Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-138/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Doneskom, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, zaključene 24. svibnja 2023., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja DF, odvjetničke vježbenice iz Rijeke i Nikolete Vale, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci, objavljene 23. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 1.258,55 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju na:

- na bruto iznos od 390,08 eura počam od 16. studenoga 2009. do isplate,

- na bruto iznos od 599,01 eura počam od 16. lipnja 2010. do isplate,

- na bruto iznos od 188,40 eura počam od 16. studenoga 2010. do isplate,

- na bruto iznos od 81,07 eura počam od 16. studenoga 2011. do isplate,

tekućim po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje tekućim od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće (točka I. izreke).

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 1.873,29 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Tužba se smatra povučenom za iznos od 1.222,21 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske od 1. kolovoza 2009. s rasporedom u Pristožernoj postrojbi GS OS RH, Bojnoj za specijalna djelovanja, Satniji za gradsku i antiterorističku borbu, Desetini službenih pasa, Skupini za detekciju eksploziva, na dužnosti vodiča službenih pasa s mjestom službe u Delnicama, s time da je i ranije, tj. unutar zastarnog roka od tri godine, također bio u radnom odnosu kod istog poslodavca. Nadalje, navodi kako je u razdoblju od 18. studenoga 2008. pa do 18. studenoga 2011. bio na terenu, obavljao dežurstva i straže, odnosno radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, a koji rad da mu nije plaćen. Prema odredbi čl. 97 Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske da je propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima. S tim u svezi da Zakon o radu kao opći propis za radnopravne poslove u čl. 86 propisuje da za prekovremeni rad radnik ima pravo na povećanu plaću, a odredbom čl. 44 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, koji da se primjenjuje temeljem čl. 14 Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske propisuje da se plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada, i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, te za rad blagdanom i praznikom 150%, koji dodaci da se međusobno ne isključuju. Slijedom navedenog, da je razvidno kako je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju na ime razlike plaće za dospjele, a neisplaćene dodatke na plaću, po osnovi uvećavanja za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, s time da tužitelj nije u mogućnosti postaviti određeni zahtjev, za isplatom bruto iznosa sve dok se od tuženika ne pribave podaci o visini plaće tužitelja i ne provede financijsko vještačenje. Također, navodi da se podneskom od 18. studenoga 2011. obratio tuženoj sa zahtjevom radi isplate potraživanja s osnove prekovremenih sati i drugo, što da tužena nije isplatila. Slijedom navedenog, predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, uz napomenu da tužitelj ničim nije dokazao osnovanost svojih navoda. Nadalje, navodi kako tužitelj potražuje naknadu za prekovremeni rad kada je obavljao stražu i dežurstvo, a straža i dežurstvo da se ne smatraju prekovremenim radom sukladno točkama 7 i 8 Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika. Nadalje, navodi da djelatnik koji je obnašao službu dežurstva ili straže ima pravo na slobodan dan nakon dežurstva, odnosno pravo na višednevni odmor nakon straže i novčanu naknadu za obavljanje službe dežurstva i straže. Vezano za isplatu prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, te rada na terenu predlaže da tužitelj dostavi evidenciju radnog vremena i dokaže koliko je u utuženom razdoblju imao prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, te rada na terenu. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Prvotno se napominje da je u ovoj pravnoj stvari Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama dana 2. rujna 2015. donio presudu poslovni broj Pr-48/15 (stranica 78-81 spisa) kojom je u točki I. izreke naložio tuženoj da tužitelju isplati za razdoblje od 18. studenog 2008. do 11. studenog 2011., za neisplaćene dodatke na plaću po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom i nedjeljom te blagdanima i neradnim danima ukupan bruto iznos od 41.441,37 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose u visini i s tijekom, kao u tom dijelu izreke. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da na ime naknadne troškova postupka isplati tužitelju iznos od 21.700,00 kn sa zateznim kamatama.

4. Odlučujući povodom žalbe tužene, Županijski sud u Rijeci je presudom poslovni broj Gž R-212/2015-2 od 21. studenoga 2016. (stranica 87-90 spisa) preinačio presudu Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Pr-48/15 od 2. rujna 2015. na način da je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 18.691,32 kn za razdoblje od studenoga 2009. do lipnja 2010., dok je rješenjem istog poslovnog broja ukinuo citiranu presudu u preostalom dijelu točke 1. za iznos od 22.750,05 kn, te u točki II. izreke i u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje.

5. U ponovljenom postupku ovaj sud je presudom poslovni broj Pr-319/16-2 od 7. travnja 2017. (stranica 108-115 spisa) u točki I. izreke naložio tuženoj da isplati tužitelju ukupni bruto iznos od 22.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je točkom II. izreke naloženo tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 14.812,50 kn, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan.

6. Županijski sud u Rijeci je, odlučujući povodom žalbe tužene, rješenjem poslovni broj Gž R-528/2017-2 od 28. veljače 2018. (stranica 120-122 spisa) odbio žalbu tužene i potvrdio rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi ovoga suda poslovni broj Pr-319/16-2 od 7. travnja 2017. u dosuđujućem dijelu točke 2. izreke za iznos od 14.362,50 kn (točka 1. izreke), dok je točkom 2. izreke djelomično prihvatio žalbu tužene i preinačio citirano rješenje o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu točke 2. izreke za iznos od 450,00 kn (preko iznosa od 14.362,50 kn do iznosa od 14.812,50 kn) te riješio na način da je odbio zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 450,00 kn, kao neosnovan.

7. Odlučujući povodom revizije tužene koju je tužitelj podnio protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-212/2015-2 od 21. studenoga 2016., Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revr 838/17-2 od 10. srpnja 2018. (stranica 126-129 spisa), točkom I. ukinuo je navedenu presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-212/2015-2 od 21. studenoga 2016. te je predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke), dok je točkom II. izreke riješio da će se o troškovima postupka nastalih povodom revizije odlučiti u ponovljenom postupku, u konačnoj odluci o snošenju parničnih troškova.

8. U konačnici, Županijski sud u Rijeci rješenjem poslovni broj Gž R-492/2018-2 od 29. svibnja 2019. (stranica 132-136 spisa) ukinuo je presudu Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Pr-48/15, P-164/12 od 2. rujna 2015. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženoj da isplati tužitelju potraživanje s osnova razlike plaće za dospjele, a neisplaćene dodatke na plaću po osnovi uvećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom te blagdanima i neradnim danima iznos od 18.691,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 5.878,08 kn od 15. studenoga 2009. do isplate, na iznos od 8.353,16 kn od 15. lipnja 2010. do isplate, na iznos od 2.165,63 kn od 15. studenoga 2010. do isplate, na iznos od 1.222,59 kn od 15. studenoga 2011. do isplate i na iznos od 1.072,86 kn od 15. srpnja 2010. do isplate te je predmet u tom dijelu vratio ovome sudu na ponovno suđenje, dok će se o troškovima povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.

9. Prvostupanjski je sud sada u ponovljenom postupku raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud te je na taj način postupio na temelju odredbe čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 25/13, 89/14 – odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP).

10. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Bibici Milat, dipl.oec. čiji Nalaz i mišljenje prileži na stranici 25-38 spisa, očitovanje na primjedbe tužene od 1. srpnja 2014. na stranici 46 spisa, očitovanje na primjedbe tužitelja od 14. studenoga 2014. na stranici 60-65 spisa, 2. Dopuna I vještačkog nalaza od 17. studenoga 2022. (stranica 154-157 spisa), kao i dokaz saslušanjem svjedoka JF (stranica 17 spisa), AF (stranica 17 spisa) i tužitelja kao stranke (stranica 17 i 149-151 spisa).

11. Nakon provedenog vještačenja (2. Dopune nalaza i mišljenja) tužitelj je podneskom od 14. prosinca 2022. (stranica 168-169 spisa) precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan bruto iznos od 1.258,55 eura s pripadajućim zateznim kamatama, na način naveden u izreci.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao djelatne vojne osobe i zaposlenika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, za isplatu razlike plaće za dane provedene na terenu u Delnicama, i to konkretno za neisplaćene dodatke na plaću po osnovi uvećanja plaća za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, sve za razdoblje od 1. rujna 2009. do 11. studenoga 2011.

13. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj djelatna vojna osoba u radnom odnosu kod Ministarstva obrane Republike Hrvatske s rasporedom od 1. kolovoza 2009. u Pristrožnu postrojbu GS OS RH, Bojna za specijalna djelovanja, Satnija za gradsku i antiterorističku borbu, Desetina službenih pasa, Skupina za detekciju eksploziva, na dužnosti vodič službenih pasa, ustrojbeni čin narednik, s mjestom službe u Delnicama, na temelju rješenja od 28. srpnja 2009. (stranica 4 spisa), kao i da je u utuženom razdoblju, kao djelatna vojna osoba, bio na terenu i obavljao stražarsku službu te da je bio angažiran obveznim prisustvom u objektima u kojima se obavljala služba po 24 sata, iako je tu službu obavljao u smjenama.

14. Prvotno se napominje kako je pitanje povećanja plaće po osnovi prekovremenog rada u razdoblju od siječnja 2008. do zaključno 30. rujna 2009., dakle prije 1. listopada 2009., bilo uređeno Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07; dalje ZSOSRH/02), te je odredbom čl. 97. st. 5. tog Zakona propisano da djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad tj. rad dulji od punog radnog vremena (st. 1.) pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima.

15. Odredbom čl. 97. ZSOSRH/02 nije određeno propisano koliko djelatnoj vojnoj osobi pripada po osnovi uvećanja na plaću za prekovremeni rad i u tom smislu citirana odredba upućuje na primjenu općih propisa o radu. Međutim, odredba čl. 14. ZSOSRH/02 također propisuje da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili donesenim propisima na temelju tog Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno Kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

16. Nadalje, odredbama čl. 84. i 86. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05 i 149/09; dalje ZR) propisano je da radnik za prekovremeni rad ima pravo na povećanu plaću, s time da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno. Odredbom čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sklopljenog 2. srpnja 2004. („Narodne novine“ broj 92/04) te odredbom čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sklopljenog 31. srpnja 2008. („Narodne novine“ broj 93/08), koji su bili na snazi u tom razdoblju, a primjenjuju se temeljem odredbe čl. 14. ZOSOS/02, propisano je uvećanje na plaću po osnovi prekovremenog rada u visini od 50%.

17. Nadalje, potraživanje tužitelja odnosi se na razdoblje nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 76/07), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2007., a koji je propisao da se u čl. 97. iza stavka 6. dodaju stavak 7. koji određuje da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci na dežurstvo odredit će se posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću.

18. Slijedom navedenog, vezano za rad djelatnih vojnih osoba postoje kategorije prekovremenog rada, rada u dežurstvu i na straži.

19. Navedeno proizlazi iz odredbe čl. 97. st. 1. ZSOSRH/07 koja propisuje da je rad dulji od punog radnog vremena djelatna vojna osoba službenik i namještenik obvezan obavljati kada su zapovjeđene mjere pripravnosti, u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi, tijekom vojne vježbe i tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti. U st. 2. propisano je da se na rad iz st. 1. ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima, dok je u st. 3. propisano da su prekovremeni rad djelatna vojna osoba službenik i namještenik obvezni obavljati i zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica. Nadalje, st. 4. propisano je da rad iz st. 3. ovog članka može trajati najdulje 30 radnih dana tijekom kalendarske godine, a st. 5. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima. U konačnici, st. 6. određeno je da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguć organizirati preraspodjelu radnog vremena, dok je u st. 7. propisano da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

20. Odredbama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 6/03, 75/03, 34/05 i 50/08) propisani su dodaci na plaću i način isplate plaće za pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske.

21. Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 9/03; dalje Odluka/09), u točkama I. i II. propisano je da djelatne vojne osobe imaju tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati i isto da se u pravilu raspoređuje od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, u koje vrijeme je uključen i dnevni odmor od 30 minuta i koji se u pravilu koristi između 11,00 i 14,00 sati. Iznimno je propisano da djelatnim vojnim osobama raspoređenim u Ministarstvu obrane dnevno radno vrijeme traje od 8,30 do 16,30 sati za koji koriste dnevni odmor na način prije naveden.

22. Prije navedenom odredbom čl. 97. ZSOSRH/07 propisana su prava za djelatne vojne osobe koje oni imaju s osnove prekovremenog rada, te posebno prava s osnove dežurstva. Slijedom navedenog, radi se o različitim kategorijama koje podrazumijevaju i različitu regulaciju prava koja djelatnim vojnim osobama pripadaju za rad dulji od punog radnog vremena kada oni rade prekovremeno, od onih prava koje oni imaju kad rade u dežurstvu. Naime, iz odredbe čl. 97. st. 7. ZSOSRH/07 proizlazi da se dežurstvo ne smatra prekovremenim radom o kojem govori ta odredba, dok će se dodaci za dežurstvo odrediti posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću.

23. Međutim, taj poseban propis kojim bi se uredilo pitanje plaćanja naknade za dežurstvo nije donesen sve do donošenja Pravilnika koji se primjenjuje od 1. listopada 2009. i tek je tim Pravilnikom izmijenjen raniji pravilnik tako da su dodane u čl. 4. nove točke i to dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe, te je određen način kako će se obračunavati dodatak na plaću vojnoj osobi u stražarskoj službi (čl. 17.a do 17.b).

24. Imajući na umu da je u ovoj fazi postupka, a temeljem preciziranog tužbenog zahtjeva od 14. prosinca 2022. (stranica 168-169 spisa), utuženo razdoblje od 1. listopada 2009., to je u konkretnoj pravnoj situaciji mjerodavan Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ 118/09; dalje Pravilnik) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009., a stupanjem na snagu ovog Pravilnika nema više mjesta primjeni Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

25. U odnosu na terenski rad koji je tužitelj obavljao nakon 1. listopada 2009., navodi se da je za to razdoblje terenski rad, za razliku od dežurstva i stražarske službe, koji se kao posebni oblici rada ne smatraju prekovremenim radom (točka V. do VIII. Odluke/09), nije određen kao poseban oblik rada, slijedom čega se na isti ima primijeniti odredba točke XII. Odluke/09 koja propisuje što se ima smatrati prekovremenim radom, odnosno za sve sate rada odrađene na terenu preko redovnog rada tužitelju se imaju obračunati kao prekovremeni sati rada (stav izražen u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1416/14-2 od 7. veljače 2017.).

26. Ova Odluka propisuje da se za prekovremeni rad prvenstveno vojnoj osobi dodjeljuju na korištenje slobodni dani, ukoliko međutim vojna osoba nije koristila dovoljni broj slobodnih dana ili ukoliko nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena na drugi način, tada se ovaj prekovremeni rad plaća, a isto tako plaća se i rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, te se dodatno plaća i rad u drugoj smjeni i rad u turnusu i to prema kriterijima kako to predviđa točka XIII. Odluke/09.

27. Vezano za korištenje slobodnih dana napominje se kako iz iskaza svjedoka AF, koji je radio zajedno s tužiteljem (stranica 17 spisa) proizlazi da je njemu, tužitelju i ostalim zaposlenicima Hrvatske vojske koji su radili na predmetnim poslovima u utuženom razdoblju pripadalo pravo na slobodne dane, ali da je bilo slučajeva da ih tužena nije poštovala te da ih je neovlašteno poništavala. Na kraju je naveo da je i tužitelj, kao i on, bio vodič pasa i te pse koje su dužili da su morali voditi kući, kada su se za njih morali i brinuti.

27.1. Suglasno navedenom, iskazivao je i tužitelj koji u svom stranačkom iskazu navodi (stranica 17 i 149-151 spisa) da je bio vodič pasa za detekciju eksploziva, s time da je bio zadužen za jednog psa koji je bio njegov. Također je naveo da su na terenu provodili jedan tjedan, dva tjedna ili mjesec dana, ovisno o tome radi li se o vježbi, pripremi za vježbu ili posebnoj zapovjedi, uz napomenu da nije bilo nikakvih kompenzacija u vidu slobodnih dana, odnosno da slobodnih dana nije bilo, već samo godišnji odmor, kojeg da nisu odrađivali u komadu, već u dva dijela (dva tjedna ljeti i dva tjedna zimi).

28. Nadalje, uvidom u pregled ostvarenih sati i prekovremenih sati sa stranice 197- 200 spisa, koju je tužena priložila u spis na ročištu održanom 28. travnja 2023., proizlazi da se u istoj za 2008., 2009., 2010. i 2011. navode sati redovnog rada, sati prekovremenog rada, sati državnih blagdana, sati godišnjeg odmora, sati bolovanja i ukupan broj sati, dok je iz pregleda ostvarenih slobodnih dana sa stranice 201 spisa razvidan broj slobodnih dana ostvarenih tijekom 2010. i 2011., dok u 2008. i 2009. tužitelj nije koristio slobodne dane.

28.1. Nadalje, uvidom u dopis Ministarstva obrane, Oružanih snaga RH, Zapovjedništva specijalnih snaga, Klasa: 120-01/23-01/1, Urbroj: 3462-JSOI-23-17 od 5. svibnja 2023. (stranica 204-1 spisa) ovaj sud utvrđuje da je iz arhivskog gradiva Zapovjedništva specijalnih snaga (pravnog sljednika Bojne za specijalna djelovanja) izlučena dokumentacija vezana za evidenciju korištenja slobodnih dana, kao i nalozi/rješenja o korištenju slobodnih dana za razdoblje od rujna 2009. do studenoga 2011., sve sukladno Popisu dokumentarnog gradiva MORH-a i OS RH s rokovima čuvanja i važećim propisima tj. Odluke hrvatskog državnog arhiva.

29. Imajući u vidu naprijed navedeno, prema 2. Dopuni nalaza i mišljenja vještaka Bibice Milat od 17. studenoga 2022. (stranica 154-157 spisa) tužitelj za ovaj rad trebao primiti dodatke na plaću u ukupnom iznosu od 9.482,58 kn/1.258,55 eura, obzirom da nije životno ni fizički moguće da se u ovom konkretnom slučaju radi o 24- satnom efektivnom radu i to u kontinuitetu kroz više dana, bez da bi tužitelj koristio nužno potreban dnevni odmor, uz napomenu da u ovom konkretnom slučaju nije niti utvrđeno da bi tužitelj i jedan dan rada proveo efektivno radeći svih 24 sata, unatoč činjenici što je prilikom obavljanja terenskog rada tužitelj doista boravio na terenu 24 sata.

30. Kako je među strankama nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju odradio prekovremene sate na terenu, za koji tužena nije vodila urednu evidenciju o radnom vremenu (navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka AF, te materijalne dokumentacije u spisu - dopisa Ministarstva obrane, Oružanih snaga RH, Zapovjedništva specijalnih snaga, Klasa: 120-01/23-01/1, Urbroj: 3462-JSOI-23-17 od 5. svibnja 2023.), to je sud prihvatio nalaz vještaka izrađen sukladno zadaći suda sadržanoj u rješenju poslovni broj Pr-138/2022-9 od 28. listopada 2022. (stranica 152 spisa) na način da uzme u obzir da je pojedini dan tužitelj mogao raditi najviše neprekidno 16 sati, te da prema takvo utvrđenom broju prekovremenih sati utvrdi i rad subotom, nedjeljom, praznikom u smjenama i noću, te da potom za tako utvrđeni rad tužitelja izračuna i visinu dodataka na plaću koje tužitelj potražuje u ovom postupku, slijedom čega tužitelju pripada razlika plaće u utuženom iznosu, slijedom čega je uslijedila odluka kao pod točkom I. izreke.

30.1. Podatke o tome da je tužitelj u određenim situacijama bio na terenu dostavila je upravo tužena, a iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, utvrđeno je da se radilo o situacijama kada se od tužitelja tražio neprekidan boravak na terenu, odnosno bez obzira koliko je sati on dnevno na takvom terenu i odradio, i u preostale sate kada isti nije stvarno i radio, tražila se njegova prisutnost na lokaciji gdje se isti nalazi, a prema odluci tužene, zbog specifičnosti službe tužitelja. Prethodno opisano predstavlja u stvari situacije iz točke V. i VI. Odluke, odnosno tužitelj je nesporno proveo 24 sata odnosno više dana po 24 sata na izdvojenom objektu za potrebe službe, bez mogućnosti napuštanja takve službe, što znači da je tužitelj obavljao rad, u svakom slučaju zbog potreba službe je proveo vrijeme na radnom mjestu, što je i osnovni smisao citiranih odredbi Odluke.

30.2. Naime, i Pravilnik o službi u oružanih snaga Republike Hrvatske i Odluka/09, upravo zbog specifičnosti posla tužitelja (i ostalih djelatnih vojnih osoba, poglavito pripadnika Bojne za specijalna djelovanja), predviđaju mogućnost da djelatna vojna osoba na radnom mjestu provede 24 sata, bez mogućnosti napuštanja istog, a koje situacije nastaju upravo odlaskom na teren tužitelja pa je stoga nejasno kako je tužena za takve situacije, kada se tužitelj nesporno nalazio na terenu, mogla u evidenciji prikazati da je isti radio samo redovno radno vrijeme, pri tome ne evidentirajući ni dežurstvo niti prekovremene sate.

30.3. Upravo prednje je vještak u svom nalazu i utvrđivao, odnosno za svaku situaciju kada je tužitelj bio prisutan na radnom mjestu za potrebe službe (a o čemu je podatak dostavila tužena), evidentiranih osam sati redovnog rada odbio je te utvrdio preostale sate za cjelokupno utuženo razdoblje te izvršio obračun istih. Pri tome nije od utjecaja eventualno isplaćena naknada za rad na terenu (terenski dodatak) jer se radi o specifičnoj vrsti naknade koja istovremeno ne isključuje pravo tužitelja na ostvarenje naknade za sate provedene na radnom mjestu, a koji mu nisu plaćeni.

31. Zaključno se ponavlja da je vještak na temelju podataka dostavljenih u spis po tuženoj utvrdio broj sati koje je tužitelju trebalo priznati (na ime dodatnih sati provedenih na terenu), utvrdio je cijenu tih sati te na tu okolnost sačinio i obračun. Radi se o nalazu koji je jasan i bez proturječnosti, sačinjen prema pravilima struke, koji tužena svojim prigovorima nije dovela u pitanje jer se prilikom izračuna (iz dokumentacije koju je tužena dostavila u spis), ne vide direktne poveznice na što se koji realizirani slobodni dan odnosi, odnosno ne može se sa sigurnošću zaključiti odnose li se slobodni dani na utuženo razdoblje ili neko drugo razdoblje, jer spisu ne prileži nikakva odluka (rješenje ili nalog) o korištenju slobodnih dana koja bi mogla dovesti u uzročno-posljedičnu vezu iskorištene slobodne dane s prekovremenim radom ostvarenim na terenu. Naime, da bi se moglo „ukalkulirati“ slobodne dane, potrebno je imati podlogu (odluku) iz koje se vidljivo da se određeni slobodni dani koriste točno temeljem odrađenih dana na terenu, a bez takve odluke vještak bi sam povezivao određene slobodne dane s odrađenim radom na terenu, čime bi prekoračio svoju ovlast.

32. Ovdje je potrebno naglasiti da sud u okviru dokaznog postupka odlučuje sukladno načelu stranačke istine te je u pravilu ovlašten provoditi samo one dokaze koje su stranke predložile do zaključenja glavne rasprave, a radi utvrđenja relevantnih činjenica. Imajući u vidu da nakon što je provedeno financijsko vještačenje, kako niti jedna od stranaka, dakle ni tužena nije imala daljnjih dokaznih prijedloga, tj. nije predložila novo vještačenje, niti je imala primjedbi na zadaću vještaka sadržanu u rješenju ovoga suda poslovni broj Pr-138/2022-9 od 28. listopada 2022. (stranica 152 spisa), slijedom čega je sud na temelju utvrđenih činjenica u sklopu dokaznog postupka utvrdio da tužena duguje tužitelju utuženi iznos, te je uslijedila odluka kao u izreci presude.

33. Sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO), sud je tužitelju dosudio pripadajuće zatezne kamate na svaki pojedini iznos pobliže opisano kao u izreci presude, a sukladno odredbi čl. 84. st. 3. ZR-a.

33.1. U odnosu na zatezne kamate na pripadajući bruto iznos predmetnog potraživanja (točka I. izreke) koji se sastoji od neto iznosa razlike plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I. izreke), valja navesti da se u smislu odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća, odnosno naknada plaće koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće.

33.2. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim bruto iznosima, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki II. izreke.

34. Ovdje se ističe da je sud prilikom donošenja odluke vodio računa da je stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22), slijedom čega je konverziju izvršio sukladno odredbi članka 48. navedenog Zakona (fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna).

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, i opravdane troškove nastale sudjelovanjem kvalificiranog punomoćnika na strani tužitelja, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa). Kako se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom za iznos od , te kako se povučena tužba smatra kao da nije ni bila podnesena (čl. 193. st. 9 ZPP-a), to je sud parnični trošak obračunao sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

35.1. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava revizije u zatraženom iznosu od 298,63 eura (Tbr. 10. t. 5. Tarife), sastava podnesaka od 2. lipnja i 14. prosinca 2022., 2. veljače i 16. svibnja 2023. (75,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 3. Tarife), zastupanja na ročištima od 28. lipnja i 26. rujna 2022., 25. siječnja, 28. veljače, 28. travnja i 24. svibnja 2023. (150,00 eura x 6; Tbr. 9. t. 3. Tarife), što ukupno iznosi 1.498,63 eura, odnosno uvećano za trošak PDV-a po stopi od 25% (374,66) 1.873,29 eura, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim i nepotrebnim, prvenstveno misleći na zatraženi materijalni trošak puta radi pristupa punomoćnika na ročišta. Naime, činjenica jest da su ti troškovi nastali, no isti ne bi trebali pasti na teret tužene obzirom da je tužitelj mogao angažirati punomoćnika s pisarnicom u sjedištu suda, čime takvi troškovi ne bi nastali. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

36. Kako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave povukao tužbu za iznos od 1.222,21 eura s pripadajućim kamatama, temeljem čl. 193. ZPP-a riješeno je kao u točki II. izreke.

U Rijeci 23. svibnja 2025.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Rijeci.