REPUBLIKA HRVATSK

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-533/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vanja Joka Brkljačić, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 10. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, odvjetnice Vanje Joka Brkljačić, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 782838 sklopljenog 31. ožujka 2006. između tužitelja UT i pravnog prednika tuženika Volksbank d.d. i to odredbe čl. 1. i čl. 4. u dijelu u kojem je iznos kredita utvrđen u kunskoj protuvrijednosti od 23.657,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i odredba čl. 8. u dijelu u kojem je određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 382,09 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužitelju UT iznos od 1.743,29 EUR (tisuću sedamsto četrdesettri eura i dvadesetdevet eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 0,63 EUR od 01.06.2006.,

- 12,21 EUR od 03.11.2008.,

- 13,97 EUR od 09.01.2009.,

- 16,21 EUR od 10.02.2009.,

- 17,34 EUR od 10.03.2009.,

- 14,66 EUR od 10.04.2009.,

- 14,27 EUR od 11.05.2009.,

- 10,07 EUR od 10.06.2009.,

- 6,38 EUR od 10.07.2009.,

- 7,67 EUR od 10.08.2009.,

- 10,41 EUR od 10.09.2009.,

- 8,92 EUR od 09.10.2009.,

- 7,39 EUR od 10.11.2009.,

- 10,92 EUR od 10.12.2009.,

- 14,26 EUR od 11.01.2010.,

- 17,78 EUR od 10.02.2010.,

- 16,85 EUR od 11.03.2010.,

- 22,78 EUR od 09.04.2010.,

- 21,25 EUR od 10.05.2010.,

- 24,23 EUR od 10.06.2010.,

- 41,00 EUR od 09.07.2010.,

- 37,18 EUR od 10.08.2010.,

- 51,51 EUR od 10.09.2010.,

- 43,95 EUR od 11.10.2010.,

- 38,27 EUR od 10.12.2010.,

- 55,55 EUR od 10.01.2011.,

- 66,23 EUR od 10.02.2011.,

- 58,49 EUR od 10.03.2011.,

- 59,62 EUR od 11.04.2011.,

- 54,06 EUR od 10.05.2011.,

- 55,78 EUR od 10.06.2011.,

- 74,69 EUR od 11.07.2011.,

- 77,35 EUR od 10.08.2011.,

- 98,28 EUR od 09.09.2011.,

- 90,68 EUR od 10.10.2011.,

- 78,84 EUR od 10.11.2011.,

- 78,53 EUR od 09.12.2011.,

- 77,24 EUR od 10.01.2012.,

- 81,54 EUR od 10.02.2012.,

- 86,27 EUR od 09.03.2012.,

- 86,41 EUR od 03.05.2012.,

- 83,62 EUR od 22.05.2012.,

sve do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02 i 153/04), od 1. siječnja 2008. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. naknaditi tužitelju UT trošak parničnog postupka u iznosu od 2.039,05 EUR (dvijetisućetridesetdevet eura i pet eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. za naknadu parničnog troška, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj UT podnio je 12. lipnja 2023. tužbu protiv tuženika NOVA HRVATSKA BANKA d.d. u kojoj je naveo da je sa pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d. 31. ožujka 2006. sklopio Ugovor o kreditu br.: 782838 u iznosu od 23.657,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan sklapanja, da je čl. 1. tog ugovora ugovorena valuta kredita CHF te da mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.657,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, a da je čl. 4. ugovorena i valutna klauzula dok je čl. 8. određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 382,09 CHF obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća i to u roku otplate od 72 mjeseca. Dalje je naveo da mu je na račun 1. travnja 2006. isplaćena protuvrijednost iznosa kredita od 23.657,00 CHF, da je početni anuitet iznosio 382,09 CHF obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno plaćanja, a da je Volksbank d.d. promjene tečajne razlike vršio jednostrano, svojim jednostranim odlukama o kojima sa njim nije pregovarao, niti je on imao na njih utjecaja. Još je naveo da ga tuženik kao trgovac nije kao svoju stranku prilikom ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a sve to tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime smatra da je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i načelu razmjernosti i jednakosti u oružju (equality of arms) kao stečevini EU. Još je naveo da su takva postupanja utvrđena nepoštenima i ništetnima u odlukama domaćih sudova i to odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.07.2013. godine, odlukom Visokog trgovačkog suda Pž- 7129/13 od 13.06.2014. godine, revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH Revt-249/14 od 09.04.2015. godine, kao i odlukom Ustavnog suda U-III-2521/2015 od 13.12.2016. godine te da je i odluka tuženika o vezanju valute uz koju je vezana glavnica također proglašena ništetnom i nepoštenom i to odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.07.2013., odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.g. te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III/4150/2019 od 03.02.2021., a da su ove presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača te da u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana takvim postupanjem tuženika pa da obzirom je ugovor koji je sklopio sa pravnim prednikom tuženika sklopljen u razdoblju za koje je utvrđena povreda kolektivnih interesa - jednostrane promjene tečaja odlukom banke, smatra da su odredbe o tečaju koje je sa pravnim prednikom tuženika ugovorio ništetne odnosno sve promjene tečaja koje je obračunavao tuženik za svaki pojedini anuitet tijekom otplate kredita ništetne i da se za svaki anuitet ima obračunati tečaj odnosa kune i švicarskog franka identičan onome na dan plasmana kredita, a da razlika koja je nastala radi primjene tečaja različitog od onog koji je vrijedio na dan plasmana kredita kako u pogledu anuiteta tako i u pogledu glavnice predstavlja preplatu na njegovoj strani pa da te iznose potražuje od tuženika zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Također je naveo da je uslijed ove ništetnosti otpala osnova temeljem koje je tuženik izračunavao glavnicu kredita i njegove mjesečne obveze preko početno ugovorenog tečaja te sukladno tome povećavao te mjesečne anuitete, a da sporni ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je on mogao shvatiti kretanje promjene tečaja niti mu je prilikom potpisivanja dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Naveo je i da je tako tuženik od njega primio više nego što je trebao zbog nepoštene jednostrane promjene tečaja, a s obzirom na ugovorne odredbe koje su ništetne i da stoga smatra da je temeljem odredaba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti mu preplaćeni iznos nastao povećanjem tečaja u utuženom razdoblju. Slijedom svega navedenog predložio je da sud presudom utvrdi da su ništetne prethodno navedene odredbe ugovora koji je sklopio sa pravnim prednikom tuženika iz čl. 1., čl. 4. i čl. 8. u dijelovima pobliže naznačenim u izreci ove presude te da naloži tuženiku da mu vrati novčane iznose koje je stekao na temelju svih prethodno navedenih ništetnih ugovornih odredaba, a koje se obavezao odrediti nakon primitka isprava o predmetnom kreditu koje se nalaze kod tuženika, podredno provođenja vještačenja, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da mu naloži da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Obzirom je nakon podnošenja tužbe došlo do statusne promjene na strani tuženika NOVA HRVATSKA BANKA d.d. sud je u skladu sa odredbama čl. 212. i čl. 215. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) pravomoćnim rješenjem utvrdio da je u odnosu na istog nastupio prekid postupka te je potom postupak nastavio u odnosu na pravnog slijednika tuženika Hrvatska poštanska banka d.d..

3. Tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da tužbu osporava, da smatra da je tužbeni zahtjev zastario, da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva na predmetni ugovorni odnos niti je ovaj sud njima vezan, da ovdje utužene ugovorne odredbe nisu utvrđene ništetnima u navedenoj parnici, da tužitelj nije dokazao da se o ovim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da su dovele do neravnoteže između stranaka, a i da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne dovodi do takve neravnoteže. Još je naveo da ne spori da je sa tužiteljem sklopio u tužbi naveden ugovor o kreditu te ugovorio promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, no da smatra da nema temelja niti u zakonu niti u sudskoj praksi za utvrđenje ništetnosti ovih ugovornih odredaba osobito obzirom promjena visine kamatne stope može značiti i sniženje kamatne stope, a zakonom je predviđena mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope te je tužitelj bio slobodan takav kredit odabrati. Naveo je i da je ova ugovorna odredba jasna, uočljiva i razumljiva pa da smatra da njenu nedopuštenost odnosno ništetnost nije niti moguće utvrđivati. Još je naveo da način na koji se ovako ugovorena kamatna stopa mijenja ovisi o tržišnim uvjetima i da se pri njihovoj promjeni vodio kombinacijom parametara. Također je naveo da niti ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je jasna i lako uočljiva, a da je tužitelj bio dužan sam se informirati o eventualnim posljedicama koje valutna klauzula može imati po njegova prava iz obveze iz ugovora pri čemu i od njegovih službenika zatražiti te informacije. Tuženik je još naveo da unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF te da aprecijaciju bez presedana kao posljedicu svjetske ekonomske krize nitko nije mogao predvidjeti, a i da su obje ugovorne strane bile izložene tom riziku. Naveo je i da spori utuženu visinu tužbenog zahtjeva pa je slijedom svega navedenog predložio da sud presudom tužbeni zahtjev odbije i tužitelju naloži da mu naknadi trošak ovog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Tužitelj je u nastavku postupka još naveo da tužbeni zahtjev uređuje prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka te da predlaže sudu da tuženiku naloži da mu po osnovi ništetnosti utuženih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli isplati iznos od 1.743,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako je navedeno u izreci ove presude.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslike ugovora (list 8 do 11 te 82 do 85 spisa), presliku plana otplate (list 78 spisa), presliku otplatne tablice (list 80 spisa), presliku punomoći (list 86 spisa), presliku potvrde (list 88 spisa), presliku prometne kartice (list 90 do 99 spisa) i presliku sudske prakse (list 31 do 62 spisa), saslušao je tužitelja (list 106 spisa) te je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću (list 109 do 115 spisa).

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da je među istima sporno jesu li odredbe čl. 1., čl. 4. i čl. 8. predmetnog ugovora o kreditu, a kojima je određeno da tužitelj obvezan kredit otplatiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti valute švicarski franak po srednjem tečaju HNB za devize na dan dospijeća, uslijed sudskim presudama utvrđene povrede pravnog prednika tuženika propisa zaštite potrošača u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 125/07, 79/09, 89/09; u daljnjem tekstu: ZZP), ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Među strankama je također sporno je li utuženo potraživanje tužitelja zastarjelo.

8. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da je među istima sporno jesu li odredbe predmetnog ugovora o kreditu, a kojima je određeno da je tužiteljica obvezna kredit otplatiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za švicarski franak na dan korištenja kredita, uslijed sudskim presudama utvrđene povrede tuženika propisa zaštite potrošača u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 125/07, 79/09, 89/09; u daljnjem tekstu: ZZP), ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Među strankama je također sporno je li utuženo potraživanje tužiteljice zastarjelo.

9. Pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Trgovački je sud u Zagrebu utvrdio nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 03.09.2019., pa je tako Vrhovni sud Republike Hrvatske ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno dva bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.

10. Ovdje predmetni ugovor zaključen je upravo u razdoblju na koje se odnosi navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te kojom je utvrđeno da su ništetne i nepoštene odredbe ugovora kojima je valuta glavnice vezana za protuvrijednost švicarskog franka, a takva presuda veže sve sudove u Republici Hrvatskoj dok tuženik u ovom sporu ničim nije dokazao da sadržaj predmetnog ugovora ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su bili predmet prethodno navedenih presuda niti da je tužitelj osobni automobil koji je predmet ovog ugovora kupi u sklopu kakve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti te stoga ne kao potrošač u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača dok je saslušan kao stranka tužitelj UT

prema ocjeni suda jasno, životno i uvjerljivo iskazao da je ovim kreditom kupio automobil za potrebe svoje obitelji pa tako upravo kao potrošač u smislu odredaba navedenog zakona.

11. Uvažavajući i daljnji iskaz tužitelja UT da je sve u vezi predmetnog ugovora napravljeno u autokući, a ovjera kod javnog bilježnika te da se ne sjeća da je u vezi istoga bio u banci, a i da se ne sjeća da ga je itko prilikom sklapanja upozorio na rizik valutne klauzule i promjenjive kamatne stope koje odredbe mu i danas nisu jasne, koji je sud također ocijenio kao jasan, logičan, životan i stoga vjerodostojan i na temelju istoga, a uvažavajući i da tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao suprotno, sud je nedvojbeno utvrdio da tužitelj u trenutku sklapanja predmetnog ugovora od strane tuženika nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF pa stoga i da je ovaj ugovor u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača i da je sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a ovaj sud vezan utvrđenjima iz te presude odnosno utvrđenjem da su ugovorne odredbe o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetne.

12. Slijedom navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da su u smislu odredbi čl. 270. st. 1., čl. 272. st. 1. i konačno čl. 322. st. 1. ZOO-a odredbe ovdje predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne pa je primjenom odredbe čl. 323. st. 1. istog zakona ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja da mu tuženik (u postupku nije sporno da je tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. danas pravni slijednik prijašnje banke Volksbank d.d., koja je najprije 2012. godine promijenila tvrtku u Sberbank d.d., a potom 2022. godine u Nova hrvatska banka d.d., nakon čega se konačnici tijekom 2023. godine pripojila Hrvatskoj poštanskoj banci d.d.) vrati iznos koji mu je na ime povećanja anuiteta otplate predmetnog kredita, a temeljenog na pravu tuženika ugovorenog ništetnim odredbama predmetnog ugovora isplatio i to u iznosu od 1.743,29 EUR koji, pak, jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića od 20. siječnja 2025. (list 109 do 115 spisa) koji je sud ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke pravilnosti ovog izračuna nisu prigovorile.

13. Primjenom odredaba čl. 1115. te čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovanim je ocijenjen i zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na prethodno naveden iznos koji mu je dužan isplatiti i to tekuće od datuma preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita, a koji datumi anuiteta također proizlaze iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića od 20. siječnja 2025. koji je sud i u tom dijelu ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke utvrđenjima vještaka ovih datuma anuiteta nisu prigovorile te uvažavajući prethodno navedeno nedvojbeno utvrđenje iz pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača o nesavjesnom postupanju tuženika prilikom predmetnog ugovaranja, a time i nesavjesnom stjecanju pojedinih iznosa anuiteta. Tužitelju su ove kamate dosuđene po stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. važećeg ZOO-a.

14. Također valja reći da je prema stavu ovog suda prigovor tuženika da je potraživanje tužitelja zastarjelo neosnovan. Naime, iako je, kako je prethodno utvrđeno, obveza tuženika vratiti tužitelju neosnovano stečene dijelove plaćenih anuiteta, upravo uslijed njegovog nesavjesnog postupanja prilikom ugovaranja, počela teći već danom stjecanja istih, zastarni je rok od pet godina, propisan odredbom čl. 225. ZOO-a podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) u travnju 2012. godine, o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, prema stavu ovog suda prekinut u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a te je isti kako je propisano odredbom čl. 245. st. 1. i st. 3. ZOO-a, ponovno počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kojom presudom je ovaj spor okončan, a koja presuda svojim pravomoćnim utvrđenjem povrede tuženika propisa zaštite potrošača sukladno odredbi čl. 502. c. ZPP-a veže i ovaj sud. Tužitelj je tako predmetnu tužbu podnesenu 12. lipnja 2023. podnio prije isteka nanovo započetog tijeka zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je, obzirom je u ovom sporu uspio u cijelosti, priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava tužbe od 100 bodova (tbr. 7/1), sastava podneska od 4.3.2024. od 100 bodova (tbr. 8/1), zastupanja na ročištima 14.6.2024., 18.10.2024., 11.12.2024., 4.2.2025. i 10.4.2025. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) i zastupanja na ročištu 14.3.2025. od 25 bodova (tbr. 9/5) odnosno ukupno 725 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV iznosi 1.812,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 200,00 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 EUR pa mu je sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.039,05 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog postupka ocijenjen je neosnovanim jer isti u ovom sporu nije uspio.

16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. svibnja 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju UT po punomoćniku

2. Tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d.