Poslovni broj: P-439/2023-33
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja GU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Damiru Jurkotiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika GUM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Ani Vičević-Gračanin odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 25. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te javne objave od dana 23. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj GU stekao pravo vlasništva na nekretninama označenima kao k. č. br. [katastarska čestica], vinograd površine 39 čhv upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Čavle i k. č. br. [katastarska čestica], oranica i trsje površine 69 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Čavle, u cijelosti, pa je tuženik GUM po pravomoćnosti ove presude dužan trpjeti da se na temelju iste u zemljišnim knjigama provede uknjižba prava vlasništva s njegova imena, na ime tužitelja u cijelosti, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove parničnog postupka u visini od 5.721,16 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 23. svibnja 2025. po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi navodi kako u zemljišnim knjigama Općinskog suda Rijeci, tuženik dolazi upisan kao vlasnik nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] – Čavle označenih kao: k. č. br. [katastarska čestica], vinograd površine 39 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], oranica i trsje površine 49 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Tuženik je kao vlasnik utuženih nekretnina upisan na temelju pravomoćnih Presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-1447/2020 i P-1427/2020. Riječ je o Presudama zbog ogluhe donesenima u parnicama radi utvrđenja prava vlasništva u kojima nisu provedeni nikakvi dokazi da je ovdje tuženik vlasnik predmetnih nekretnina, niti su isti mogli biti provedeni jer ih tuženik nije niti imao. U tim parnicama nisu provedeni niti dokazi poput saslušanja stranaka ili svjedoka koji bi mogli o tome imati saznanja. Stoga, Presude zbog ogluhe donesene su suprotno odredbi čl. 331. b. Zakona o parničnom postupku, budući da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi niti iz jedne činjenice i dokaza priloženih uz tužbu. Tuženik nije vlasništvo nekretnina stekao niti na jednom pravnom temelju na kojem se vlasništvo nekretnina može steći, a kao vlasnik susjedne nekretnine znao je i morao znati da mu nekretnine ne pripadaju i da su iste vlasništvo tužitelja. Stranke su susjedi i tuženik je upoznat sa vlasništvom okolnih nekretnina. Tužitelj nije bio stranka u navedenom postupku, pa predmetna presuda u odnosu na njega ne proizvodi pravni učinak.
Vlasnik utuženih nekretnina u cijelosti je tužitelj. Naime, tužitelj GU je dana 19. prosinca 1969. godine od tadašnjeg vlasnika ĐU, daljnjeg rođaka, kupio zemljište u [adresa], u predjelu zvanom Pod Vrh, s namjerom izgradnje kuće. Kupio je «sjenokošu zvanu Pod Vrh i kopanicu koja čini produžetak ove sjenokoše u mjestu Pod Vrh». Kupoprodajni ugovor sklopljen je u prisustvu svjedoka DU i NU, predloženog svjedoka u ovom predmetu. Predlagatelj je sa suprugom početkom 70-ih godina prošlog stoljeća na kupljenoj sjenokoši “Pod Vrh” izgradio kuću, a utužene nekretnine ostale su neizgrađeno zemljište u neposrednoj blizini kuće koje od izgradnje kuće predstavljaju vrt. Na nekretninama tužitelj sadi povrće, a posadio je i cca 8 voćaka – šljive, kruške i jabuke i tri jelke. Kosi travu na nekretninama i drži ih urednima. Prije cca 15 godina tužitelj je na međi s nekretninama u vlasništvu tuženika posadio i živicu lovor višnje. Da su utužene nekretnine zaista dio one koja je u Kupoprodajnom ugovoru navedena i opisana kao sjenokoša “Pod Vrh”, potvrđuje i adresa prebivališta tužitelja “ [adresa]”, koja odgovara ranijoj adresi Cernik 73. Tužitelj iznesene tvrdnje dokazuje i svojim fotografijama. Tužitelj prilaže fotografiju br. 1 nastalu u kolovozu 2000. godine na kojoj je prikazana kuća tuženika u izgradnji. Tužitelj je tada upravo sa predmetnih nekretnina fotografirao svoju voćku – šljivu i razno povrće. Na fotografiji se vidi i niski zid koji predstavlja među između tužiteljeva i tuženikova vrta. Fotografija br. 2 je i ranijeg datuma, iz devedestih godina, na kojoj se vide predmetne nekretnine s voćkama i kuća u vlasništvu tužitelja, dok kuća tuženika još nije bila niti izgrađena. Tužitelj je, kako je prethodno obrazloženo, u posjedu utuženih nekretnina više od 50 godina. U prilog tvrdnji da je tužitelj vlasnik utuženih nekretnina, prilaže se i prijepis posjedovnog lista br. 4245 za k. o. [katastarska općina] - Čavle, u kojem je kao posjednik nekretnina upisan tužitelj u cijelosti. Naime, predmetne zemljišnoknjižne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - Čavle odgovaraju dijelu katastarske čestice br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – Čavle.
Iz povijesti promjena Ureda za katastar u Rijeci proizlazi da je tužitelj na predmetnim nekretninama upisan kao posjednik u postupku nove izmjere koja je započela 1994. godine, a stupila na snagu 2002. godine. Tužitelj je kao posjednik u Uredu za katastar u Rijeci upisan i danas. Tuženik kao vlasnik susjednih nekretnina u postupku katastarske izmjere koja je započela 1994. godine nikad se nije legitimirao kao vlasnik ili posjednik, niti je osporavao upis posjeda tužitelja
Slijedom navedenoga, tužitelj traži da se na predmetnim nekretninama utvrdi njegovo pravo vlasništva stečeno dosjelošću sukladno članku 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te s obzirom da nema ispravu podobnu za upis svojeg prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom se utvrđuje da je tužitelj GU stekao pravo vlasništva na nekretninama označenima kao k. č. br. [katastarska čestica], vinograd površine 39 čhv upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Čavle i k. č. br. [katastarska čestica], oranica i trsje površine 69 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Čavle, u cijelosti te da je tuženik dužan trpjeti takav upis prava vlasništva uz naknadu parničnog troška.
Tuženika u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Pogrešno tužitelj navodi kako tuženik pravo vlasništva navedenih nekretnina nije stekao niti na jednom pravnom temelju na kojem se vlasništvo nekretnina može steći, budući da je tuženik vlasništvo obje nekretnine stekao na temelju dosjelosti. Predmetne nekretnine bile su dugi niz godina u istinitom, poštenom i zakonitom posjedu tuženika i njegovih prednika te im nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva na istima, sve do sada tužitelj. Dalje, tužitelj se u tužbi poziva na Privremeni kupoprodajni ugovor za kojeg navodi da ga je zaključio s tadašnjim vlasnikom JU, svojim daljnjim rođakom, i to s namjerom izgradnje kuće. Također, navodi i da su utužene nekretnine dio one koja je u Ugovoru opisana kao sjenokoša Pod Vrh, a da isto potvrđuje i adresa prebivališta tužitelja [adresa], koja odgovara ranijoj adresi Cernik 73.
U odnosu na navedeno, tuženik ističe kako se u Ugovoru koji tužitelj pritom prilaže uz Tužbu kao dokaz svojeg vlasništva niti ne spominju predmetne čestice, već se samo opisno navode kao predmet ugovora nekretnine koje u naravi čine sjenokošu zvanu Podvrh i kopanicu koja čini produžetak ove sjenokoše u mjestu Podvrh. Kako po takvom apstraktnom opisu to mogu biti bilo koje nekretnine u Podvrhu, predmet ugovora ostaje nedefiniran i nejasan. Nadalje, sam Ugovor su stranke ugovora naslovile kao Privremeni kupoprodajni ugovor, dakle, i da su predmet Ugovora bile i nekretnine koje su predmetom ovog postupka, što se osporava, jasno je da volja stranaka nije bila trajno prenijeti vlasništvo nekretnina s prodavatelja na kupca jer u tom slučaju stranke ugovora, JU i GU, ne bi u ugovoru utvrdili da se radi upravo o privremenom ugovoru . Štoviše, dostavljeni Privremeni kupoprodajni ugovor nije niti ovjeren kod javnog bilježnika, pa je njegova vjerodostojnost kao i vjerodostojnost potpisa stranaka ugovora upitna. Upitna je i vjerodostojnost potpisa svjedoka. Naglašava se i da takav neovjeren ugovor o kupoprodaji nekretnine niti ne može proizvoditi pravne učinke. Niti svjedoci ne potvrđuju o kojim se nekretninama radilo u Ugovoru, već samo potvrđuju da je kupac GU isplatio 300.000,00 starih dinara prodavaocu JU, ali i dalje ostaje neodređeno za koje nekretnine.
Nadalje, u odnosu na priloženi dokaz Izvadak iz novog adresnog modela Općine Čavle – usporedba novih i starih kućnih brojeva, tužitelj navodi kako proizlazi da adresa tužitelja [adresa] odgovara ranijoj adresi Cernik 73. Ističe se da tužitelj takvim dokazom ništa ne dokazuje, a pogotovo ne da su predmetne nekretnine u njegovom vlasništvu. Štoviše, iz priloženog dokaza razvidno je da se radi o kući koja je sagrađena na nekretnini katastarske oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Čavle, a koja nekretnina sukladno identifikaciji čestica navedenoj u Povijesti promjena na katastarskim česticama, koju također tužitelj dostavlja uz tužbu, odgovara nekretnini gruntovne oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Čavle.
Dakle, tužitelj je sagradio kuću na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Čavle, u odnosu na koju je u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik u 1/1 dijela. Dakle, očito je navedena nekretnina bila predmetom Privremenog kupoprodajnog ugovora u kojem se i navodi „radi izgradnje kuće“. Da je tužitelj vlasnik i predmetnih nekretnina oznaka k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] – Čavle, odnosno da su i navedene nekretnine bile predmetom Privremenog kupoprodajnog ugovora od 1969. godine, na koji se tužitelj ovdje poziva, postavlja se pitanje zašto onda u zemljišnoj knjizi i u odnosu na prijepor nije upisan kao vlasnik u 1/1 dijela, kad se već upisao kao vlasnik nekretnine na kojoj je sagradio kuću? Tužitelj tvrdi da je priloženim Privremenim kupoprodajnim ugovorom kupio sjenokošu Pod vrh i da je upravo na toj sjenokoši početkom 70-ih godina prošlog stoljeća izgradio kuću, a da su utužene nekretnine ostale neizgrađeno zemljište u neposrednoj blizini kuće. Dakle, Privremeni kupoprodajni ugovor bio je prema kazanju tužitelja realiziran kad je na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Čavle, koja je bila predmetom ugovora, upisanu zemljišnu knjigu kao vlasnik u 1/1 dijela i sagradio kuću na istoj. Međutim, pri realizaciji ugovora, tužitelj se u odnosu na prijepor nije upisao kao vlasnik obzirom da prijeporne nekretnine nisu niti bile predmetom ugovora, odnosno tužitelj ih nikada nije kupio ni posjedovao, pa samim time nije niti mogao temeljem tog Ugovora uknjižiti pravo vlasništva na nekretninama oznaka k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] – Čavle.
Prijeporne nekretnine bile su u posjedu ovdje tuženika i njegovih prednika dugi niz godina te je iste stekao dosjelošću, dakle temeljem kvalificiranog posjedovanja istih i neprekinutim nizom stjecanja. Iste nikada nisu bile u kvalificiranom posjedu tužitelja, tužitelj nikada nije imao niti pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed), a i da je i tužitelj koristio predmetne nekretnine, nije bio u poštenom posjedu nekretnina, budući je znao da mu ne pripada pravo na posjed. Tužitelj da stoga ničim nije dokazao da bi stekao pravo vlasništva na utuženim nekretninama pa predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.
Sud je proveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju priležećoj spisu, u ovosudni spis poslovnog broja P-1447/2020 i P-1427/2020, saslušane su parnične stranke i svjedoci LU, ĐUM, DUM, TU, ZU, OU, PU, CU i ŽU, proveden dokaz očevidom na licu mjesta i mjerničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mjerničke struke Ines Tomadin.
Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.
Iz povijesti promjena na katastarskim česticama-list 13-14 utvrđeno je da je na k. č. br. [katastarska čestica] -stambena zgrada površine 140 m 2 i dvorište ukupne površine 770 m 2 kao posjednik upisan Vlašić Boris sin Alekseja, i to nove izmjere 1994. U odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] livada površine 245 m 2 upisan je posjednik Vlašić Boris sin Alekseja, od nove izmjere 1994. U odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine površine 766 m 2 , naziva Pod Vrh upisan je posjednik GU sin VU, od nove izmjere 1994.
Uvidom u privremeni kupoprodajni ugovor od 19. prosinca 1969. utvrđeno je da je isti zaključen između prodavatelja FU i kupca FU GU te da je predmet kupoprodaje sjenokoša zvana Podvrh i kopanica koja čini produžetak sjenokoše u mjestu Podvrh. Nekretnina je prodana za iznos od 300.000 dinara.
Uvidom u ovosudni spis poslovnog broja P-1447/2020 utvrđeno je da je AU kao tužitelj podnio tužbu dana 4.11.2020. upisanih suvlasnika na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] navodeći kako je dospjelošću stekao pravo vlasništva nad istima da je navedena nekretnina susjedna nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište koje su u njegovom vlasništva. Tužitelj da istu godinama održava redovito obilazi, a do iste da se može doći do nekrštenika koje su u vlasništvu njegove obitelji. Sud je dana 03. ožujka 2021 donio presudu zbog ogluhe kojoj je usvojen tužbeni zahtjeva tužitelja u cijelosti. Presuda je postala pravomoćna 09. lipnja 2021.
Uvidom u ovosudni spise poslovnog broja P-1427/2020 utvrđeno je da je AU kao tužitelj podnio tužbu dana 29.10.2020. upisanih suvlasnika na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] te k. č. br. [katastarska čestica] sve u k. o [katastarska općina] navodeći kako je dospjelošću stekao pravo vlasništva nad istima da je navedena nekretnina susjedna nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište koje su u njegovom vlasništva. Tužitelj da istu godinama održava redovito obilazi, a do iste da se može doći do nekrštenika koje su u vlasništvu njegove obitelji. Sud je dana 24. studenog 2021. donio presudu zbog ogluhe kojom je usvojen tužbeni zahtjeva tužitelja u cijelosti. Presuda je postala pravomoćna 07. listopada 2022.
Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mjerničke struke Ines Tomadin po održanom očevu na licu mjesta utvrđeno je kako se prijepor u ovom predmetu nalazi se u [adresa], na području južno od kuće tužitelja na adresi [adresa] i sjeverno od kuće tuženika na adresi [adresa]. Radi se o ravnoj površini koja se koristi kao vrt. U zemljišnoj knjizi nekretnine su upisane kao KČ [katastarska čestica], upisana u ZKUL [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] kao vinograd u površini od 39 čhv (140 m2) na [adresa] i KČ [katastarska čestica] upisana u ZKUL [broj ZK uloška] KO [katastarska općina]-Čavle kao oranica i trsje u površini od 49 čhv (176 m2) na EU, [adresa]. Prema katastarskoj evidenciji sporne čestice čine dio KČ [katastarska čestica], upisana u PL 4245 KO [katastarska općina]-Čavle kao pašnjak u površini od 766 m2 na Vlašić Borisa sin Aleksija, Cernik 73, Čavle.
Prilikom očevida prijeporu se pristupilo iz tužiteljeve okućnice s njene zapadne strane. Pristup česticama je otvoren. Utvrđeno je da su sporne čestice ravna površina na kojoj raste nekoliko stablašica i na kojoj je dio ograđen radi zaštite posađenih vrtnih biljaka. Na česticama je postavljen konop s natpisom „Upotreba zemljišta za sadnju bez dozvole vlasnika na terenu strogo je zabranjena! Spaljivanje otpada na terenu te košnja trave bez dozvole vlasnika strogo su zabranjene! Vlasnik:
AU“. Čestice su prema zapadu neograđene. KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-Čavle prema sjeveru i istoku bez ograde graniči s KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-Čavle u vlasništvu tužitelja. Istočni dio KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-Čavle je prema KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-Čavle ograđen niskim zidićem i žičanom ogradom. Jugoistočni dio KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]- Čavle graniči s KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-Čavle. Na međi je postavljen kameni zidić i žičana ograda. Jugozapadni dio KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-Čavle graniči s KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-Čavle tj. s okućnicom tuženika na adresi [adresa]. Tu je KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-Čavle također ograđena kamenim zidićem i žičanom ogradom. Na skici lica mjesta u Prilogu 1 koja je izrađena prema stvarnom, katastarskom prikazu uklopila sam sporne čestice i prikazala ih crtkanom crvenom linijom i crvenim brojčanim oznakama. Na granici prema okućnici tuženika [adresa] i prema susjedu na adresi [adresa] ([adresa]) nalazi se betonski zid s žičanom ogradom koji je obilježen simbolom.
Sporne nekretnine KČ [katastarska čestica] i KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-Čavle čine jednu prostornu cjelinu koja se koristi na isti način bez vidljivih međusobnih granica. U naravi su ravna površina koja se koristi kao vrt, na kojoj raste nekoliko voćaka i smreke na istoku. Nalaze se između okućnica tužitelja i tuženika. Okućnica tužitelja nalazi se sjeverno od spornih nekretnina, a okućnica tuženika južno. Sporno područje prema tužiteljevim nekretninama nije ograđeno, a prema okućnici tuženika je ograđeno niskim zidom i žičanom ogradom. Prema katastarskoj evidenciji sporne KČ [katastarska čestica] i KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-Čavle zajedno s KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-Čavle čine jednu česticu KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-Čavle upisanu kao posjed tužitelja.
Nalaz i mišljenje vještaka je tužitelj u cijelosti prihvatio.
Tuženik je istako primjedbe navodeći kako se nalaz bazira na katastarskim, a ne gruntovnim česticama, da je vještak navela da su nekretnine oznake KČ [katastarska čestica] i KČ [katastarska čestica] obje KO [katastarska općina]-Čavle koje čine prijepor sa tri strane ograđene terenom čiji je vlasnik tužitelj GU, što nije točno te predlaže da se vještak očituje.
U svom očitovanju od 12. lipnja 2024. vještak Ines Tomadin navodi u odnosu na primjedbu tuženika „nije točna tvrdnja da su nekretnine oznake KČ [katastarska čestica] i KČ [katastarska čestica] obje KO [katastarska općina]-Čavle koje čine prijepor sa tri strane ograđene terenom čiji je vlasnik tužitelj GU dok samo prema jugu graniče sa terenom tuženika i još k tome ih dijeli zidić i žičana ograda“. Nigdje u nalazu nije napisala da je prijepor s tri strane ograđen terenom tužitelja. Nadalje u odnosu na primjedbu „Predmet ovog spora su 2 gruntovne čestice pa bi valjalo iste sagledati sa stajališta gruntovnog plana, a ne kako vještak čini prema katastarskom planu.“ Cijeli je nalaz rađen na temelju gruntovnih podataka, samo je skica lica mjesta rađena na katastarskoj podlozi (kako je uobičajeno) jer ona odgovara stvarnom stanju na terenu. Na skicu sam uklopila skenirani i geokodirani gruntovni plan radi prikaza položaja spornih gruntovnih čestica u prostoru. Točno je, kako navodi tuženik da predmetne čestice, po gruntovnom stanju, na zapadu graniče s KČ [katastarska čestica], KČ [katastarska čestica], i KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-Čavle u vlasništvu tuženika. O tomu tko je zasadio bilje na prijeporu nije upućena da u nalazu dam mišljenje.
Sud nalaz i mišljenje prihvaća kao objektivan te izrađen sukladno pravilima struke. Vještak je u potpunosti odgovorila na danu joj zadaću od strane suda a pisanim očitovanje otklonila je primjedbe tuženika.
Tužitelj u iskazu navodi kako je još 1969. g. kada se oženio odlučio raditi kuću i tražili su pogodno zemljište za gradnju kuće. Tako su obilazili nekoliko terena i tako došli do terena u vlasništvu SU, njemu se žurilo to prodati. Nekretninu su pogledali i ubrzo nakon 2-3 dana ugovor je sklopljen, gospodin je isplaćen, otac je nekretninu gdje se gradila kuća odmah prepisao na sebe a potom je to meni darovao dok ove druge nekretnine nisu prepisane jer to tada nije bilo bitno. Od gosp. SU su kupljene kč. br. [katastarska čestica] na kojoj je sagrađena kuća te jedna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] to je jedna liha i što se tiče te lihe to je već prepisano na mene. Kuća se radila nekoliko godina, 1975. su se uselili u nju, supruga, dvoje djece i on. Što se tiče ovih dviju čestica one su se obrađivale, na njima su bile posađene voćke, lješnjak, pomidori, jelke. S vremenom su nešto manje sadili i obrađivali, sada je starije dobi i bolestan i ne može to više obrađivati, vidjelo se na očevidu što se tamo nalazi. Sada imaju pomidore, blitve, krastavce. Nitko ih nikada nije ometao u korištenju ovih čestica, niti istakao primjedbu do unazad 2 godine. Što se tiče kuće na adresi [adresa]- gdje živi tuženik navodi da se ta kuća počela raditi početkom 90-tih godina i ni tada nije bilo primjedbi od obitelji AU sve do unazad 2 godine kada su počeli tvrditi da su te čestice njihove. Nikoga od obitelji AU nije vidio da bi koristili ove dvije čestice. Bili su u šoku kada su rekli da su te 2. čestice njihove, dobili su pismo od njihovog odvjetnika i u tom pismu su nudili zamjenu ovih dviju čestica za više čestica koje predstavljaju ulaz sa ceste prema njihovoj čestici. Sve mu se to čini nekako unaprijed smišljeno. Nije znao da je tuženik vodio sudske postupke za ove čestice radi utvrđenja prava vlasništva.
Zid koji se nalazi na samom rubu čestice 4095 prema kući kućnog broja 7 vlasništvo tuženika je napravljen prije 25 godina, nakon što se kuća napravila. Taj zid su napravili G. Krajem 90-tih je bila nova izmjera za KO [katastarska općina]-Čavle on se se legitimirao kao posjednik ovih čestica morao je postaviti bijeli kamen ili bijelu daščicu, tuženici uopće nisu tada za ove čestice polagali nikakva prava, već su samo označili svoje. Ugovorom koji je zaključio sa ĐU kupio je kč. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], te 4. čestice. Čestice zvana sjenokoša Pod Vrh navodim bi bile 4095, 4096 i 4097. Od 1952. g. živi na ovom području [adresa] i ne pamti da je tamo bilo vinograda. Što se tiče lihe koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] navodi da su to sredili kada je bila nova izmjera i od onda smo upisani kao posjednici, a vlasništvo pojedinačnim ispravnim postupkom. Bilo ih je strah da i bez toga ne ostanu. Nema zid oko kuće, u vrijeme gradnje se zidovi tada nisu gradili. Zid je napravio gospodin Đ koji živi na kućnom broju 11, tuženikov svjedok i to za svoj dio. Što se tiče rješavanja posjeda tih 90-tih godina kada je bila nova izmjera kako sam se ja legitimirao kao posjednik navdi kako im je bilo rečeno da samo svoj posjed označi. Poslije su bili pozvani od strane geodetskog ureda koji je radio izmjeru da li se slažemo s time što su oni nacrtali kako su obilježili i ja se s time složio. Nije mu poznato tko je do 90-tih bio upisan kao posjednik tih čestica. Što se tiče fotografije br 5 i žičane ograde koja je na njoj prikazana a sastavni je dio nalaza i mišljenja vještaka mjernika navodi da je tu žičanu ogradu postavio Đ i to prema svojoj nekretnini, a njegova nekretnina se nalazi iznad. Kada mu se prikazuje fotografija br 10 ovo iza njega što je pokošeno je kč. br. [katastarska čestica] na kojoj čestici se nalazi kuća. Kamenje koje je prikazano na toj fotografija a nalazi se između dviju pokošenih livada također pripada njemu .
Tuženik u iskazu navodi da kuća na adresi [adresa] sagrađena na čestici koja je nekada bila dio veće čestice koja je po smrti moje bake pripala njegovu ocu dok je drugi dio čestice pripao njegovoj sestri na adresi [adresa]. Kuća se gradila dulji niz godina kao i ostale kuće, gradnja je završena negdje 2002.,2003. a ovaj zid koji se nalazi između njegovih kuće i spornih čestica je sagrađen 2002.,2003. g. Ova kuća se nije koristila do 2018. g. bila je zapravo u cigli, povremeno bi dolazili istu obići, pocijepati drva, pokositi travu, do tada su živjeli u [adresa], a od 2018. g. živi u toj kući, a roditelji su se doselili oko 2020. -2021. g. Što se tiče ovih čestica cijev naše kuće za vodu prolazi česticom 4095 i onda koso siječe prema cesti gdje je šahta postavljena. 2018. g. su mijenjali tu cijev jer je došlo do oštećenja. Godinu ili dvije nakon što je sagrađen zid posadili su živicu uz isti zid. Kada mu se pokazuje fotografija br. 7 koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka navodi da je to postavio noć prije dolaska suda i time označio što smatram svojim vlasništvom, sve što je ranije postavljao bilo bi poskidano. Kada se doselio 2018., htio je povećati okućnicu oko kuće jer je htio više zemljišta, tada je kroz zemljišne knjige saznao koje su čestice oko kuće, vidio da je to neuređeno vlasništvo s više vlasnika te je angažirao odvjetnicu da kontaktira sve stranke, po niti jednim papirima gosp. SU nije bio zaveden pa je bio iznenađen što polaže prava na iste. Neke čestice je stekao kupoprodajom, a neke tužbom radi utvrđenja prava vlasništva, konkretno ove dvije čestice su stečene tužbama. Kada god bi dolazili gore nije vidio gosp. SU da obrađuje ove čestice, da sadi pomidore ili neke sliče kulture. Nije mu bilo poznato kada je prepisivao vlasništvo ovih čestica da je tužitelj upisan kao posjednik, obraćao je pažnju na vlasnički list. Zid je izgrađen na granici onoga što je njegovo stvarno vlasništvo, a ako se jednog dana bude širilo onda ovaj zid predstavlja granicu između različitih namjenskih jedinica. Ograda na zidu je stavljena 2022.-2023. g. da bi spriječio ulazak srna na svoje parcele. Nije mu poznato tko je ove sporne parcele koristio prije 1991. g. dakle prije nego je kuća započeta s gradnjom. Kada bi dolazili prije 2018. g do kuće tada bi kosili nekretninu na kojoj se nalazi kuća a što se tiče spornih čestica njih je ponekad kosio rođak MU, on je imao krave. Ne zna tko na ovim česticama sadi povrće. Dok se ovo ne riješi na ovim česticama ništa ne radi, a plan mi je nakon dovršetka ovog postupka tamo napraviti park. Tužitelj se prvi puta identificirao kao vlasnik ovih čestica kada su pozvali ( tuženik) geodete u ranu zimu 2023. g. (siječanj-veljača a ranije je prolazio tuda da bi došao do svoga kokošinjca. Tada geodeti nisu uspjeli izmjeriti čestice, tužitelj i njegova supruga su otjerali geodete i sada je sve na čekanju. Zbog toga je podnio tužbu ovome sudu i ta tužba je podnesena prije ove tužbe radi se o tužbi radi smetanja posjeda. Zemljišno knjižni vlasnici koji su mu prodali dijelove parcela uveli su ga u posjed tih parcela. Kada su mijenjali cijevi za vodu 2018. g. tužitelj tada nije ništa prigovarao niti isticao da je to njegovo, tada gosp. Đ da da idu preko njegovog terena, da budu ugrađene u temelj budućeg bazena, ali mu je ovako jednostavnije ako dođe do pucanja cijevi. Presude su donesene na temelju održavanje tih čestica. Od 2018. g kosi tu livadu, dakle i ove utužene čestice, a prije toga je to radio MU. Tužitelj kosi livadu koja je prikazana iznad njega, a on livadu koja je prikazana ispod-fotografija broj 10 nalaza.
Iz suglasnih iskaza svjedoka LUsestra tužitelja, ĐUM kćer tužitelja, ZUsusjeda tužitelja, PUprijatelj tužitelja i ŽUprijatelj tužitelja proizlazi kako čestice koje su predmetom ovog tužbenog zahtjeva tužitelj i njegova familija neprekidno koriste još od 1975. godine kada je napravljena kuća u kojoj tužitelj s obitelji i danas živi. Nekretnina je stečena kupoprodajom od Frane Vlašića 1969. kada je kupljen i teret na kojem je kasnije 1975. napravljena kuća tužitelja. Svjedokinja LU -sestra tužitelja još navodi kako je tužitelj e dao novac za kupoprodaju tih nekretnina, a čestica na kojoj je kuća je bila upisana kao vlasništvo njegovog oca VU, a potom je darovana tužitelju tako je učinjeno i s utuženim nekretninama. Nadalje navodi kako je njezin brat upisan kao posjednik utužene nekretnine i to nakon što je 90 tih bilo snimanje novog stanja na terenu kada su svi označavali svoj posjed pa tako i ona i brat. Njezin brat nije bio nikakav funkcioner u Općini u to vrijeme. Svjedoci nadalje suglasno navode kako tužiteljeva obitelj sporne nekretnine koristi neometano i to za sadnju povrća ( rajčica, krumpir), voćki (jabuka, šljiva, maline), iste kose i nitko ih nikada nije ometao u korištenju ih nekretnina, niti tužitelju osporavao pravo korištenja do unazad dvije godine kada su počeli problemi sa susjedom AU. Svjedoci suglasno navode kako su na tim terenima uz dozvolu tužitelja ubirale razne plodove, voće, povrće. Jedina osoba koja te nekretnine koristi je tužitelj. Između utuženih čestica i kuće tuženika je zid. Tuženika nikada nisu vidjeli da utužene nekretnine koristi.
Svjedok CU susjed stranaka navodi da se kao dijete igrao na livadi, u jednom dijelu livade tužitelj da je obrađivao vrt i imao je nekoliko voćki, taj vrta da se upravo nalazio na utuženim česticama točno iza Inoslavove kuće ( pokazuje čestice na ortofotosnimci nalaza i mišljenja vještaka), no danas vrta nema i zapušten je. AU da kosi dio livade koji se nalazi lijevo od utuženih čestica.
Svjedokinja OU u iskazu navodi kako je bila jedna od suvlasnica terena koji su predmetom tužbenog zahtjeva te je tuženiku prodala svoj dio, jedan od suvlasnika je bio i njezin barba HU. Utužene nekretnine da je njezina obitelj koristila, kosila do unazad 10 godina i to njezin otac koji je preminuo prije 8 godina i barba HU. Ranije je te čestice koristila njezina baka za ispašu, jer je je imala stoku. Tužitelja ne poznaje. Ne može se sjetiti kako su tim česticama pristupali budući nema direktan prilaz s javnog puta. Na tim česticama nije vidjela nikakav vrt.
Svjedokinja DUM majka tuženika u iskazu navodi da su utužene čestice koja se nalaze iza njihove kuće kosili i čistili još od 90 tih godina kada su za vikend dolazili na Čavle, kuća tada još nije bila u potpunosti gotova. Na tim česticama nije bilo vrta. Tužitelja nikada nije vidjela na tim česticama. Sin se u kuću doselio prije 8 godina i tada je započeo s raščišćavanjem terena jer je htio proširiti okućnicu. Zid je napravljen jer su htjeli ograditi što je njihovo. Oni su se željeli proširiti na utužene čestice pa su angažirali odvjetnika jer je bilo puno upisanih suvlasnika. Nigdje nije bilo upisano da je PU posjednik. Danas te čestice ne koriste jer se ne usude i jer ih tužitelj tjera.
Svjedokinja TU navodi kako utužene čestice koristi tuženik od kad se doselio 2019., čak i nešto ranije, prije njega da je to koristio MU, koji je preminuo prije 20-30 godina, on je to kosio, pokupio bi voćke. Na adresi [adresa] živi od 2015., ranije je živjela do 2000. na toj adresi, nakon čega se odselila na Vežicu, no nastavila je dolaziti na Čavle jer joj majka tamo živi. Prije nego što je AU počeo koristiti te čestice one su bile zarasle, a tuženik je to uredio i pokosio. Nije joj poznato tko je napravio zid između kuće tuženika i utuženih čestica. U zavadi je s tužiteljem bila njezina pokojna majka zbog nasljedstva, a ona je tu zavadu naslijedila. Njezin djed je VU, poznato joj je da je nono darovnim ugovorom tužitelju darovao česticu na kojoj je kuća sagrađena, on je bio veliki legalist. U darovnom ugovoru je navodno navedeno da se daruje 390 hvati a to je otprilike 1000 m2 što je čestica na kojoj je kuća sagrađena i to mu pripada. Ne zna što to tužitelj još svojata. Ne zna kako se tuženik upisao kao vlasnik čestica. Strica GU nije vidjela da te čestice koristi.
Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ostaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (stavak 2. istog članka). Posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada (stavak 3).
Odredbom čl. 159. st. 1ZV propisano je dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. (2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.”
Izvanredna dosjelost-čl. 159 st. 3 ZV-a je ona za koju u načelu vrijedi ono što i za redovitu dosjelost, ali je specifičnost u tome da se i na taj način može steći pravo vlasništva u odnosu na samostalnog posjednika stvari čiji posjed nema sve one pozitivne kvalitete potrebne za redovnu dosjelost (zakonit, istinit i pošten posjed), ako mu je posjed barem pošten , ali mora trajati dvostruko više vremena nego što se to traži za redovitu dosjelost. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na samostalno posjedovanje stvari, nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva putem izvanredne dosjelosti.
Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je tužitelj dokazao da je pošten i istinit posjednik utuženih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još od 1969. godine kada je iste stekao kupoprodajnim ugovorom od ĐU izvanknjižnog vlasnika, a koje u kontinuitetu koristi od 1975. godine do unazad dvije – tri godine kada su počeli problemi sa tuženikom. Predmetne utužene nekretnine nalaze se ispod kuće tužitelja na adresi [adresa] koja se nalazi na katastarskoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-skica lica mjesta prilog broj br 1 nalaza i mišljenja vještaka, utužene zemljišno knjižne k. č. br. [katastarska čestica] čine dio katastarske k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojim nekretninama je tužitelj upisan kao posjednik istih od 1994. godine. Tužitelj je upisan kao vlasnik zemljišno knjižnih k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] što predstavlja katastarsku k. č. br. [katastarska čestica], te na zemljišno knjižnoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što predstavlja prestali dio katastarske 6550 k. o [katastarska općina] u čiji sastav ulaze i utužene čestice. Dakle razvidno da se radi o jednoj cjelini kući, okućnici, livadi i vrtu kako je i prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjerničke struke prilog broj 1, a utužene nekretnine su od tuženikove nekretnine katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odjeljenje zidom kojeg je tuženik napravio. Tvrdnje tužitelja o načinu stjecanja nekretnine, o neometanom i kontinuiranom posjedu prijepornih čestica još od izgradnje kuće 1975 g. suglasno potvrđuju saslušane svjedoci LU, ĐUM, ZU, PU i ŽU, iako su svjedokinje LU i ĆU u bliskom srodstvu s tužiteljem (sestra i kćer), a svjedok ŽU u srodstvu s tužiteljevom suprugom njihovi iskazi su suglasni s nesrodnim svjedocima PU neposrednom susjedom i CU također susjedom stranaka. Iskazi svjedoka koji nisu u srodstvu s tužiteljem ne gube na važnosti samom činjenicom srodstva, upravo suprotno poglavito kada su potkrijepljeni iskazima ostalih svjedoka, a to je u konkretnom slučaju i učinjeno, oni imaju jačinu upravi iz razloga što imaju najneposrednija saznanja. Iskazi svih ovim saslušanih svjedoka potvrđuju u cijelosti navode iz tužbe tužitelja i iz njegovog iskaza o načinu stjecanja, o duljini posjeda i neumitnom korištenju istog, pa sud iskaz ovih svjedoka cijeni istinitim i logičnim čime se i iskaz tužitelja ukazuje istinit u cijelosti.
U odnosu na iskaz svjedoka DUMmajke tuženika i UUsusjeda stranaka valja navesti kako njihovi iskazi se ukazuju neistinitim i prilagođenim uspjehu tuženika u ovome sporu, naime iste navode kako tuženika nikada nisu vidjele da utužene nekretnine koristi, a da je iste koristio tuženik od 2018. kada se doselio u kuću na adresi [adresa]. Njihovi iskazi su u potpunoj suprotnosti s iskazima saslušanih nepristranih svjedoka PU i CU susjeda stranaka koji navode kako predmetne nekretnine koristi tužitelj, na njima ima vrt , da je sadio povrće, on nikoga nikada ometan, a koji iskazi se u cijelosti slažu s iskazima svjedoka LU, ĆU i ŽU.
U odnosu na iskaz svjedokinje OU sud istog cijeni općenitim ista je jedan od suvlasnika koji je svoj suvlasnički dio prodala tužitelju, no iz njenog iskaza sud utvrđuje da ista nije bila na navedenim česticama jer ne zna s koje strane ime se prilazi budući nemaju direktan pristup s javnog puta, niti stoga ima saznanja tko ih koristi, na koji način i je li na njima vrt.
Tuženikov iskaz i navod iz tužbe kako je dosjelošću stekao pravo vlasništva nad istim nekretninama u cijelosti je obeskrijepljen iskazima svjedoka LU, ĐUM, ZU, PU, ŽU i CU. Nitko od navedenih svjedoka nije vidio tuženika da navedene nekretnine koristi. Postavlja se pitanje zašto utužene nekretnine i nekretninu tuženika na kojoj je sagrađena kuća u kojoj živi dijeli betonski zid na kojoj se nalazi žica/živica ako je i utužene nekretnine koristio još od 90-tih godina kada su počeli sa gradnjom kuće. Iste je stekao presudama zbog ogluhe u tijekom 2021. godine u kojim postupcima nije provedeno saslušanje stranaka i svjedoka, odnosno nije proveden kontradiktorni postupak iz kojem bi se utvrdilo je li tuženik dosjelošću osobno ili putem prednika stekao iste nekretnine. Pored toga u tim postupcima ovdje tuženik , a tamo tužitelj AU je raspolagao podatkom o upisu tužitelja kao posjednika istih stoga se i u tom dijelu njegov iskaz ukazuje neistinitim.
U odnosu na dokumentaciju dostavljenu po tuženiku uz podnesak od 07.02.2025. i povijest promjena posjednika na utuženim česticama od 1953. godine do 1994., valja navesti kako se radi o dokumentu kojeg je tuženik dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, a ničim nije dokazao da ga nije bez svoje krivnje mogao dostaviti i ranije poglavito kada se uzme u obzir da je tužbu zaprimio 07. travnja 2023., a pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak je održano sedam mjeseci kasnije, 15. studenog 2023. Stoga ovaj dokaz sud neće uzeti u obzir temeljem odredbe čl. 299 st. 2ZPP-a.
U konačnici tužitelj koji je od 1994. godine upisan kao posjednik utuženih čestica dokazao je da je pošten i istinit posjednik utuženih nekretnina najranije od 1975. godine kada ih je počeo koristiti kao sastavni dio svoje okućnice kuće na adresi [adresa] koju kuću je stekao kupoprodajom/darovnim ugovorom 1969, da nikada do unazad 2-3 godine od nikoga nije bio ometan (ometa ga tuženik tek nakon što je iste stekao presudom), da je čestice koristio kao vrt u kojem je ubirao plodove što osobno, što obitelj, što prijatelji, da čestice predstavljaju jednu cjelinu zajedno s česticama na kojima je kuća i okućnica tužitelja, te da su te čestice od nekretnine tuženika jasno odjeljenje zidom. Valja navesti kada je bila katastarska izmjera koja je započela 1994, svi posjednici su označavali granice svoj posjeda pa tako i tužitelj jasnim i vidljivim oznakama, da je tuženik već tada utužene nekretnine smatrao svojima, a to navodi u iskazu, zasigurno bi prigovorio oznakama na terenu kojima je tužitelj označio svoj posjed, a to nije učinio, stoga je jasno razvidno da tuženik nikada nije bio u posjedu prijepora, nego je nakon što se doselio 2018. u kuću na adresi [adresa], htio proširiti svoj posjed i na utužene nekretnine napraviti igralište za djecu/ park te je pokrenuo postupke pred ovim sudom temeljem kojih je stekao pravo vlasništva.
Slijedom svega naprijed navedenog, a kako je tužitelj dokazao da je istinit i pošten posjednik utuženih nekretnina uz primjenu odredbe čl. 159. st 1 i 3. ZV-a valjalo je usvojiti tuženi zahtjev tužitelja, te odlučiti kao u točki 1. izreke ove odluke.
Ostali navodi parničnih stranaka nisu posebno obrazlagani, budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.
Odluka o parničnim troškovima tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je tužiteljima zastupanima po punomoćniku valjalo priznati trošak za sastav tužbe u visini od 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za pristup na ročište održana 15.11.2023., 10.04.2024., 03.10.2024., 05.12.2024. 20.02.2025. i 25.04.2025. svako u visini od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), za sastav podneska 22.05.2023., 28.05.2024. i 13.06.2024. svako u visini od 250 bodova (Tbr 8 toč. 1), vrijednost boda 2,00, a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, što iznosi 5.000,00 EUR. Tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 90,73 EUR i na presudu u visini od 181,45 EUR, te trošak očevida na licu mjesta i mjerničkog vještačenja u visini od 448,98 EUR što sveukupno iznosi 5.721,16 EUR. Na dosuđeni trošak temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja. Slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke odluke.
U Rijeci 23. svibnja 2025.
S u d a c
Katarina Bajčić Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun tuženika
