Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

Poslovni broj: 4K-164/25-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Mariu Bulumu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv optuženog RU po optužnici ODO u Dubrovniku broj: KO-DO-123/25 od 28. travnja 2025. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), nakon održane rasprave 23. svibnja 2025. koja je zaključena i objavljena istoga dana u nazočnosti optuženika, njegovog branitelja i ZODO u Dubrovniku,

p r e s u d i o  j e

Na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08)

Optuženi: RU zvani „ R“ OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i ĆU, rođene H, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, brodostrojar, zaposlen u vlastitom obrtu - galeriji, oženjen, otac dvoje djece, sa završenom SSS, dobrog imovnog stanja, nalazi se u Zatvoru u Dubrovniku.

k r i v  j e

što je 1. travnja 2025., oko 21,00 u [adresa], ispred restorana Paradise, u nakani da kod HU izazove osjećaj straha i prepasti, HU govorio: „Ustrijelit ću te, ubit ću te“, „Ubit ću te, stoko, majku ti jebem, ubit ću te smeće, stoko“, „Strijeljat ću te, majmune jedan, bolesni cigane jedan, iskompleksirani, narkomanski“, a što je sve kod HU izazvalo osjećaj straha i prepasti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da ga usmrtiti,

čime je počinio kazneno djela protiv osobne slobode – prijetnje – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15/ 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24; dalje u tekstu KZ/11).

Pa se optuženi RU na temelju odredbe čl. 139. stavak 2. Kaznenog zakona za predmetno kazneno djela protiv osobne slobode – prijetnju osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. travnja 2025. u 12:10 sati do 23. svibnja 2025.

Potom se na temelju odredbe čl. 55. Kaznenog zakona izrečena kazna zatvora optuženom u trajanju od 6 (šest) mjeseci u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. travnja 2025. u 12:10 sati do 23. svibnja 2025. zamjenjuje

radom za opće dobro

na način da se sukladno odredbi čl. 55. st. 3. Kaznenog zakona jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada.

Na temelju odredbe čl. 55. st. 5. KZ/11 optuženi je dužan izvršiti navedeni rad za opće dobro u roku od 2 (dvije) godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

Ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u danom roku sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu (čl. 55. st. 7. KZ/11).

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, optuženi se obvezuje na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako se optuženi obvezuje snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 70,00 eura. Optuženi je dužan u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak sudskog paušala uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-16425 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.164/2025). Zaključno, optuženi se obvezuje, u roku od 15 (petnaest) dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta.

Obrazloženje

1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 28. travnja 2025. optužnicu poslovnog broja KO-DO-123/25 protiv RU zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

2. Upitan na raspravi pred ovim sudom 23. svibnja 2025. kakav stav zauzima prema onome što mu se navedenom optužnicom stavlja na teret optuženi se očitovao da se smatra krivim.

3. Isti je ispitan tijekom trajanja rasprave u svojoj obrani u bitnome izjavio da su točni svi navodi iz optužnice i da se sve dogodilo upravo onako kako u optužnici stoji. Da mu je žao radi toga što se dogodilo, da se sigurno nikada više neće ponoviti, da je bio u alkoholiziranom stanju i da pretpostavlja da ga je to "ponijelo" i da je spreman ispričati se žrtvi.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju osumnjičenog RU pred policijskim službenicima s elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 14-20).

4. U daljnjem tijeku dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pregledani su u pročitani:

- izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu s poukom o pravima uhićenika Policijske postaje Dubrovnik za RU, broj K- 80/2025 od 3. travnja 2025. (list spisa 3-6),

- DVD medij sa snimkom inkriminiranog događaja (list spisa 9),

- presuda Općinskog suda u Dubrovniku, broj: K-202/2017 od 1. rujna 2023. (list spisa 32-35),

- zapisnik o ispitivanju svjedoka (oštećenoga) HU (list spisa 83-85),

- izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list spisa 59),

- izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list spisa 71).

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, posebice imajući u vidu iskaz oštećenika HU i snimku nadzorne kamere te uzevši u obzir obranu optuženika u kojoj on u cijelosti priznaje počinjenje predmetnog kaznenog djela, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, sud smatra nedvojbeno dokazanim da je optuženi svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela koje mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano.

6. Ovakav zaključak proizlazi iz svih dokaza pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka, a koji su potkrijepljeni i priznanjem optuženika pa u ovom postupku nije bilo spornih činjenica koje je valjalo utvrđivati.

7. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optuženog prema kaznenom djelu koje mu se stavlja na teret može se reći da je on u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog bio potpuno svjestan da postupanjem opisanim u optužnici i izricanjem riječi navedenih u optužnici zastrašuje oštećenika HU te da postupanjem prema istome na opisani način upravo želi nastup zabranjenih posljedica svoga postupanja pa je za sud nesporno da je optuženi navedene prigode postupao s izravnom namjerom.

8. Dakle, budući da je optuženi svojim postupanjem optužene prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njegovom postupanju, to je isti odgovoran za navedeno kazneno djelo pa ga je sud oglasio krivim.

9. Nakon što je na ovakav način utvrđena odgovornost optuženog valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju mu je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani.

10. Što se tiče ubrojivosti optuženog u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela ovaj sud smatra da je isti bio ubrojiv budući da tijekom trajanja dokaznog postupka nisu izvedeni nikakvi dokazi koji bi upućivali na drugačiji zaključak.

11. Sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost na strani optuženog priznanje počinjenja predmetnog kaznenog djela, vrlo korektno držanje pred sudom, izraženo kajanje i obećanje da se ništa slično više neće ponoviti te činjenicu da je spreman ispričati se oštećeniku, kao i dosadašnju neosuđivanost optuženika dok otegotnih okolnosti na njegovoj strani nije pronašao.

12. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja iz čl. 41. Kaznenog zakona i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.

13. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići osudom optuženog na kaznu zatvora te potom zamjenom iste radom za opće dobro imajući sve gore navedene olakotne i otegotne okolnosti u vidu. Naime, sud smatra da će i ovakva vrsta prijekora potaknuti optuženog da ubuduće ne čini kaznena djela budući da je i sam optuženi u svojoj obrani naveo da se ništa slično više neće ponoviti, da mu je žao, da je do sada bio neosuđivan i da je spreman ispričati se oštećeniku.

14. Slijedom svega navedenog sud je optuženog RU na temelju odredbe članka čl. 139. st. 2. KZ/11 za predmetno kazneno djela prijetnje osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. travnja 2025. u 12:10 sati do 23. svibnja 2025. te mu je potom na temelju odredbe čl. 55. Kaznenog zakona izrečenu kaznu zatvora u koju se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. travnja 2025. u 12:10 sati do 23. svibnja 2025. zamijenio radom za opće dobro na način da se sukladno odredbi čl. 55. st. 3. Kaznenog zakona jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada.

15. Sud je nadalje odlučio na temelju odredbe čl. 55. st. 5. KZ/11 da je optuženi dužan izvršiti navedeni rad za opće dobro u roku od 2 godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro s tim da će sud, ako optuženi svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u danom roku, donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu (čl. 55. st. 7. KZ/11).

16. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, obvezao optuženog na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako ga je sud obvezao snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 70,00 eura s tim da je optuženi dužan u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak sudskog paušala uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-16425 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.164/2025). Zaključno, sud je obvezao optuženog da u roku od 15 dana po izvršenom plaćanju sudu dostavi pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je uzeo u obzir složenost i trajanje ovog kaznenog postupka kao i imovinske prilike optuženika.

Dubrovnik, 23. svibnja 2025.

Sudac:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke ne mogu izjaviti žalbu budući da su se toga prava odrekle na zapisnik prilikom objave odluke suda.

DNA:

- ODO u Dubrovniku na broj: KO-DO-123/25,

- optuženiku RU,

- branitelju Dinu Hadžiomeroviću, odvjetniku u Dubrovniku,

- oštećenom HU.