Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S p l i t

Posl. broj: P Ob – 562/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Dunji Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Denis Kulušić, odvjetnik u Splitu protiv tuženika ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Duvnjak, odvjetnica u Kaštel Starom, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2025. u nazočnosti pun. tužiteljice Denisa Kulušića, odvjetnika u Splitu te pun. tuženika Jadranke Duvnjak, odvjetnice u Kaštel Starome, objavljene 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika predstavlja pokretnina i to vozilo Nissan Quashqai 2.0, 4x4 Acenta, Getribe: automatik, boja: crna metalik, broj potvrde tipnog odobrenja: na 634.676.592.428, svaki za po ½ dijela prava vlasništva.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Ovlašćuje se tužiteljica da na temelju ove presude zatraži i postigne upis prava vlasništva na navedenom vozilu za ½ dijela prava vlasništva u registrima i evidencijama nadležne Policijske uprave Splitsko-dalmatinske uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika za ½ dijela, što je tuženik dužan trpjeti."

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana na ime vrijednosti ½ dijela prava vlasništva vozila Nissan Quashqai 2.0, 4x4 Acenta, Getribe: automatik, boja: crna metalik, broj potvrde tipnog odobrenja: na 634.676.592.428, isplati tužiteljici novčani iznos od 8.280,15 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 05. travnja 2016. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

IV. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eur zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 19. listopada 2022. tužiteljica je navela da su parnične stranke sklopile brak 8. kolovoza 1979. u Turbe, BiH, te da je činjenica sklapanja braka upisana u maticu vjenčanih matičnog ureda u gradu Trogiru u 2000. pod rednim brojem 57., 31. svibnja 2000. Naprijed navedeni brak da je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, pod poslovnim brojem P Ob-499/15 od 18. ožujka 2016. Stoga, brak da je prestao 5. travnja 2016. Za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljica i tuženik da su stekli određenu imovinu koja imovina predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Tako da su stekli pokretnu stvar za vrijeme trajanja braka i to 18. srpnja 2013. vozilo Nissan Qashqai 2.0, 4x4 Acenta, Getribe: automatik, Boja: crna metalik, pređeno: 11,9000,00 km, broj potvrde tipnog odobrenja: NA 634.676.592.428. Ukupna kupoprodajna cijena vozila da je iznosila 25.900,00 CHF (194.509,00 kuna). Navedeno vozilo samo formalno da je upisano na tuženika dok da je stvarno riječ o zajedničkoj imovini koju su parnične stranke za trajanja braka stekle, a sve obzirom da su stranke od vremena zaključenja braka zajednički radile i privređivale za svoj zajednički život u bračnoj zajednici. Dakle, predmetno vozilo nesporno da predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka. Stoga, tužiteljica da je vlasnica navedene pokretne stvari odnosno predmetnog vozila i to za ½ dijela prava vlasništva istog koja novčana tržišna vrijednost vozila da se utvrđuje na dan prestanka bračne zajednice i to 05. travnja 2016., a sve u odnosu na početnu kupoprodajnu cijenu vozila koje da je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora 18. srpnja 2013. vrijedilo ukupno 25.900,00 CHF, koju polovinu tako utvrđene novčane vrijednosti predmetnog vozila tužiteljica potražuje od tuženika. Tužiteljica da pretpostavlja da je tuženik u međuvremenu otuđio predmetno vozilo na treću osobu, a obzirom da je isto odvezao u nepoznatom smjeru, u inozemstvo, pa u tom slučaju tužiteljica da ne može niti temeljem presude izvršiti prijenos ½ dijela prava vlasništva vozila na svoje ime, ukoliko ono više nije na ime tuženika. Utoliko tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom da zahtjeva da sud prvo utvrdi da predmetno vozilo predstavlja bračnu stečevinu, te da je tužiteljica vlasnik za ½ dijela istog te da potom naloži tuženiku neka isplati tužiteljici novčani iznos koji odgovara tržišnoj vrijednosti ½ dijela ukupne vrijednosti predmetnog vozila kakva je bila na dan prestanka bračne zajednice 5. travnja 2016. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila ovom sudu donošenje presude kojom će se utvrditi da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika predstavlja pokretnina i to vozilo Nisan Qashqai 2.0, 4x4 Acenta, Getribe: automatik, boja: crna metalik, broj potvrde tipnog odobrenja: na 634.676.592.428., svaki za ½ dijela prava vlasništva, te kojom će se ovlastiti tužiteljica da na temelju ove presude zatraži i postigne upis prava vlasništva na navedenom vozilu za ½ dijela prava vlasništva u registrima i evidencijama nadležne Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika za ½ dijela, što da je tuženik dužan trpjeti, te kojom će se naložiti tuženiku da na ime vrijednosti ½ dijela prava vlasništva naprijed navedenog vozila isplati tužiteljici ukupan novčani iznos, koji će biti utvrđen nakon provođenja prometno tehničkog vještačenja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 05. travnja 2016. pa sve do isplate. Nadalje, tužiteljica je predložila obvezati tuženika na naknadu troškova parničnog postupka.

2. Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 25. rujna 2023. tuženik je naveo da se protivi svim navodima iz tužbe kao neosnovanima pa da predlaže sudu odbiti tužbu uz obvezu tužitelja na snašanje parničnog troška tuženika uz zakonsku zateznu kamatu koja ima teći od dana presuđenja pa sve do isplate. Tužiteljica predmetnom tužbom da potražuje utvrđenje bračne stečevine te upis prava vlasništva u odnosu na pokretninu i to vozilo Nissan QASHQAU 2.0, 4x4 Acenta, Getribe: Automatik, Boja: Crna, metalik, Broj potvrde tipnog odobrenja: NA 634.676.592.428., i to za ½ suvlasničkog dijela. Također istom tužbom da potražuje isplatu na ime vrijednosti ½ dijela prava vlasništva vozila Nissan QASHQAU 2.0, 4x4 Acenta, Getribe: Automatik, Boja: Crna, metalik, Broj potvrde tipnog odobrenja: NA 634.676.592.428. Navedeno utvrđenje i potraživanje isplate tužiteljice da je u potpunosti neosnovano iz sljedećih razloga. Naime, istiniti da su navodi tužiteljice da je bila u braku s tuženikom. Međutim da nije istinit navod tužiteljice da je brak prestao 2016. Naime, bračna zajednica da je prestala dvije godine prije podnošenja tužbe za razvod, a koja tužba da je podnesena 2014. Dakle, 18. srpnja 2013. kada da je sporni automobil kupljen bračna zajednica da nije više egzistirala između stranaka. To da dokazuje i Ugovor o uređenju imovinskih odnosa među bračnim drugovima koji da je solemniziran kod javnog bilježnika Petra Žanka pod poslovnim brojem Ov-6984/14 od 19. kolovoza 2014. Toga dana da su stranke regulirale sve odnose proizašle iz bračne zajednice. Automobil da se u ugovoru ne spominje. Nikada da nije bilo upitno da automobil pripada tuženiku. Stambeni prostor u obiteljskoj kući koji je pripao tužiteljici da je potpuno opremljen i tuženik da joj je prepustio sav unutrašnji namještaj, kuhinju i svu opremu u kući. Tuženik sporni automobil da nije kupio iz sredstava stečenih za vrijeme trajanja bračne zajednice već svojim sredstvima koja da predstavljaju njegovu posebnu imovinu. Automobil da je od 2013. pa do njegove prodaje u nesmetanom posjedu i vlasništvu tuženika koji da je kupljen od njegove posebne imovine. Predmetno vozilo da je otuđeno pa da se ne može tražiti upis prava vlasništva, jer da je ono sada u vlasništvu treće osobe. Tužiteljica da ne posjeduje vozačku dozvolu, nikada da nije vozila, a niti da je ikada tražila predaju u posjed navedenog automobila iako da je tuženika stalno viđala ispred kuće baš u tome automobilu sve do prodaje u [adresa] na adresi [adresa] gdje da tužiteljica stalno boravi, a tuženik uglavnom ljeti. Točka II. eventualnog kumuliranog tužbenog zahtjeva da je neodređena i neovršiva, pa da se predlaže istu odbaciti. Tuženik, također da ističe prigovor zastare.

3. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 6. prosinca 2023. tužiteljica je navela da precizira tužbeni zahtjev na način da predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika predstavlja pokretnina i to vozilo Nissan Quashqai 2.0., 4x4 Acenta, Getribe: Automatik, boja: crna metalik, broj potvrde tipnog odobrenja: NA 634.676.592.428, svakog za po ½ dijela prava vlasništva te kojom će se naložiti tuženiku da na ime vrijednosti ½ dijela prava vlasništva tog vozila isplati tužiteljici iznos koji će biti utvrđen nakon provođenja prometno-tehničkog vještačenja zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. travnja 2016. pa do isplate. Na ročištu održanom 7. prosinca 2023. tuženik je naveo da se protivi ovakvoj preinaci tužbenog zahtjeva.

4. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda na ročištu održanom 16. prosinca 2024. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo obvezivanje tuženika na isplatu polovine vrijednosti vozila Nissan Quashqai 2.0., 4x4 Acenta, Getribe: Automatik, boja: crna metalik, broj potvrde tipnog odobrenja: NA 634.676.592.428, zatraživši s tog naslova isplatu iznosa od 8.280,15 eur zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. travnja 2016. pa do isplate.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Kupoprodajnog ugovora prigodnog vozila od 18. srpnja 2013., izvatka iz matice rođenih za tužiteljicu, Ugovora o uređenju imovinskih odnosa među bračnim drugovima zaključenog između parničnih stranaka 19. kolovoza 2014., te pregledom ostale cjelokupne pisane priležeće dokumentacije. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika u svojstvu parničnih stranaka te dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke ZE.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Stranke su popisale parnični trošak.

8. Među strankama u ovom postupku je sporno pitanje predstavlja li osobno vozilo Nissan Quashqai 2.0. bračnu stečevinu parničnih stranaka i to svakog od njih za po ½ dijela prava vlasništva, osnovanost zahtjeva tužiteljice za ovlaštenje na upis svoje polovine prava vlasništva nad predmetnim vozilom te osnovanost zahtjeva za isplatu novčanog iznosa u visini polovine procijenjene vrijednosti navedenog vozila u vrijeme pravomoćnosti odluke o razvodu braka parničnih stranaka. Nadalje, spornim se ukazuje i osnovanost prigovora zastare potraživanja tužiteljice.

9. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvenstveno valja istaknuti da se prilikom utvrđivanja bračne stečevine primjenjuju odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine koja je predmet postupka. U konkretnom se slučaju, a s obzirom na vrijeme stjecanja vozila marke Nissan Quashqai 2.0., 4x4 Acenta, Getribe:

Automatik, boja: crna metalik, broj potvrde tipnog odobrenja: NA 634.676.592.428, primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15, dalje ObZ). Odredbom čl. 247. ObZ propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 248. ObZ propisano je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom čl. 249. st. 1. ObZ je određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Stavkom 2. istog članka određeno je da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drugačije urediti svoje odnose glede bračne stečevine. Odredbom čl. 250. ObZ određeno je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Odredbom čl. 253. st. 1. ObZ propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a stavkom 2. istog članka je određeno da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.).

10. Temeljem dokaza izvedenih u ovom postupku utvrđeno je:

- da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 8. kolovoza 1979.,

- da je brak parničnih stranaka razveden Presudom Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru broj P Ob-499/2015 od 18. ožujka 2016. koja je postala pravomoćna 5. travnja 2016.,

- da je pregledom Kupoprodajnog ugovora prigodnog vozila utvrđeno da je tuženik kupio 18. srpnja 2013. vozilo Nissan Quashqai 2.0., 4x4 Acenta, Getribe: Automatik, boja: crna metalik, broj potvrde tipnog odobrenja: NA 634.676.592.428,

- da su parnične stranke zaključile Ugovor o uređenju imovinskih odnosa među bračnim drugovima 19. kolovoza 2014., a predmet kojeg nije bilo vozilo Nissan Quashqai 2.0.

11. Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica je navela da je do prekida bračne zajednice između stranaka došlo u studenom 2014., a predmetno vozilo da su ona i tuženik odabrali zajedno još tijekom 2012. te da je isto tuženik kupio novcem od ušteđevine stečene radom. Nadalje, tužiteljica je iskazala da ju je tuženik, a s obzirom da ona nema vozačku dozvolu, u nekoliko navrata vozio navedenim vozilom kada je ona odlazila u kupovinu.

12. Saslušan u svojstvu parnične stranke, tuženik je naveo da su on i tužiteljica prestali zajedno živjeti krajem kolovoza 2014. kada se on vratio u Švicarsku, međutim i prije toga njihovi odnosi da nisu bili kako treba, a što da znači da su od 2012. spavali odvojeno, da nisu bili intimni, tužiteljica da bi ponekad kuhala za oboje, a ponekad ne, da nije prala i peglala njegovu odjeću, međutim da je nabavljala namirnice za cijelo kućanstvo koje da je on plaćao te da je on plaćao i režije kao i sve troškove kućanstva. Tuženik da je mislio kako će se među njima odnosi srediti, pa da je za potrebe kućanstva uredio podrum, instalirao centralno i solarno grijanje, ali tužiteljice da ne bi bilo po cijeli dan, da ne bi bio spreman ručak, a nekad ni večera. U konačnici odnosi među njima da se nisu riješili pa da su oni zaključili Ugovor o uređenju imovinskih odnosa krajem kolovoza 2014., a od kada da ni ne stanuju zajedno. Inače, vozilo koje je predmet postupka tuženik da je kupio u srpnju 2013. te da je isto trebalo služiti za tužiteljicu i njega, za odlazak u trgovinu, na izlet i slično te da je uistinu on odveo tužiteljicu na razgledavanje tog vozila jer da je mislio da će među njima sve biti kako treba. To vozilo tuženik da je platio novcem koji je zaradio svojim radom.

13. Cijeneći naprijed iznijete iskaze parničnih stranaka po ocjeni ovog suda razvidnim proizlazi da je predmetno vozilo Nissan Quashqai 2.0., 4x4 Acenta, Getribe:

Automatik, boja: crna metalik, broj potvrde tipnog odobrenja: NA 634.676.592.428 kupljeno tijekom trajanja bračne zajednice parničnih stranka. Naime, unatoč navodima tuženika iz kojih proizlazi da su u vrijeme kupovine navedenog vozila postojala određena neslaganja i distanciranost između parničnih stranaka, sam tuženik je potvrdio da su stranke i dalje u tom razdoblju živjele zajedno, da su stranke pojedine kućanske poslove obavljale za oboje (ponekad kuhanje, uređivanje podruma, instaliranje centralnog i solarnog grijanja), da je tužiteljica i dalje nabavljala namirnice i za tuženika i za sebe, a da je tuženik iste kao i sve troškove kućanstva plaćao. Naprijed navedeno svjedoči da je u tom razdoblju i dalje postojala bračna zajednica parničnih stranaka, a posebice da je kod stranaka postojalo očekivanje i nada da će se ista i održati. Štoviše, tuženik je to i potvrdio navodeći da je vozilo kupio s namjerom da isto služi i za tužiteljicu i za njega. Sukladno navedenom, a uzimajući u obzir da je predmetno vozilo kupljeno novcem ostvarenim radom, a što je i sam tuženik potvrdio u svom iskazu, to pozivom na naprijed citirane odredbe članaka 248. i 249. ObZ očitim proizlazi da predmetno vozilo predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka i to svakog za po ½ dijela prava vlasništva. Pritom valja istaknuti da okolnost što bi predmetno vozilo u međuvremenu bilo otuđeno ne utječe na status navedenog vozila kao bračne stečevine tužiteljice i tuženika u smislu odredaba Obiteljskog zakona kao mjerodavnog materijalnopravnog propisa. Glede ovog dijela tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo utvrđenje da bi predmetno vozilo predstavljalo bračnu stečevinu parničnih stranaka, sud nije osnovanim ocijenio prigovor zastare, a sve s obzirom da stvarnopravni zahtjevi za utvrđenje bračne stečevine i suvlasničkog omjera stranaka u njoj ne zastarijevaju. Slijedom naprijed iznijetog, sud je usvojio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu, a kako je to i odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

14. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 6. prosinca 2023. tužiteljica je povukla tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo da se ista ovlasti da na temelju ove presude zatraži i postigne upis prava vlasništva na navedenom vozilu za ½ dijela prava vlasništva u registrima i evidencijama nadležne Policijske uprave Splitsko-dalmatinske uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika za ½ dijela, što da je tuženik dužan trpjeti, a kako se tuženik navedenom povlačenju usprotivio na ročištu održanom 7. prosinca 2023., to sukladno odredbi članka 193. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), do navedenog povlačenja nije došlo pa je o tom dijelu tužbenog zahtjeva valjalo meritorno odlučiti.

15. U svom stranačkom iskazu tužiteljica je navela da je tuženik istoj rekao kako će vozilo Nissan Quashqai 2.0. prodati, međutim ona da nema saznanja što je bilo s tim vozilom, dok je tuženik u svom stranačkom iskazu naveo da je to vozilo prodao 2016. u Švicarskoj i to za iznos od 4.250,00 CHF.

16. Cijeneći naprijed iznijeti navod tuženika, a iz kojeg proizlazi da predmetno vozilo više nije u vlasništvu tuženika, to uslijed promašene pasivne legitimacije neosnovanim se ukazuje tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo da se tužiteljica ovlasti da temeljem ove presude izvrši upis prava vlasništva nad navedenim vozilom za ½ dijela na svoje ime u odgovarajućim registrima Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, a što da je tuženik dužan trpjeti, slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev i odbijen, a kako je to i odlučeno u toč. II. izreke ove presude.

17. Prilikom odlučivanja o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje isplate novčanog iznosa u visini polovine vrijednosti predmetnog vozila u vrijeme pravomoćnosti odluke o razvodu braka parničnih stranaka i to iznosa od 8.280,15 eur, valja navesti da bi takvo potraživanje naknade protuvrijednosti otuđene pokretnine koja predstavlja bračnu stečevinu, predstavljalo zahtjev za naknadu štete (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-155/2015 od 20. ožujka 2019.) u smislu odredbe članka 1046. u svezi s člankom 1085. stavkom 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 135/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO). Sukladno tome, a odlučujući o prigovoru zastare navedenog potraživanja valjalo je primijeniti odredbe članka 230. ZOO, a kojim je reguliran tijek zastare u odnosu na potraživanje naknade štete. Cijeneći okolnost da zastara između bračnih drugova ne teče u smislu odredbe članka 235. stavka 1. točke 1. ZOO, dakle da je ista počela teći po pravomoćnosti razvoda braka parničnih stranaka, odnosno od 5. travnja 2016., a da je predmetno vozilo prodano 2016. sukladno navodima tuženika, te da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. listopada 2022., to je razvidno da je sukladno odredbi članka 230. stavka 2. ZOO protekao objektivni zastarni rok od pet godina, a koji je počeo teći od kada je šteta nastala, odnosno od kada je tuženik predmetno vozilo otuđio. Pritom valja naglasiti da se navedeni objektivni rok zastare primjenjuje u materijalnopravnoj situaciji u kojoj subjektivni rok istječe nakon proteka objektivnog te u situaciji u kojoj subjektivni rok do proteka objektivnog roka iz nekog razloga još nije ni počeo teći, a kakva bi bila i konkretna situacija u ovoj pravnoj stvari kada tužiteljica navodi da nikakvih konkretnih saznanja glede prodaje vozila ista ni nema. Slijedom svega naprijed iznijetog, a ocjenjujući osnovanim prigovor zastare glede dijela tužbenog zahtjeva kojim je zatražena isplata iznosa od 8.280,15 eur, sud je isti odbio kao neosnovan, a kako je to i odlučeno u toč. III. izreke ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sukladno kojim zakonskim odredbama se omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

19. Ocjenjujući uspjeh koji su stranke postigle s obzirom na osnov i visinu odštetnog zahtjeva ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljica u postupku uspjela u omjeru od 25%, a tuženik u postotku od 75%, te kada se postotak uspjeha tužiteljice od 25% umanji za postotak uspjeha tuženika od 75% dobije se postotak od 50%, što znači da tuženiku pripada pravo na naknadu dijela pripadajućeg troška upravo u iznosu koji odgovara postotku od 50% ukupnog troška, vodeći računa da tuženiku pripada naknada troškova za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice. Tuženiku bi za slučaj potpunog uspjeha u parnici pripadala naknada za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, zastupanje po punomoćniku na ročištima od 7. prosinca 2023., 12. ožujka 2024. i 19. ožujka 2025. po 250 bodova, za sastav podneska 19. prosinca 2023. 250 bodova, ukupno dakle 1250 bodova, a što pomnoženo s 2,00 eur koliko iznosi vrijednost boda sa zatraženim PDV-om daje iznos od 3.125,00 eur, a 50% toga iznosa daje iznos od 1.562,50 eur. Sukladno navedenom tužiteljica je u obvezi tuženiku na ime naknade parničnih troškova isplatiti iznos od 1.562,50 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

U Splitu 23. svibnja 2025.

SUDAC

DUNJA RUMORA

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis