Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-279/2025-32

Ranije: P-273/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 13.087,24 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

- 10.525,64 EUR računajući istu u periodu od 01.10.2015. do 31.12.2015. po stopi do 8,14% godišnje, u periodu od 01.01.2016. do 30.06.2016. po stopi od 8,05% godišnje, u periodu od 01.07.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88% godišnje, u periodu od 01.01.2017. do 30.06.2017. po stopi od 7,68% godišnje, u periodu od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje, u periodu od 01.01.2018. do 30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje te u periodu od 01.07.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje, u periodu od 01.01.2019. do 30.06.2019. po stopi od 6,54% godišnje, u periodu od 01.07.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30% godišnje, u periodu od 01.01.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021. do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje, u periodu od 01.07.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61% godišnje, u periodu od 01.01.2022. do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje, u periodu od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje, a nadalje po stopi utvrđenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućim od 01.10.2015. pa do isplate.

II. U preostalom dijelu preko iznosa navedenog pod točkom I. izreke, tužbeni zahtjev za plaćanje zatezne kamate na iznos od 2.561,59 EUR počev od 1.10.2015. godine do isplate, se odbija.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.510,27 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena počev od 24.5.2025. godine do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu navodeći da je s tuženikom, tada pod nazivom Slavonska banka d.d. Osijek, dana 30.5.2006. godine sklopila Ugovor o kreditu broj: 5140030250-69800010683/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, uz ostale odredbe ugovora na iznos stambenog kredita za adaptaciju kuće od 77.500,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja, s rokom vraćanja od 20 godina, s kamatnom stopom od 4,30 % godišnje, realna godišnja kamatna stopa 4,57 % s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunama po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom.

2. Dana 16.2.2016. godine između stranaka je sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 5140030250-69800010683/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 30.5.2006. godine. Navedenim Aneksom izvršena je konverzija kredita iz Ugovora od 30.5.2006. godine iz CHF u EUR s utvrđenim stanjem glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30.9.2015. godine u iznosu od 34.641,16 EUR s kamatnom stopom koja predstavlja zbroj promjenjivog i fiksnog dijela kamatne stope i rokom vraćanja kredita do 1.7.2026. godine s otplatom prema novom otplatnom planu.

3. Obzirom na Direktivu 93/13 te ZZP i ZOO kao i odluke Vrhovnog suda RH broj:

Rev-2245/17 i Rev-2868/2018 te Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/17 iz kojih odredaba i odluka proizlazi nepoštenost time i ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, kao i rok utuženja odnosno zastara radi utvrđenja nastanka štete za tužiteljicu, a stjecanja bez osnove za tuženika, tužiteljica je pribavila prethodni nalaz i mišljenje vještaka. Ističe da je zbog ništetnosti po predmetnom kreditu na strani tužiteljice došlo do nastanka štete, a na strani tuženika stjecanje bez osnove i to za iznos od 65.398,43 kn za koji iznos je predmetni kredit preplaćen te je tužiteljica oštećena, a na strani tuženika je za taj iznos došlo do stjecanja bez osnova, kao i za iznos zakonskih zateznih kamata tekućim na svaki pojedinačni iznos preplate, od dana izvršene preplate do isplate. Kako je došlo do preplate po predmetnom kreditu, nema više osnova ni za postojanje Aneksa uz Ugovor o kreditu broj: 5140030250- 69800010683/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, jer je kredit otplaćen odnosno preplaćen. Na kraju postupka tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev kao u izreci.

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je s tužiteljicom sklopio Aneks uz Ugovor o kreditu kojim su konvertirali kredit, a sukladno prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015). Ističe da navedeni Zakon predstavlja snažnu i izvanrednu intervenciju države kojom je prije svega uspostavila ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji su krediti bili denominirani u EUR, da je uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i kojom je zakonodavac cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača. Tuženik ističe i prigovor zastare. Tuženik se nadalje protivio preinaci tužbe navodeći da činjenica što je vještačenjem utvrđen iznos preplate kredita koji je veći od prvobitno postavljenog zahtjeva se ne može smatrati okolnošću zbog koje tužiteljica nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka. Ističe da je sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu na način propisana odredbom čl. 19.c ZIDZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit CHF do čega je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik slobodno pristao.

6. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu (list 345-346) te je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 5140030250-6983010683/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (list 4-13), u preslik prometne dozvole (list 14-15), u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 15), u Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 5140030250-68900010683/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 16-17), u simulirani otplatni plan (list 18-20), u potvrdu privatne isprave (list 21), u izračun duga po kreditu broj: 5140030250- 698-69800010683 od 30.5.2006. godine (list 22-26), u rješenje Vrhovnog suda RH broj: Gos 1/2019-36 (list 59-65), u izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku (list 66-68), u specifikaciju uplata (list 69- 70), u obavijest o provedenoj konverziji (list 71-72), u otplatni plan (list 73-75), u specifikaciju uplata (list 76-79), u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž- 385/2017-4 (list 80-83), u zahtjev za kredit (list 84), u presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj: Gž-794/2018-2 (list 85-90), u presudu Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-3486/2019-2 (list 91-94), u rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj: 22 Gž-4736/2019-2 (list 95-98), u kamatne stope banaka na kunske kredita bez valutne klauzule (list 99), u preslik glasila Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. (list 105-119), u odgovor Hrvatske narodne banke na upit te upozorenjima HNB-a na rizičnost kredita s valutnom klauzulom u CHF (list 120-121), u rješenje Ustavnog suda RH (list 122-134), u članak JD u stručnom listu "Pravo i porezi" (list 135-147), u izvod iz zapisnika građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5.3.2004. (list 148), u metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe Adria Bank d.d. (list 149-150), u preslik godišnjaka 21 Hrvatskog društva za građanskopravne znanosti i praksu (list 151-152), u presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-895/2003-2 (list 153-154), u često postavljena pitanja i odgovore iz područja zaštite potrošača i tržišnog natjecanja (list 155-156), u random walk model kretanja tečaja (list 157-160), u presudu Suda drugog vijeća (list 161-170), u mišljenje nezavisnog odvjetnika Milsa Wahla (list 171-185), u presudu i rješenje Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14-2 (list 186-207), u rješenje Vrhovnog suda RH broj: Revt-575/2016-5 (list 208-218), u presudu Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž-73/2019-5 (list 224-233), u presudu Županijskog suda u Puli – Pola (list 234- 239), u presudu Županijskog suda u Puli – Pola broj: Gž-9/2019-2 (list 240-245), u presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu broj: Gž-2460/2017-2 (list 246-250), u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž-1520/2019-2 (list 251-257), u presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici (list 259-265), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 269-270), u otplatni plan (list 271-272), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 274), u otplatni plan (list 275-279), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 280-281), u otplatni plan (list 282-286), u obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita (list 287), u otplatni plan (list 289-290), u obavijest o promjeni kamatne stope i otplatni plan (list 291-320), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Bernarde Hunjadi dipl. oec. od 27.2.2025. (list 352-368), u presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-637/2019-2 (list 380-389) i u presudu Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-4076/2024-2 (list 399-407).

7. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu broj: 5140030250-69800010683/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 30.5.2006. godine (list 4-12) utvrđeno je da je Slavonska banka d.d. Osijek pravni prednik tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb i Hypo – Alpe – Adria Bank d.d., s tužiteljicom DD kao korisnicom kredita zaključila Ugovor o kreditu kojim se je banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od 77.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita. Kredit je odobren za adaptaciju kuće, a rok vraćanja je 20 godina. Na kredit u kunskoj protuvrijednosti zaračunavaju se kamate od 4,30 % godišnje dekurzivno. Efektivna kamatna stopa (EKS) je 4,57 %. Otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan plaćanja. Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize HNB na dan plaćanja. Prva rata dospijeva do 1.8.2006. godine, a dospijeće svakog sljedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu. Kamatna stopa je promjenjiva i vezana je uz određenu valutnu klauzulu.

8. Nakon podizanja predmetnog kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, protiv tuženika osam banaka, među kojima je 5. tužena bila ovdje pravna prednica tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d.

9. U tome postupku donesena je presuda broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kojom je pod točkom 5. utvrđeno da je 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 1.6.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, te da je u razdoblju od 10.9.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 5. tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke.

10. Potom je drugostupanjski sud – Visoki trgovački sud Republike Hrvatske povodom žalbi tuženika protiv navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu donio presudu broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je preinačio između ostalog i presudu u dijelu točke 5. koja se odnosi na 5. tuženu Hypo – Alpe – Adria Bank d.d., na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

11. Nadalje, odbijena je žalba 5. tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 5. izreke kojom se utvrđuje da je 5. tužena Hypo – Alpe

– Adria Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

12. Dakle, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:

43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u kolektivnom sporu pravomoćno je odlučeno da je Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna, dok je pravomoćno utvrđeno da nije ništetna valutna klauzula vezana za CHF.

13. Potom je Vrhovni sud odlučujući o reviziji tužitelja i revizijama 1. – 7. tuženika, protiv presude i rješenja Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine donio odluku broj: Revt-249/14-2 od 9.4.2015. godine kojom je revizija 1.

– 7. tuženika odbijena kao neosnovana, kao i revizija tužitelja. Dakle, odbijena je revizija protiv odluke Visokog trgovačkog suda kojom je pravomoćno utvrđeno da je ništetna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom 5. tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. te kojom je pravomoćno utvrđeno da nije ništetna odredba u potrošačkim ugovorima u kreditima u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

14. Potom je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluke kojima je ukinuo odluku Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14-2 od 9.4.2015. godine u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je predmet vraćen Vrhovnom sudu RH na ponovni postupak.

15. Nakon toga je Visoki trgovački sud RH donio novu presudu broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. godine kojom je odbio žalbu tuženih banaka te je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 5. izreke kojom je utvrđeno da 5. tužena Addiko Bank d.d. – ranije Hypo-Alpe- Adria Bank d.d. i Slavonska banka d.d. od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

16. U daljnjem tijeku postupka Vrhovni sud RH je povodom uložene revizije donio odluku broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojim je potvrđeno da su banke među kojima je i tužena Addiko Bank d.d. u potrošačkim ugovorima koristile tijekom 2004. do 2008. godine nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

17. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatom preplate nastale temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu u CHF po osnovi Ugovora o kreditu broj: 5140030250-69800010683/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 30.5.2006. godine zaključenog između tužiteljice i prednika tuženika (list 4-13).

18. Kako se tužiteljica izričito pozvala na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na ovdje tuženika Addiko Bank d.d., odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP) te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjeni kamatnih stopa i o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz predmetnog ugovora. Radi utvrđenja ništetnosti navedenog ugovora sud je saslušao tužiteljicu (list 345-346) koja je u svom iskazu potvrdila da je kredit podignula za kupnju kuće. Prije zaključenja Ugovora o kreditu ona s tuženikom nije mogla posebno pregovarati. U banci su je informativno obavijestili o tom kreditu i rekli su joj da je švicarski franak najstabilniji i da je kredit povoljan te se stoga odlučila za taj kredit. Tijekom otplate kredita rata joj je počela rasti tako da je s 2.300,00 kn narasla do 3.700,00 kn. Dobivala je otplatne planove i rata se stalno povećavala jer se povećavao tečaj, a i kamate. Iskaz tužiteljice potvrđuje utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je utvrđena u kolektivnom sporu, jer očito tužiteljica u svezi tih uvjeta nije mogla pregovarati.

19. Stoga je sud sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž- 7129/13-4 od 13.6.2014. godine, odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 249/14-2 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2018- 10 od 14. lipnja 2018. godine i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, utvrdio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF io promjenjivoj kamatnoj stopi o kojoj se nije pregovaralo.

20. Kako je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine utvrđena ništetnost odredbe ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate, te koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu gdje je utvrđena ništetnost ugovorene valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a tužiteljica je tuženiku temeljem ništetne odredbe o valuti vezanoj za švicarski franak i odredbe o promjenjivoj kamati otplaćivala kredit, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

21. U ovome slučaju osnova plaćanja temeljem valute vezane za CHF i promjenjive kamatne stope temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1115. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

22. Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje Bernarde Hunjadi dipl. oec. od 27.2.2025. godine (list 347-367) tužiteljica je tuženiku temeljem ništetnih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama i promjenjivom tečaju zajedno sa zateznim kamatama do konverzije kredita platila ukupno 14.983,33 EUR. Nakon umanjenja predmetne tražbine za priznatu preplatu po osnovi konverzije na dan 30.9.2015. godine u iznosu od 1.896,09 EUR, prema tečaju banke za EUR na dan 30.9.2015. godine preostala tražbina tužiteljice iznosi 13.087,24 EUR. Navedena tražbina sastoji se od obračunate zakonske zatezne kamate u iznosu od 2.561,59 EUR, od više plaćenih kamata zbog promjene kamatne stope u iznosu od 4.480,13 EUR te od više plaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF u iznosu od 6.045,51 EUR. Navedeni nalaz sud je prihvatio u cijelosti, jer je jasno prikazan i na izračun nije bilo primjedbi.

23. Nakon toga tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev zahtijevajući isplatu navedenog iznosa od 13.087,24 EUR u kojem je sadržana i zakonska zatezna kamata počev od dana 1.10.2015. godine pa do isplate. U takvim okolnostima, kako tužiteljica temeljem čl. 27. st. 1. ZOO-a nema pravo na potraživanje kamate na obračunate zakonske zatezne kamate, već samo na glavnice na ime promjenjivih kamata i na ime promjene tečaja CHF, sud je prihvatio tužbeni zahtjev za plaćanjem utvrđenog duga na dan 30.9.2015. godine u iznosu od 13.087,24 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama na ukupnu glavnicu od 10.525,64 EUR počev od 1.10.2025. godine pa do isplate, te je do navedenog iznosa usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev za plaćanje zateznih kamata na kamate koje su obračunate preko iznosa od 10.525,64 EUR do iznosa od 13.087,24 EUR, koje iznose 2.561,59 EUR i koje se zahtijevaju od 1.10.2015. do isplate sud je odbio te odlučio kao pod točkom II. izreke.

24. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj:

26.P-1401/2012 dana 4.4.2012. godine temeljem čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tome predmetu, danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF koja je predmet ovoga postupka.

25. Od 13.6.2014. godine do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 4.6.2019. godine u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i od dana 14.6.2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF do dana podnošenja tužbe 4.6.2019. godine nije protekao opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecaja bez osnove. Stoga prigovor zastare nije osnovan i sud je usvojio tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude.

26. Pri donošenju navedene odluke sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2245/2017-2 od 20.3.2018. godine i stav navedenog suda utvrđen u zapisniku sa sjednice građanskog odjela broj: Su-IV- 33/2022-2 od 31.1.2022. godine.

27. Tijekom postupka je utvrđeno da je po predmetnom kreditu zaključen Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 5140030250-68900010683/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 16.2.2016. godine (list 16-18), sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZOPK) te da je provedena konverzija kredita iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. godine i da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, namirenjem budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

28. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te se postiže sporazum iz čl. 19.c toč. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon.

29. Po ocjeni ovoga suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje Aneksa ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF.

30. Glavni motiv navedenog Zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanja preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženo razdoblje, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF.

31. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama. Odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora.

32. Sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima i utvrđen iznos preplate sa sporazumom o isplati iste, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između ugovorenih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorene kamatne stope. Isto tako, niti da je vraćen novčani iznos na temelju utvrđene ništetne valutne klauzule vezane za CHF.

33. U takvim okolnostima, stav je ovoga suda da tužiteljica svakako ima pravo na novčano potraživanje izvršene preplate nastale temeljem ništetnih odredbi ugovora, a koje je utvrđeno nalazom vještakinje.

34. Prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gos 1/2019-36 Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZIDZOPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pa stoga ne utječe na pravo tužiteljice na novčano potraživanje po osnovi preplate nastale temeljem ništetnih odredbi ugovora.

35. Kako je na povratnici za uručenje poziva svjedokinji ID navedeno da je ista odselila, a tuženik nije dostavio novu adresu boravišta navedene svjedokinje, sud je odustao od njezinog saslušanja.

36. Nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke. Kako je čl. 190. st. 2. ZPP-a utvrđeno da iznimno od odredbe stavka 1. istog članka tužiteljica može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, tužiteljica u takvim okolnostima može preinačiti tužbu.

37. Parnični troškovi tužiteljice u ovome predmetu iznosili su 2.510,27 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova zastupanja na četiri rasprave održane 21.9.2020., 16.9.2024., 9.10.2024. i 14.4.2025. godine u iznosu od 800,00 EUR, od troškova sastava dva potrebna obrazložena podneska od 4.9.2019. i 24.3.2025. godine u iznosu od 400,00 EUR, od PDV-a u iznosu od 350,00 EUR, od troškova vještačenja u iznosu od 450,00 EUR, te od sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 133,25 EUR i na presudu u iznosu od 177,02 EUR. Kako je tužiteljica uspjela u sporu, navedene troškove tuženik joj je dužan platiti temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude pa do isplate.

38. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 23. svibnja 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužiteljica po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, Gajeva 22/III, 2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba.