REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-618/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici u Zagrebu, protiv tuženika Končar - Elektroindustrija d.d., za proizvodnju i usluge, Fallerovo šetalište 22, Zagreb, OIB: 45050126417, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Dominika Musulina, odvjetnika i punomoćnice tuženika UZ, **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Končar – Elektroindustrija d.d., za proizvodnju i usluge, Fallerovo šetalište 22, Zagreb, OIB: 45050126417, tužitelju DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 2.054,87 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom i to na:

- bruto iznos od 120,78 EUR od 9.8.2021.g.,

- bruto iznos od 120,78 EUR od 8.9.2021 g.,

- bruto iznos od 120,78 EUR od 8.10.2021.g.,

- bruto iznos od 120,78 EUR od 8.11.2021.g.,

- bruto iznos od 120,78 EUR od 8.12.2021.g.,

- bruto iznos od 120,78 EUR od 10.1.2022.g.,

- bruto iznos od 120,78 EUR od 8.2.2022.g.,

- bruto iznos od 120,78 EUR od 8.3.2022.g.,

- bruto iznos od 120,78 EUR od 8.4.2022.g.,

- bruto iznos od 120,78 EUR od 9.5.2022.g.,

- bruto iznos od 120,78 EUR od 8.6.2022.g.,

- bruto iznos od 120,78 EUR od 11.7.2022.g.,

- bruto iznos od 52,68 EUR od 8.8.2022.g.,

- bruto iznos od 52,68 EUR od 8.9.2022.g.,

- bruto iznos od 52,68 EUR od 7.10.2022.g.,

- bruto iznos od 52,68 EUR od 8.11.2022.g.,

- bruto iznos od 52,68 EUR od 8.12.2022.g.,

- bruto iznos od 52,68 EUR od 10.1.2023.g.,

- bruto iznos od 52,68 EUR od 9.2.2023.g.,

- bruto iznos od 160,52 EUR od 10.3.2023.g.,

- bruto iznos od 76,23 EUR od 6.4.2023.g.,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlike plaće iz točke I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.800,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom s tijekom kamate od 23. svibnja 2025. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 2. listopada 2008. sklopio ugovor o radu s poslodavcem – društvom Končar-Montažni inženjering d.d. kojom je propisano da se plaća radnika sačinjava između ostalog i stimulativni dio plaće u postotku na osnovnu plaću prema odluci direktora. Dalje navodi da je 10. veljače 2021. tužitelj s tadašnjim poslodavcem društvom Končar-Montažni inženjering d.d. sklopio sudsku nagodbu u predmetu koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem Pr-125/2020 kojom se poslodavac – društvo Končar-Montažni inženjering d.d. obvezao s tužiteljem sklopiti dodatak ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojim će se koeficijent složenosti poslova u razdoblju od 1. veljače 2021. pa nadalje utvrditi u iznosu od 2,8, a minimalna stimulacija se ugovora u iznosu od minimalno 30%. Nastavno na sklopljenu sudsku nagodbu tužitelj je s tadašnjim poslodavcem društvom Končar-Montažni inženjering d.d. 10. veljače 2021. sklopio Aneks ugovora o radu kojim je između ostalog propisano da koeficijent složenosti poslova iznosi 2,8, a stimulativni dio plaće prema odluci uprave iznosi minimalno 30%. Nadalje navodi da je 15. lipnja 2021. održana glavna skupština društva Končar-Montažni inženjering d.d. na kojoj je odobren ugovor o pripajanju od 1. lipnja 2021. temeljem kojeg je društvo Končar-Montažni inženjering d.d. pripojeno društvu Končar – Inženjering d.d. (pravnom predniku tuženika u ovom predmetu) te je danom upisa pripajanja u sudski registar po zakonu došlo do prijenosa svih ugovora o radu pripojenog društva Končar-Montažni inženjering d.d. u neizmijenjenom obliku na Končar – Inženjering d.d. (pravnom predniku tuženika u ovom predmetu) uključujući i ugovor o radu tužitelja i pripadajući aneks ugovora o radu. Uprava Končar – Inženjering d.d. (pravni prednik tuženika u ovom predmetu) je 13. srpnja 2022. donijela odluku kojom je počevši od 1. srpnja 2022. povećan varijabilni dio plaće (stimulacija) svih radnika i to na način da se za radnike čiji je razred neto plaće u HRK iznosio od 7.500,00 do 10.000,00 kn stimulacija povećala 4%. Obzirom da je tužitelj u trenutku donošenja odluke uprave Končar – Inženjering d.d. (pravnom predniku tuženika u ovom predmetu) (trebao) imao neto plaću u razredu od 7.500,00 kn do 10.000,00 stimulativni dio plaće mu je za razdoblje od 1. srpnja 2022. trebao iznositi 34%. Nakon zaključenja izmjena i dopuna kolektivnog ugovora s danom primjene 1. ožujka 2023. uprava Končar – Inženjering d.d. (pravni prednik tuženika u ovom predmetu) je donijela obavijest o daljnjem povećanju varijabilnog dijela (stimulacije) za 3% koji će se primjenjivati od dana primjene dopune kolektivnog ugovora sukladno čemu je od 1. ožujka 2023. pa nadalje stimulativni dio plaće tužitelja trebao iznositi 37%. Međutim tadašnji poslodavac Končar – Inženjering d.d. (pravni prednik tuženika u ovom predmetu) je tužitelju unatoč sklopljenom aneksu ugovora o radu i odluke uprave: od 1. srpnja 2021. do 31. lipnja 2022. obračunao stimulaciju od 17% umjesto pravilno 30%; od 1. srpnja 2022. do 31. siječnja 2023. obračunao stimulaciju od 28,33% umjesto pravilno 34%; od 1. veljače 2023. do 28. veljače 2023. obračunao stimulaciju od 19,26% umjesto pravilno 34% te od 1. ožujka 2023. do 31. ožujka 2023. obračunao tužitelju stimulaciju od 30% umjesto pravilno 37%. Slijedom navedenog Končar – Inženjering d.d. (pravni prednik tuženika u ovom predmetu) je propustio tužitelju pravilno obračunati i isplatiti plaću u cijelosti u skladu s sklopljenim ugovorom o radu, aneksom ugovora o radu i odluke uprave Končar – Inženjering d.d.

(pravnog prednika tuženika u ovom predmetu).

1.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 3. srpnja 2024., tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.054,87 eura bruto, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da su nesporni navodi tužitelja da je 10. veljače 2021. tužitelj s tadašnjim poslodavcem društvom Končar-Montažni inženjering d.d. sklopio sudsku nagodbu u predmetu koji se vodio pred Naslovnim sudom pod poslovnim brojem Pr- 125/2020 kojom se poslodavac – društvo Končar-Montažni inženjering d.d. obvezao s tužiteljem sklopiti dodatak ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojim će se koeficijent složenosti poslova u razdoblju od 1. veljače 2021. pa nadalje utvrditi u iznosu od 2,8, a minimalna stimulacija se ugovora u iznosu od minimalno 30%. Međutim, člankom 5. Nagodbe određeno je da se tuženi obvezuje najmanje svake 2 godine od dana sklapanja nagodbe provesti usporedbu koeficijenta složenosti posla tužitelja s usporednim radnicima te tužitelju ponuditi dodatak ugovora o radu kojim bi se nadoknadila razlika (na više), ako postoji te da se tuženi obvezuje plaću tužitelja uskladiti s prosjekom plaće usporednih radnika u slučaju izmijenjene okolnosti – promjene sustava izračuna plaća. Ističe da navedeni članak 5. sudske nagodbe obvezuje tužitelja. Tuženik je obvezan svake dvije godine od dana sklapanja Nagodbe provesti usporedbu koeficijenta složenosti posla radnika s usporednim radnicima te mu ponuditi dodatak ugovora o radu kojim bi se nadoknadila razlika. Iz navedenog proizlazi da je cilj nagodbe bio nadoknaditi razliku u zaradi između tužitelja i usporednih radnika, a da u ovom slučaju ta razlika u zaradi nije nastala. Tužitelj nema pravo na isplatu traženog iznosa jer bi isplatom iznosa koji traži došao u povoljniji položaj u odnosu na usporedne radnike. Slijedom navedenog, predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja i da naložiti tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka.

2.1. Tijekom postupka tuženik Končar – Inženjering d.d. je pripojen trgovačkom društvu Končar – Elektroindustrija d.d., za proizvodnju i usluge, Fallerovo šetalište 22, Zagreb, OIB: 45050126417 te je Ugovor o radu tužitelja prenesen na novog poslodavca Končar – Elektroindustrija d.d, a navedenim pripajanjem tuženik Končar – Inženjering d.d. je prestao postojati pa je procesnim rješenjem od 19. studenog 2024., koje je postalo pravomoćno istog dana, postupak nastavljen u odnosu na tuženika Končar – Elektroindustrija d.d., OIB: 45050126417.

2.2. Na ročištu održanom 15. travnja 2025. tuženik je učinio nespornim postavljenu visinu tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 3. srpnja 2024.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o. te je saslušan tužitelj kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće po osnovi neisplaćene stimulacije sukladno sklopljenog Aneksu Ugovora o radu i odluke Uprave tadašnjeg poslodavca tužitelja u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. ožujka 2023.

6. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporno da je tužitelj 2. listopada 2008. sklopio ugovor o radu s poslodavcem – društvom Končar-Montažni inženjering d.d. kojom je propisano da se plaću radnika sačinjava između ostalog i stimulativni dio plaće u postotku na osnovnu plaću prema odluci direktora; da je tužitelj 10. veljače 2021. s tadašnjim poslodavcem društvom Končar-Montažni inženjering d.d. sklopio sudsku nagodbu u predmetu koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem Pr- 125/2020 kojom se poslodavac – društvo Končar-Montažni inženjering d.d. obvezao s tužiteljem sklopiti dodatak ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojim će se koeficijent složenosti poslova u razdoblju od 1. veljače 2021. pa nadalje utvrditi u iznosu od 2,8, a minimalna stimulacija se ugovora u iznosu od minimalno 30% i da je tužitelj sukladno sklopljenoj sudskoj nagodbi s tadašnjim poslodavcem društvom Končar-Montažni inženjering d.d. 10. veljače 2021. sklopio Aneks ugovora o radu kojim je između ostalog propisano da koeficijent složenosti poslova iznosi 2,8, a stimulativni dio plaće prema odluci uprave iznosi minimalno 30%.

7. Među strankama je sporno je li tužitelj ima pravo na zatraženo potraživanje s osnove neisplaćene stimulacije, dakle sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u sudsku nagodbu sklopljenu između tužitelja i društva Končar- Montažni inženjering d.d., tadašnjeg poslodavca tužitelja, u predmetu koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem Pr-125/2020 proizlazi da je člankom 4. ugovoreno da se stranke obvezuju sklopiti dodatak ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojim će se koeficijent složenosti poslova tužitelja u razdoblju od 1. veljače 2021. pa nadalje utvrditi u iznosu od 2,8, a minimalna stimulacija se ugovora u iznosu od minimalno 30%. Člankom 5. nagode je ugovoreno da se tuženik obvezuje najmanje svake dvije godine od dana sklapanja nagodbe provesti usporedbu koeficijenta složenosti posla tužitelja s usporednim radnicima te tužitelju ponuditi dodatak ugovora o radu kojim bi se nadoknadila razlika (na više), ako ista postoji te da se tuženik obvezuje plaću tužitelja uskladiti s prosjekom plaće usporednih radnika u slučaju izmijenjene okolnosti

– promjene sustava izračuna plaća.

9. Iz sklopljenog Anexa II Ugovora o radu od 10. veljače 2021. proizlazi da je tužitelj s tadašnjim poslodavcem društvom Končar-Montažni inženjering d.d. sklopio Aneks ugovora o radu kojim je između ostalog ugovoreno da koeficijent složenosti poslova iznosi 2,8, a stimulativni dio plaće u postotku na osnovnu plaću prema odluci uprave iznosi minimalno 30% te da se Aneks Ugovora primjenjuje od 1. veljače 2021.

10. Iz Odluke Uprave Končar – Inženjering d.d. (pravni prednik tuženika u ovom predmetu) proizlazi da je 13. srpnja 2022. donesena odluku kojom određeno da će se počevši od 1. srpnja 2022. plaće zaposlenicima povećati povećanjem varijabilnog dijela plaće (stimulacija) i to na način da se za radnike čiji je razred neto plaće u HRK iznosio od 7.500,00 do 10.000,00 kn stimulacija povećala za 4%.

11. Iz isplatne liste za obračun plaće tužitelja za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. ožujka 2023. proizlazi da je tužitelj imao neto plaću u razredu od 7.500,00 kn do 10.000,00 kn.

12. Iz Obavijesti Uprave Končar – Inženjering d.d. (pravnog prednika tuženika u ovom predmetu) proizlazi da je nakon zaključenja Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora s danom primjene 1. ožujka 2023. uprava Končar – Inženjering d.d. (pravni prednik tuženika u ovom predmetu) donijela odluku da će se nakon primijene nove osnovice od 365,00 eura bruto i uključivanje dodatka od 67,00 eura u osnovnu plaću, varijabilni dio (stimulacija) korigirati tako, da će se povećanje plaće svakog zaposlenog u odnosu na navedeno početno stanje iznositi 3% bruto, odnosno po razredima u odnosu na početak utjecaja inflacije pa se tako za radnike čiji je razred neto plaće u HRK iznosio od 7.500,00 do 10.000,00 kn stimulacija povećala do 7%.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu elektromonter, s tim da je prvi ugovor sklopio s tadašnjim poslodavcem Končar - montažni inženjering d.d. 2. listopada 2008. S tadašnjim poslodavcem sklopio je 10. veljače 2021. sudsku nagodbu u ovosudskom predmetu kojom se njegov tadašnji poslodavac obavezao da će sa njim sklopiti dodatak ugovora oradu na neodređeno vrijeme s koeficijentom složenosti poslova od 1. veljače 2021. pa nadalje u iznosu od 2,8, s tim da se minimalna stimulacija ugovara u iznosu od minimalno 30%. S tadašnjim poslodavcem sklopio je ankes ugovora kako je to ugovoreno sudskom nagodbom. U međuvremenu došlo je do promjene u pravnom status njegovog poslodavca te je isti pripojen Končar - inženjeringu d.o.o. potom je došlo i do pripajanju toga društva sadašnjem tuženiku Končar-Elektroindustrija d.d. Uprava njegovog tadašnjeg poslodavca je 13. srpnja 2022. donijela odluku, a potom i 1. ožujka 2023. izmjenu i dopunu KU kojom je povećan varijabilni dio plaće (stimulacija), a tuženik kao poslodavac nije kod obračuna plaće za njega postupio prema sklopljenom Aneksu Ugovora o radu, odlukama poslodavca i dodacima KU.

14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja te je isti ocijenio uvjerljivim budući je sukladan materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu.

15. Na temelju izvedenih dokaza sud je kao nedvojbeno utvrdio da su osnovani navodi tužbe i da tužitelju pripada pravo na stimulaciju od 30% te povećanje iste za 4% počevši od 1. srpnja 2022. te za daljnjih 3% od 1. ožujka 2023. sukladno važećem ugovoru o radu i Aneksu Ugovora o radu od 10. veljače 2021. te kasnijim odlukama uprave tuženika kojim je utvrđeno povećanje stimulacije svih radnika.

16. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu treba reći kako predmet spora nije pogrešno obračunat koeficijent složenosti poslova za tužitelja već minimalna stimulacija stoga je neosnovano pozivanje tuženika na odredbu čl. 5. sudske nagode sklopljene u predmetu koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem Pr-125/2020, kojim je ugovoreno da se tuženik obvezuje najmanje svake dvije godine od dana sklapanja nagodbe provesti usporedbu koeficijenta složenosti posla tužitelja s usporednim radnicima te tužitelju ponuditi dodatak ugovora o radu kojim bi se nadoknadila razlika (na više), ako ista postoji te da se tuženik obvezuje plaću tužitelja uskladiti s prosjekom plaće usporednih radnika u slučaju izmijenjene okolnosti – promjene sustava izračuna plaća, kao i da navedena odredba obvezuje tužitelja. Naime, tuženik ni ne tvrdi a niti je ikakvim dokaznom prijedlogom pokušao dokazati da je ponudio tužitelju sklapanje dodatka ugovora o radu sukladno uvjetima nagodbe i da je tužitelj takav dodatak potpisao, odnosno ukoliko ga je eventualno i ponudio tužitelju da tužitelj na njega nije pristao, kao da je u konačnici došlo do sklapanja aneksa ugovora o radu koji bi potom obvezivao tuženika i temeljem kojeg bi tužitelju pripadala manja ili veća stimulacija od one prethodno utvrđene nagodbom i sklopljenom aneksu ugovora o radu od 10. veljače 2021.

17. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 14. lipnja 2024., a iz kojeg je razvidno je da je vještak mišljenja da pod pretpostavkom da tužitelju pripada pravo na stimulaciju od 30% te povećanje za 4% počevši od 1. srpnja 2022., kao i za daljnjih 3% od 1. ožujka 2023., tužitelj je ostvario nižu plaću u odnosu na očekivanu plaću u iznosu od bruto 2.054,87 EUR.

18. Tužitelj nije imao primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka te je u skladu sa istim postavio konačni tužbeni zahtjev u ovom predmetu podneskom od 3. srpnja 2024.

19. Tuženik se nije posebno očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje, a na glavnoj raspravi održanoj 15. travnja 2025. je naveo da ne prigovora nalazu i mišljenju kao i da ne spori postavljenu visinu tužbenog zahtjeva.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka budući je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije. Stranke nisu imale prigovore u pogledu matematičkog izračuna financijskog vještaka te u pogledu tijeka zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose razlike plaće.

21. Slijedom svega navedenog, obzirom da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelju dosuditi bruto iznos od 2.054,87 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana isplate plaće u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koji tijek zateznih kamata tuženik nije sporio.

22. Zatezne kamate se ne dosuđuju na cjelokupni iznos razlike bruto plaće iz razloga što se temeljem čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja prema propisima koji važe na dan isplate prilikom svake isplate. Čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 16/08, 2/09,146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od ne samostalnog rada iz čl. 14. toga zakona i čl. 11., 12 i 15 toga Pravilnika umanjenog za plaćanje i obračunate doprinose za obvezana osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl.12. st. 9. i čl. 16. st. 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od ne samostalnog rada kao porez po odbitku. Porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine uz neto plaću i doprinose sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi porezi na dohodak i prirezu poreza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni bruto iznos neosnovan.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

24. Tako je tužitelju priznat slijedeći trošak: za sastav tužbe 100 bodova po Tbr.7/1 OT, za sastav obrazloženog podneska od 5. lipnja 2023. 100 bodova po Tbr.8/1 OT, za zastupanje na ročištu održanom 18. ožujka 2024. 100 bodova po Tbr.9/1 OT, za sastav obrazloženog podneska od 3. srpnja 2024. 100 bodova po Tbr.8/1 OT, za zastupanje na ročištu održanom 19. studenog 2024. 100 bodova po Tbr.9/1 OT te za zastupanje na ročištu održanom 15. travnja 2025. 100 bodova po Tbr.9/1 OT, dakle ukupno iznosi 600 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, sveukupno trošak tužitelja iznosi 1.800,00 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

24.1. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

25. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 22. ožujka 2024. kojim obavještava sud o uplati troškova vještačenja, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući da sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude, budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište za objavu presude održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

26. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. svibnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku