REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2731/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari I. tužitelja PI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II tužiteljice HI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa odvjetnik Marko Kezunović iz Zagreba, protiv tuženika HEP-Toplinarstvo d.o.o. za proizvodnju i distribuciju toplinske energije iz Zagreba, Miševečka 15 a, OIB 15907062900, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 10. travnja 2025. godine, u nazočnosti I i II tužiteljeva opunomoćenika te opunomoćenika tuženika, dana 23. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-3166/2019 od 7. siječnja 2020. godine za svotu od 276,18 eur.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva I tužitelja PI i II tužitelja HI radi proglašenja nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-3166/2019 od 7. siječnja 2020. godine za svotu od 5,23 eur.

III Nalaže se tuženiku HEP-Toplinarstvu d.o.o. naknaditi trošak parničnog postupka I tužitelju PI i II tužitelju HI u svoti od 466,54 eur s zateznim kamatama od 23. svibnja 2025. godine do isplate po stopi te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev I tužitelja PI i II tužitelja HI radi naknade troška ovršnog postupka u svoti od 66,27 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 8. travnja 2021. godine tvrde da su ovosudnim rješenjem poslovni broj Ovrv-3166/19 od 10. ožujka 2021. godine upućeni pokrenuti ovu parnicu, jer su naslijedili od svog oca UI tražbine prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. koje 31. ožujka 2012. godine na dan njegove smrti bili u negativnom saldu pa se pozivaju na odredbu čl.139.st.3. Zakona o nasljeđivanju i odredbe čl.50.st.1. točka 7. Ovršnog zakona, kao i na zastaru po odredbi čl.50.st.1. točka 11. Ovršnog zakona i zahtijevaju proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrv-3166/19 od 7. siječnja 2020. godine uz naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 9. rujna 2021. godine prigovara prekluziji, smatra da tužitelji nisu dokazali svoje činjenične tvrdnje ispravama, poziva se na odredbe čl.129. i 139. Zakona o nasljeđivanju, smatra da tužitelji nisu dokazali visinu naslijeđene imovine te da su mogli povući određeni novčani iznos od smrti svog prednika do dana kada je utvrđeno stanje računa niti su tužitelji dokazali iznose koji su naplaćeni po ovrhama koje su pokrenute protiv njihova prednika, poriče prigovor zastare kao neosnovan te navodi da se protiv I tužitelja vodi postupak radi iseljenja iz stana u kojem je živio njegov prednik pred ovim sudom poslovni broj Ps-193/19 a računi za isporučenu toplinsku energiju su utuženi za taj stan.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-3079/12, potvrdu Hrvatske poštanske banke d.d. od 6. studenog 2015. godine i 3. travnja 2023. godine te potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje do 31. srpnja 2015. godine i 23. listopada 2023. godine te potvrdu Hrvatske poštanske banke d.d. od 20. listopada 2023. godine, uvid u ovosudni spis poslovni broj Ovr- 6456/17 i Ovrv-3166/19.

4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.

5. Prigovor prekluzije je u potpunosti neosnovan.

6. Naime, uvidom u ovosudni spis poslovni broj Ovrv-3166/2019 je utvrđeno da su tužitelji rješenjem od 10. ožujka 2021. godine upućeni pokrenuti ovu parnicu koje rješenje je njihov opunomoćenik primio 24. ožujka 2021. godine te je 8. travnja 2021. godine podnesena tužba u ovom postupku što znači da je podnesena 15- tog

dna kako je i navedeno u tom rješenju.

7. Glede razloga za nedopuštenost ovrhe po odredbi čl.50.st.1. točka 7. Ovršnog zakona (NN 112/12-114/22), uvidom u potvrdu Hrvatske poštanske banke od 6. studenog 2015. godine je utvrđeno da je saldo računa broj 3208069266 na dan smrti UI **.**.2012. iznosio minus 2.666,88 kn a saldo računa posebnih namjena broj 3500162738 je na isti dan bilo 39,44 kn. Uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda z a mirovinsko osiguranje od 31. srpnja 2015. godine je utvrđeno da isto ne potražuje mirovinska primanja koja su doznačena UI otvoreno u Hrvatskoj poštanskoj banci, a uvidom u potvrdu od 23. listopada 2023. je utvrđeno da je UI za vrijeme od 1. siječnja 2012. do 31. ožujka 2012. godine isplaćeno 172,43 eur mirovine za ožujak 2012. i razlika mirovine za siječanj i veljaču 2012. godine dočim je uvidom u potvrde Hrvatske poštanske banke od 3. travnja 2023. i 20. listopada 2023. godine utvrđena jednako kao uvidom u potvrdu iste banke od 6. studenog 2015. godine.

8. Uvidom u ovosudno rješenje poslovni broj O-3097/12 od 7. svibnja 2012. godine je utvrđeno da je UI umro **.**.2012. te su njegovim nasljednicima proglašeni tužitelji kao njegova djeca- zakonski nasljednici, a ostavinu predstavljaju tražbine prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s osnove neisplaćene mirovine, Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. s osnove računa broj 3500162738 i 3208069266, sve u neutvrđenim svotama.

9. Dakle, na dan smrti **.**.2012. ostavitelj UI je imao 39,44 kn na računu broj 3500162738 te manjak od 2.666,88 kn na računu broj 3208069266, dočim je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio 172,43 eur tj. 1.299,17 kn mirovine za ožujak 2012. godine i razlike mirovine za siječanj i veljaču iste godine na tužiteljev tekući račun kod iste banke.

10. Tuženikov navod da je netko možda nekad između ostaviteljeve smrti do nadnevka koji su tužitelji naveli kao dan stanja računa podizao novac sa računa UI jest potpuna spekulacija i nije ničim dokazan taj navod, jer tuženik nije predložio nikakav, ali nikakav dokaz o tomu, kao što ni tužitelji nisu predložili dokaze o tomu jer isplata mirovine od 172,43 eur potrošena na plaćanje možebitnih ranijih dugova ostaviteljevih u sporazumu s bankom koja je vodila tekući račun i dopustila manjak na njemu, postoji li taj sporazum s bankom ili ne i na koliki manjak, već je utvrđeno jedino negativno stanje ovog računa u trenutku ostaviteljeve smrti.

11. Tuženikov navod da tužitelji nisu dokazali kolika je svota naplaćena po ovrhama koje su pokrenute protiv njihovoga prednika,a koliko je naplaćeno od nasljednika tj. tužitelja nije osnovan, jer to tužitelji ne trebaju ni dokazivati, dočim je uvidom u navedene priložene ovosudne spise utvrđeno da nije naplaćeno ništa, što će biti obrazloženo potonje.

12. Slijedom toga je primjenom odredbe čl.139.st.1. i 3. te 4. Zakona o nasljeđivanju (NN 35/05-155/23), utvrđeno da je ovaj razlog sadržan u odredbi čl.50.st.1. točka 7. osnovan, osim u dijelu do 39,44 kn tj.5,23 eur , koliko su naslijedili ukupno s obzirom na utvrđeno stanje oba računa u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. i po tražbini prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, budući je mirovina isplaćena na tekući račun ostaviteljev u istoj banci, koji je na dan smrti bio u manjku za 2.666,88 kn tj. u vrijeme isplate mirovine.

13. Sada je prijeporno pitanje osnovanosti razloga za nedopustivost ovrhe po odredbi čl.50.st.1. točka 11. Ovršnog zakona.

14. Uvidom u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1909/08 na 2.120,35 kn je utvrđeno da je podnesen 10. travnja 2008. godine te je javni bilježnik Mladen Burec iz Zagreba donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave istog dana koje je postalo pravomoćno i ovršno 19. svibnja 2008. godine da bi na osnovi njega tuženik opet podnio protiv tužiteljeva prednika prijedlog za ovrhu 19. svibnja 2009. godine poslovni broj Ovrvj-3839/09 te je doneseno rješenje o ovrsi istog poslovnog broja 27. svibnja 2009. na 2.120,35 kn, a nema dokaza da je ikad dostavljeno tuženikovu predniku te je uvidom u isti spis utvrđeno nadalje da je provođena ovrha pljenidbom pokretnina, neuspješno da bi 19. rujna 2012. godine rješenjem prekinut postupak zbog smrti UI koji je nastavljen protiv tužitelja kao njegovih nasljednika rješenjem do 8. lipnja 2017. godine te se postupak vodi pod brojem Ovr-6456/17 da bi rješenjem od 17. listopada 2018. godine bila obustavljena ovrha određena ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrj-3938/09, na koje rješenje nikad nije iskazana potvrda pravomoćnosti, da bi tužitelj u tom postupku podnio podnesak 26. studenog 2018. godine radi nastavka provedbe ovrhe, a 27. prosinca 2018. godine je tuženik opet podnio prijedlog za ovrhu ovom sudu u tom postupku, koji podnesak je izdvojen te je zaveden pod poslovnim brojem Ovrv-3166/19 te je ovaj sud 7. siječnja 2020. godine donio rješenje o ovrsi pod tim poslovnim brojem na 2.120,35 kn protiv tužitelja kao ovršenika, koje rješenje je za I tužitelja pravomoćno i ovršno 22. siječnja 2020. godine, a za II tužitelja 2. ožujka 2021. godine.

15. Na osnovi odredbe čl.68. Ovršnog zakona (NN 57/96-67/08), postupak ovrhe smatra se dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe, a dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje će sud utvrditi rješenjem te je isto propisano i odredbom čl.73. Ovršnog zakona (NN 112/12- 114/22).

16. Na osnovi odredbe čl.233.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 155/23), sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom , zastarijevaju za 10 godina pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

17. Odredbom čl.241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), je propisano da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

18. Odredbom čl.245.st.1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 155/23), je propisano da nakon prijekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prijekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru te kad je prijekid zastare nastao podizanjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

19. Slijedom toga, tuženikova tražbina je utvrđena rješenjem poslovni broj Ovrv-1909/2008 javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, koje je pravomoćno i ovršno 19. svibnja 2008. godine, te je tijek zastarnog roka od 10 godina, računajući od dana ovršnosti ovoga rješenja o ovrsi prekinut 19. svibnja 2009. godine kad ej podnesen prijedlog ovom sudu poslovni broj Ovrj--3839/09 i počeo je teći iznovice te taj rok istječe onda 19. svibnja 2019. godine, a riječ je u oba postupka o istim tražbinama o 2.120,35 kn za isporučenu energiju. Kako je prijedlog za ovrhu ovom sudu poslovni broj Ovrv-3166/19 podnesen podneskom od 27. prosinca 2018. godine tj. prije 19. svibnja 2019. godine kada istječe ovaj desetogodišnji zastarni rok to sud ocjenjuje da ovaj činjenični navod o zastari nije osnovan, budući se i on odnosi na istu tražbinu u istoj visini.

20. Konačno, kako je utvrđeno da je tužiteljev prednik ostavio 39,44 kn tj. 5,23 eur to je prihvaćen tužbeni zahtjev kao u točci I izrjeke tj. proglašena je nedopuštenom predmetna ovrha u svoti od 2.080,91 kn tj. 276,18 eur s obzirom na visinu tražbine od 2.120,35 kn, a odbijen je dio tužbenog zahtjeva kao u točci II izrjeke, za preostalu razliku od 5,23 eur.

21. Na osnovi odredbe čl.154. st.5. Zakona o parničnom postupku , jer tužitelji nisu uspjelu u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva od 5,23 eur tj. za 1,86%, primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužiteljima dosudio trošak odvjetničkog zastupanja u cijelosti i to za tužbu , svih šest ročišta i podnesak 16.3.2023. po 50,00 eur, što je 400,00 eur uz uvećanje od 10% po tbr 36. OT i 40,00 eur za zastupanje više osoba, što je 440,00 eur , sudske pristojba na tužbu od 13,27 eur i na presudu od 13,27 eur što je 466,54 eur , a odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška ovršnog postupka od 66,27 eur jer se o tomu odlučuje u ovosudnom postupku broj Ovrv-3166/19 a uvidom u isti je utvrđeno da još o tomu nije odlučeno.

22. Zatezne kamate na parbeni trošak teku po odredbi čl.151.st.3. Zakona o parničnom postupku po stopi propisano odredbom čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima uz uvećanje od tri posto , jer nije riječ o trgovačkom ugovoru.

U Zagrebu, dana 23. svibnja 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od primitka prijepisa. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovoga suda, a može biti pobijana zbog bitne povrjede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. Zakona o parničnom postupku osim zbog povrjede iz čl.354.st.2. točka 3. istog Zakona i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužiteljevom opunomoćeniku

- tuženiku