REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-2127/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Središnje službe, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava na obiteljsku mirovinu, 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II 140-03/24-03/01170957947, URBROJ: 341-99-06/2-24-2805 od 26. studenog 2024. i prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli, KLASA: UP/I 140-03-23-03/01170957947, URBROJ: 341-13-06/2-23-22489 od 24. travnja 2024.

II. Tužiteljici se priznaje pravo na obiteljsku mirovinu iza umrlog supruga OV počevši od 1. srpnja 2017. te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese sva potrebna provedbena rješenja, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće petsto eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Puli, KLASA: UP/I 140-03-23-03/01170957947, URBROJ: 341-13- 06/2-23-22489 od 24. travnja 2024., tužiteljici je priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza pok. OV počev od 1. ožujka 2023. u iznosu od 626,77 eura mjesečno s usklađenjima, pozivom na odredbe čl. 65., 72. i 95. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., 119/22.; dalje: ZOMO) te čl. 47. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17., 98/19., 84/21., 156/23.; dalje: ZHBDR).

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/24-03/01170957947, URBROJ: 341-99-06/2-24-2805 od 26. studenog 2024. odbijena kao neosnovana.

3. Tužiteljica pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U bitnome, smatra da tuženik pogrešno tumači čl. 72. st. 1. ZOMO te da joj isplata obiteljske mirovine pripada od dana smrti pokojnog muža, a ne 6 mjeseci unatrag od podnošenja zahtjeva, iz razloga što je zahtjev podnesen u roku odmah nakon ostvarivanja zakonom propisanih uvjeta. Ističe kako zbog propusta tuženika, uslijed kojeg je postupak trajao od 2007. do 2023. godine, tužiteljica 6 godina nije primala obiteljsku mirovinu te se u tom pogledu poziva na stavove Europskog suda za ljudska prava izražene u presudi Gashi protiv Hrvatske od 13. prosinca 2007. u kojoj se navodi da bi greške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes, odnosno da bi rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala snositi država, a propusti da se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina. Obrazlaže kako je postojanje uvjeta za obiteljsku mirovinu uvjetovano prethodnim ostvarivanjem invalidske mirovine, a koju je njen pokojni suprug ostvario tek rješenjem od 24. siječnja 2024. s kojim danom je tužiteljica i ostvarila zakonski propisane uvjete te je odmah po nastanku istih podnijela predmetni zahtjev. Okolnost da se radi o zakonskom uvjetu proizlazi i iz članka 145. Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji u kojem se navodi da bračni drug stječe pravo na obiteljsku mirovinu iza umrlog pripadnika HVO-a kojemu je bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu u upravnom postupku. Dakle, sukladno tom članku uvjet za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu je bilo upravo postojanje prava na invalidsku mirovinu te je tužiteljica unutar 6 mjeseci od ostvarivanja prava podnijela zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, radi čega joj pripada pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 1. srpnja 2017. Predlaže da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te prizna tužiteljici pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 1. srpnja 2017.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je tužiteljica zahtjev za obiteljsku mirovinu podnijela 16. kolovoza 2023. Prema čl. 72. st. 1. ZOMO član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od dana kada su ispunjeni uvjeti za stjecanje tog prava, kao dan ispunjenja uvjeta se uzima smrt osiguranika ili korisnika prava (konkretno, 22. lipnja 2017.), a ne datum o priznanju prava na invalidsku mirovinu umrlom osiguraniku. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Među strankama nije sporno da je pokojni suprug tužiteljice OV, **.**.2006. podnio zahtjev za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti uzrokovane sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a koja upravna stvar je u konačnici pravomoćno dovršena presudom ovog suda posl.br. Us I-691/2022-14 od 3. svibnja 2023., pravomoćnom 14. lipnja 2023., kojom mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad 80% uzrokovane sudjelovanjem u ratu u Bosni i Hercegovini počevši od 14. rujna 2007. , slijedom čega je u izvršenju te presude prvostupanjsko tijelo 24. siječnja 2024. donijelo rješenje o priznavanju takvog prava. Nije sporno ni da je tužiteljica 16. kolovoza 2023. podnijela zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza pok. supruga OV koji je preminuo **.**.2017.

6. Međutim, sporno je s kojim danom tužiteljica ispunjava uvjete za stjecanje obiteljske mirovine iza pok. OV.

7. Budući su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužiteljica osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, sud je bez održavanja rasprave riješio ovaj spor, primjenom odredbe čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS-a prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

9. Temeljem izvedenih dokaza, ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

10. Odredbom čl. 65. st. 1. ZOMO propisano je da članovi obitelji umrlog osiguranika ili korisnika invalidske mirovine imaju pravo na obiteljsku mirovinu: 1. ako je osiguranik navršio najmanje pet godina staža osiguranja ili najmanje 10 godina mirovinskog staža ili 2. ako je osiguranik ispunjavao uvjete dužine mirovinskog staža za stjecanje prava na invalidsku mirovinu ili 3. ako je osiguranik bio korisnik starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine ili invalidske mirovine ili 4. ako je osiguranik bio korisnik prava na profesionalnu rehabilitaciju.

11. Odredbom čl. 72. st. 1. ZOMO određeno je kako član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od dana kada su ispunjeni uvjeti propisani za stjecanje prava na mirovinu ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka roka od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta, član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag. Stavak 2. istoga članka propisuje da iznimno od stavka 1. toga članka, u slučaju smrti korisnika mirovine pravo na obiteljsku mirovinu može se steći najranije od prvoga dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je korisnik mirovine umro.

12. Prema odredbi čl. 145. st. 1. ZHBDR bračni ili izvanbračni drug umrlog pripadnika HVO-a, državljanina Republike Hrvatske, kojemu je bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu u upravnom postupku provedenom u Republici Hrvatskoj prema propisima kojima se uređuju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, stječe pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života, pod uvjetom da ima navršenih 40 godina života u trenutku smrti pripadnika HVO-a.

13. Iz citirane zakonske odredbe ZHBDR slijedi da je za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu bračnog druga (tužiteljice) iza umrlog pripadnika HVO-a (pok. supruga tužiteljice) bilo potrebno prethodno priznato pravo na invalidsku mirovinu u upravnom postupku, odnosno da isto predstavlja zakonski uvjet, kako je to i tvrdila tužiteljica.

14. Kako je pok. OV, umrlom pripadniku HVO-a, pravo na invalidsku mirovinu u upravnom postupku priznato tek rješenjem prvostupanjskog tijela od 24. siječnja 2024. (nesporno), to je tužiteljica u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta (predviđenom odredbom čl. 72. st. 1. ZOMO-a) podnijela zahtjev za obiteljsku mirovinu, budući prije priznatog prava na invalidsku mirovinu, nije bilo ni uvjeta za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva o obiteljskoj mirovini, te joj od prvoga dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je pok. OV kao korisnik invalidske mirovine umro, dakle 1. srpnja 2017., pripada pravo na obiteljsku mirovinu (čl. 72. st. 2. ZOMO).

15. Visinu mirovine i način izračuna iste tužiteljica nije osporavala.

16. Slijedom svega navedenoga, sud je poništio osporavana rješenja i donio meritornu odluku kao u t. I. - II. izreke ove presude na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS. Kako je sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum stvari, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu s odredbom čl. 151. st. 2. ZUS, polazeći od sudske odluke o utvrđenju iz točke II. izreke ove presude, dužno donijeti odgovarajuće provedbene odluke, i to u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

17. Odluku o troškovima spora (t. III. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužiteljica je uspjela u sporu u kojem je zastupana po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa joj je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) za sljedeće radnje: sastav tužbe te sastav obrazloženog podneska od 31. siječnja 2025., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, odnosno ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) iznosi sveukupno 2.500,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS- a.

18. Obzirom da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP).

U Rijeci 23. svibnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).