Pr-1414/2023-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste KR, u pravnoj stvari tužiteljice MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun.Ivici Zaradiću, odvj. u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16.travnja 2025., u nazočnosti pun. tužiteljice i pun.tuženika, a po objavi presude dana 23.svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 52,59 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,01 EUR teče od 15. siječanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,73 EUR teče od 15. rujan 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,08 EUR teče od 15. listopad 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,86 EUR teče od 15. studeni 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 15,97 EUR teče od 15. prosinac 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,32 EUR teče od 15. siječanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,31 EUR teče od 15. veljača 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,44 EUR teče od 15. ožujak 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,08 EUR teče od 15. travanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,65 EUR teče od 15. svibanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,71 EUR teče od 15. lipanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,49 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,04 EUR teče od 15. listopad 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. prosinac 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 EUR teče od 15. veljača 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,86 EUR teče od 15. svibanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. rujan 2021. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 1.334,41 eura sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 688,30 eura.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 2.listopada 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu inženjera medicinsko laboratorijske dijagnostike na Zavodu za transfuzijsku medicinu. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU- a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). Sukladno odredbama ZOR-a, KU-a i TKU-a tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad). U spornom razdoblju tuženik da je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49.KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano da zdravstveni radnik–ing.med. laboratorijske dijagnostike za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za odnosno 28% od 01.rujna 2019.g., koji dodatak da nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Odredbom iz čl.58. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 8% od 01.rujna 2019. koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, bez obzira na neisplaćene prethodno navedene dodatke u prekovremenom radu, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), odnosno čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Dakle, prilikom izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje mjerodavna je ostvarena prosječna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2 . U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno osporava da bi naznačena odvjetnica bila opunomoćena za pokretanje postupka u ovoj pravnoj stvari, smatra da je punomoć općenita da bi se iz iste moglo zaključiti da je tužiteljica opunomoćila naznačenu odvjetnicu. Nadalje, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine te se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku.

3.Tužiteljica je podneskom od 18. rujna 2024. sukladno rješenju suda uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.387,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.9.2018. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, u preostalom dijelu smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 19.ožujka 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci presude.

3.3.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik navodi prvenstveno na nema primjedbi na financijsko-matematički obračun. Međutim, protivi se povlačenju dijela tužbenog zahtjeva (iznosa od 1.334,41 eura) odnosno povlačenju tužbe za utuženo razdoblje od 55 mjeseci, sve to ponajviše u pogledu naknade troškova parničnog postupka, a sve prema uspjehu tužitelja u postupku. Ujedno se protivi točki II. predmetnog tužbenog zahtjeva na način da se trošak postupka isplati na račun pun. tužitelja.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom neisplaćene razlike plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom za sve odrađene sate; za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate; naknade za bolovanje te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimajući u obzir stvarne iznose plaća.

7.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

8.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

8.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18 u lk. 23. Dodatka II KU.

8.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl.58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

10.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ines Lozić, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pri izradi nalaza i mišljenja korištene su obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) za razdoblje 01.09.2018. do 30.09.2024. Provjerom svih platnih lista u razdoblju od 01.09.2018. pa na dalje utvrđeno je da dodaci koji su predmet tužbe u razdoblju zaključno do 3/2020. nisu obračunati na sate koji su obračunati kao prekovremeni. Točnije, dodaci za posebne uvjete rada te dodaci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi da su obračunati na sate rada iskazane kao redovni rad, a nisu obračunati na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremene sate u platnim listama. Dakle, vještakinja navodi da za razdoblje od 01.09.2018. do 30.09.2024. tužitelju nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada u razdoblju do 31.03.2020., dok su od 04/2020. pa nadalje na sve sate rada izvršeni obračuni svih dodataka. Stoga, zaključno za utuženo razdoblje: -potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 15,74 EUR, - potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 6,73 EUR, - manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, a koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, iznosi 4,51 EUR, slijedom čega potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad iznosi 26,71 EUR. Manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 25,88 EUR. Na takav nalaz i mišljenje vještaka u pogledu utvrđene visine stranke nisu imale posebne primjedbe.

11.Kako je tužiteljica podneskom od 19.ožujka 2025., sukladno obračunu vještaka, uredila tužbeni zahtjev, a kojem uređenju kao takvom se tuženik usprotivio, valjalo je raspraviti iznesene prigovore.

12.U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, s time da će točan iznos odrediti nakon što tužena položi platne liste, raspored i evidenciju radnog vremena te kasnije po provedbi financijskog vještačenja, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima i znanjem za matematički izračun tražbine.

13.Kako se tuženik u odgovoru na tužbu usprotivio tzv. stupnjevitoj tužbi, sud je, a radi otklanjanja toga prigovora, rješenjem pozvao tužitelja da postupi u smislu čl.186b ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP), odnosno da postavi potpuni i određeni tužbeni zahtjev, a sve pod prijetnjom iz čl.109 st.4 ZPP-a.

14.Tužiteljica je podneskom od 18.rujna 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.387,00 eura te zatražena isplata toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.9.2018. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate.

15.1.Tužiteljica sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogla znati niti izračunati koje točne mjesečne iznose joj tuženik duguje po osnovama koja ista u tužbi navodi i potražuje jer tužiteljica kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje financijska znanja kojima bi precizno i točno postavila tužbeni zahtjev. Međutim, uređeni tužbeni zahtjev postavlja previsoko i preširoko u odnosu na činjenice: - da su od 04/2020. pa na dalje na sve sate rada izvršeni obračuni svih dodataka (a što je do sada utvrđeno u nizu istovjetnih predmeta s istim utuženim osnovama protiv istog tuženika), odnosno da tužiteljici nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada na sate prekovremenog rada do 31.03.2020., -da ukupno potraživanje tužiteljice koje proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad iznosi 26,71 eura; - da od ukupno utuženih 72 mjeseca vještakinja utvrđuje da tužiteljica ima pravo na isplatu za 17 mjeseci, dakle za 55 mjeseci ne postoji potraživanje koje bi bilo predmet tužbe.

16.Iako tužiteljica nema financijskog i računovodstvenog znanja da bi mogla postaviti približno određen tužbeni zahtjev u smislu matematičkog izračuna, podneskom od 18.rujna 2024. ipak je zahtjev postavljen u visokom iznosu s obzirom na prethodna utvrđenja.

17.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužiteljica nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavila određeni tužbeni zahtjev. No, razvidno je da je tužbeni zahtjev iz podneska od 18.rujna 2024. postavljen previsoko i preširoko kako u odnosu na visinu tako i u odnosu na osnove.

18.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim osnovama potražuje isplatu iznosa od 1.387,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 52,59 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž-1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22). U konkretnom slučaju tuženik se usprotivio takvom djelomičnom povlačenju podneskom od 28.ožujka 2025.

19.Stoga kako je tužitelj tužbeni zahtjev najprije postavio u iznosu od 1.387,00 eura da bi ga kasnije, po primitku vještakovog nalaza i mišljenja, snizio na 52,59 eura, čime je prema pravnom shvaćanju VS RH djelomično povukao tužbu, a na što tuženik ne pristaje, bilo je potrebno odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu prije djelomičnog povlačenja.

20.Stoga kada se uzme u obzir ono što je zatraženo tužbom i podneskom od 18.rujna 2024., te konačno uređeni tužbeni zahtjev prema podnesku od 19.ožujka 2025., tužiteljica je kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu uspjela u dijelu od 13,70 %, uzimajući u obzir sve utužene osnove za navedeno utuženo razdoblje.

21.S obzirom na navedeno donesena je i odluka o parničnom trošku koja se temelji na popisanom trošku, odredbama čl.154. -155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

21.1.Tužitelju je priznat zatraženi trošak jednokratne nagrade od 125,00 eura (sukladno Tbr.7. toč.9.). Kako je tužiteljica u ovom postupku uspjela s 13,70% na ime troška pripada joj iznos od 17,13 eura+265,45 eura na ime troškova vještačenja, ukupno 282,58 eura.

21.2.Tuženiku je valjalo priznati slijedeći trošak:sastav podneska od 17.01.2025.-100 bodova, za pristup na ročišta od 25.03.2025. i 16.04.2025. -svako po 100 bodova, sastav podneska od 31.03.2025. -100 bodova, pristup na ročište za objavu presude-50 bodova, ukupno 450 bodova (1 bod=2,00 eura), odnosno 900,00 eura+PDV=1.125,00 eura. Kako je tuženik u postupku uspio sa 86,30 % pripada mu trošak od 970,87 eura.

21.3.Kada se prebije trošak tužitelja i tuženika proizlazi da tužiteljica duguje tuženiku 688,30 eura.

22.U izreci odluke kojom se dosuđuju troškovi postupka sud navodi samo ukupan iznos troškova postupka koji je jedna stranka dužna naknaditi drugoj (toč.II izreke-rješenje sve prema čl.151. st.3 ZPP), dok se priznavanje/nepriznavanje troškova, prijeboj i ostalo obrazlažu u samoj odluci (Županijski sud u Varaždinu, Gž 829/05 od 14.9.2005.).

23.Što se tiče osporavanja punomoći, navedeni prigovor je neosnovan. Naime, uz tužbu koja je dostavljena ovom sudu dana 01.prosinca 2022. priložena je punomoć tužiteljice pa ovaj sud nema razloga sumnjati da je tužiteljica naznačenoj odvjetnici ispustila punomoć za zastupanje u ovom radnom sporu zbog čega se sud neće upuštati u ispitivanje niti obrazlaganje navoda tuženika vezano za punomoć. Naime, sud nema razloga sumnjati u istinitost pismene punomoći u ovom predmetu i kako je punomoć dostavljena uz tužbu (čl.98. st.1. ZPP), postupljeno je sukladno odredbama čl.89-101 ZPP.

23.1.Upravo s obzirom na navedeno, bespredmetan je zahtjev tužitelja kojim se traži kažnjavanje tuženika za zlouporabu prava, budući je sud stajališta da nema mjesta zlouporabi pa shodno tome ni kažnjavanju prema čl.10 i čl.110 ZPP.

24.S obzirom na sve navedeno odlučeno je kao u izreci.

Split, 23.svibnja 2025.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun.tuženika

- u spis