Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžzd-43/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku u vijeću za mladež sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednice vijeća, te suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač i suca Miroslava Jukića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kzd-37/2025-22 od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje i izriče da se

protiv

opt. ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj], sina DI i ČI, rođene Đ, rođenog **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, električara, sa završenom srednjom školom, trenutno nezaposlenog, bez primanja, živi u izvanbračnoj zajednici, oca četvero maloljetne djece starosti 9, 11, 12 i 14 godina, kazneno osuđivanog u Republici Njemačkoj presudom Amtsgerich Ahlen 82, Js 12048/22 5 Cs 194/23 od 14. srpnja 2023., zbog kaznenog djela iz članka ECRIS - StGB 230 Abs. 1, 223 Abs. 1 - nanošenje lakše tjelesne povrede na novčanu kaznu,

PRODULJUJE ISTRAŽNI ZATVOR

po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24. – dalje: ZKP/08) zbog postojanja osnovane sumnje na učin kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to tri kaznena djela povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11 te kaznenog djela nasilja u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11.

II/ U vrijeme trajanja istražnog zatvora opt. ĐI uračunava se vrijeme uhićenja, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. siječnja 2025. do 13. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kzd-37/2025-22 od 13. svibnja 2025., na temelju čl. 127. st. 4. u svezi čl. 125. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, 72/25 – dalje: ZKP/08) ukinut je istražni zatvor protiv opt. ĐI određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku broj Kir-31/2025-3 od 20. siječnja 2025., zadnji puta produljen rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Kzd- 37/2025-14 od 22. travnja 2025., koje je rješenje postalo pravomoćno dana 7. svibnja 2025.

1.1. Žalba protiv rješenja o ukidanju istražnog zatvora ne zadržava njegovo izvršenje (članak 134. stavak 2. ZKP/08).

1.2. Na temelju čl. 127. st. 4. u svezi čl. 98. st. 1. i 2. toč. 4., 5. i 10. ZKP/08 opt. ĐI određene su mjere opreza - zabrana približavanja mlt. ošt. djeci OI, ĆI i MI te oštećenoj KI, na razdaljini manjoj od 100 metara, zabrana uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze sa mlt. ošt. djecom OI, ĆI i MI te ošt. KI i udaljenje iz doma sa adrese u [adresa], koje mjere mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude (čl. 98. st. 6. ZKP/08).

1.3. U slučaju nepridržavanja naloženih mjera opreza ista će se zamijeniti istražnim zatvorom (čl. 98. st. 1. ZKP/08).

1.4. Navedene mjere opreza izvršavat će sukladno odredbi čl. 100. st. 2. ZKP/08 i čl. 7., 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza djelatnici PU osječko- baranjske, PP Beli Manastir te svakih 30 dana dostaviti pisano izvješće ovome sudu o tome da li opt. ĐI izvršava mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4., 5. i 10. ZKP/08.

1.5. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje (čl. 98. st. 7. ZKP/08).

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP/08) u kojoj pobija zaključak prvostupanjskog suda smatrajući da pri odlučivanju osnove za daljnjom mjerom istražnog zatvora nije dovoljnoj cijenio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra (iz kojeg proizlazi da se kod okrivljenika radi o postojanju dijagnostičke kategorije poremećaja ličnosti paranoidnog tipa karakteriziranom obilježjima pervazivnog nepovjerenja, sumnjičavosti prema drugima bez utemeljenosti da će biti iskorišten od drugih, zaokupljenost sumnjama o vjernosti i pouzdanosti prijatelja, sumnje u vjernost bračnih i seksualnih partnera, nesklonost povjeravanju drugima zbog straha da će biti iskorišten, niska frustracijska tolerancija, poteškoće afektivne kontrole, poteškoće kontrole agresivnosti, pri čemu opseg samih paranoidnih ideja kod okrivljenika otvara mogućnost postojanja i razvoja težeg duševnog poremećaja – perzistirajućeg sumanutog poremećaja, zbog čega postoji visoka razina opasnosti da bi, ukoliko se ne podvrgne adekvatnom psihijatrijskom liječenju i praćenju, mogao i ubuduće počiniti slično ili teže kazneno djelo, a kod njega se stječu uvjeti za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja), kao i iskaz ošt. i žrtve KI koja je, iskazujući na raspravi, pokazala veliki strah od optuženika navodeći da je zbog svog psihičkog stanja nepredvidiv u svom ponašanju i da mu je potrebna pomoć. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno preinači i optuženiku produlji istražni zatvor.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

4. U pravu je državni odvjetnik kada žalbom ukazuje da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o postojanju razloga za ukidanje istražnog zatvora protiv opt. ĐI te da je pogrešno rezoniranje prvostupanjskog suda da će se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ostvariti određenim mjerama opreza iz čl. 98. st. 1. i 2. toč. 4., 5. i 10. ZKP/08.

4.1. Prvenstveno je za naglasiti kako osnovana sumnja kao opći uvjet za određivanje istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. ZKP/08 na učin inkriminiranih kaznenih djela proizlazi iz potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO- 16/2025-1 od 18. veljače 2025., kao i iz nepravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-37/2025-23 od 13. svibnja 2025. kojom je opt. ĐI proglašen krivim zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to tri kaznena djela povrede djetetovih prava, opisanih i kažnjivih po čl. 177. st. 2. KZ/11, za koja su mu kaznena djela počinjena na štetu djece ĆI, OI i MI utvrđene kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, te kaznenog djela nasilja u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11 počinjenog na štetu izvanbračne supruge KI, za koje mu je kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a primjenom odredbi za stjecaj iz čl. 51. KZ/11 opt. ĐI osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, nakon čega mu je na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne iznosi deset mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine i dva mjeseca neće izvršiti ukoliko opt. ĐI u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, s time da mu je na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. siječnja 2025. od 15,20 sati do 13. svibnja 2025.

5. Nadalje, egzistira i posebni zakonski osnov iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, odnosno, one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i predvidivu opasnost da bi opt. ĐI u budućnosti mogao ponoviti isto ili teže kazneno djelo. Naime, kada se ima u vidu trajanje inkriminiranog razdoblja tijekom kojeg je svojim postupanjem iskazao izrazitu upornost, brutalnost i agresivnost kako u odnosu na izvanbračnu suprugu, tako i u odnosu na troje maloljetne djece – MI, OI i ĆI, izraženu agresivnost i brutalnost koja je kulminirala 18. siječnja 2025. kada je čekićem zamahnuo prema glavi izvanbračne supruge rekavši da će je ubiti, uzevši sataru u ruke, dok ju je drugom rukom uhvatio za vrat i počeo gušiti, govoreći da će joj otkinuti jezik, činjenicu da je u Republici Njemačkoj već osuđivan zbog kaznenog djela s elementima nasilja – nanošenje lakše tjelesne povrede, što govori u prilog zaključku da je sklon nasilničkom i protupravnom ponašanju, a napose i sudsko-psihijatrijski nalaz i mišljenje prim.dr.sc. BI, iz kojeg proizlazi da se kod opt. ĐI primarno radi o postojanju dijagnostičke kategorije poremećaja ličnosti paranoidnog tipa karakteriziranog obilježjima pervazivnog nepovjerenja i sumnjičavosti prema drugima bez utemeljenosti da će biti iskorišten od drugih, zaokupljenost sumnjama o vjernosti i pouzdanosti prijatelja, sumnje u vjernost bračnih i seksualnih partnera, nesklonost povjeravanja drugima zbog straha da će biti iskorišten, a da su kod njega prisutna i druga obilježja koja ukazuju na postojanje poremećaja ličnosti kao što su niska frustracijska tolerancija, poteškoće afektivne kontrole, poteškoće kontrole agresivnosti, kao i opseg paranoidnih ideja koji kod okrivljenika otvara mogućnost postojanja i razvoja težeg duševnog poremećaja – perzistirajućeg sumanutog poremećaja, zbog čega postoji visoka razina opasnosti da bi, ukoliko se ne podvrgne adekvatnom psihijatrijskom liječenju i praćenju, mogao i ubuduće počiniti slično ili teže kazneno djelo te da se kod njega stječu uvjeti za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja (koja je mjera nepravomoćnom presudom optuženiku i izrečena), kao i vidljiva uznemirenost ošt. i žrtve KI koja i dalje iskazuje veliki strah od optuženika, tada za ovaj sud nema dvojbe da postoji realno predvidiva bojazan da bi boravkom na slobodi mogao počiniti isto ili teže kazneno djelo, tj. da egzistira istražnozatvorski osnov iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Pri tome nije od odlučnog značenja to što izvanbračna supruga, ošt. KI i ošt. djeca žive u drugom mjestu.

6. Cijeneći sve prethodno navedeno, a imajući u vidu i to da ošt. i žrtva KI i dalje osjeća strah i nelagodu zbog proživljene traume, kao i da se djeca i dan danas na spomen oca tresu i jako loše reagiraju, posebice ĆI, na koju okolnost također ukazuje prvostupanjski sud u toč. 19. pobijanog rješenja, po nalaženju ovog vijeća, svrha istražnog zatvora, s obzirom na kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, ne bi se mogla ostvariti mjerama opreza određenim optuženiku pobijanim rješenjem, a na što u žalbi osnovano ukazuje državni odvjetnik.

7. Napokon je za ukazati da je pogrešno rezoniranje prvostupanjskog suda da bi daljnjim boravkom u istražnom zatvoru bilo povrijeđeno načelo razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP/08 imajući u vidu razmjer između vremena provedenog u istražnom zatvoru (četiri mjeseca) te neuvjetovanog dijela kazne iz djelomične uvjetne osude (deset mjeseci), pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz čl. 133. ZKP/8.

8. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08, preinačiti prvostupanjsko rješenje i opt. ĐI produljiti istražni zatvor.

Osijek, 23. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić