Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-277/2025-35

Ranije: P-326/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d. Split, Ul. Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.779,02 EUR zajedno sa zateznim kamatama, tekućim na iznose od:

- 11,11 EUR počev od 10.03.2007. pa do isplate,

- 12,27 EUR počev od 10.04.2007. pa do isplate,

- 11,86 EUR počev od 10.05.2007. pa do isplate,

- 12,23 EUR počev od 10.06.2007. pa do isplate,

- 11,78 EUR počev od 10.07.2007. pa do isplate,

- 12,16 EUR počev od 10.08.2007. pa do isplate,

- 12,13 EUR počev od 10.09.2007. pa do isplate,

- 11,70 EUR počev od 10.10.2007. pa do isplate,

- 12,06 EUR počev od 10.11.2007. pa do isplate,

- 11,61 EUR počev od 10.12.2007. pa do isplate,

- 11,99 EUR počev od 10.01.2008. pa do isplate,

- 11,95 EUR počev od 10.02.2008. pa do isplate,

- 11,14 EUR počev od 10.03.2008. pa do isplate,

- 11,88 EUR počev od 10.04.2008. pa do isplate,

- 11,46 EUR počev od 10.05.2008. pa do isplate,

- 11,78 EUR počev od 10.06.2008. pa do isplate,

- 11,39 EUR počev od 10.07.2008. pa do isplate,

- 11,74 EUR počev od 10.08.2008. pa do isplate,

- 11,68 EUR počev od 10.09.2008. pa do isplate,

- 11,28 EUR počev od 10.10.2008. pa do isplate,

- 11,61 EUR počev od 10.11.2008. pa do isplate,

- 11,21 EUR počev od 10.12.2008. pa do isplate,

- 17,40 EUR počev od 10.01.2009. pa do isplate,

- 24,84 EUR počev od 10.02.2009. pa do isplate,

- 22,41 EUR počev od 10.03.2009. pa do isplate,

- 24,71 EUR počev od 10.04.2009. pa do isplate,

- 23,84 EUR počev od 10.05.2009. pa do isplate,

- 24,53 EUR počev od 10.06.2009. pa do isplate,

- 23,69 EUR počev od 10.07.2009. pa do isplate,

- 24,40 EUR počev od 10.08.2009. pa do isplate,

- 24,31 EUR počev od 10.09.2009. pa do isplate,

- 23,45 EUR počev od 10.10.2009. pa do isplate,

- 24,11 EUR počev od 10.11.2009. pa do isplate,

- 23,49 EUR počev od 10.12.2009. pa do isplate,

- 30,32 EUR počev od 10.01.2010. pa do isplate,

- 30,18 EUR počev od 10.02.2010. pa do isplate,

- 27,20 EUR počev od 10.03.2010. pa do isplate,

- 29,98 EUR počev od 10.04.2010. pa do isplate,

- 28,87 EUR počev od 10.05.2010. pa do isplate,

- 29,77 EUR počev od 10.06.2010. pa do isplate,

- 28,71 EUR počev od 10.07.2010. pa do isplate,

- 29,51 EUR počev od 10.08.2010. pa do isplate,

- 29,43 EUR počev od 10.09.2010. pa do isplate,

- 28,38 EUR počev od 10.10.2010. pa do isplate,

- 29,20 EUR počev od 10.11.2010. pa do isplate,

- 28,16 EUR počev od 10.12.2010. pa do isplate,

- 28,77 EUR počev od 10.01.2011. pa do isplate,

- 26,88 EUR počev od 10.02.2011. pa do isplate,

- 24,17 EUR počev od 10.03.2011. pa do isplate,

- 26,62 EUR počev od 10.04.2011. pa do isplate,

- 25,66 EUR počev od 10.05.2011. pa do isplate,

- 26,39 EUR počev od 10.06.2011. pa do isplate,

- 25,43 EUR počev od 10.07.2011. pa do isplate,

- 26,15 EUR počev od 10.08.2011. pa do isplate,

- 26,03 EUR počev od 10.09.2011. pa do isplate,

- 25,08 EUR počev od 10.10.2011. pa do isplate,

- 25,78 EUR počev od 10.11.2011. pa do isplate,

- 24,84 EUR počev od 10.12.2011. pa do isplate,

- 25,53 EUR počev od 10.01.2012. pa do isplate,

- 25,41 EUR počev od 10.02.2012. pa do isplate,

- 23,65 EUR počev od 10.03.2012. pa do isplate,

- 25,13 EUR počev od 10.04.2012. pa do isplate,

- 24,20 EUR počev od 10.05.2012. pa do isplate,

- 24,87 EUR počev od 10.06.2012. pa do isplate,

- 23,94 EUR počev od 10.07.2012. pa do isplate,

- 24,60 EUR počev od 10.08.2012. pa do isplate,

- 24,46 EUR počev od 10.09.2012. pa do isplate,

- 23,54 EUR počev od 10.10.2012. pa do isplate,

- 24,18 EUR počev od 10.11.2012. pa do isplate,

- 23,27 EUR počev od 10.12.2012. pa do isplate,

- 23,90 EUR počev od 10.01.2013. pa do isplate,

- 23,75 EUR počev od 10.02.2013. pa do isplate,

- 21,32 EUR počev od 10.03.2013. pa do isplate,

- 23,45 EUR počev od 10.04.2013. pa do isplate,

- 22,54 EUR počev od 10.05.2013. pa do isplate,

- 23,14 EUR počev od 10.06.2013. pa do isplate,

- 22,25 EUR počev od 10.07.2013. pa do isplate,

- 22,83 EUR počev od 10.08.2013. pa do isplate,

- 22,68 EUR počev od 10.09.2013. pa do isplate,

- 21,81 EUR počev od 10.10.2013. pa do isplate,

- 22,36 EUR počev od 10.11.2013. pa do isplate,

- 21,49 EUR počev od 10.12.2013. pa do isplate,

- 14,01 EUR počev od 10.01.2014. pa do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

II. N a l a ž e s e tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.747,57 EUR zajedno sa zateznim kamatama, tekućim na iznose od:

- 0,87 EUR počev od 10.05.2006. pa do isplate,

- 1,08 EUR počev od 10.06.2006. pa do isplate,

- 0,54 EUR počev od 10.09.2006. pa do isplate,

- 1,05 EUR počev od 10.10.2006. pa do isplate,

- 1,02 EUR počev od 10.01.2009. pa do isplate,

- 1,11 EUR počev od 10.02.2009. pa do isplate,

- 2,89 EUR počev od 10.03.2009. pa do isplate,

- 0,83 EUR počev od 10.02.2010. pa do isplate,

- 2,95 EUR počev od 10.03.2010. pa do isplate,

- 2,51 EUR počev od 10.04.2010. pa do isplate,

- 7,13 EUR počev od 10.05.2010. pa do isplate,

- 7,56 EUR počev od 10.06.2010. pa do isplate,

- 12,73 EUR počev od 10.07.2010. pa do isplate,

- 11,44 EUR počev od 10.08.2010. pa do isplate,

- 20,51 EUR počev od 10.09.2010. pa do isplate,

- 16,97 EUR počev od 10.10.2010. pa do isplate,

- 16,23 EUR počev od 10.11.2010. pa do isplate,

- 22,50 EUR počev od 10.12.2010. pa do isplate,

- 28,21 EUR počev od 10.01.2011. pa do isplate,

- 21,00 EUR počev od 10.02.2011. pa do isplate,

- 27,29 EUR počev od 10.03.2011. pa do isplate,

- 23,10 EUR počev od 10.04.2011. pa do isplate,

- 29,77 EUR počev od 10.05.2011. pa do isplate,

- 33,24 EUR počev od 10.06.2011. pa do isplate,

- 43,33 EUR počev od 10.07.2011. pa do isplate,

- 67,14 EUR počev od 10.08.2011. pa do isplate,

- 38,23 EUR počev od 10.09.2011. pa do isplate,

- 34,23 EUR počev od 10.10.2011. pa do isplate,

- 33,82 EUR počev od 10.11.2011. pa do isplate,

- 35,43 EUR počev od 10.12.2011. pa do isplate,

- 39,88 EUR počev od 10.01.2012. pa do isplate,

- 40,65 EUR počev od 10.02.2012. pa do isplate,

- 42,46 EUR počev od 10.03.2012. pa do isplate,

- 39,63 EUR počev od 10.04.2012. pa do isplate,

- 41,48 EUR počev od 10.05.2012. pa do isplate,

- 41,95 EUR počev od 10.06.2012. pa do isplate,

- 41,28 EUR počev od 10.07.2012. pa do isplate,

- 40,49 EUR počev od 10.08.2012. pa do isplate,

- 37,75 EUR počev od 10.09.2012. pa do isplate,

- 39,55 EUR počev od 10.10.2012. pa do isplate,

- 40,59 EUR počev od 10.11.2012. pa do isplate,

- 40,94 EUR počev od 10.12.2012. pa do isplate,

- 41,68 EUR počev od 10.01.2013. pa do isplate,

- 39,30 EUR počev od 10.02.2013. pa do isplate,

- 40,80 EUR počev od 10.03.2013. pa do isplate,

- 41,43 EUR počev od 10.04.2013. pa do isplate,

- 39,64 EUR počev od 10.05.2013. pa do isplate,

- 37,62 EUR počev od 10.06.2013. pa do isplate,

- 36,91 EUR počev od 10.07.2013. pa do isplate,

- 38,29 EUR počev od 10.08.2013. pa do isplate,

- 39,17 EUR počev od 10.09.2013. pa do isplate,

- 41,41 EUR počev od 10.10.2013 pa do isplate,

- 40,88 EUR počev od 10.11.2013 pa do isplate,

- 43,30 EUR počev od 10.12.2013. pa do isplate,

- 42,81 EUR počev od 10.01.2014. pa do isplate,

- 49,73 EUR počev od 10.02.2014. pa do isplate,

- 50,27 EUR počev od 10.03.2014. pa do isplate,

- 50,24 EUR počev od 10.04.2014. pa do isplate,

- 48,82 EUR počev od 10.05.2014. pa do isplate,

- 48,75 EUR počev od 10.06.2014. pa do isplate,

- 49,60 EUR počev od 10.07.2014. pa do isplate,

- 50,61 EUR počev od 10.08.2014. pa do isplate,

- 50,66 EUR počev od 10.09.2014. pa do isplate,

- 52,09 EUR počev od 10.10.2014. pa do isplate,

- 52,91 EUR počev od 10.11.2014. pa do isplate,

- 52,45 EUR počev od 10.12.2014. pa do isplate,

- 52,89 EUR počev od 10.01.2015. pa do isplate,

- 76,56 EUR počev od 10.02.2015. pa do isplate,

- 72,57 EUR počev od 10.03.2015. pa do isplate,

- 75,56 EUR počev od 10.04.2015. pa do isplate,

- 74,64 EUR počev od 10.05.2015. pa do isplate,

- 73,34 EUR počev od 10.06.2015. pa do isplate,

- 75,13 EUR počev od 10.07.2015. pa do isplate,

- 68,83 EUR počev od 10.08.2015. pa do isplate,

- 67,33 EUR počev od 10.09.2015. pa do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

III. O d b i j a s e prijebojni zahtjev tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.821,46 EUR / 13.723,81 kn uvećan za zatezne kamate tekuće od 17. ožujka 2016. godine po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.750,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je sa pravnim prednikom tuženika zaključio Ugovor o kreditu broj: 17268/06 od 7. travnja 2006. godine te da je tim Ugovorom tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u iznosu od 24.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama te da je ugovoren rok otplate od 180 mjeseci. Za trajanje otplate kredita kamatna stopa je više puta mijenjana na štetu tužitelja i to sve sukladno čl. 5. Ugovora o kreditu u kojoj je navedeno da će se početna kamatna stopa primjenjivati samo određeni period, a da će se nakon toga kamatna stopa promijeniti i da će se primjenjivati kamatna stopa koja će biti propisana tada vrijedećoj Odluci kreditora, a koja odredba je utvrđena nepoštenom i ništetnom.

2. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:

Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu točke I., II., III., IV., V., VI. i VII. izreke kojom se utvrđuje da je među inim, tuženik odnosno njegovi pravni prednici u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, tako što je u potrošačkim Ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obaveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/1402 od 9. travnja 2015. godine.

3. Navedeni Ugovor o kreditu osim sa primjenjivom kamatnom stopom zaključen je i sa valutnom klauzulom u švicarskim francima. Odlukom Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. godine broj: Pž-6632/17 utvrđeno je da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. O ugovaranju valutne klauzule svoje tumačenje je dao i Ustavni sud u svojoj odluci broj: U-III-2521/2015 kao i u rješenju broj: U-I- 3685/2015 i dr., a temeljem navedenih tumačenja donijeta je i odluka Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. godine.

4. Čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. istog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača koji određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

5. Ističe da je tužitelj s tuženikom zaključio i Aneks uz Ugovor o kreditu koji je zaključen u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju, no tužitelj potpisom tog Ugovora te provedbom konverzije nije obeštećen za preplaćene iznose kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF. Ističe da u vrijeme zaključenja Aneksa Ugovoru nije još bila donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. godine kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Ova činjenica nije uzeta u obzir prilikom tuženikove izrade prijedloga konverzije, jer bi u suprotnom matematički rezultat preplate bio bitno drugačiji. Posljedica koju na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka VTSRH u predmetu "Franak", odnosno utvrđenje ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli CHF je st stava da se u konkretnom slučaju ima primijeniti početna ugovorena kamatna stopa koja kroz cijelo vrijeme otplate kredita i to na kunsku protuvrijednost prema početnom tečaju CHF.

6. Prema okvirnom izračunu sačinjenom za potrebe ovog postupka utvrđeno je da tužitelj u postupku konverzije nije obeštećen za više plaćene iznose s temelja promjene kamatnih stopa i primjene valutne klauzule, te je tuženik tužitelju sa tih osnova do 30. rujna 2015. godine, odnosno do dana sa kojim je provedena konverzija, ostao dužan sa osnova preplaćenih iznosa po osnovi promjene kamatne stope i sa osnove primjene valutne klauzule iznos naveden u izreci. Kako je presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10.9.2003. i 31.12.2008., kao što su nepoštene i podređene i odredbe i odredbe o ugovaranju valutne klauzule, tuženik je sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora sve to u svezi s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO- te je na kraju postavio tužbeni zahtjev kao u izreci.

7. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan i predlaže njegovo odbijanje. Ističe da je sporno da li su u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Ističe prigovor zastare novčanog potraživanja. Ističe da odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora nije protivna načelu savjesnosti i poštenja te da nije uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana ugovorna odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Navodi da je tužitelju priznata preplata po kreditu pa je apsurdno da tužitelj u ovom postupku još jednom od tuženika potražuje preplatu po kreditu koja mu je već jednom obračunata, priznata i isplaćena od strane tuženika prilikom provedbe konverzije kredita. Predlaže odbaciti ili odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

8. U daljnjem tijeku postupka tuženik ističe da su stranke dana 17.3.2016. godine provele tzv. konverziju Ugovora o kreditu broj: 17268/06. Ukazuje na činjenicu da je 30.9.2015. godine stupio na snagu izmijenjeni i dopunjeni Zakon o potrošačkom kreditiranju kojim je za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom CHF određena obveza banaka ponuditi korisnicima kredita (potrošačima) konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR. Svrha takve konverzije da se položaj potrošača s kreditom denominiranih u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR-e, a položaj potrošača s kreditom denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Navodi da je svrha konverzije kredita u CHF bila trajno i konačno voljom ugovornih strana riješiti potencijalnu pravnu neizvjesnost nastalu u ugovornom odnosu banke i potrošača u vidu svojevrsne nagodbe, odnosno Aneksa Ugovora o kreditu s odredbama o retroaktivnim učinkom. Tuženik predlaže sudu da zbog toga tužbu u cijelosti odbije kao neosnovanu i dosudi troškove postupka u korist tuženika. Podredno i isključivo, u slučaju da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, unatoč provedenoj konverziji dugovanja tužitelja po osnovi Ugovora o kreditu i očitoj neosnovanosti tužbenog zahtjeva, tuženik ističe prigovor radi prijeboja tužiteljeva potraživanja koja je predmetom ove parnice i preplate koju je tuženik isplatio tužitelju u postupku konverzije kredita. Ističe da je čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima predviđeno pravo osobe koja je isti dug platila dva puta zahtijevati povrat po pravilima povrata stečenog bez osnove. Dodatkom broj 1 od 17.3.2016. godine utvrđena je preplata tužitelja po osnovi Ugovora o kreditu u iznosu od 13.723,81 kn. Kako je tuženik u korist tužitelja već isplatio iznos preplate po Ugovoru o kreditu utvrđeno u postupku konverzije, tada bi se usvajanjem tužbenog zahtjeva za isplatom preplate po Ugovoru o kreditu tužitelj dva puta naplatio za isti navodni dug po istoj pravnoj osnovi, podredno i isključivo, ako sud utvrdi tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom osnovanim, tuženik ističe prigovor radi prijeboja te predlaže donošenje odluke kao pod točkom III. izreke.

9. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 366) te je izvršio uvid u Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 7.4.2006. (list 7-14), u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 15), u Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu broj: 17268/06 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava (list 16-19), u otplatni plan (list 20-21), u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 22), u dodatak Ugovoru o kreditu (list 23-31), u pregled uplata (list 32-52), u rješenje Trgovačkog suda u Splitu (list 66-70), u dodatak broj 1 Ugovora o kreditu broj: 17268/06 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava (list 71-72), u presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-1510/2017-3 (list 82-84), u presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-1654/2017-3 (list 85-88), u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 (list 94-101), u presudu i rješenje Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14-2 (list 102-140), u presudu i rješenje Vrhovnog suda RH broj: Revt- 2245/17-2 (list 141-151), u presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH broj: 43 Pž-7129/13-4 (list 152-155), u presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-3142/2018-2 (list 156-162), u rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev-2868/18-2 (list 163-166), u presudu Visokog trgovačkog suda RH broj: 43 Pž-6632/2017-10 (list 167-168), u sažetak rješenja Ustavnog suda RH broj: U-I-3685/2015 i dr. od 4.4.2017. (list 169-180), u sažetak odluke Ustavnog suda RH broj: U-III-2521/2015 i dr. od 133.12.2016. (list 181- 184), u presudu i rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018-11 (list 185-212), u presudu Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-380/2018-3 (list 213-223), u rješenje Županijskog suda u Zadru broj: Gž-1435/2016-2 (list 224-229), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Bernarde Hunjadi dipl. oec. od 28.1.2025. (list 374-383), te u očitovanje stalnog sudskog vještaka Bernarde Hunjadi dipl. oec. od 3.3.2025. (list 391- 393).

10. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 17268/06 od 7.4.2006. godine zaključenog između tužitelja ŽD kao korisnika kredita, KD kao sudužnika i JD kao protivnika osiguranja i prednika tuženika HVB Splitske banke d.d. Split kao davatelja kredita utvrđeno je da je pravni prednik tuženika s tužiteljem kao korisnikom kredita zaključio ugovor kojim je tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 24.000,00 CHF prema prodajnom tečaju na dan korištenja kredita. Kredit je odobren za adaptaciju na rok otplate od 180 mjeseci uz kamatnu stopu od 4,20 % promjenjivu. Kamatna stopa predstavlja osnovnu kamatnu stopu koja se obračunava za ovu vrstu kredita umanjenu za 5 % i vrijedi do 31.12.2006. godine, a nakon toga roka, na ostatak duga po ovom Ugovoru primjenjivati će se kamatna stopa koja će na dan 1.1.2007. godine biti propisana sukladno tada vrijedećoj odluci kreditora. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljajne kreditom iznosi 0,50 % od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno prije korištenja kredita.

11. Nakon podizanja predmetnog kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, protiv tuženika osam banaka, među kojima je 6. tužena bila ovdje tužena OTP banka d.d.

12. U tome postupku donesena je presuda broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kojom je pod točkom 6. utvrđeno da je 6. tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1.9.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 6. tužene OTP banke d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

13. Potom je drugostupanjski sud – Visoki trgovački sud Republike Hrvatske povodom žalbi tuženika protiv navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu donio presudu broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je preinačio između ostalog i presudu u dijelu točke 6. koja se odnosi na 6. tuženu OTP banku d.d., na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je 6. tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1.9.2004. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

14. Nadalje, odbijena je žalba 6. tužene OTP banke d.d. kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 6. izreke kojom se utvrđuje da je 6. tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1.9.2004. do 31.12.2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

15. Dakle, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:

43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u kolektivnom sporu pravomoćno je odlučeno da je OTP banka d.d. u razdoblju od 1.9.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

16. Potom je Vrhovni sud odlučujući o reviziji tužitelja i revizijama 1. – 7. tuženika, protiv presude i rješenja Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine donio odluku broj: Revt-249/14-2 od 9.4.2015. godine kojom je revizija 1.

– 7. tuženika odbijena kao neosnovana, kao i revizija tužitelja. Dakle, odbijena je revizija protiv odluke Visokog trgovačkog suda kojom je pravomoćno utvrđeno da je ništetna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom 6. tužene OTP banke d.d. te kojom je pravomoćno utvrđeno da nije ništetna odredba u potrošačkim ugovorima u kreditima u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

17. Nakon navedene odluke Ustavni sud Republike Hrvatske je donio odluke broj:

U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2016 od 13.12.2016. godine, kojom je djelomično usvojio ustavnu tužbu te je ukinuo odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 249/14-2 od 9.4.2015. godine u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a kojima je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te u tome dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine, predmet vraćen Vrhovnom sudu RH na ponovni postupak. U preostalom dijelu odbijene su ustavne tužbe podnositelja.

18. Povodom ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 575/16-5 od 3. listopada 2017. godine, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio novu presudu broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je odbio žalbu tuženih banaka te je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 6. izreke kojom je utvrđeno da je 6. tužena OTP banka d.d. od 1.9.2004. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je 6. tužena banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82., 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje ZZP/03).

19. Dakle, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018. godine pravomoćno je utvrđeno da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. godine, gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

20. U daljnjem tijeku postupka Vrhovni sud RH je povodom uložene revizije donio odluku broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojim je potvrđeno da su banke među kojima je i tužena OTP banka d.d. u potrošačkim ugovorima koristile tijekom 2004. do 2008. godine nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

21. Predmet ovoga spora je zahtjev za povrat preplate koju je tužitelj isplatio tuženiku temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli o CHF po predmetnom kreditu, zaključenom između tužitelja i tuženika (list 8-13).

22. Kako se tužitelj izričito pozvao na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na ovdje tuženika OTP banku d.d., odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP) te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stop i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz predmetnog ugovora. Međutim, u pojedinačnom potrošačkom sporu sud je sukladno pravnom shvaćanju Ustavnog suda RH prihvatio prijedlog za saslušanje tužitelja na okolnosti obaviještenosti potrošača u fazi sklapanja predmetnog ugovora.

23. Stoga je sud saslušao tužitelja ŽD (list 366) koji je u svom iskazu naveo da ga u banci nisu upozorili na mogućnost promjene kamatnih stopa niti na mogućnost promjene tečaja. Sredstva od toga kredita su njemu isplaćena na račun i on ih je utrošio za adaptaciju stambenog objekta. Prilikom podizanja kredita o uvjetima kredita nije mogao pregovarati, a tako je bilo i prilikom konverzije kredita. Sve se svodilo na načelo da uzme ili ostavi. U banci mu nisu govorili o preplati po tome kreditu, kao i razloge zbog čega su rate nakon konverzije smanjene. Nisu ga upozoravali na mogućnost rasta kamata, a niti na mogućnost povećanja tečaja CHF, pa time i na mogućnost povećanja rata. Temeljem iskaza tužitelja potvrđene su činjenice da tužitelj s djelatnicima tuženika nije posebno razgovarao, a niti pregovarao o mogućnosti promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli CHF te je time potvrđena i ništetnost valutne klauzule CHF iz odluke u kolektivnom sporu.

24. Stoga je sud u ovom pojedinačnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine, odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2018-10 od 14. lipnja 2018. godine i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, utvrdio da su ništetne odredbe o promjenjivom tečaju i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF o kojima se nije posebno pregovaralo.

25. Kako je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine utvrđena ništetnost odredbe ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate, te koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu gdje je utvrđena ništetnost ugovorene valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a tužitelj je tuženiku temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valute vezane za švicarski franak otplaćivao kredit, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

26. U ovome slučaju osnova plaćanja temeljem povećanja kamatne stope i valute vezane za CHF temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1115. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

27. Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje Bernarde Hunjadi dipl. oec. od 28.1.2025. godine (list 374-383) tužitelj je tuženiku temeljem promjenjivih kamatnih stopa koje su bile veće od početnih stopa u razdoblju otplate kredita do konverzije kredita 17.3.2016. godine uplatio više 1.779,06 EUR u mjesečnim iznosima kao u izreci, te taj iznos predstavlja pozitivnu razliku anuiteta nastalu uslijed plaćanja po većoj kamatnoj stopi u odnosu na početnu kamatnu stopu. Kako na matematički izračun vještakinje stranke nisu imale primjedbe, sud ga je prihvatio u cijelosti jer je sačinjen od stručne osobe i jasno prikazan. Stoga je sud sukladno nalazu vještakinje utvrdio preplatu temeljem povećanja kamatnih stopa, te je donio odluku sukladno preciziranom tužbenom zahtjevu kao pod točkom I. izreke. Nadalje, prema nalazu i mišljenju navedene vještakinje tužitelj je tuženiku temeljem povećanog tečaja CHF koji je bio veći u odnosu na početni tečaj za razdoblje otplate kredita pa sve do konverzije kredita 17.3.2016. godine uplatio više 2.747,57 EUR. Stoga je sud sukladno nalazu vještakinje utvrdio preplatu temeljem povećanog tečaja CHF te je donio odluku kao pod točkom II. izreke presude. Na mjesečne iznose preplate tuženik je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate počev od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate.

28. Nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci. Kako je čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22

– dalje: ZPP) utvrđeno da iznimno od odredbe stavka 1. istog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, tužitelj u takvim okolnostima može preinačiti tužbu.

29. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26.P-1401/2012 dana 4.4.2012. godine temeljem čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tome predmetu, danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF.

30. Od 13.6.2014. godine u odnosu na kamatne stope i od 14.6.2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 5.6.2019. godine nije protekao opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO- a u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecaja bez osnove, pa stoga prigovor zastare nije osnovan.

Pri donošenju navedene odluke sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2245/2017-2 od 20.3.2018. godine i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj: Su-IV-33/22-2 od 31.1.2022. godine.

31. Tijekom postupka je utvrđeno da je po predmetnom kreditu zaključen Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu broj: 17268/06 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 17.3.2016. godine (list 72-73), sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZOPK) te da je provedena konverzija kredita iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. godine i da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, namirenjem budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

32. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te se postiže sporazum iz čl. 19.c toč. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon.

33. Po ocjeni ovoga suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje Dodatka broj 1 Ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF, koja u to vrijeme 17.3.2016. godine nije bila pravomoćno niti utvrđena.

34. Glavni motiv navedenog Zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodatkom broj 1 Ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanja preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženo razdoblje, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF.

35. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora.

36. Sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima i utvrđen iznos preplate sa sporazumom o isplati iste, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužiteljici vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između ugovorenih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorene kamatne stope. Isto tako, niti da je vraćen novčani iznos na temelju utvrđene ništetne valutne klauzule vezane za CHF, koja u to vrijeme još nije bila utvrđena ništetnom.

37. U takvim okolnostima, stav je ovoga suda da tužitelj svakako ima pravo na novčano potraživanje izvršene preplate nastale temeljem ništetnih odredbi ugovora, a koje je utvrđeno nalazom vještakinje.

38. Nalazom vještakinje utvrđeno je da je tuženik u konverziji priznao tužitelju preplatu u iznosu od 13.723,81 kn te da je prema sporazumu između tužitelja i tuženika preplata iskorištena isključivo za podmirenje budućih anuiteta i to u iznosu od ½ mjesečnog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Dakle, preplata iz konverzije je posebna vrsta preplate koja je tužitelju vraćena tijekom otplate kredita u EUR-ima nakon konverzije. Na drugoj strani, preplata nastala temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF tužitelju nije vraćena te je stoga sud i donio odluku kao pod točkama I. i II. izreke.

39. Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor radi prijeboja kojim zahtijeva utvrđenje postojanja tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 13.723,81 kn sa zateznim kamatama, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn / 1 EUR iznosi 1.821,46 EUR. Kako tuženik na navedenu preplatu nema pravo već tužitelj i ista je njemu isplaćena kroz otplatu kredita u EUR-ima, sud je odbio prigovor prijeboja te je odlučio kao pod točkom III. izreke.

40. Tijekom postupka tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka KD i MD te stoga sud iste nije saslušavao. Nadalje, nije prihvatio niti prijedlog za saslušanje javnog bilježnika jer zbog proteka vremena i opsega posla nije vjerojatno da bi isti imao saznanja o konkretnom predmetu.

41. Parnični troškovi tužitelja u ovome postupku iznosili su 2.750,00 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova zastupanja na tri rasprave održane 16.9.2024., 8.10.2024. i 9.4.2025. godine u iznosu od 600,00 EUR, od troškova sastava četiri potrebna obrazložena podneska od 7.10.2019., 19.10.2020., 12.2.2025. i 14.3.2025. godine u iznosu od 800,00 EUR, od PDV-a u iznosu od 400,00 EUR, od troškova vještačenja u iznosu od 450,00 EUR, te od sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 300,00 EUR. Kako je tužitelj uspio u sporu, navedene troškove tuženik mu je dužan platiti temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude pa do isplate.

42. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 23. svibnja 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz [adresa],

2. Tuženik po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, Kralja Zvonimira

17/I.