko vještačenje po ovlaštenom vještaku, te je nakon provedenog građevinskog vještačenja kao i usmenog saslušanja građevinskog vještaka na raspravi u cijelosti prihvatio njegov nalaz i mišljenje i usmeno obrazloženje pisanog nalaza i mišljenja kako u pogledu vrijednosti izvedenih radova prema ponudi i dogovoru između stranaka tako i u odnosu na vrijednost izvedenih vantroškovničkih radova iz razloga jer je navedeno vještvo izrađeno od strane iskusnog dugogodišnjeg građevinskog vještaka koji je na temelju poznavanja prakse građevinske struke te dugogodišnjeg iskustva dao realnu procjenu radova, budući da cijene ugrađenog materijala nije mogao egzaktno utvrditi zbog nedostatka specifikacije točno ugrađenog materijala kao niti izmjere količina izvedenih radova na licu mjesta jer su isti dati paušalno pa sa u tom segmentu sud oslanja na profesionalizam i iskustvo vještaka u određivanju vrijednosti tako izvedenih radova. Osim toga, vještak je vrlo pomno i obrazloženo naveo koje vantroškovničke radove prema ponudi tužitelj prihvaća i u kojem iznosu a koje razloge vještaka u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer su isti razlozi smisleni i u suglasju sa pojedinih dijelovima iskaza samih stranaka vezanih za te radove.

15. U kontekstu nastalog spora sud je preslušao i svjedoka NC te DC i svjedoka UC.

15.1. Iz iskaza svjedoka UC proizlazi da je on radi u stanu tužene kompletnu struju u vrijeme kada je u tom stanu radio i tužitelj vodovodne instalacije i grijanje, a o tome koje konkretne radove je tužitelj izvršio, da li mu je tužena platila ili ostala dužna, svjedok nema nekih posebnih saznanja radi čega u kontekstu ovog spora sud i nije posebno ocjenjivao iskaz ovog svjedoka jer isti nema nikakvih konkretnih saznanja vezanih za predmet spora.

15.2. Iz iskaza svjedoka DC proizlazi kako je upravo on tuženoj preporučio tužitelja za vodoinstalaterske radove međutim tužena je inzistirala da tužitelj svoju ponudu dostavi direktno njoj te da će oni o njoj osobno pregovarati. Poznato mu je da je tužitelj poslove vezane uz kanalizacijske i vodoinstalaterske radove izvršio u cijelosti, da je dolazilo do promjene projekat koje su vršene isključivo na zahtjev investitora a odnosi se na promjene lokacije perilice za rublje, WC, odnosno tuš kabine, pa je u odnosu na to trebalo prilagoditi i dovođenje cijevi radi čega su neke cijevi morali bušiti kroz podrum (koji je također u vlasništvu tužene) a što je zahtijevalo i dio građevinskog posla u vidu žbukanja, armiranja, i tome slično. Svjedok navodi da prema saznanjima koje ima od tužitelja poznato mu je da mu njegov rad nije plaćen u cijelosti.

15.3. Svjedokinja NC se u svom svjedočkom iskazu osvrnula na svoju ulogu u izvođenju radova u stanu tužene navodeći da je ona dugogodišnja poznanica i prijateljica tužene, da već preko 20 godina imaju oni kao obitelj registriranu građevinsku tvrtku koja se bavi izvođenjem radova na većim objektima, pa ju je tužena zbog njezinog iskustva u toj domeni zamolila da joj pomogne savjetom ili prijedlogom vezano uz potrebne radove koji bi se izvršili u stanu tužene. Svjedokinja navodi da ona nije tu funkciju obavljala u smislu nekog nadzornog organa već na prijateljskoj bazi, da je vidjela ponudu o kojoj se radi te da je upozorila tuženu da takvu ponudu uopće ne smatra pravovaljanom jer nema osnovne elemente svake ponude te da je savjetovala tuženu da takvu ponudu ne prihvati, međutim, tužena je tu ponudu prihvatila zbog svoje složene obiteljske situacije. Prema saznanjima svjedokinje ostalo je još nešto otvorenog odnosno neplaćenog po toj ponudi, iako ta ponuda ne uključuje nikakve vantroškovničke radove.

16. Sud je pri odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva prije svega u potpunosti prihvati nalaz građevinskog vještaka u pogledu vrijednosti izvedenih radova prema ponudi i sporazumu stranaka koji se temelji na usmenom ugovoru o djelu, a što uostalom proizlazi iz samih iskaza preslušanih stranaka. Također je prihvatio nalaz vještaka u dijelu u kojem se navodi koji su radovi izvedeni a što proizlazi dijelom iz dokumentacije u spisu kao i dijelom iz iskaza preslušanih stranaka dok su u tom dijelu iskazi ostalih preslušanih svjedoka po shvaćanja ovog suda potpuno nebitni jer isti nemaju konkretnih saznanja o predmetu spora već su to prvenstveno same stranke kao i dokumentacija vezana uz te radove.

17. Budući da je tužitelj na zadnjem ročištu glavne rasprave dana 17. ožujka 2025. snizio svoj tužbeni zahtjev na iznos od 823,50 eura, to je sud takav tužbeni zahtjev prihvatio pozivajući se na obrazloženje kako je prednje navedeno, te je riješeno kao pod točkom I. izreke presude.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP).

18.1. Tužitelju je odmjeren trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23), time da se uspjeh parnice ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, te se ocjenjuje da je tužitelj uspio sa svojim konačno preciziranim tužbenim zahtjevom u iznosu od 100% u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te mu je slijedom toga odmjeren trošak za sastav tužbe po tar.br.

7/I – 100 bodova, te za sastav podneska od 16. 02. 2023. i 05.03.2025. oboje po tar.br.

8/I a svako po 100 bodova, te za pristup ročištu 04.05.2023., 05.06.2023., 14.09.2023., 30. 10. 2023., sve po tar.br. 9/I , a svako o 100 bodova i 17.03.2025., po tar.br. 9/I, u iznosu od 75 bodova, što ukupno iznosi 775 bodova, a računajući vrijednost jednog boda 2 eura, to ukupno iznosi 1.550,00 eura, koji iznos je uvećan za trošak vještačenja u iznosu od 500,12 eura, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura, tako da sveukupno odmjeren i dosuđen trošak tužitelja iznosi 2.076,66 eura e je na tako dosuđeni iznos parničnog troška dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od dana objave presude do isplate u visini propisno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Tuženik koji je u cijelosti izgubio parnicu odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka.

20. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku, 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Nives Škudar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu, pismeno, u tri primjerka.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Franjo Kaleb, Zagreb

2. Odvjetnica Iris Šanjug, Zagreb

3. E-oglasna ploča suda